Kozmetičke promjene

[Klara]

Kozmetičke promjene


Već je neko vrijeme razmišljala o oglasu.

Kozmetičke promjene, bez rezova, lijekova i čekanja. Vaše lice i tijelo postat će ideal ljepote za samo jedan dan.

Upamtila je adresu, voljela je pamtiti adrese koje bi mogle biti zanimljive. Slijedećeg dana oglasa više nije bilo. Zbog toga, a i zbog toga što je zvučalo totalno nemoguće, pretpostavila je da se radilo o nečemu polulegalnom. To je još više zagolicalo njezinu znatiželju.

Ivana, kolegica s posla, nasmijala se kad je čula što je pisalo na oglasu.
"Ma daj Lana, to su gluposti," rekla je. A onda ju je gurnula ramenom, onako diskretno, kako je samo ona znala.
"Gle Marka, zar nije seksi u toj košulji."

Marko. Bila je zaljubljena u Marka. Dugi, fini prsti na rukama. Plave oči. Sasvim kratka smeđa kosa. Lijepo oblikovani mišići koji su se isticali ispod uske crne košulje. Mmmm, da joj je staviti ruku ispod te košulje.
"Je, baš je seksi," namignula je Ivani. "Da prođem tretman iz oglasa, možda bi Markić bio moj."
"Da, samo se nadaj, on trči za onom plavušom iz uprave, ne zanimamo ga ni ti ni ja."

Lana je klimnula glavom, dajući Ivani za pravo. Prešutnim dogovorom su se vratile poslu. Sjela je u udobnu stolicu koja je bila njezine omiljene, plave boje. Ali ispod oka je ipak promotrila svoju kolegicu. Karirana suknjica iznad koljena, vitke noge, pravilno lice. Grudi i guza baš onoliki koliki trebaju biti. Skoro kao iz modnog časopisa. Nikad ne bi priznala Ivani, ali morala je priznati sebi - nije izgledala ni upola tako dobro kao ona. Ako Marko odluči svoju pažnju preusmjeriti u njihov ured, Ivana će imati prednost.

Lana je uzdahnula. Njezino tijelo bilo je daleko od ideala ljepote. Nije imala šanse da se osoba u koju je bila zaljubljena zaljubi u nju. Joooj, Markić, Markić, Markić. Riječi iz oglasa su zvučale primamljivo.
Popodne, provela je sat vremena u traženju adrese s oglasa. Konačno, ušla je u mali ured u međukatu poslovne zgrade i javila se ženi koja je sjedila za stolom koji je podsjećao na hotelsku recepciju.
"Dobar dan, vidjela sam vaš oglas."

"Dobar da, izvolite. Oglas? Ah, da, vrtio se dan ili dva. Ali odlučili smo da ćemo se ograničiti na mušterije preko preporuke. Imam sasvim dovoljno posla. A i znate, dobivanje licence i dozvole i to sve je još u tijeku."
Žena je zvučala ljubazno i spontano. Smiješila se pravilnim, mladenačkim osmjehom, sasvim lagano pokazujući snježnobijele zube.
"Da, shvaćam. Dakle ne primate nove mušterije? Ako ipak primate, možete li mi objasniti kako vaš tretman funkcionira? I koliko košta?", pitala je Lana
"O primamo, primamo, ako ste zainteresirani. I vidite, što se tiče cijene, nije baš mala. Ali ako biste pristali da vaše podatke upotrijebimo u statističke svrhe, možemo vam srediti kredit i popust. A kako izgleda tretman... ne radi se uopće o nikakvoj vrsti tretmana."
"Kako ne? U oglasu su spomenute kozmetičke promjene?"
"Da, svakako, ali promjene se ne odnose na vaše tijelo. Naime, ako se sjećate detalja, oglas govori o tome kako će vaše tijelo postati ideal ljepote. E pa vidite, naš pristup na tom polju je sasvim revolucionaran."
"Kako revolucionaran?"
"Da biste vi postali ideal ljepote, nije potrebno da promijenimo vas. Dovoljno je da promijenimo način na koji drugi vide ideal ljepote."
"Evo da budem jasnija. Ne znam koliko se razumijete u moderne fizikalne teorije, ali sigurno ste čuli da se prostorno-vremensko tkivo sastoji od bezbroj dimenzija. Neke su sasvim različite, a neke skoro potpuno istovjetne. Vidite, mi smo pronašli način kako da detektiramo dimenziju koja je istovjetna našoj, osim po nekom malom, specifičnom detalju."
Lana je klimala glavom malo zbunjeno, fizika joj nije bila jača strana. Ali žena na recepciji je imala strpljenja za objašnjavanje.
"Nakon što obavimo holografsko fotografiranje, potražit ćemo dimenziju u kojoj će vaše tijelo biti vrlo blizu onome što vrijedi za ideal ljepote. Svi ostali detalji će ostati isti. Vi ćete izgledati isto, vaše prijateljice će izgledati isto, samo što se muškarci više neće okretati za..."
Stala je s objašnjenjem na trenutak i odmjerila Lanu pogledom. Onda je nastavila objašnjavati.
"Evo konkretno - ne zamjerite na direktnosti - u toj novoj dimenziji bit će uobičajeno da se muškarci okreću za malim grudima i malo većom stražnjicom. Žene s pravilnim zubima zavidjet će vam na razmaku između prednjih gornjih zubi. A modni časopisi bit će pretrpani manekenkama s jačim bedrima. "

Žena je zašutjela i čekala reakciju. Lana nije bila sigurna da li da se nasmije ili da se oduševi. Zvučalo je prilično nevjerojatno.
"Znači, muškarci se neće okretati za mršavicama u kratkim suknjama?"
"O, ne," nasmiješila se žena na recepciji. "Mršavice više uopće neće nositi kratke suknje. One će skrivati svoje nepoželjne vitke noge, a žene kao vi će ih pokazivati."
Lana se polako oduševljavala s time što je upravo čula. Razmislila je nekoliko trenutaka, a onda postavila novo pitanje:
"Hoće li se još nešto promijeniti, osim gledišta na ideal ljepote?"
"Možda samo još poneka nevažna sitnica. Može se desiti da se na primjer, promijeni vaša najmilija boja. Ili da odjednom počnete voljeti drugi okus sladoleda. Može se desiti da neka druga pjesma bude taj tjedan na vrhu top liste. Ali garantiramo da se važne stvari neće promijeniti. Skoro smo potpuno sigurni da se neće promijeniti ništa imalo bitno za vaš život. Možete biti sigurnu u vaše ime i prezime, način na koji ste proveli djetinjstvo, u posao koji radile, u kolege koji rade s vama..."
Lana je postala svjesna da ju je oduševljenje potpuno preplavilo i da svoju sugovornicu sluša otvorenih usta... Markić, bit ćeš moj, pomislila je. Ideja joj se sve više i više sviđala.

Promjena je bila sasvim neosjetna. Sjedila je u udobnom naslonjaču, pored žene koja je dan prije bila na recepciji i mlađeg muškarca koji je obavio fotografiranje. Rekli su joj da promjena započinje, a onda su joj rekli da je završila i da može ustati. Kao da se ništa nije dogodilo.
Izašla je na ulicu s osjećajem da je sve samo šala. Sve je bilo isto, i ulice, i tramvaji, i zvuk koraka, i ljudi koji su prolazili pored nje.

"Hajde baš da vidim," rekla je sama sebi i krenula prema kiosku da kupi novi broj modnog poludigitalnog časopisa.
Nije mogla vjerovati. S naslovnice joj se smiješila djevojka s malo razmaknutim gornjim zubima. Osjetila je kako joj se obrazi rumene od sreće.
Markić, Markić, Markić, pomislila je i skoro potrčala prema uredu.
Kada je otvorila vrata, dočekala su je poznata lica. Sve je bilo isto, i ured i njezin radni stol. Jedini detalj koji je bio drugačiji je to da njezina stolica nije bila plava, nego ljubičasta. To joj je bila najmilija boja, očigledno, u ovoj dimenziji. Nije imala ništa protiv promjene, shvatila je da joj se odjednom više sviđa ljubičasto.
Još je nešto bilo drugačije. I Marko i Ivana sjedili su za svojim radnim mjestima, to je bilo isto kao i do tada. Ali oboje su je, skoro istovremeno, pozdravili na način koji nije očekivala. Rekli su joj: "Zdravo ljepotice!"
Bila je presretna. Osoba o kojoj je maštala pozdravila ju je s "ljepotice". Plovila je na valovima ushićenja.
Sjela je za stol, a minutu kasnije je Marko stajao pored nje. U ruci je držao šalicu.

"Tvoja omiljena kava, za moju omiljenu kolegicu, izvoli!"
Nije mogla disati od uzbuđenja. Nije znala što da kaže, i bila bi zbunjeno zurila u Marka, da se nije oglasio njegov telefon. Javio se i nakon nekoliko riječi spustio slušalicu. Slegnuo je ramenima u rekao "Uh, opet me gnjavi ona mršavica iz uprave. Moram gore, vidimo se poslije."
Izašao je iz ureda, a Lana je bila malo iznenađena što nije osjetila razočaranje. Naime, do tada, uvijek bi osjetila razočaranje, negdje duboko u utrobi, kada bi Marko izašao iz prostorije. Isto tako, kao što bi osjetila laganu euforiju kada bi joj se približio.
Osjećala je tu istu poznatu euforiju. Ali, Marka nije bilo, a njenom stolu je prilazila Lana. Nosila je duge, pomalo vrećaste hlače koje su pokrivale njezine duge vitke noge.

Prišla joj je i sjela na rub njezinog stola. "Hej Lana, dokle ćeš čekati. Pa Marko je lud za tobom, to je tako očito. Daj ga već jednom pozovi na spoj, praktički te moli pogledom. Jooj, da bar mene neki muškarac tako gleda. Tako ti zavidim na tvom izgledu."
Ivana joj je namignula i vratila se za svoj stol.
Razočaranje, negdje duboko u utrobi. I zbunjenost. I onda shvaćanje.
Promatrala je Ivanu. Osim vrećastih hlača bila je ista. Lijepo oblikovane grudi ispod košulje. Isticale su se, malo prevelike. Malo prevelike za ovu dimenziju. Joj da ih barem može pomilovati.
Kozmetičke promjene odnosile su se na Laninu najmiliju boju. I još na jednu stvar, jednu sitnicu. Na spol koji je privlači. Rekli su joj da je skoro sigurni da se neće promijeniti ništa bitno za njezin život.
Spoznaja ju je stresla poput poetesa. Imala je tijelo koje je odgovaralo idealu ljepote, ali nije imala šanse da se osoba u koju je zaljubljena zaljubi u nju.
Joooj. Ivana, Ivana, Ivana. Lana je sjedila u svojoj ljubičastoj stolici, zbunjena i razočarana.

[uglib]

Zašto je lakše popljuvati nego pohvaliti?
Za obje priče: :thumbup:

[ratchet]

Nice. :headbang: Obe su jako dobre. Samo mi nije jasno što radiš na Čiča miča?

[niniane]

Not bad at all (ako ništa drugo, osvježenje je čitati nešto bez pravopisnih grešaka *grin*), a i moram priznati da sam se ulovila kako zamišljam jednu malo drugačiju dimenziju i u ovom našem svijetu...
Ali kritički dio mene ima par pitanja:

Ovaj dio mi nije jasan:

"Dobar da, izvolite. Oglas? Ah, da, vrtio se dan ili dva. Ali odlučili smo da ćemo se ograničiti na mušterije preko preporuke. Imam sasvim dovoljno posla. A i znate, dobivanje licence i dozvole i to sve je još u tijeku."
Žena je zvučala ljubazno i spontano. Smiješila se pravilnim, mladenačkim osmjehom, sasvim lagano pokazujući snježnobijele zube.
"Da, shvaćam. Dakle ne primate nove mušterije? Ako ipak primate, možete li mi objasniti kako vaš tretman funkcionira? I koliko košta?", pitala je Lana
"O primamo, primamo, ako ste zainteresirani. I vidite, što se tiče cijene, nije baš mala.

Zašto su uopće stavljali oglas ako ipak neće uzimati baš svakog zainteresiranog, odnosno da će uzimati samo preko preporuke? A zašto onda malo kasnije kaže da ipak primaju sve zainteresirane? Ako je tretman toliko skup, zašto naša junakinja kasnije niti jednom ne spomene cijenu? Ono, u stilu "Koštalo je puno, ali se isplatilo" ili tako nešto.
Zatim, radi li se ovdje o tome da oni stvaraju sasvim novu dimenziju za svoje mušterije i onda ih prebace tamo ili mijenjaju ovu, već postojeću dimenziju? Jer ako je prebacuju u novonapravljenu dimenziju, zašto nitko ne primijeti da je ona nestala iz svoje dimenzije? A ako mijenjaju ovu dimenziju, što kad dođe nova mušterija i zatraži da se ideali ljepote promijene po njenom ukusu?
Ne kužim se u takvu fiziku, stvarno me ostavilo skroz zbunjenom.

Ovdje si vjerojatno slučajno napisala ime pa je zato ispalo zbunjujuće:

Ali, Marka nije bilo, a njenom stolu je prilazila Lana. Nosila je duge, pomalo vrećaste hlače koje su pokrivale njezine duge vitke noge.

Prišla joj je i sjela na rub njezinog stola. "Hej Lana, dokle ćeš čekati. Pa Marko je lud za tobom, to je tako očito. Daj ga već jednom pozovi na spoj, praktički te moli pogledom. Jooj, da bar mene neki muškarac tako gleda. Tako ti zavidim na tvom izgledu."
Ivana joj je namignula i vratila se za svoj stol.

I moj glavni prigovor - cijelo vrijeme sam i pretpostavljala da će njena promjena uključivati slučajnu promjenu spolne orijentacije, tako da me to nije nimalo iznenadilo.
Dakle, moja ocjena - ok, lijepo napisano, ali odrađeno i predvidljivo.

Sorry, ja sam inače dosta kritična :angel:

[Klara]

niniane hvala puno na trudu i detaljnom komentaru
Nemoj se ispričavati za kritičnost, priču sam stavila ovdje jer želim čuti komentare (to je odgovor na ratchetovo pitanje )

[Belzebubbles]

Slažem se sa niniane glede onog pitanja o oglasima. Očito je da je taj dio riješen nabrzaka, tek toliko da se spoji radnja.

Ne slažem se sa Ratchetom. Mislim, glede toga da su obje dobre. Ova je lošije napisana. Ali, meni osobno - zanimljivija.

Glede predvidljivosti kraja... očekivao sam da će onaj Markić ostati zaljubljen u plavušu iz uprave i time dokazati da je njegov ljubavni plam vječan, neugasiv, neumoran i nadasve crven. A, niš... Markić je totalno marginaliziran. Mislim, on je tu samo da se u nekog bude zaljubljen. On je samo objekt požude. Mislim da bi se Marko trebao emancipirati.

Ali, ta žemska želi ljubav, a put do ljubavi je, očigledno, samo i jedino kroz tjelesni izgled. Eh, ti mužjaci - ako žena ima jaka bedra, široke bokove buduće rodilje i dva okrugla oličenja atavizma - ondak je prava!

Uglavnom, naša eventualna rodilja promijeni cijeli svijet samo da bi je ugledao onaj pravi-pravi muškić. Naravno, ona doživljava satisfakciju u pogledu priznanja svoje (očigledne) sposobnosti da rađa. Ali, avaj! Više ne voli mužjake... Ono što je tu dodatno zbunjujuće jest to što ta ista žemska sada voli žemsku, ali kakvu žemsku? Je li to onakva žena kakvom se ona prva ženska trudila biti? Mislim, ona je promijenila svijet kako bi postala ideal ljepote, i postala je ideal ljepote. I što je onda učinila? Zaljubila se u drugu ženu čije tijelo zaista nije ideal ljepote.

Znači, skočila je sebi u usta - stvorila je ideale koje sama gazi. Iako navodno smatra da je u tjelesnom sve, i zbog toga čini žrtvu, ta ista na kraju to tjelesno u duhovitom raspletu sasvim nonšalantno odbacuje.

Mislim da ti ta junakinja ni sama ne zna što bi!

Ali, što god ja rekao, ova me priča nagnala da o svemu tome malo razmislim... a to valjda znači da je uspjela u svojoj namjeni, ili?

tra-la-la

:wave:

[poison]

i ja sam očekivala da markić ostane zaljubljen u onu plavušu, ili da on bude gay (uglavnom, da ju, iako je ideal ljepote, svejedno ne ferma). zbilja me zatekao kraj.
a što se tiče ideala ljepote, ja sam to shvatila drugačije od belzebubblesa: svijet oko nje je promijenio svoje shvaćanje ljepote, ali ona je svoje shvaćanje ljepote ponijela iz starog svemira, i, iako joj se svi dive, ona još uvijek misli da je ivana ljepša od nje (i uz to je zatreskana u nju). dakle, ljepota nije kako te drugi vide, nego kako mi sami vidimo sebe.

a što se tiče tog mijenjanja njezine osobnosti, taj dio mi ne klapa. ako je ONA prebačena u paralelni svijet, razumljivo je da svijet može biti neznatno drugačiji od njenog vlastitog - pjesme na top listi su ok primjer, bilo bi mi logično i da ljudi oko nje "dožive" neznatne kozmetičke promjene (pun intended) osobnosti, kao najdraža boja ili hrana, ali njena osobnost bi trebala ostati ista. ako je njena osobnost promjenjena, znači da to više nije ona, već druga ona iz paralelnog svijeta. a kako se onda sjeća stvari iz drugog svijeta....? (a onda opet, možda samo filozofiram?)