Jahačeve suze

[Belzebubbles]

Ovo sam započeo sa ciljem da uđe u LR i na kraju se nisam mogao natjerati na korištenje tuđih rečenica. Mogao sam nasilno ubaciti traženo, ali više mi se sviđa ovako.

Obećao sam "ozbiljnu" priču pošto sam vam do sada postao samo vlastite šale, evo vam je pa uživajte...


JAHAȒEVE SUZE


Crno je vreteno sjeklo tamu svemira. Bilo bi skoro pa nevidljivo da ga nisu obilježavali brojni ožiljci i bijesni plam plave pogonske vatre. Ono ne proizvodi nikakav zvuk, već samo tiho jezdi; odlučno u svojoj namjeri da donese smrt. Njegova je misija strašna jer on je Jahač Apokalipse – Pestilentia.
Crni je Jahač jedan od četiri identična broda: Fames, Bellum i Mors; svi sa samo jednom misijom – istrjebljivanje neprijatelja. Oni su zadnja nada svoga naroda, zadnja riječ tehnologije… i zadnji resursi. Sve umijeće jednog naroda je prikupljeno kako bi se stvorili ovi strojevi – alat koji bi trebao dovršiti rat. Ȓetiri su godine prošle od početka njihova putovanja; četiri godine u kojima su Fames i Bellum ostali beživotno plutati u svemiru. Mors i Pestilentia su još uvijek tu, slijede svoju misiju i donose mir tamo gdje je on moguć jedino u smrti.
Brod je to; Jahač; crni lijes sa pola tisuće duša, osuđenih na smrt i prije početka putovanja – Morituri te salutant! Doista, posljednji pozdrav preminulih koji za sobom povlače žive, upravo poput bolesti po kojoj je brod i nazvan. Ide od sustava do sustava i baca hladnu sjenku na nekoć žive planete. Tamo gdje oni ostave sjenu ne ostaje ništa više osim gorućih grobova – posljednjih počivališta ljudi za koje je riječ rat bila samo apstraktni pojam.
Zvijezde trepere iza ovog samotnog osvetnika, potpuno nesvjesne drame koja se odigrava pred njima. Tama dolazi iz svjetlosti davno nestalih sunaca i kreće prema malom zelenom planetu...

„Kapetane, iz smjera planeta nam se približava neprijateljska borbena flota!“
Umorni starac skida kapu – oznaku čina, i mahne drhtavom rukom: „Pripremi protubrodske nuklearke.“
„Spremno!“
„Dva termosa, jedan EMP i neutron. Područje djelovanja dva kilometra ispred vodećeg kapitalnog broda. Pali!“

Svemirom cvjetaju oluje radijacije, većina neprijateljske flote nestaje u valovima različitih vrsta zračenja. Oštećeni, obogaljeni i razbijeni brodovi teturaju kroz kaos bojnoga polja. Topovi šute, nema nikoga tko bi pucao...

Na zaslonu Pestilentie izvire pakao koji je prouzrokovala, starac oslanja podivljale dlanove na hladni metal ograde mosta. Nekoliko graški znoja krene preko izborane neravnine lica: „Prvi, izvještaj.“
Mladić, lica hladnijeg od metalnog oklopa Jahača, niže podatke: „Uništili smo pet razarača, dvije raketne krstarice i bojni brod – klasa 'Musorgski'...“
Smireno izlaganje prekida glasni zvuk alarma.
Jedna se uredno obrijana glava diže sa konzole, u uzbuđenom uzviku: „Detektiram deset... ispravak, dvadeset termo-nukleranih glava na direktnoj putanji prema brodu. Također, iza planeta izvire druga flota – pet bojnih brodova klase 'Atlas', i još sveukupno trideset brodova raznih veličina!“
Starčeve su ruke sada mirne, ovo je ono za što je obučavan, ono za što živi – neprijatelj dostojan borbe...
„Uključi taktički prikaz, pripremi laserske protumjere i malokalibarske topove.“
„Protumjere spremne, topovi izvučeni i spremni za paljbu.“

Dok uporne igle brzih nuklearnih raketa jure prema Pestilentiji, bude se uspavane laserske zrake. Nevidljivi su to skalpeli koji režu nadolazeću prijetnju; režu i režu sve dok od sile sposobne za uništenje nekoliko Jahača, ne ostane samo hrpa radioaktivnih otpadaka.

„Pali termose, pretvori ih u prah!“
„Zapovjedniče, nekoliko se brodova probilo kroz radijacijski zid i punom se brzinom kreću prema nama. Preblizu su za korištenje nuklearnog oružja.“
„Hmmm, dobro. Otvori paljbu iz svih topova i napuni 'Rezač'.“

Nekoliko brodova, sretno umaklih lepezi nuklearnog oružja, mahnito hita prema svojem dušmaninu – Pestilentiji. Oružje im nije dovoljno snažno; ulažu jedinu stvar koja im je preostala – trupove svojih krhkih brodova. Iako su svjesni sudbine koja ih čeka, ispunja ih ponos, jer oni će biti ti koje će spominjati povijest...

„Pali 'Rezač'!“

Zapovijed je to koja znači kraj za ove brodove; ponosni snovi nestaju poput dima dok Jahač nastavlja svoj put, ovaj puta kroz njihove užarene ostatke. Tisuće je grla zavrištalo u svom zadnjem kriku, i isto se tako brzo ugasilo. Svemir od svega toga nije čuo ama baš ništa; samo još jedna nijema drama u kojoj je čovjek nevažan koliko i obeshrabrujuće malen. Ipak, ova drama još nije došla svome kraju; ovo su bile smrti vojnika – ljudi spremnih na smrt; Jahač sada ide skupiti svoj pravi danak – duše ljudi koje je došao istrijebiti.

„Planet je u dometu strateškog naoružanja.“
Hrapavi glas, kao da je onemoćao od zadnje pobjede: „Zaustavi brod i pripremi se za manevar 'Sterilizacija'.“
Prvi časnik – mlad čovjek besprijekorne vanjštine, izdaje naredbe. Uskoro, brod je spreman za svoj završni čin, dok posada okreće poglede prema kapetanovom izbrazdanom licu.
„Sterilizirajte planet...“

Crna sjena radi polagani krug oko prekrasne kugle planeta. Njegovo zelenilo izgleda pomalo nestvarno, nalik na kristalnu kuglu nekog moćnog čarobnjaka. Na Pestilentiu ne djeluje nedužnost ovog prizora i ona mirno priprema svoje lansere… Izlijeću prvi projektili...
U planetnoj su atmosferi sakriveni obrambeni sateliti koji se munjevito bude, izazvani nadolazećom prijetnjom. Izabrali su svoje mete i svemir uskoro sijeku ogromne količine laserske energije – sve uzalud... Jahačevi su projektili napravljeni od zrcalnog materijala, metala koji svjetlost odbija poput dosadnog kukca. Oni i dalje lete prema zelenom tlu, a sateliti jalovo stoje – prije nego što ih rastrgaju Pestilentijini topovi.
Zadnji branitelji umiru u komadima koji polako izgaraju u atmosferi, a projektili i dalje padaju, nalik na srebrne suze koje natapaju tihi planet. To su Jahačeve suze, gorke od smrti koju nose sa sobom...

„Manevar izvršen, čekam daljnje zapovjedi.“
„Unesi kurs prema slijedećem neprijateljskom sustavu, puna brzina. Prvi, preuzmite most.“
Starac napusti zapovjedno mjesto, stišćući u rukama svoju kapu – nekadašnji simbol časti i ratništva.

Dok brod napušta planet na kojem je zasijao milijarde gorućih grobova, starac zatvara hermetička vrata svoje kabine i plače; gorke su suze Jahačeve, gorke od krivnje...

[Milena]

Sori, nisam pročitala do kraja, ali imam jednu veeeliku primjedbu: daj srihtaj latinski. (Mortis je genitiv, drugo su nominativi, čemu to?)

:x moje klasično obrazovanje :x :x :x

[TB]

Meni je priča OK. Sviđa mi se što se radnja događa u svemiru, što je uzvišenog tona i ima veeelikih svemirskih brodova "Death Star" klase, ogromnih svemirskih bitki i ogromnih oružja koja uništavaju planete a sve u kratkoj prićici. Zahvaljujući tome što nemam klasično obrazovanje, ne znam da li su latinska imena ispravno napisana, ali mi zvuče jako cool i daju neku dodatno opaku epsku dimenziju svemu tome. Ali ipak mislim da ako nisu ispravno napisana, da bi trebala biti.
Ja ovu priču mogu zamisliti službeno objavljenu negdje.
Jasno, ne kao udarnu priču koja se reklamira na naslovnoj strani i prodaje časopis. (Za to bi trebala biti puno duža i imati lik pilota svemirskog lovca, sina starog kapetana, a na osuđenom planetu likove mladog para sa djetetom i psom koji umiru, ali dijete nekako preživi pa se upiše u pilotsku akademiju ne bi li kad tad osvetilo roditelje i psa. Kao, ciklus nasilja i rata traje vječno.. Khm, khm, mala šala...)
Dakle, u nekoj paralelnoj Hrvatskoj gdje je masovno tržište gladno za SF pričama, sigurno bi se za ovu kratku prićicu našlo mjesta. Priča - dobra.

[biljana]

Prava kuga ta tvoja mašina , čuj, nije jasno tko se bori protiv koga, i jedni i drugi su očito ljudi, prvi preferiraju latinsko nazivlje (što je cool), drugi imaju flotu brodova klase Atlas, dakle grčkorimska povijest im je zajednička , pa mi se čini da se na sterilizaciju ide previše olako. Ne bi li trebalo biti neke moralne dvojbe ? Suze nisu dovoljne. Osim toga, svemir nije prekrcan mjestima pogodnim za ljudski život, čemu spržiti jedno takvo mjesto?
Znam da ti je poanta krivnja, ali se ne grizu dovoljno :pale: , razapni ih, zaslužili su.

[ratchet]

koliko sam shvatio genocid je jedino rješenje koje oni vide kao način okončanja rata a ovi brodovi su zadnji resursi koje imaju. ako je to tako onda to znači da su gubili rat do tada, a gdje je onda do tada pobjednička flota koja je njih napala, ako su je porazili kada i kako i zašto onda nastavljaju sa ubijanjem civila?

[Belzebubbles]

@Milena
Učio sam prokleti latinski dvije godine, ali to mi "predznanje" slabo pomaže... Å to se tiče riječi, one su ubačene u obliku u kojem se nalaze u latinskom riječniku (Žepić: Latinsko - Hrvatski ili Srpski rječnik, Å kolska Knjiga, Zagreb 1979.). Rječnik sam koristio upravo zbog toga što nisam vjerovao sebi nit' svom znanju. Tako da ta primjedba ne stoji.
Pročitaj do kraja, nije dugo.

@TB
Ovo je samo kratki prozor u svijet pakla, iako sam razmatrao o tome da se još ponekad vratim u ovaj svijet Jahača.

@biljana
Kapetan broda nema moralnih dvojbi, on ne može imati moralnih dvojbi. On može imati samo dužonost, a to je da istrijebi neprijatelja. Ȓovjek u njemu osjeća, suze su samo ustupak tom ljudskom biću koje živi u kapetanu Jahača Apokalipse. Ljudsko biće nikada ne smije pobijediti jer on je vojnik, kapa ti sve simbolizira.
Inače, jedna rasa mora nestati, samo onda može biti mir. Kažeš, jedni i drugi su ljudi, povijest je već zabilježila nekoliko ratova država protiv država, kasta protiv kasta, obitelji protiv obitelji, brata koji ubija brata zbog Božje naklonosti... Rat rijetko ima smisla.
Atlas je ime ubačeno da bi se shvatilo da je ova druga flota veća, prva je bila taktička varka. Inače, nije istina da imaju samo grčku mitologiju, ubacio sam i ime velikog Modesta Musorgskog uz čijeg sam Borisa Godunova i napisao ovu odu Jahačima.

@ratchet
Neprijatelj nije pobijeđen sve dok ne prestane kucati srce zadnjeg čovjeka njihove prljave rase. Zadnji su resursi zato jer su momci uložili sve što imaju u jedno konačno oružje. Ako Jahači zakažu, neprijatelj će istu sudbu namijeniti njima.


Najviše me smeta onaj komentar o latinskom, drugo je objašnjeno u priči (čak i smatram da sam bio malo preširoke ruke sa objašnjenjima). Drago mi je da vam se sviđa jer sam uživao u pisanju.

[Belzebubbles]

Inače sada sam se sjetio da ja mogu koristiti nazive kakve god želim, ako vam se ne sviđa moja interpretacija latinskog nazivlja, lijepo si zamislite da su oni samo podloga za moje novotvorenice.

[Milena]

@Milena
Učio sam prokleti latinski dvije godine, ali to mi "predznanje" slabo pomaže... Što se tiče riječi, one su ubačene u obliku u kojem se nalaze u latinskom riječniku (Žepić: Latinsko - Hrvatski ili Srpski rječnik, Školska Knjiga, Zagreb 1979.). Rječnik sam koristio upravo zbog toga što nisam vjerovao sebi nit' svom znanju. Tako da ta primjedba ne stoji.

Oprosti, ali primjedba stoji. Pogledaj još jednom malo pažljivije u Žepića, ili u Bekavac-Marević-Međeral, ili na la.wikipedia.org, ili bilo gdje drugdje, i vidjet ćeš da je nominativ mors, a genitiv mortis (u Žepiću, kao i u BMM, i u većini drugih rječnika ti genitiv stoji čitav iza nominativa jer dolazi do bitne promjene.)

Ako te iznerviralo što je mene iznerviralo, žao mi je, ali moje je pravo kao čitatelja da me tako nešto zasmeta. (Znam, kojiput i sama sebi idem na živce, što sam, mislim, demonstrirala i u prvom postu, ali nakon 12 godina učenja latinskog nekih se stvari ne možeš riješiti, ostanu ti u primozgu kao automatska reakcija.)

A ako si htio konstrukte, a ne prave latinske riječi, onda si ih mogao takvima i načiniti.


:wave:

[Belzebubbles]

Više sam iznerviran sobom što sam napravio grešku iako sam na to posebno pazio. Neznanje je neznanje...
Ako ti tako kažeš, nemam drugog izbora nego ti vjerovati tako da mijenjam u mors.
Samo ti komentiraj, ako je greška onda je greška, tu nema spora. Ja moram braniti svoje djelce, ne? (ionako će mi za mjesec-dva izgledati kao sranje)

Milena, jedno pitanje: Piše li se termo-nuklearne sa crticom ili bez. Nešto sam gledao omraženi mi pravopis (vidi se, ha?) i našao nekakve trabunjarije o slovu -o- kao poveznici i tako dalje... Uglavnom, pomoz'.

[Milena]

Milena, jedno pitanje: Piše li se termo-nuklearne sa crticom ili bez. Nešto sam gledao omraženi mi pravopis (vidi se, ha?) i našao nekakve trabunjarije o slovu -o- kao poveznici i tako dalje... Uglavnom, pomoz'.

Pa, u principu, termo- se veže s ostatkom, dakle, termonuklearni, kao i termodinamički, u jednoj riječi. Naravno, s obzirom na broj i raznolikost hrvatskih pravopisa, moguće je da postoji i neki koji preporuča oblik "termo-nuklearni", ali ja ga ne znam.



:wave:

[Belzebubbles]

Ok. hvala. Bio sam u nedoumici jer otprije znam da je radioaktivno sa -o- piše zajedno, ali nisam bio siguran za ostalo.

[biljana]

Nije lako komentirati tuđe priče, jer svaka sugestija ili primjedba poslije izgleda kao kritika, a onaj koji komentira kao " pametnjaković " koji svima soli pamet.... Nije tako. Ostala sam dužna reći da me je priča razgalila nekim ozračjem ( a za to nemam argumenata), da priču nisam odmah zaboravila, već je još dugo pamtila i o njoj razmišljala. To je, također, priča koju ću opet pročitati nakon izvjesnog vremene. Mene to raduje.
Ȓinjenica je da nemamo svi iste afinitete, pa nas neke sasvim OK priče ostavljaju hladnima. Pretpostavljam da je to i stvar senzibiliteta, ja preferiram dobro pogođenu atmosferu, što me jače lupi, to bolje....
Ja sad, u stvari, hvalim ovu priču ( da ne bude dileme oko komentara). :wave:

[poison]

belzebubbles, meni je priča ok. ne bih za sebe rekla da sam nezahtjevna publika, a tvoja priča mi je baš lijepo sjela. lako se čita, dobro teče, a ove nedoumice i pojašnjenja (izuzev mors, mortis, tu si ga zbilja fulao)... meni je sve to bilo jasno već pri prvom čitanju. valjda smo na istoj valnoj duljini.
samo nastavi tako dobro!

[Panonsky]

Khhhmmm… Da i ja prozborim koju. Večeras sam došao s posla (radio sam drugu, jel) ušao u kuhinju da se napijem vode (jerbo sam bio žedan, jel) kad ono na stolu nešto prekriveno čistom krpom. Kad ti ja podignem tu krpu, a ono hrpa kolača. Al' znaš kakvih. Dolje žuti biskvit s umiješanim grožđicama, prije toga umočenim u rum. Iznad toga, drugo tijesto sačinjeno od mljevenih oraha, jabuke i čini mi se da sam osjetio čokoladu. Odozgor ti je sve to posuto ''štaub'' šećerom, baš poput Slavonskih oranja kad ih zimi prekrije snijeg. Eh, uzmem ti ja te kolače, nasipam šalicu mlijeka i malo pomalo pojedem gotovo pol tanjura. Baš su mi bili sjeli. Eto vidiš, tako mi je i ova tvoja priča sjela… Iako, istinabog, ima mjesta za prigovor. Ali… budući je sad kasno, a meni se spava, budem ti napisao moj sud ;-)