LR 15 - niveska 16

[Nimrod]

SJENA”¦

Mia i Katie lijeno su se rastezale preko kreveta, a oko njih su ležali isprobani i odbačeni raznovrsni komadići odjeće.

Mia: Zašto se ne odlučiš za onu malu crnu haljinicu, onu što si je dobila od NJEGA
za maturalnu”¦
Katie: Onu od prije deset godina?
Mia: Da”¦baš tu”¦
Katie: Zar misliš”¦
Mia: Mislim”¦i on bi mogao biti tamo”¦
Katie: Ta je vjerojatnost vrlo mala”¦
Mia: Ali, ipak”¦
Katie: To IPAK ništa ne znači”¦
Mia: A što ako ipak bude tamo?
Katie: Pa da još i pomisli da sam radi njega”¦
Mia: Po tvome bi značilo da više nikad ne smiješ obući tu istu haljinu samo zato što
ti je on prije punih deset godina rekao da si u njoj najljepša”¦
Katie: I da sam samo njegova, i da će me uvijek voljeti, i ”¦
Mia: Daj, Katie, prestani sama sebi slamati srce”¦i obriši te besmislene suze”¦
Katie: Evo, evo”¦
Mia: Donijet ću je ako mi obećaš da se nećeš opet rasplakati”¦
Katie: Ok”¦evo, već se smiješim”¦a i nisam je vidjela deset godina. Jesi li sigurna
da se nije raspala od starosti”¦hi,hi,hi”¦evo, sad sam još i dobre volje”¦
Mia:”¦dolazim za tri minute”¦

Mia ode vukući svoje papuče i Katie se na to od srca nasmije. Nikad joj neće biti jasno kako ona ne čuje to grebanje papuča koje je izluđivalo sve ukućane.
Uh”¦što mi je ovo trebalo”¦ta haljina će me ubiti samo ako je dotaknem, pomisli.
Poluotvoreni prozor zaškripi lagano i potom lupne. Na stropu zatitra neobična sjena, šestokraka. Zatitra i nestane”¦ Katie se zamisli ne zamjećujući ništa oko sebe. Glava joj je bila prepuna dojmova s one davne maturalne večeri kad je postala njegova, dušom i tijelom, svakim svojim djelićem, ne ostavljajući ni trunčice osjećaja samoj sebi. Dala mu se svom ljepotom svoje čiste mladosti misleći da je to ono, pravo, zauvijek”¦Brzo se zasitio te čistoće i odlepršao dalje, gorko pomisli. Odmahne glavom tjerajući teške misli. Začuje klapuckanje Mijinih papučica i namjesti bezbrižnu masku na lice. Koliko ih dnevno promijenim, pomisli, sve za svoje najdraže.

Mia: Evo”¦kao iz dućana”¦miriše na naftalin”¦
Katie: Hm”¦naftalin”¦zašto nije na lavandu?
Mia: Pa neće valjda sad to biti problem?
Katie: Ne, ne, samo sam mislila”¦
Mia: Hajde”¦
Katie: Evo, već se svlačim”¦

Mia lagano povuče haljinu i vrećica od najlona zašuška pod njezinim prstima.Uhvati vješalicu i podigne je prema gore.Katie je baš u tom trenutku skidala potkošulju i oči su joj bile pokrivene bijelom, pamučnom tkaninom.Mia pogleda crnu svilu i osjeti kako gubi svijest.Oči su je zaboljele od crnog bljeska i ona se sruši.Katie se okrene i vidjevši prijateljicu kako beživotno leži pored kreveta osjeti pulsiranje u sljepoočnici.Bila je kukavica u kriznim situacijama. Baš onda kad je trebalo biti priseban, ona je bila najslabija.

Katie: Mia, hej”¦probudi se, što ti je Mia?

Otrči u kupaonu i brzo se vrati noseći čašu s hladnom vodom. čaša joj ispadne iz ruke kad je na mjestu gdje je maloprije ležala njezina Mia ugledala samo uredno složenu malu crni haljinu, opet zakopčanu u najlonsku vrećicu. Samo mali rub haljine virio je pri dnu vrećice i njoj se učini da je neobično crna, kao da bliješti nekim drugačijim sjajem.

Katie: Još ću početi i umišljati”¦-reče naglas.-Miaaa. Miaaa, daj ne igraj se
skrivača”¦-poviče i istrči iz sobe tražeći prijateljicu.

Vraćajući se u sobu pomisli opet, po tko zna koji put ,kako joj je prijateljica izgubila
svaki zdravi smisao za šalu.

Katie: Sad ću se ozbiljno naljutiti na nju”¦

Šuškanje iza leđa natjera je da se okrene.

Katie: Ti!?
Bruno: Da, ja”¦
Katie: Otkud”¦
Bruno: Nikad nisam ni otišao.
Katie: Ali, prošlo je”¦
Bruno: Točno devet godina, jedanaest mjeseci i trideset dana, sutra je deset punih
godina od naše ljubavi”¦

Katie se nasmije kroz zube i procijedi.

Katie: Ljubavi? Tako nazivaš ono što se dogodilo samo jedanput?
Bruno: Da, meni je bilo dovoljno”¦

U kutu oka bljesne mu zvjezdica, a na čelu se pojavi pulsirajuća žila koju on brzo
pokrije pokretom glave namještajući preko nje svileni pramen kose , na koju je bio posebno ponosan. Katie mu okrene leđa ne mogavši ga više gledati. Srce joj je udaralo i ona ga pritisne rukom kao da će ga umiriti.

Katie: I meni je bilo dovoljno da cijeli život tražim nešto što sam samo ja umislila, i
da izgubim povjerenje u sve što bi moglo biti slično,a nije, i u sve što predstavlja
muški rod, i”¦
Bruno: Toliko gorčine iza svega”¦
Katie:”¦koja pali u ustima, a u prsima stvara pritisak”¦
Bruno: Hajde, obuci ovu haljinu , samo za mene”¦čuo sam tvoj razgovor s
prijateljicom.

U Katie se nešto pobuni, ali onda , trenutak poslije, osjeti kako joj se ruke podižu protiv njezine volje i kako je haljina miluje dok joj se spuštala niz tijelo. Sama sebi bila je daleka. Gledala je kroz prozor, a on je stajao iza nje.Uhvatio ju je za ramena i polako okretao prema sebi.

Katie: Eto”¦jesi li”¦

Pogled na njegovu pulsirajuću žilu koja se sad otkrila, a on je nije ni pokušavao pokriti ošinuo ju je jačinom groma, a pogled se zamutio dok se haljina pred njezinim očima pretvarala u stotine sitnih blještavo-crnih trakica koje bi, čim bi se razdvojile, odmah dobile glavu i rep i otpuzale niz njezine noge”¦
Bruno osjeti sladak grč i užitak potraje dok se ona nije srušila na pod. Ova je bila najslađa, pomisli. Deset godina”¦
Prekorači beživotno tijelo .Prozor se otvori ,a sa stropa nestane šestokraka sjena i izleti van”¦

[Bubba Zanetti]

Simpa priča koju nisam baš najbolje skužio, ali čini mi se da je u pitanju neka varijanta vampir-pričice.
:uzdravlje:

[TB]

Ideja: dobra.

Malo drugarskog kritiziranja, mada nisam objavio ni 1 pricu, a ti si nagradjivana autorica:

Bruno se iznenada pojavi iza Katie. Ta zena ga nije vidjela 10 god, nocu joj se pojavi iza ledja u spavacoj sobi, netom sto joj je frendica nestala... Bi li u takvoj situaciji zena popricala s njim o ljubavnim temama, gorcini spram muska roda, sjetila se «one noci» i slicno, ko da su se jucer rastali?
Ili bi... što?

Dodatna zamjerka (koja mozda to i nije, nego pitanje ukusa):
Ima dijelova koji su... kako da kazem... ono, ko iz ljubica. (Ne, casna rijec, nikad nisam procitao ljubic iz sredine Glorije... samo 5- 6 strana jednoga, a i to u posebnim okolnostima: -))))
Stil ko iz ljubica, nista lose ali kad se pojavljuje u prici koja je po zanru, recimo, horror fantastika, to mi bas ne pase uz zanr..

[Romantica]

Dobra priča. A što drugo i očekivati od naše Niveske.
Sviđa mi se to što ispočetka priča nema elemente SF-a odnosno Fantasyja što čitatelja još više zaintrigira i tjera da čita dalje.
Meni osobno ne smeta što ima elemenata ljubiča i tvojoj priči, SF ili Fantasy ne znači samo rat i ubijenje .... zar ne?

[Panonsky]

Nebo mu poljubim, pa jel netko ovdje piše loše priče??? Evo već četvrta priča koju čitam iz opusa L.R.15 i nemam nekakvih velikih zamjerki. Početak mi je bio malo tezak, pomislih e sad će neki ljubić il sl. no kako se situacija razvija postaje jasno da je sve na svome mjestu i još jedan plus jer sam primjetio kako si dijaloge pisala kao za scenu, viš' to mi ni' prije palo na pamet da se i tako mogu pisati dijalozi. na kraju...priča je u žanru, dijalozi su tu, kraj je odličan, gramatika na mjestu, što više reći???

[Izitpajn]

Nemam ništa protiv "ženskog pisma", što se vidi i po tome što mi je najomiljeniji SF autor Sv. Ursula, ali ovo me previše podsjetilo na onu stilsku vježbu gdje glavna junakinja razmišlja hoće li piti kamilicu ili šipak.

[Xaotix]

Opet mi je TB mazuo tekst sa tastature....

[SAMSUILUNOV OTAC]

Mani se priča sviđa i dac it! :uzdravlje: Ima dobar tempo razvoja događaja, i za tako kratku priču vrlo dobru karakterizaciju likova. Ostalo je povijest.