Istarski Rubikon

Priče (nevezane za Literarnu radionicu), pjesme, crteži i ostale kreacije forumaša

Moderators: Nimrod, niniane

User avatar
buco
Jedi Master
Posts: 206
Joined: 30 Sep 2008, 20:46

Istarski Rubikon

Unread post by buco »

Istarski Rubikon

Kao da je odnekud poznam? Ne mogu se sjetiti odakle. Hmm... Možda smo išli zajedno u ... ne, ne bih rekao. Što radi ovdje tako rano? Kako je samo neobično obučena. Nekog čeka. Koga?
Između nas su se ispriječile mutne vode rijeke Raše koje su naplavljivale dolinu.
Pogled je uprla u nebo. Pogledah 'gore' no ništa nije bilo, ništa neobičnog. Lišće je šuštalo uzbibano laganim južnim vjetrom a u daljini su se nazirali tamni oblaci. Opet će kiša. Opet će rijeka poplaviti dolinu i remetiti mir.
Zašto mi se ne javi? Gdje lutaju misli njene i odlazi njen pogled? Ona gotovo nikad ništa nije činila bez povoda. Mora da je nešto važno, ali što? Ne vjerujem da je došla zbog mene, javila bi mi se.

Oblaci su sve bliži. Nikad tako tamne oblake nisam vidio. Čudno da iz njih nikakva svijetlost ne siječe nebo?! Tišina... Čak se i lišće umirilo i ono kao da je stalo čekajući da vidi što se sprema. Neugodna tišina... Kako čudan osjećaj. Napet sam kao i ... nije bitno.
Idem da je pitam što je naumila.

Ovaj put je on odlučio preuzeti kormilo! Ali kud će, zna da ne smije to učiniti. Dali da mu kažem, ponovim... Kako je to mogao zaboraviti? Bar bi se toga mogao sjetiti.
Krenula je prema njemu zagazivši u plićak a onda zastade.
Kud ću ja, jesam li poludjela? U tako važnom trenutku ja umalo da napravim grešku.
Vrati se nazad i sjede zamišljena na obalu. Zatim ponovo pogleda u nebo i kao da traži nečiji savjet, čeka nečiju poruku ili tko zna što?
Ne smijem se vratiti tamo gdje sam željela, imali su moji pravo.
«Carstvo neba sutra će pripadati samo meni i ova moćna vojska što dolazi slušati će samo mene! Čuješ li me!!»
«Koja vojska? Misliš na oblake koji stižu?!»

Zna da mi ne smije prići. Zna da mi je dana moć da se zaštitim. Ono bijaše greška, ne znam što mi bi da onako postupih. Srećom je priroda moga bića na vrijeme otvorila oči i ja progledah njenim očima te postadoh ono što jesam. A danas i ono što želim.

«Želiš da stanem!! Zašto?»
«Ne znam! Stani i moja će vojska zaobići sve tebi drage osobe!!»
«Što ako ne želim da stanem?»
«Svi oni mali lijepi gardovi o kojima si mi nekoć govorio bit će uništeni!! Sve će moja vojska spaliti!! Moraš me poslušati!»

Ona kao da ne gleda svojim očima i kao da joj je netko dušu prodao. To nije ona Sandra koju sam nekoć poznavao. Tko je ona?
Oblaci su se nagomilali. Kao da su sjedili tu poviše doline i nekog čekali.
«Stani!! Moraš stati!!»
Napravio je korak dalje i tad je svijetlost obasjala nebo. Nedaleko od njega pala je vrba uz snažan prasak. Dolinom je odzvanjao snažan duboki glas, glas onih koji milost ne poznaju.
«Zašto to radiš i čemu ta vojska?»
«Da bih postala carica neba moram nekog pokoriti, moram pokazati svoju moć i hrabrost! Vojska mi i ne treba!! U meni ima dovoljno snage da uništim sve ono što moram!! Sve ovo što se nalazi ispod planine!»
«Jeli to priroda tvoga bića čini ili ti? Osoba koju sam nekoć poznavao!!»
«To je isto!!»

Tako sam i mislio, nikad ona tako nešto ne bi napravila, ona za to nije rođena to sam siguran. Ono nešto u njoj ... hmm, to treba nekako zaustaviti i vratiti Sandri njene oči da opet njima gleda svijet.
«Jesam ti rekla da staneš!! Ne ću ti više ponavljati!»
Sve je dublje gazio rijeku. Zasvijetlilo je nebo i kuće u dolini su počele nestajati u plamenu. Mora požuriti. Nastavi li tako uskoro bi se i nebo nad dolinom moglo zapaliti, sve od planine do mora.
Ono što je preuzelo vlast nad njom postalo je nervozno, nije moglo izdržati. Izgleda da se ipak pribojava nečega.
«Sandra stani!! Obuzdaj ono što nisi ti!!»

Stajala je i gledala u njega dok je njena vojska bjesnila nebom i tlom. Produži li tako dok stigne do nje neće imati što spasiti. Vidi se, iznad brežuljaka, kako gore gradovi, nebo se crveni od plamena i toplina postaje neizdrživa. Gori sve ispod Učke. Ništa i nikoga vojska Carice neba neće poštedjeti.
Izgleda da je pogriješio, kockao se tuđim životima jer nije mogao ili htio zaboraviti nju.
Još malo, korak – dva i bit će ponovo s njom. Sa kim? Jeli to zaista ona?
Gledala je u njega stojeći nepomično, kao da uopće nije tu. Tko zna kamo je njena duša otišla? Možda sa svojom vojskom pali gradove i uništava sve što im je na putu. Ali... Pomakla joj se zjenica!

Gledam je u oči kao nekad i vidim da se bori, da pokušava biti ono što je bila, ali... zar to ima više ikakvog smisla? Sve je nestalo u plamenu nebeskog mača. Nema više nikoga pod Učkom.... I povijest su vjerojatno izbrisali. Sve!
Zagrlio sam je i tad je nastao takav bljesak! Udar svjetla tmine srušio me na tlo skupa s njom. Bijah siguran da me više nema. Izgleda da je pobijedila priroda njenog bića njenu želju i htijenje.
Nakon desetak minuta probudio sam se a kraj mene je sjedila Sandra. Nasmijana i vedra kao što je i pamtim. Nekim čudom preživjeh... ili?
Osvrnuh se oko sebe da pogledam to zgarište, da izvičem tu bol u sebi i jal za onim čega više nema, samo zato jer odlučih ići do kraja.
No sve bijaše na svom mjestu. Iz kućica se vijao dim, ali ne od zgarišta već iz dimnjaka. Pogledah u nju a ona se ustade i reče:
«Ona se vojska više neće vratiti. Nikad! Ipak sam obuzdala ono iskonsko u meni i sad sam ja gospodar svoga uma.»
«Ali ja vidjeh kako...»
«Što sad vidiš?»
«Vidim jednu caricu dijela mog života.»

------------------------------------- KRAJ --------------------------------------------------------------
Pisanje priče me podsjeća na pisanje programa u asembleru !
User avatar
ratchet
Ancient
Posts: 879
Joined: 19 Aug 2007, 21:04

Re: Istarski Rubikon

Unread post by ratchet »

Pisanje kao pisanje ti se ipak poboljšalo u odnosu na one prve. Ali, iskreno, sam stil me umara dok čitam, a i na kraju sam opet ostao s pitanjem: Ma o čemu on to piše? :scratch:
Ipak shvati ovo uvjetno, ja i inaće ne volim pretenciozno, kičasto pisanje koje mi se čini kao samo sebi svrha, u kojem se radnja gubi kao da je u bunar propala, ali sam često nailazio na kritičare koji takvo nešto vole.
Čovjek je u potpunosti za religiju sve dok ne posjeti neku istinski religioznu zemlju. Nakon toga se svim srcem odjednom zalaže za kanalizaciju, mehanizaciju i zajamčenu minimalnu plaću.
Aldous Huxley
User avatar
Bahod
The...
Posts: 1584
Joined: 02 Aug 2005, 21:37
Location: ZG
Contact:

I

Unread post by Bahod »

E moj buco.
Mislim si ja ajmo mu dati još jednu šansu (jer si bio tako dobar zadnja dva tjedna :zubo: )

I krenem ja čitati
I odustanem nakon prvog paragrafa
I kažem si "Ne mogu ja to."
I ipak popustim lažnoj dobroti
I pročitam do kraja
I ... loše je to buco
I opet pišeš kao preko q-a
I opet trabunjaš nesuvislo
I opet si mislim - čemu to

Jednom sam negdje čuo zanimljivu tezu o razlici između Jazza i Bluesa.
Parafraz:
Jazz se svira kad je tebi teško, pa želiš to podijeliti s drugima ne bi li ti bilo bolje.
Blues se s druge strane svira kada se ti osjećaš loše i želiš da se svi oko tebe osjećaju loše.
E pa buco ti si najveći bluzer SF-a
User avatar
buco
Jedi Master
Posts: 206
Joined: 30 Sep 2008, 20:46

Re: Istarski Rubikon

Unread post by buco »

Bahod wrote:Mislim si ja ajmo mu dati još jednu šansu...
Hvala na šansi i zanimljivom odgovoru! :vrag:

Nego dali bi nam odgovorio na jedno jednostavno pitanje?
Koliko likova ima u priči? :D
ratchet wrote:Ma o čemu on to piše?
I ja ti se koji put to isto pitam. No zanimljiv mi je takva način pričanja priče, izražavanja.
ratchet wrote:...inaće ne volim pretenciozno, kičasto pisanje koje mi se čini kao samo sebi svrha...
Pa ni ja baš nevolim takvo pisanje i izbjegavam ako je ikako moguće. Misliš da je previše "ukrašena"?

Pozdrav
Pisanje priče me podsjeća na pisanje programa u asembleru !
User avatar
Bahod
The...
Posts: 1584
Joined: 02 Aug 2005, 21:37
Location: ZG
Contact:

Re: Istarski Rubikon

Unread post by Bahod »

buco wrote:Nego dali bi nam odgovorio na jedno jednostavno pitanje?
Koliko likova ima u priči? :D
Naravno buco
u tvojoj "priči" nema niti jednog lika
i ako tako nastaviš sumnjam da će ih ikada biti
naime da bi stvorio lika potrebno je mnogo više doli nazvati ga nekako ili sporadično koristiti osobnu zamjenicu unutar teksta
ti se ne trudiš stvarati likove nego nekakve zagonetke - to nije književnost već egotripčina
mene zanima književnost :(
User avatar
Izitpajn
nobody
Posts: 4027
Joined: 10 Nov 2003, 17:42
Location: Sesvete Republjik
Contact:

Re: Istarski Rubikon

Unread post by Izitpajn »

Bahod wrote:mene zanima književnost :(
Identificiranje problema je prvi korak prema njegovom rješavanju :vrag:
User avatar
buco
Jedi Master
Posts: 206
Joined: 30 Sep 2008, 20:46

Re: Istarski Rubikon

Unread post by buco »

Bahod wrote:u tvojoj "priči" nema niti jednog lika
Toplo! :vrag:

Bio si blizu.
Bahod wrote:naime da bi stvorio lika potrebno je mnogo više doli nazvati ga nekako
Svakako. I tko je glavni junak u priči? Ako ti nije teško. :kava:
Bahod wrote:ti se ne trudiš stvarati likove nego nekakve zagonetke
O tome sam pisao ako se sjećaš još u priči Program. Da volim priču koja će malo nagnati čitatelja da razmisli o onom što čita. Kao i u priči Poznanik. Nije to ništa posebno ali ja volim ispisati kratku priču na taj način.
A o sviđanju i ne sviđanju su se izgleda epovi pisali pa nebih o tome. To je stvar pojedinca.

Da ti odogovorim na ovo "ti se ne trudiš stvarati likove" morao bih dati odgovor na pitanje o broju likova, pa ču malo pričekat.
Bahod wrote:mene zanima književnost
A što je to po tebi književno djelo? Da znam za slijedeću priću. :kava:
Mora da je ona Solarova definicija van upotrebe?! :scratch:
Izitpajn wrote:Identificiranje problema je prvi korak prema njegovom rješavanju
Slažem se! :vrag:

Pozdrav
Pisanje priče me podsjeća na pisanje programa u asembleru !
User avatar
niniane
Vampiruša
Posts: 2364
Joined: 14 Aug 2006, 11:05
Location: somewhere over the rainbow...

Re: Istarski Rubikon

Unread post by niniane »

buco wrote:Da volim priču koja će malo nagnati čitatelja da razmisli o onom što čita.
Jedno je pričom navesti čitatelja na razmišljanje, a drugo pisati nejasne i besmislene nebuloze. Da prihvatiš pokoju kritiku, možda bi i mogao poboljšati neke stvari u svom pisanju, no ti oko previše stvari tupiš kako voliš pisati ovako, voliš pisati o tome, voliš ovo, voliš ono - i točka. Ponekad ono što voliš nije najbolje rješenje, au contrair.
... characters, personalities, stories and larps...
User avatar
Xaotix
The Source
Posts: 2845
Joined: 19 Apr 2005, 12:55
Location: Schrodingerova kutija

Re: Istarski Rubikon

Unread post by Xaotix »

Jel ovo umjetnički izričaj u kojem publika sama mora smisliti tekst između redova?
buco wrote:Nego dali bi nam odgovorio na jedno jednostavno pitanje?
Koliko likova ima u priči? :D
Da li ti uopće imaš pojma koliko ih je?
buco wrote:volim priču koja će malo nagnati čitatelja da razmisli o onom što čita
Definitivno si uspio da se ljudi svašta zapitaju. Ako izostavimo klasičana pitanja tipa "tko tu koga i zašto", ovo više tjera ljude da se zapitaju što to uopće čitaju, a poneke i zašto (vidi ostale komentare).

Ukratko, pisanje ti se definitivno popravilo. Svaka rečenica sama za sebe ima neko značenje. Sad ih samo trebaš posložiti da imaju neki smisao.
Ako si pak želio imati teatar apsurda, onda is opet na pola puta, a i kasniš nekih 50 godina. Vrati se Ionescu i Becketu, pa pokušaj opet.
Randomness is strong with this one!
User avatar
SAMSUILUNOV OTAC
Autor u Smokvinom listu
Posts: 2110
Joined: 30 Dec 2005, 00:50
Location: 26. dimenzija, treća kuća desno, iza bukve

Re: Istarski Rubikon

Unread post by SAMSUILUNOV OTAC »

Jesi poslao štogod na istrakonski natječaj?
Kap limuna, zrno soli,
I svaka rana malo više boli.
User avatar
Izitpajn
nobody
Posts: 4027
Joined: 10 Nov 2003, 17:42
Location: Sesvete Republjik
Contact:

Re: Istarski Rubikon

Unread post by Izitpajn »

SAMSUILUNOV OTAC wrote:Jesi poslao štogod na istrakonski natječaj?
:lol: :vrag:
User avatar
buco
Jedi Master
Posts: 206
Joined: 30 Sep 2008, 20:46

Re: Istarski Rubikon

Unread post by buco »

Xaotix wrote:Da li ti uopće imaš pojma koliko ih je?
Mislim da znam. Sad?! Trebao bih. :scratch: :x
Xaotix wrote:...ovo više tjera ljude da se zapitaju što to uopće čitaju,...
To je dobro! To je prvi cilj ove priče, da se pitamo što čitamo. Što se zaista događa.
Sad, kako je tko to shavtio i na koji način ne znam. Svatko promatra svijet svojim očima i na ista pitanja ima različite odgovore. Priča ima jednostavnu poruku, koja je upakirana na ne baš uobičajeni način i to je sve.
Xaotix wrote:Ako si pak želio imati teatar apsurda, onda is opet na pola puta...
Neznam baš dal sam to želio. Ono što sam htio i kako, sam i napisao(priča). Dal to nekoga podsjeća na taj teatar ili ništa ili nešto, što već, to mislim da je osobno, stvar pojedinca.
Xaotix wrote:Jel ovo umjetnički izričaj u kojem publika sama mora smisliti tekst između redova?
Ovo je orginalno moram priznat. Nasmijalo me i to pravo. :lol:

Jedino što treba povezati stvari koje su naizgled razbacne (iako su knološki slijed) i to je sve. U priči su pitanja i odgovori koji su nužni za cjelovitost priče. Priča ima i početak i kraj i u svojoj biti je jako jednostavna, jer kratka priča nevjerujem da može biti komplicirana.
Xaotix wrote:Ukratko, pisanje ti se definitivno popravilo.
Znači ide na bolje. Hvala!
niniane wrote:Ponekad ono što voliš nije najbolje rješenje, au contrair.
Vjerojatno. No ipak sam samo čovijek. :vrag:

A ono o besmislicama i nebulozama... Hmmm ... reči ću ti samo to: Stvar je "motrišta". :kava:
SAMSUILUNOV OTAC wrote:Jesi poslao štogod na istrakonski natječaj?
Nisam, naravno. Moš mislit da im pošaljem takvu priču! :D

Iskreno, nezanimaju me natječaji. Ovako na netu stavit kratku priču to mi je zanimljivije. Posalo sam bio jednu prije mjsec i pol-dva na Ubiq čisto da vidim kako funkcioniraju ti natječaji, zapravo što se dogodi kad pošalješ priću. Kako to onda ide.
Dobih odgovor nakon par dana da je primljena i to je to. Pošto nije bilo kasnije odgovora logički je za zaključit da se ne uklapa u kriterije. Ispunih svoju radoznalost i to je dovoljno.

Pozdrav
Pisanje priče me podsjeća na pisanje programa u asembleru !
User avatar
poison
Ancient
Posts: 556
Joined: 28 Sep 2005, 11:57
Location: middle of nowhere
Contact:

Re: Istarski Rubikon

Unread post by poison »

ako želim popunjavati što nedostaje, rješavam križaljku.
ako sam kombinatorički raspoložena, tu je sudoku.
ako mi se mozga, rješavam rebuse.
zaključak: buco, a da pošalješ priču u feniks? tamo bi se dobro uklopila.

sad ozbiljno: mislim da si pobrkao pojmove. ako želiš napisati nešto što će natjerati ljude na razmišljanje, kao lektiru ti preporučam orwella (biraj hoćeš li krenuti s 1984. ili životinjskom farmom), pa orsona scott carda (ako me nešto natjeralo na razmišljanje onda je to njegov xenocide) i tome slično. dakle, ljude je bolje natjerati na razmišljanje prezentirajući neku temu iz drugog kuta ili potezanjem neke diskutabilne teme, tako da se čitatelj zamisli: a je li to zbilja tako kako sam mislio? možemo li zbilja tako završiti? slažem li se s piscem? otvoren kraj je isto jedna od opcija: dakle, na kraju ostaviš malo prostora za sumnju - je li se stvarno tako završilo? kako se ustvari završilo? (genijalan primjer za to mi je film existenz, još i dan danas nisam sigurna što je taj kraj ustvari značio)
ova priča me podsjeća na zadatke koje dajem svojim učenicima: uzmem tekst, izrežem rečenice, dobro ih izmješam i onda im dam da ih slože nazad u tekst prateći kontekst. samo što u tekstu obično postoji neki slijed radnje, a kod tebe ga nema.
cijela priča ti je pseudostrujosvjestaško trabunjanje, i mislim da je službeno zadnja tvoja priča koju sam pročitala. na svaku priču si dobio masu komentara koji su ti (na početku strpljivo, kasnije manje strpljivo) ukazivali na stvari koje radiš krivo i kojima odbijaš potencijalne čitatelje od čitanja tvojih uradaka. nisi usvojio nitša od toga, u svakoj priči tupiš "ali ja to tako volim" i tjeraš po svom, ponavljajući iste greške. kada učenik jednom napiše skool umjesto school, upozorit ću ga. drugi put ću mu to tri puta crveno potcrtati. treći put će tu riječ pisati dvadeset puta za domaću zadaću. a ako se i nakon toga nastavi, učenik ili ima ozbiljnih problema ili je glup ili namjerno provocira. u prvom slučaju treba prilagođen program, u druga dva će dobiti isto što i ti: sjedi, jedan!
"Madness in method, that is genius."
Frank Herbert
User avatar
niniane
Vampiruša
Posts: 2364
Joined: 14 Aug 2006, 11:05
Location: somewhere over the rainbow...

Re: Istarski Rubikon

Unread post by niniane »

buco wrote:Iskreno, nezanimaju me natječaji. Ovako na netu stavit kratku priču to mi je zanimljivije.


Da pogodim - zato jer onda ljudi komentiraju pa se imaš s kim raspravljati?... :vrag:
... characters, personalities, stories and larps...
Post Reply