Ti se kužiš u to bolje od mene, postoji li kakav iole kvalitetan cyberpunk u kojem nema ni trunke Japana?
Pa ja naravno dobijem mentalnu blokadu :x da mu neku listu složim pa dođem ovdje da viknem upomoć.
Ali me njegovo pitanje navelo na razmišljanje: znam da kad je cyberpunk započeo kao žanr, Japan i druge azijske zemlje su već drmale na području razvoja tehnologije i industrije (made in china/singapore itd, a da ne spominjem da je tehnološki Japan već duže vrijeme on teh bleeding edge) pa nije niš čudno da se ekstrapolira u budućnost od takvog stanja stvari...which is what science-fiction does, after all...a onda se neke stvari uvriježe kao staple of the genre pa će ti se većinom pojaviti, makar i usputno ali ne *uvijek*...i očito je da je u pop culture svijesti urezana jednakost cyberpunk = Japan/Azija (Neuromancer i Ghost in the Shell su ipak među najeskponiranijim djelima, tako da to ne čudi).
Neal Stephenson: Snowcrash (Potpuni raspad na Hrvatskom). Tehnički NEMA Japana, iako je glavni lik napol Japanac, a okolo se muvaju Koreajc, Kinez iz Hong Konga i Aleut. Mislim da on ima još par Cyberpunkova u svom repertoaru.
Hvalili su i Moxyland od Lauren Beukes, koji se događa u Južnoj Africi. Eto ti odmaka od azije. Milim da je japanaca nema ni u i The Shockwave Rideru John Brunnera, al jel to pravi cyberpunk ili nekakav proto, zaključi sam.
Morganov Altered Carbon i cijela serija o Takeshiu Kovacu nije previše vezana uz japan. Opet, osim glavnog lika koji je napol japanac, al to ionak nije bitno za priču, nego za setting planete s koje dolazi.
O lokalnom cyber punku smo pričali tu na forumu, al je to uglavnom u pričama (ima ih izvrsnih) + Bojno polje Istra
Evo kaj Gibson veli o cyberpunku:
"In the '80s, when I became known for a species of science fiction that journalists called cyberpunk, Japan was already, somehow, the de facto spiritual home of that influence, that particular flavor of popular culture. It was not that there was a cyberpunk move-ment in Japan or a native literature akin to cyberpunk, but that modern Japan simply was cyberpunk."
(http://web.archive.org/web/201009030418 ... scifi.html)
Kaj se tiče non-japanskog sajberpanka, možda bi bilo zgodno spomenuti i Delanyjeve "Babilon 17" i "Nova" kao nekakve pra-pra-predke sajberpanka. IMHO, naravano; sad sam se toga nekak sjetil.
There's death from the beginning to the end of time
And I'm the cosmic champion and I hold a mystic sign
And the whole world's dying and the burdens mine
And the black sword keeps on killing 'til the end of time
arkturuz wrote:Kaj se tiče non-japanskog sajberpanka, možda bi bilo zgodno spomenuti i Delanyjeve "Babilon 17" i "Nova" kao nekakve pra-pra-predke sajberpanka. IMHO, naravano; sad sam se toga nekak sjetil.
Kao proto-cyberpunk mogao bi se uzeti i roman Friday od Heinleina.
Zapravo bi se dalo argumentirati da je Stari trnscedirao od Golden Agea do cyberpunka, ali to je već hajdihaj off topic.
Pa nisam ziher baš za Friday. Naime, cyberpunk doživljavam više kao: tehnologija nas toliko prožima da je i ne primjećujemo, posatala je dio nas samih u tolikoj mjeri da ne primjećujemo ni smeće koje stvara oko nas. Plus, određeni fatalni apokaliptični trenutak. To je nekakvi "gibsonovski" doživljaj brijem. Friday je s druge strane više priča o nadčovjeku - tehnologije je svaki sudionik svjestan, ali nije dio nje same a i nema joj pristup, kao u cyberpunk motivima. Možda brijem opet, prošlo je pola noći, a ja optimiziram petlje po kompjuteru :wave:
There's death from the beginning to the end of time
And I'm the cosmic champion and I hold a mystic sign
And the whole world's dying and the burdens mine
And the black sword keeps on killing 'til the end of time