Cijene knjiga-Algoritam A.K.A. Jedinstvena cijena knjige

[Dagi]

Novinski nakladnici i industrijska knjiga

Danas se kriza nakladništva i knjižarstva svakim danom sve više i više produbljuje. Akcije novinskih kuća koje su tržištu ponudile na desetke jeftinih naslova u, za naše prilike, astronomskim nakladama koje nerijetko premašuju i stotinu tisuća primjeraka, imaju dvojak učinak.

S jedne strane, ne može se poreći činjenica da knjiga nikada nije bila zastupljenija u medijima, no kada se malo bolje sagleda, onda je uočljivo da se na stranicama kulture ponajviše piše upravo o izdanjima koja novinski nakladnici sami tiskaju, broj tekstova o ostalim izdanjima nije se bitno promijenio, a knjigoljupci su i nadalje poprilično neinformirani o tome što i kada sve izlazi na hrvatskom tržištu knjiga.

Ono što je dobro jest da je knjiga, uz neke druge proizvode potrošačke kulture, upala u prvi plan, pa su mnogi koji godinama nisu posegnuli ni za jednom knjigom, odjednom posljednjih mjeseci kupili i nekoliko njih, i što se više ne govori samo o novim modelima mobitela, kozmetici, CD-ima ili DVD-ima...

Naravno, i tu sada ima mnogo snobovštine, punjenja polica tek reda radi, ali za knjigu je i to bolje nego ništa. No, pritom se stvorila i kriva slika da knjiga u Hrvatskoj može biti toliko jeftina, što naprosto nije točno. Ȓinjenica je da ne tako mali broj hrvatskih nakladnika sve ove godine bezobrazno pumpa cijene i da ima prostora da cijene svojih knjiga 'unormale', tj. spuste ih za 20-40 posto, ali i opet je nemoguće da se njihove cijene mogu spustiti na 20-30 kuna jer nisu tiskane u tolikim velikim nakladama uz odgovarajuću reklamnu kampanju, iz jednostavnog razloga što si ono što mogu Jutarnji ili Večernji list, ni najveći hrvatski nakladnici ne mogu priuštiti.

A kad im se u popratnim kampanjama novopečenih novinskih nakladnika sugerira da je takvo nešto moguće i da su, eto, novinski nakladnici ti koji su raskrinkali prijetvornu branšu gramzljivih 'klasičnih' nakladnika i knjižara i pokazali da knjiga u Hrvatskoj može biti upravo toliko jeftina, takvom se lažnom slikom ljubitelje knjiga (koji ne moraju znati tijek procesa pravljenja knjige, troškove i sl!) dodatno odbija od knjižara jer im se sada sve ostale knjige dodatno čine astronomski skupe, što gotovo da poziva na bojkot kupovanja istih. U takvim tekstovima uopće se ne problematizira do kraja pitanje prosječnih naklada, vezanih troškova, o kakvim se to knjigama radi, kojem profilu i što da se, na kraju, radi sa svim onim naslovima koji naprosto nisu modernija ili klasičnija beletristika, već nešto u produkciji mnogo zahtjevnije, a za koje nijedan novinski nakladnik nikada neće pokazati interes?

Novinskim se kućama ne može zabraniti izdavanje knjiga, ali je upitno vezivanje njihove prodaje uz kupovinu s novinama, a još više distribuiranje isključivo na novinskim kioscima. Ako novinski izdavači uistinu svojim akcijama žele dobrobit hrvatskoj knjizi, neka onda te iste knjige ponude na prodaju i knjižarama, pod jasno definiranim i dogovorenim poslovnim uvjetima. U suprotnom, riječ je o čistoj demagogiji i pohlepi za profitom pod svaku cijenu, gdje je desetak tisuća prodanih primjeraka novina više 'vrijedno' mogućeg uništenja ne tako malog broja hrvatskih knjižara i nakladnika, budući su njihove sudbine neraskidivo povezane.

U svemu tome nakladnici i knjižari zasad se ne snalaze. U Zagrebu smo dočekali u kratko vrijeme već dva knjiška buvljaka na Trgu Bana Jelačića, praktično pred vratima najvećih zagrebačkih knjižara, pod izlikom da to njima neće smetati jer ionako u to vrijeme prodaju školske udžbenike (većina da, ali poneki i ne!). Naravno, knjige su se i opet prodavale čak i uz veće popuste nego što je rabat koji ti nakladnici odobravaju knjižarama, a sve pod izgovorom da knjižare ne plaćaju.

Pojedini, pak, nakladnici pokušavaju u dogovoru s manjim novinskim nakladnicima i njihovim dnevnim i tjednim listovima zajednički okušati sreću u prodaji knjiga preko novinske distributivne mreže, pri čemu ne vode računa jesu li knjigu koju danas prodaju uz novine možda još jučer ili koji tjedan prije prodali knjižari koja je sasvim sigurno više nema šanse prodati čim ona osvane na kioscima.

Srećom, možemo pretpostaviti da će nedavni potresi 'prirodnom selekcijom' smanjiti i ogromni broj slučajnih ili 'jednokratnih' nakladnika u Hrvatskoj jer posljednjih se godina na stotine poduzetnih ljubitelja knjige osjetilo pozvanima promaknuti u nakladnike, očekujući uspjeh preko noći, a nerijetko i bez elementarnog znanja o poslu kojim su se nakanili baviti. Mnogi od takvih novopečenih nakladnika tek su uz pomoć knjižara učili kako, primjerice, ispuniti popratni dokument za isporučenu knjigu, razina kvalitete izrade njihovih izdanja (prijelom, tisak, dizajn) nerijetko je bila na vrlo niskoj razini, a cijena knjiga, naravno, precijenjena. Nemajući ni ideju kako riješiti problem distribucije, o problemima o kojima su i opet znali malo ili ništa, ovi su nakladnici još više bili ovisni o potpori države i tako već u startu odustajali od bilo kakvog tržišnog pristupa poslu kojeg su se prihvatili.

Nenad Bartolčić
07.10.2004.

[Dagi]

Putovi ozdravljenja

U posljednje vrijeme sve su prisutnija razmišljanja o potrebi ukidanja komisijskog načina prodaje ('plati samo ono što prodaš') knjiga u knjižarama, s argumentacijom da on nije poticajan ni za nakladnike ni za knjižare jer ih pasivizira, ne potiče konkurentnost i sl. U osnovi to je točno, ali nažalost, nedovoljno oporavljeno hrvatsko tržište knjiga još uvijek nije spremno na drastičnu promjenu. Trenutno pražnjenje knjižarskih polica od tisuća 'nekomercijalnih' ili preskupih domaćih izdanja, ponudu u knjižarama svelo bi na tek par stotina komercijalno 'prihvatljivih' naslova, a takav drastični rez ne bi preživjeli ni nakladnici ni knjižari. Danas je naprosto nemoguće održati knjižaru s nekoliko tisuća fiksno kupljenih naslova, pogotovo bez mogućnosti povrata barem dijela neprodanih naslova, kao i bez 'vraćanja' opskrbe knjižnica knjižarima. Moguća je jedino 'prijelazna' kombinacija – kupovati fiksno ono 'što ide', a ostale naslove, ovisno o profilu knjižare, i nadalje držati u komisiji. Nakladnici bi, isto tako, trebali razmisliti o tome da knjižarima odobre mogućnosti povrata određenog dijela fiksno kupljenih naslova (zamjena za neke druge naslove koji se prodaju), a za koje se pokazalo ili da ih tržište nije prihvatilo ili da ih knjižara zbog svog specifičnog profila ipak nije u mogućnosti prodati. U svijetu je ovaj model uobičajena praksa i omogućuje brži protok knjiga na policama knjižara, kao i smanjenje poslovnog rizika pri fiksnoj kupovini nekomercijalnih izdanja.

Ali ono što bi po mome mišljenju trebao biti prvi korak prema ozdravljenju hrvatskog tržišta knjige je ugledati se na susjede, slijediti primjer Slovenije koja u veljači 2005. donosi zakon o jedinstvenoj cijeni knjige, dok su, u međuvremenu, pri Gospodarskoj komori Slovenije prihvaćeni Opći uvjeti djelovanja slovenskog tržišta knjiga.

Naime, dogovor ili zakonski akt o primjeni jedinstvene cijene knjige na određenom knjiškom tržištu uspostavlja nepromjenljivu cijenu knjige koju tada kupac plaća po istoj cijeni ma gdje se u tom trenutku nalazio, u kojem god gradu, selu, knjižari, internet knjižari, hipermarketu... Pojedine knjige se i dalje razlikuju po cijeni, ali uvođenjem jedinstvene cijene knjige više neće biti moguće istu knjigu prodavati u jednoj knjižari po npr. 100 kuna, u drugoj po 80 kuna, a na improviziranom štandu možda čak i za 50 kuna ili manje, pri čemu su navedena prodajna mjesta nerijetko tek nekoliko desetaka metara udaljena jedna od drugih.

Å to je Slovenija dobila primjenom ovih općih uvjeta, odnosno, u konačnici, donošenjem zakona o jedinstvenoj cijeni knjiga? U prvom redu, sređenije odnose na tržištu, jer Opći uvjeti namijenjeni su uređenju djelovanja tržišta knjiga kao kulturnih dobara, odnosno knjižnih izdanja u bilo kojem obliku, kao i sprečavanju nelojalne konkurencije u prometu knjigom. Ovim Općim uvjetima jamče se jedinstveni osnovni tržišni uvjeti za širenje prodajne mreže, kao i za dostupnost široke ponude nakladničkih proizvoda krajnjim kupcima pod istovjetnim uvjetima. Ukratko, namjena je općih uvjeta povećati dostupnost knjige za sve krajnje kupce i sniženje razine cijene knjige, izjednačiti kupce knjiga na taj način da knjigu u danom trenutku kupe po istoj cijeni bez obzira na mjesto kupnje, poticanje zdrave konkurentnosti između prodajnih putova, decentralizacija distribucijskih kanala, razvoj knjižno-tržišne mreže, i to posebno na zapostavljenim područjima, izvan najvećih gradskih središta.

Osobno, dakle, podržavam takav pristup, fiksna cijena knjiga u Hrvatskoj spriječila bi divljanje na tržištu i nelojalnu konkurenciju, knjižari bi bili zaštićeni od manipuliranja popustima, sumanutih snižavanja cijena od strane nakladnika i veletrgovaca, kao i hipermarketa, a kupci bi kupovali knjige po njihovim realnim cijenama i istovremeno birali mjesto na kojem će kupiti knjigu po kriteriju kakvoće ponude i usluge, atmosfere, uslužnosti i mnogim drugim sitnicama koje su itekako bitne u procesu prodaje, pa i promocije knjige.

A da ne bi, po tko zna koji put, sve ostalo na riječima, posljednjih dana sam intenzivno kontaktirao veći broj hrvatskih nakladnika, među kojima i one najveće (Algoritam, Mozaik knjiga, Naklada Ljevak, Profil International, V.B.Z...) i ugodno sam iznenađen njihovim pozitivnim stavom, tj. načelnoj podršci mogućem donošenju Zakona o jedinstvenoj cijeni knjige i u Hrvatskoj. Å toviše, dogovorili smo da se odmah po završetku Sajma knjiga u Frankfurtu sastane neformalna inicijativna grupa koja bi trebala početi intenzivno raditi na tom zakonu i u kratkom roku svoje prijedloge prezentirati široj poslovnoj zajednici. Po mojoj procjeni, uz maksimalnu kooperativnost, Hrvatska bi mogla gotovo u isto vrijeme kad i Slovenija (početak 2005!) imati svoj zakon o jedinstvenoj cijeni knjige.

Na taj bi se maksimalno operativan način mogli bitno skratiti rokovi, ubrzati cijeli proces, i izbjeći opasnost da postojeće dokazano neoperativne nakladničko-knjižarske udruge po starom dobrom običaju počnu razvlačiti inicijativu i na kraju je ugušiti. Predsjednica slovenske Udruge nakladnika gospođa Tanja Tuma za svog je nedavnog gostovanja u Zagrebu obećala svoju podršku, prenijeti nam slovenska iskustva pa - čemu otkrivati toplu vodu ako imamo pozitivne primjere i rezultate u neposrednoj blizini, a Slovenci su ionako svoj zakon pripremali na osnovu njemačkog i francuskog zakona o jedinstvenoj cijeni knjige? I sve je to u Sloveniji pokrenula manja grupa, a operativno iznijela tročlana radna grupa koja je kasnije za svoju inicijativu pridobila i ostale!

Kao primjer mudre politike prema knjizi, trebala bi poslužiti i praksa slovenskog Ministarstva kulture koje već nekoliko godina ravnomjerno podupire sve sudionike lanca knjige - autore, nakladnike, knjižnice, ali (za razliku od Hrvatske) i knjižare. Tako se za knjižare osiguralo oko 450.000 eura, pri čemu čak slovensko Ministarstvo kulture za potrebe knjižara, na njihov specificirani zahtjev, od nakladnika otkupljuje neka nekomercijalnija izdanja koja se na taj način ipak nađu na knjižarskim policama.

Naravno, trebalo bi regulirati i pooštriti uvjete prodaje knjiga tzv. novinskih izdavača, prisiliti ih da se drže pravila koja su i sami javno obznanili, a ne da se knjige prodaju danima na kiosku, bez izdavanja računa i sličnih nepravilnosti, što omogućuje ogromne manipulacije i sasvim nekontroliran put novca. A ponajviše ih treba natjerati da izvršavaju svoju osnovnu informativnu ulogu i ponovno otvore prostor pišući i o knjigama ostalih hrvatskih nakladnika, a ne samo o svojim izdanjima. Trenutno dominantne 'retro' koncepcije kulturnih rubrika protežiraju mahom mrtve klasike, dok se informacije o suvremenim, živim autorima ili o najnovijim zbivanjima na domaćoj i svjetskoj knjiškoj sceni daju na kapaljku kako ne bi ugrozile prodaju novinskih izdavačkih projekata.

Ipak, moram priznati da se bojim da u situaciji kada se godinama vodi dijalog gluhih (ukoliko dijaloga uopće ima) i kada je iskrenost vjerojatno prije predmet poruge nego ono što bi trebalo postati osnovnim preduvjetom tog toliko neophodnog dijaloga, bez trenutnog 'klika' u glavama mnogih, nema mnoga izgleda za napredak hrvatskog nakladništva i knjižarstva. Malobrojne neovisne knjižare (iza kojih ne stoji jaka nakladnička kuća) teško da mogu opstati na tržištu, dok velike nakladničke kuće računaju na svoju moć i na činjenicu da su proteklih godina pootvarale veći broj vlastitih, nakladničkih knjižara, u kojima će protežirati mahom vlastita izdanja, prodavati ih po sniženim cijenama i na taj način onemogućavati konkurentske knjižare da ih prodaju. Koliko god oni bili uvjereni da vuku ispravne poslovne poteze, bez drastičnih promjena čvrsto sam uvjeren da je to još učinkovitije piljenje grane na kojoj i sami sjede i da je dan kada ćemo mnogi bolno tresnuti o zemlju jako, jako blizu.

Nenad Bartolčić
09.10.2004.

[Dagi]

I? Bude itko išta dodao. Da potražim i nastavke cijele ove storije?

[Nazir]

Ha ono, procitao sam stvar. Jasnija mi je cijela ta strka, ali ne bavim se nakladnickim poslom da bih sam mogao objektivno procijeniti koliko bi jedinstvena cijena pomogla. Mozda bi mcn ili ire mogli reci nesto o tome sa stajališta sfere kao nakladničke kuće?

[Ire]

Mozda bi mcn ili ire mogli reci nesto

ire nema pojma o nakladništvu :dontknow:

sa stajališta sfere kao nakladničke kuće

sfera nije nakladnička kuća
mentor je nakladnička kuća, sfera je udruga

inače, imaš na Bestseleru 3 Macanova vrlo zanimljiva članka o nakladništvu, pa si pročitaj :uzdravlje:

Kako objaviti knjigu?
Kako objaviti knjigu? (2. dio)
Kako prodati knjigu?

[Bahod]

Hm ja sam pročitao;
I dok mi je jasno zašto su knjižničari, a pretpostavljam i nakladnici(izdavači) nezadovoljni, stvar se zapravo svodi na "oni" su zli jer se ja nisam toga prvi sjetio.

I dok je meni "akcija" Jutarnjeg, Večernjeg ( a valjda i ostalih dnevnika) kupi novine dobiš' knjigu bila smiješna ne može joj se osporiti postizanje cilja.
Ne mislim ovdje na promociju niti popularizaciju knjige nego reklama i prodaja.
Ne znam kolik je bio profit, no ideja je, s marketinškog stajališta, odlična. Ljudi su stajali u redovima pred kioscima i kupovali.
E sad osobno smatram da to nikako, ili jako malo, nije utjecalo na standardnu prodaju knjiga. Uz to je bilo kratkog vijeka, možda se varam ali danas više nitko ne kupuje knjige na kiosku.
To što su te knjige bile jeftine je samo stvar sposobnosti odgovornih ljudi u dnevnicima (ili tko je već odradio taj posao). Ako se dobro sjećam kad je počela "akcija" u medijima je bio prigovor da zašto knjige nisu štampane u Hrvatskoj (kao mater im izdajničku), odgovor nekog glavonje (sad se ne sjećam je li bio u pitanju J ili V) je bio sarkastično jednostavan – parafraz.- U Å panjolskoj je štampanje nekoliko puta jeftinije. Kad bi naši štampali tako jeftino i naše bi knjige bile iz Hrvatske.
I tko im može zamjeriti??
Ja sigurno ne.

Å to se tiče nakladnika i odobravanja rabata. Heh to je stara boljka nas Hrvata zahebi drugog na svoju štetu. Taj se princip primjenjuje u veletrgovini stalno i nitko se ne buni, jer trgovina je (budimo iskreni) varanje; netko nekomu prodaje nešto za cifru veću nego što je to isto njega koštalo. Naravno da tu svatko želi svoj dio kolača, po mogućnosti što veći. Dugoročno je to loše, ali mi Balkanjerosi smo poznati po tome da "lomimo" ruku koja nas hrani.

I na kraju sad bi neki vlasnici knjižara (a valjda i izdavači) htjeli da velika Mama kaže e ne može to tako. Nije fer da oni koji znaju i mogu zarade više nego oni koji ne znaju i ne mogu.

Ma dajte molim Vas, tko je ikad rekao da je život fer i da svako dobije ono što mu po zaslugama i/ili željama pripada.

[Ire]

To što su te knjige bile jeftine je samo stvar sposobnosti odgovornih ljudi u dnevnicima

kao 1. velika većina knjiga koje su V. i J. a i Slobodna Dalmacija izdavali, bili su klasici gdje su autorska prava istekla, pa je tu jedan od razloga zašto su knjige bile jeftinije - onaj ko ih je izdao, nije morao recimo platiti autoru ..

kao 2. J. i V. imaju puno više para nego prosječni izdavači, da ne spominjem male izdavače koji dobro ako su na 0

kao 3. kad su J. i V. išli na izdavanje novih knjiga, već u samom startu su bili u povoljnijoj poziciji što ih sami mogu reklamirati na koliko god strana hoće i s koliko god velikim oglasima hoće, pa je opet lova koju običan izdavač izdvaja za reklamu, otišla negdje drugdje.

[Bahod]

pa to je ono što sam i rekao

Dakle oni su zločesti jer znaju i mogu i rade samo one stvari koje im donose najveći profit?

Ljudi dragi to je kapitalizam, sami smo to htjeli nitko nas nije silio.

To je kao da se ja bunim i psujem velike trgovačke lance jer su oni došlu s mnogo novaca i napravili kaos na tržištu, a distributeri/proizvođači skidaju gaće za mjesto na polici, pa sad moji starci više ne mogu biti konkurentni.
Mislim bunim se i psujem, ali ne tražim da ih država zabrani.
'Ko mi(nam) je kriv što nismo sposobni (potpuno svejedno u kojem segmentu) pratiti utrku?!

[Ire]

da ali neke stvari koje su novine objavljivale graniče s prevarom .. tipa povijest hrvatske je bila negdje objavljena, a napisana je bila 1920. godine .. mislim ono .. neinformirana osoba to kupi a poslije :x

[Bahod]

ma slažem se samo to je tako i tako bilo ciljano na skupinu koja recimo tu Povijest nebi inaće nikad kupila

da se razumijemo i ja bih radije da mogu kupiti jeftinu knjigu (koju želim), a da pritom zarade i autor i izdavač i onaj koji mi je tu knjigu prodao - no kako to neide kupit ću jeftinu knjigu i boli me đon što nekakva knjižara propada jer tu istu knjigu prodaje dva ili više puta skuplje

ja bar knjige kupujem- mislim da je tek nekih 10% knjiga koje sam pročitao bilo posuđeno od nekog (ne računam tu rano djetinjstvo)
- dozvoljavam si da mi to daje pravo da kupujem knjigu tamo gdje je to za mene najpovoljnije

[Nazir]

sa stajališta sfere kao nakladničke kuće

sfera nije nakladnička kuća
mentor je nakladnička kuća, sfera je udruga

Aha, sada mi je puno jasnije koja je to podjela rada

[Ire]

Aha, sada mi je puno jasnije koja je to podjela rada

ne kužim, nema tu nikakve podjele rada .. :dontknow:

[Zoran]

Ha ono, procitao sam stvar. Jasnija mi je cijela ta strka, ali ne bavim se nakladnickim poslom da bih sam mogao objektivno procijeniti koliko bi jedinstvena cijena pomogla. Mozda bi mcn ili ire mogli reci nesto o tome sa stajališta sfere kao nakladničke kuće?

Mogu ti ja objasnit?

1) imaš izdavače koji "ruše" cijene knjiga, na način da prodaju knjige bez autorskih prava (ne plaćaju autore jer su ovi npr. mrtvi) i u OGROMNIM nakladama (ogromnim za hrv. tržište) što im omogućuje vrlo nisku cijenu po primjerku (tzv. ekonomija obujma). Da bi to mogli činiti, moraju izdavati knjige interesantne NAJŠIRIM MOGUĆIM SLOJEVIMA (inače ogromne naklade nemaju smisla)

2) imaš izdavače koji tiskaju naslove zanimljive manjem broju čitatelja (bilo da se radi o nekoj teškoj filozofiji, alternativi, avangardi ili SF-u). Ti izdavači, jasno, ne mogu izdavati ogromne naklade. Također, imaju tendenciju objavljivanja novih autora pa im moraju plaćati i honorare (povrh svega). Zbog male naklade, cijena tiska po komadu knjige višestruko je veća nego kod skupine 1

3) da bude dodatno fora, ogromnu nakladu se isplati tiskati vani jer broj primjeraka "pojede" fiksne troškove uvoza. Kod male naklade fiksni troškovi uvoza se dijele na manji broj primjeraka pa je isplativost takvog poteza daleko manja.


PROBLEM: iz navedenog se jasno vidi da mali izdavači nužno imaju znatno više cijene knjiga od velikih, što izaziva negodovanje kupaca i dodatno smanjuje potražnju.

MOGUĆE RJEŠENJE: uvođenjem jedinstvene cijene knjige uklonio bi se nesrazmjer u cijenama što bi omogućilo bolje pozicioniranje knjiga malih izdavača u svijesti potencijalnih kupaca.

Je li sad jasnije? :drunken:

[Aleksandar Ziljak]

MOGUĆE RJEÅ ENJE: uvođenjem jedinstvene cijene knjige uklonio bi se nesrazmjer u cijenama što bi omogućilo bolje pozicioniranje knjiga malih izdavača u svijesti potencijalnih kupaca.

Ne znam da li se zezaš ili si nešto pobrkao.

Koliko ja znam, jedinstvena cijena knjige (u daljnjem tekstu JCK) ne znači da će sve knjige od npr. 160 stranica (10 tiskarskih araka) koštati npr. 100 kožica. JCK znači da kad nakladnik odredi da knjiga košta npr. 100 kožica, onda ta cijena mora biti stalna sljedećih npr. godinu dana, a ne da na sajmu dva ili tri mjeseca nakon izdavanja (kad ju nakladnik može najlakše prodati bez marže i sličnih nameta) košta npr. 60 kožica. Drugim riječima, kako sam ja shvatio raspravu, JCK znači očuvanje trgovačke marže.