Xaotix wrote:Brumiko wrote:Sam bih napravio takav luk.
Znaš li ga sada napraviti, samo sa nožem i osnovnijm alatom? Znaš li napraviti tetivu? Znaš li savinuti drvo kako spada? Znaš li izabrati pravo drvo?
Da.
Da.
Drvo za luk se
NE savija! Preciznije, ako radiš luk od jednog komada drveta, tzv. dugi luk iliti, pučki rečeno, luk
a la Robin Hood, on je, kada nije na tetivi -
ravan. Ravan poput koplja ili kolca za tučnjavu. :zubo: Ako pak radiš kompozitni luk, niti kod njega se ništa ne savija, nego se krakovi lijepe na dršku tako da kada nisu na tetivi strše prema - van,
od strijelca. Istini za volju, ne znam skuhati ljepilo za kompozitni luk, osim onako teoretski. Ljepilo za takav luk, zapravo, bješe njegov najvažniji sastojak. Radilo se kuhanjem ribljih krljušti i mjehura. Ako nije bilo ribe, mogao je poslužiti surogat od stočne kože i papaka. Vjerovao ili ne, ali moj tajo, rođen 1942. u Zagorju, se još uvijek sjeća takvog ljepila i njegovog kuhanja. Stvar je grozno smrdila, ali sasvim solidno ljepila. Za primjenu, morala se zagrijati i namočiti. Inače se čuvala u obliku malih tamnosmeđih črnih pločica.
Da.
Inače, glede luka i strijele, najveći bi mi problem bili - vrhovi strijela. U redu, može se koristiti koštani surogat od pajceka ili krave, ali nije to - to za neke ozbiljnije primjene. Naravno, ne znam kovati, no budući da je u Srednjem vijeku praktički svako selo imalo svojega kovača koji je znao raditi jednostavnije stvari poput noževa, sjekira, lopati, vrhova strijela ili kopalja, okova za štit, pijuka, pila, itd., vjerujem da bih nekako uspio riješiti taj problem.
Xaotix wrote:Ako da, čestitam, jer onda imaš znanje koje je upotrebljivo u tom vremenu, i možeš biti svoj čovjek, uvaženi obrtnik. Ako ne znaš, smijat će ti se, koliko god bio dobar u teoriji.
Nije to moje "znanje" tako čudno. Mnogi ljudi koji barem dio djetinjstva proveše pri baki i dedi na selu i-ili barem u kvartovima koji su graničili s divljinom znaju to znanje.
Oh, bavili smo se mi i čerupanjem peradi pred kuhanje-pečenje, nalaženjem divljih jagoda, ribizla i ostalih bobica, pronalaženjem šumskih izvora čiste vode, itd.
Sada kada smo se zalaufali u razgovoru, pala mi je na pamet još jedna djelatnost koju bih sigurno znao raditi. Ispiranje zlata. Još i dan-danas, rijeke koje izviru na Ivanščici, primjerice Plitvica, znaju donijeti pokoji komadić zlatne prašine, iako su takva nalazišta odavno iscrpljena ili nerentabilna. Pretpostavljam da bih se mogao posvetiti tome, iako bi to bila mršava egzistencija.
No, poglečmo ovak...za preživljavanje u Srednjem vijeku, zapravo, nemaš brige (ne računajuć' bolest) ako imaš kravu ili vola. Krava je tada bila bogatstvo. Zapravo, bila je bogatstvo još do nedavno. Vol se koristil za rad u polju jer su samo bogatiji seljaci imali konja. Vola se i onda, valjda, moglo iznajmljivati, baš kao što danas ljudi na selu znaju unajmiti nekoga s traktorom da im izore polje. Dakle, ako nabaviš vola ili kravu, već si na konju.
Trebaš se dogovoriti sa lokalnim zemljoposjednikom za volovsku službu ili mlijeko u zamjenu za sijeno i već si se nekak snašel. Recimo da poneseš malo zlata u vremeplovu da si možeš kupiti tako neku živinu i eto...
Ajmo dalje, malo se vratiti na rijeke - većina ljudi u Srednjem vijeku nije znala plivati. Mi znamo! Rijeke su pak bile prepune ribe, rakova i školjki. Na moje veliko iznenađenje, prije dva vikenda sam našao žive, velike školjke na Bednji, nakon svih zagađenja, u 21. stoljeću. Evo mi odmah izvora hrane za preživjet!
Nadalje - i u Srednjem vijeku je trebalo zidara i slične ekipe. Pa, cement znam složit...mogu se javit nekome u službu za popravke zidova, utvrda ili tako nečega. Što se tiče gradnje, stotinjak godina nakon razdoblja o kojem govorimo, početku 11. stoljeća, počele su se masovno graditi i danas veličanstvene svjetovne i crkvene građevine poput gotičkih katedrala, piramida svojega doba, čija sama izgradnja uvjerljivo ruši mitove o posvemašnjem divljaštvu u Srednjem vijeku. Za takvu gradnju koristile su se primitivne preteče građevinskih strojeva poput dizalica. Nemoj me držat za riječ, ali mislim da tada nisu poznavali jedan jako jednostavan izum -
pokretnu koloturu. Ako nisu (ispravite me ako griješim), evo mi prilike da se proslavim!
Xaotix wrote:Bicikl koji si spomenuo je dobar primjer. Za bilo kakav složeniji gotov proizvod, potrebna je golema količina rada i prerađene sirovine, stvari koje su nam skrivene na prvi pogled.
Tak je. Potrebna je cijela
civilizacija. Nego, kad smo već kod toga, jel netko čital Jazbine na nebu (
Deepness in the Sky) Vernora Vingeja? Ima veze s ovom temom...
Xaotix wrote:Kad ovako razmišljam, čini mi se da lončarstvo ne bi bilo loš izbor. Opet, bilo bi potrebno dosta pokušaja i promašaja dok se ne nađa prava vrsta gline i prave metode pečenja. Da ne spominjem da bi me lokalni majstori šibali u iskustvu i znanju koje se prenosi s koljena na koljeno.
Lončarstvo bi isto mogao biti izbor. Ako pak znaš slagati jednostavne boje (ja ne znam), na temelju toga bi mogao ponuditi nešto što mnogi obrtnici ipak nisu imali - oslikanu lončariju, za stolove malo dobrostojećijih ljudi.