Rvacki esef u dvaesprvom stoljeČu

Rasprave o knjigama, časopisima, fanzinima, stripovima, uglavnom svemu što se lista, a ima (ili nema) veze sa SF-om

Moderator: Ire

Post Reply
User avatar
Brumiko
Ancient
Posts: 598
Joined: 06 Sep 2007, 10:16
Location: Zagorje zelene pa prijestolnica
Contact:

Re: Rvacki esef u dvaesprvom stoljeČu

Unread post by Brumiko »

Milena wrote:
Brumiko wrote:Ja u HR tržištu, kao i u svakom drugom, vidim isključivi izvor sredstava za honorare.
:lol2: :lol2: :lol2:

Khm, sori... razgovaramo se o tržištu u kojem je prodaja 200 kom knjiga vrlo solidan rezultat a sve što prijeđe u četiri znamenke je super. A tu sad ne govorim o domaćim autorima, niti o SF-u. Jer se radi o tržištu na kojem većina ljudi zapravo uopće ne čita, kamoli da kupuje knjige.
Možeš/možemo se kesiti koliko hoćemo i smatrati da pričam gluposti, ali u osnovi sve se svodi na dvije stvari:
  • Ili će ljudi, u kontekstu ove rasprave umjetnici i publika, sve više i više ovisiti o lokalnim ili državnim satrapima u svemu, pa tako i u kulturi
    ili ćemo satrape otkantat' pa sami "proizvoditi" i "trošiti" kulturu kakva nam paše.
Nema trećega.

Ono što ljudi koji se smiju tim riječima nikako ne uspijevaju poloviti jest da one sekunde kada narodni :) novci više ne budu odlazili na nekakav "tupež da je to strahota" (da citiram Pavličića u Pismu Mariji Jurić), te iste sekunde će svako od nas te novce, koji će mu ostati, trošiti na ono što njemu paše, uključivo knjige i druge oblike umjetnosti.

Ovako će raznorazni "eminentni" ljudi (uglavnom čak ne političari, ali svakako povezani s politikom) i dalje šopati ljude od malih nogu, kaja znam, Krležom, dok će ono što bi ljudi htjeli čitati, npr. Zagorka, biti "šund". Tako imamo nekoliko ekraniziranih filmova po Krležinim djelima, ali niti jedno po Zagorkinim. Novac koji bi netko dao za film/seriju po Zagorkinom romanu, ili kao samodoprinos (hr. kraudfanding), ili (daleko vjerojatnije) kao pretplatu za nekakav Max B.Net T kanal čiji bi stejkholderi snimili takav film, ovako nestane u crnoj rupi. Uz posljedicu da vidimo samo sadašnje stanje koje si (točno!) navela, a nedostaje nam mašte da vidimo kakve bi stvari mogle biti kada bi se uzročnici tog današnjeg stanja zatukli u korijenu. :)

Da, i u ovakvim uvjetima nađe se čak i dosta djela koje ljudi žele čitati/gledati, no sveukupno gledano stvari ne hodaju kak bi trebale.

Sveukupne posljedice toga kaj stvari ne idu kak bi trebale možeš vrlo lako provjeriti: uputi ljude da, recimo, pročitaju gore linkano Pismo. Koje ne samo da je zanimljivo, nego je i smiješno. Svi padamo na komedije, kaj ne? Jamčim ti da će 95% ljudi (i to visokoobrazovanih) reći da im se "ne da" to pročitati i da im je "predugo" i "zijeeev". Zato što jedva imaju koncentracije za pročitat' SMS i naslove u novinama i (često državno i lokalno financiranim) žnj-portalima. Ako te cijeli život šopaju dosadama (državno i lokalno financiranim, inače bi autor umro od gladi ili morao pisati nešto zanimljivo), pileća koncentracija za čitanje je prirodna posljedica.
Aleksandar Ziljak
Ancient
Posts: 959
Joined: 09 Apr 2004, 18:42

Re: Rvacki esef u dvaesprvom stoljeČu

Unread post by Aleksandar Ziljak »

Ako smijem primijetiti, majstor Radovan je itekako živio od države. Pardon, crkve. Samo je to u njegovo doba bilo skoro pa jedno te isto, ili vrlo, vrlo blizu. A to važi i za ostale hrvatske kipare, do dana današnjega. Što mislite, da je tržište naručivalo spomenike NOR-u ili Domovinskom ratu ili velikanima razbacanim po ZG ćoškovima? Nein, meine damen und herren, država u ovom ili onom obliku i nivou (općina/grad/država). I to ne samo kod nas. Kiparstvo, ako ne radimo 20 centimetara visoke pseudosecesionističke nagužene curice kakve viđam po buvljaku, je skup sport.

Također i film - zato imamo ekranizacije Krležinih građanskih drama, za koje - OK, karikiram, ali tu smo negdje - odeš u malo veći stan u centru Zagreba i snimiš (dok su, recimo, Krležine ratne priče ili ekspresionističke drame - neke na rubu SF-a - malo veći problem, a bogami, bio bi i njegov politički triler "Banket u Blitvi"), a nemamo Zagorku, koja je povijesni spektakl, na filmu još tamo od Griffitha i C. B. de Millea tradicionalno skupi blockbusterski žanr. Da ne govorimo da se Zagorkine sapunice vjerojatno ne da suvislo svesti na 120-minutni film. Ostaje dakle TV produkcija, sjetimo se kako je završio pokušaj "Gričke vještice".

Dalje, ja ne bih toliko pljuvao po sustavu podrške knjizi, jer ruku na srce, hrvatski SF egzistira gotovo isključivo jer postoji taj sustav, što potpora izdavanju, što otkup za biblioteke. To mi se ne sviđa, to je tužna činjenica, ali je činjenica. Da nema državne potpore, ne bi bilo UBIQ-a. Točka. Ne bi bilo ni biblioteke UBIQ, upitna je i Biblioteka SFera (2003-2005), ne bi vjerojatno bilo ni antologije "Ad astra" (koja nije bila jeftina knjiga za napraviti), a vjerojatno ne bi bilo ni većine onoga što se kod raznih nakladnika objavljuje od romana i zbirki priča (SFerine autorske zbirke od 2008. naovamo, pojedinačni romani, poput mog "Irbisa"), a i konvencijske zbirke se također sufinanciraju, ako već ne od države, onda od grada i/ili općine. Pažljivije čitati impresume, molim.

E sad, zašto je tome tako? Kao prvo, svaka mala kultura ovisi o državnoj pomoći. A bogami, i mnoge ne tako male. Idemo vidjeti kako se financira kulturnu proizvodnju u Republique Francaise ili Bundesrepublik Deutschland? Barem do recentnog neoliberalnog divljanja zvanog kriza.

Pravo pitanje: zašto hrvatski čitatelji SF-a (a znamo da ih ima, samo mnogi nikad nisu ni na koji način došli u kontakt s udrugama, nema ih u fandomu, nema ih na ovim forumima, na FB-u, nema ih nigdje, lete ispod radara - kako ih privući? - drugo ozbiljno pitanje!) ne čitaju hrvatski SF? Zašto je još u SIRIUS-u bilo apriornog odbijanja hrvatskog SF-a? Čitajte Jurkovićeve komentare na pojedina pisma čitatelja u ranim brojevima! Zašto je u FUTURI na samom početku izlaženja hrvatski SF od strane prvog urednika skoro pa manifestno odbijen (srećom, onda je došao Krsto Mažuranić i napravio za hrv. SF povijesni preokret!)? A tvrdim da je hrvatski SF danas štivo koje treba čitati i koje po mnogo čemu uopće ne zaostaje za mnogo toga što imamo prilike vidjeti da se objavljuje u prijevodu. Zašto se hrvatski SF, praktično do moga "Irbisa" (koji je dobio pet-šest recenzija, od toga pola izvan fanovskih krugova), skoro pa susreće sa zavjerom šutnje kod kritike i općenito kulturne javnosti, novinara, autora osvrta, etc., s izuzetkom jednog ili dva kritičara koji pripadaju SF krugovima (Šišović, na pr.)? To što imamo tiraže od 200-400 komada nije hir nakladnika, nego činjenica da hrvatski čitatelji SF-a ne žele čitati hrvatski SF! Kad bismo imali 2000 čitatelja, i dalje ne bismo mogli od honorara za roman ili zbirku priča kupiti Teslu, ali bi cjelokupna situacija bila ipak bitno bolja. Pisanje bi postalo relativno lukrativno dodatno zanimanje, što je i inače bilo, jeste i bit će mnogim piscima, ne samo kod nas, i ne samo SF-a.

Dakle, ključno: zašto se hrvatski SF slabo čita? Zašto je to roba koja ne ide? I kako učiniti da ide? Ako ćemo razgovarati tržišno, onda je ovo ključno pitanje na koje moramo odgovoriti? I molim, bez kojekakvih ideja o besplatnoj distribuciji, jer tržište, na koje se neki vole pozivati, podrazumijeva plaćanje za dobro koje se konzumira. Ne treba biti doktorand iz političke ekonomije da se to shvati!
A. Ziljak
User avatar
Brumiko
Ancient
Posts: 598
Joined: 06 Sep 2007, 10:16
Location: Zagorje zelene pa prijestolnica
Contact:

Re: Rvacki esef u dvaesprvom stoljeČu

Unread post by Brumiko »

Aleksandar Ziljak wrote:Pravo pitanje: zašto hrvatski čitatelji SF-a ... ne čitaju hrvatski SF? To što imamo tiraže od 200-400 komada nije hir nakladnika, nego činjenica da hrvatski čitatelji SF-a ne žele čitati hrvatski SF!
...
Dakle, ključno: zašto se hrvatski SF slabo čita? Zašto je to roba koja ne ide?
Zbog niza razloga:
  • 1. Zato što Hrvati općenito malo čitaju pa, posljedično, čitaju i malo SF-a. U takvom zaključivanju ne smatram se nekakvim samomrzećim Hrvatom: nečitanje bilo čega (osim SMS-ova i naslova u novinama) je česta pojava u suvremenom svijetu, među svim nacijama i svim obrazovnim strukturama.
    2. Zato što Hrvati imaju kolonijalni mentalitet: ako nešto ima 'w' i 'x' in d taytl, se komprehenda da je to übermensch superiornije po difoltu nekakvim č-ovima.
    3. Zato što, ruku na srce, značajna količina novije (a i starije!) HR književnosti općenito (vjerojatno i SF-a), pati od plimaškog sindroma. Pri tome nipošto ne mislim da umjetnost ne smije biti politički angažirana, ali za književnost pogledajte kako to radi Vernor Vinge, recimo. Možda čak i pokojni Banks...
Da karikiram, ako bi netko, u nekom novom djelu, osjećao nasušnu potrebu "objasniti" čitateljima glupost/pametnoću ovih ili onih referenduma, potreban je puno suptilniji pristup od onoga kakvog ima većina HR pisaca. Koji kroz svoju knjigu one "druge" proglašavaju untermenschima i bezmozgovnom gamadi za trijebljenje kojoj bi bilo najbolje da se ubije, a sebe Velikim Preuzvišenim Civilizatorima. Sorry, tako to nejde jer em unaprijed odbijaš pola publike, em nitko ne voli plimaški sindrom.

(Samo čekam da netko veli da oni koji jesu/nisu za ovu ili onu polit-opciju ionako ne čitaju SF jer su bezmozgovna, untermensch gamad za trijebljenje koja inače ništa ne čita, a kamoli SF. To to bila krunska potvrda ovoga o čemu pričam.)
  • 4. Zato što hrvatski pisci, pa tako i pisci SF-a, zaboravljaju na fabulu, što je dobro primijetio Pavličić u Pismu Mariji Jurić. :)
P.S. Ja čitam i kupujem hrvatski SF, recimo Irbisa i Svu krv čovječanstva. ;)
Post Reply