28 tjedana kasnije

[TB]

Preporučujem za pogledati. "28 tjedana poslije" je odličan i jeziv film. Više je akcijski od "28 dana poslije", ali ne znači da je manje jeziv. Možda je čak i jeziviji. Nije to horror akcija u stilu onih filmova gdje se sve vrti oko horror stvari, vojske i pucačine, ali nije nimalo strašno nego više cool. (Kao što će biti film čini se slične teme- «Resident Evil: Extinction»- pogledajte trailer). "28 tjedana...." je više drama, kombinirana sa medicinskim trilerom. Film govori o mnogo stvari- o rasapu obitelji, bešćutnosti vojske... Likovi su kad bi ih se opisalo, kliše, ali u nisu tako napravljeni- stvarno su životni. Kad junaci bježe, došlo mi je da vičem u kinu : «Brže, brže!» Kad likovi umiru, to je strašno i neočekivano.
Poslije filma se shvati da je priča sastavljena od več viđenih sastojaka, ali ovdje su to napravili tako dobro da mi se činilo da prvi put gledam takav tip filma.

NA GRANICI POKVARITELJA
Kraj filma ne donosi olakšanje, nije kao «Aliens» u kojem se također desi puno strašnih stvari, ali se na kraju ima osječaj pobjede i olakšanja. Ja sam se poslije filma osječao potišteno i zgroženo strašnim stvarima iz ovog filma.
KRAJ MOGUĆEG, ALI U STVARI NE, POKVARITELJA

Film me stvarno prepao, za trajanja, ali i poslije. Strah od zaražene krvi, virusa, iznenadnih provala nasilja i tako to...
Preporučujem da se film pogleda u kinu.

Ako se ne bavite sportom, "28 tjedana..." će vas navesti da počnete joggirati.


Imam par pitanja , ako netko slučajno zna: postoji li i u stvarnosti virus zaraze kojeg se simptomi vide... vrlo brzo. Virusu iz filma treba 10 - 20 sekundi da se pokaže da "dejstvuje" U stvarnosti vjerojatno ne postoji tako "brzi" virus, ali koji je «najbrži»?

Drugo, u jednoj sceni u filmu avioni bace nešto na ulice Londona i cijelim ulicama poteku ogromne bujice plamena. Kao napalm, ali čini se, 1000 puta veće i gore. Postoji li takvo oružje? Stvarno razorno izgleda, ali zgrade ostaju uglavnom nedirnute...

[jbt]

ne znam za najbrze viruse, ali salmonela te moze skinut za 6 sati.

glede grde bombe, http://en.wikipedia.org/wiki/Thermobaric_weapon

[SAMSUILUNOV OTAC]

Pogledah i ja film i mogu reći da je iznad mojih očekivanja. Nikako da mi u ruke uleti prvi dio, pa mi je ovaj bio sasvim novi svijet (ne u smislu teme, jer zombija smo se već nagledali). Vrlo efektne kamere, sve je brzo, zombije se ne pokušava prikazati kao mutave komade mesa koji tumaraju amo-tamo bez imalo koordinacije. Ovdje su to zvijeri koje idu ubiti prvu živu osobu na koju nalete, bez obzira jel im to krvni sordnik ili neznanac i to mi se sviđa.
Do sada bi zombiji uvijek u takvim situacijama zastajkivali (kao, joj, ja sam zombi i rado bih te pojeo, al kako ću kad si mi stric, jebiga?). Ovdje se jede sve po redu.
Ima par brrr scena, ali neću ništa prepričavat da ne pokvarim ljudima užitak.

[Izitpajn]

Uh, izađosmo iz kina prije pola sata-sat i ne očekujte neku koherentnu recenziju. Mislim, nije ni film bogznakako koherentan, ali je bogami stvar za pamćenje. Malo sam razmišljao, ali se ne mogu sjetiti da sam gledao ijedan krvaviji film. Režija je frenetična, prava ono, videospotovska, likovi su... ma nema likova, priča ima logičkih rupa k'o ementaler, ali je film jebeno impresivan. Okej, meni su logičke rupe dosta pokvarile stvar, ali netko s većom tolerancijom će doći na svoje. Iako, može se dogoditi da vam u jednom trenutku jednostavno ponestane adrenalina jer je stvar toliko nabijena da... ali to se eventualno može dogoditi pred kraj. Ma ne znam. Nije mi žao što sam gledao, iako ću sljedeći put kad budem išao u Škotsku naći Dannyja Boylea (producent, jel režirao prvi film?) i umlatiti ga bejzbol palicom zato što se nije potrudio pet posto više i napravio savršen film, trebao je samo malo uključiti mozak. Ovako, ispao je impresivan adrenalinski 45-minutni videospot s gomilom logičkih rupa (sa 45 minuta zbilja dobrog uvoda za koji uglavnom ne vrijede loše stvari koje sam napisao).

Ako netko još nije gledao, a namjerava, može to još u subotu i nedjelju u kinu Forum na "Savi". Napomena za one koji su gledali prvi dio: puno, puno više krvi, više akcije, više adrenalina - PUNO više adrenalina - ja sam u jednom trenutku rekao da NEĆU ići gledati treći dio kad ga snime - a bogami bi mogli - jer je ovo tu mač. Od sad prelazim na Bergmana.

I sad, nakon svega, treba zaspati.

I, Jasminka se počela smijati kad je vidjela

Ako se ne bavite sportom, "28 tjedana..." će vas navesti da počnete joggirati.

jer je to isto njoj palo na pamet dok smo se vozili doma

To i nekontrolirano kupovanje konzervi za slučaj... sranja...

Inače, muzika je fenomenalna. Nenadjebiva. Fantastična. Iako mi se čini da se kroz cijeli film ponavlja jedna te ista stvar, ma shvatit ćete...

Uh...

(Evo, dok ovo pišem, dogovaramo se hoćemo li spavati s upaljenim svjetlima ili... )

[jbt]

ako hoces mogu ti posuditi cd, pa ga poslusaj

[Zeljko]

dobar film
dobar kao pojedinačni naslov i dostojan nasljednik :cheers:

svaka čast

međutim ima dosta zamjerki... pogotovo na sigurnost jedine zaražene kojoj je moga pristupiti otac onog dječaka mislim niđe veze
tolika sistematičnost u uništavanju beštija a tolika šlampavost u osiguranju jedne koke :x

scena sa helićem i beštijama je sjajna :zubo:

[niniane]

Sad idem u opoziciju...

Meni je film apsolutno BEZVEZE. "28 days later" je bio fantastičan, mučan, prijeteći, doslovno da me bilo iracionalno frka ići na wc nakon njega. Ovo je... pa, ostavilo me sasvim ravnodušnom. Logičke rupe su takve da sam se doslovno lupala po glavi za vrijeme gledanja (bolje da ne počnem nabrajati...), cijeli prvi dio filma je uvod i stalno sam iščekivala "Pa dobro, kad će više počet", a onda je ostatak gotovo neprekidno klanje i makljaža što mi je naprosto bilo - dosadno. Čak mi ni zaraženi nisu bili ni upola stravični kao u prvom filmu. Nije me šokiralo apsolutno ništa, a skužila sam što će biti s klincima još dok su na početku bili na pregledu pri dolasku u London. Kraj je užasno predvidljiv, toliko da me zadnja scena, umjesto ikakvog šoka, natjerala na smijeh.
Inače volim ovakve filmove upravo jer volim osjećaj groze koji stvaraju u meni, onaj iracionalni, pritajeni strah da bi se to iz filma zbilja moglo dogoditi. Nakon ovog filma sam zijevnula i slatko zaspala, ne posvetivši nimalo razmišljanja implikacijama, tj. onome "Ajooooj, zamisli da se tako nešto zbilja desi..."

Kod mene, dvojka.