STRAH
- Bubba Zanetti
- Pa'u 10. razine
- Posts: 428
- Joined: 09 Jul 2006, 12:42
STRAH
Evo da nastavimo u revijalnom tonu...
STRAH
Sjedio je u fotelji u svom stanu potpuno sam, ali bez osjećaja osamljenosti. Taj ga je osjećaj napustio već poodavno. Pojavio se smrću njegove žene, odjednom i iznenada, a onda je polako počeo slabiti, gubeći se sve više zajedno sa protokom vremena i sa jačanjem jednog drugog osjećaja koji je sve više obuzimao njegove emocionalne kapacitete. Strah. Ispunio ga je gotovo u potpunosti.
Ustao je sa fotelje i polako dovukao svoje ostarjelo tijelo do prozora. Kasnojesenska hladna noć natjerala je rijetke šetače na nošenje kaputa i kapa. Jučer baš negdje u ovo vrijeme sa prozora je promatrao kako dva mladića napadaju nekog starca. U kakvih jedva pola minute izmlatili su ga palicama, strpali u prtljažnik nekakve ofucane limuzine kojoj ni marku nije uspio odrediti i brzo odvezli tko zna gdje. Sa ovog je prozora vidio i previše ružnih stvari zadnih godina, a njegove su umorne oči tako žudjele za lijepim slikama. Možda nekakva lijepa plaža kojom je trčao nekad davno ili prvi auto koji je kupio još dok je bilo para. Stresao je glavom.
Otišao je u kuhinju do hladnjaka, a zatim polako počeo otvarati vratašca čarobnog spremnika iz čije je unutrašnjosti svjetlost sve jače obasjavala njegovo lice mameći njegove usne na osmijeh. Šunke i majoneza, pivo, Coca-cola i voćni sokovi, prirodna hrana i sintetika, meso, voće i povrće, slastice slatke i slasne. Pomisao kako sjedi za stolom prepunim prekrasne i ukusne hrane gotovo ga je srušila ravno u nesvijest.
Sjećanja. Frižider je bio gotovo potpuno prazan. U njemu se nalazila samo jedna tegla sa par kiselih krastavaca i limenka crnog piva. Prije tri mjeseca u zadnjem posjetu, sin mu je donio nešto hrane i šest limenki Guinnessa. Ostala je još samo ta jedna limenka koju nikako da popije. Jer znao je da je to zadnja koju će ikada popiti.
Europa je polako umirala od starosti i gladi, a on više nije mogao podnijeti ružne vijesti sa informativnih portala koji su sve više sipali laži i dezinformacije. Više nije mogao podnijeti strah od luđaka i kanibala. Gladomor koji je vladao posvuda uokolo uvukao mu se u kosti. Nikako nije mogao podnijeti pomisao svojih dijelova tijela serviranih na nečijem stolu. Stoga je jučer kupio jedan mali kanister benzina.
Svojom mršavom drhtavom rukom posegao je za limenkom, brzo ju otvorio, a zatim sasuo jedan dugi gutljaj u svoje žedno grlo. Otišao je do hodnika po benzin, a zatim odnio kanticu do fotelje. Na trenutak je zastao razmišljajući, a onda se sjetio da mu fali njegova omiljena robusto cigara.
Sjedio je u fotelji gledajući ispred sebe svoju ženu, sina i kćer, nasmiješene i sretne. Film iz nekih davnih sretnijih dana koji je sada igrao samo u njegovoj glavi, ispred njegovih tupih očiju koje su zurile u zid. Cigara i pivo bili su pri kraju. Podigao je sa poda kanticu sa benzinom i podigao ju iznad svoje glave. Snažno je potegao još jedan dim cigare i istovremeno nagnuo kanticu iz koje je počela teći zapaljiva tekućina.
STRAH
Sjedio je u fotelji u svom stanu potpuno sam, ali bez osjećaja osamljenosti. Taj ga je osjećaj napustio već poodavno. Pojavio se smrću njegove žene, odjednom i iznenada, a onda je polako počeo slabiti, gubeći se sve više zajedno sa protokom vremena i sa jačanjem jednog drugog osjećaja koji je sve više obuzimao njegove emocionalne kapacitete. Strah. Ispunio ga je gotovo u potpunosti.
Ustao je sa fotelje i polako dovukao svoje ostarjelo tijelo do prozora. Kasnojesenska hladna noć natjerala je rijetke šetače na nošenje kaputa i kapa. Jučer baš negdje u ovo vrijeme sa prozora je promatrao kako dva mladića napadaju nekog starca. U kakvih jedva pola minute izmlatili su ga palicama, strpali u prtljažnik nekakve ofucane limuzine kojoj ni marku nije uspio odrediti i brzo odvezli tko zna gdje. Sa ovog je prozora vidio i previše ružnih stvari zadnih godina, a njegove su umorne oči tako žudjele za lijepim slikama. Možda nekakva lijepa plaža kojom je trčao nekad davno ili prvi auto koji je kupio još dok je bilo para. Stresao je glavom.
Otišao je u kuhinju do hladnjaka, a zatim polako počeo otvarati vratašca čarobnog spremnika iz čije je unutrašnjosti svjetlost sve jače obasjavala njegovo lice mameći njegove usne na osmijeh. Šunke i majoneza, pivo, Coca-cola i voćni sokovi, prirodna hrana i sintetika, meso, voće i povrće, slastice slatke i slasne. Pomisao kako sjedi za stolom prepunim prekrasne i ukusne hrane gotovo ga je srušila ravno u nesvijest.
Sjećanja. Frižider je bio gotovo potpuno prazan. U njemu se nalazila samo jedna tegla sa par kiselih krastavaca i limenka crnog piva. Prije tri mjeseca u zadnjem posjetu, sin mu je donio nešto hrane i šest limenki Guinnessa. Ostala je još samo ta jedna limenka koju nikako da popije. Jer znao je da je to zadnja koju će ikada popiti.
Europa je polako umirala od starosti i gladi, a on više nije mogao podnijeti ružne vijesti sa informativnih portala koji su sve više sipali laži i dezinformacije. Više nije mogao podnijeti strah od luđaka i kanibala. Gladomor koji je vladao posvuda uokolo uvukao mu se u kosti. Nikako nije mogao podnijeti pomisao svojih dijelova tijela serviranih na nečijem stolu. Stoga je jučer kupio jedan mali kanister benzina.
Svojom mršavom drhtavom rukom posegao je za limenkom, brzo ju otvorio, a zatim sasuo jedan dugi gutljaj u svoje žedno grlo. Otišao je do hodnika po benzin, a zatim odnio kanticu do fotelje. Na trenutak je zastao razmišljajući, a onda se sjetio da mu fali njegova omiljena robusto cigara.
Sjedio je u fotelji gledajući ispred sebe svoju ženu, sina i kćer, nasmiješene i sretne. Film iz nekih davnih sretnijih dana koji je sada igrao samo u njegovoj glavi, ispred njegovih tupih očiju koje su zurile u zid. Cigara i pivo bili su pri kraju. Podigao je sa poda kanticu sa benzinom i podigao ju iznad svoje glave. Snažno je potegao još jedan dim cigare i istovremeno nagnuo kanticu iz koje je počela teći zapaljiva tekućina.
Last edited by Bubba Zanetti on 20 Nov 2008, 22:33, edited 4 times in total.
Perhaps it's the result of an anxiety.
-
- Ancient
- Posts: 646
- Joined: 21 Nov 2003, 10:14
- Location: S onu stranu komandnog prompta
- Contact:
Ne znam što će Izitpajn na ovo ( :headbang: ), ali - kratko, jezgrovito, dobra ideja, dobar odmak od trenutne stvarnosti... poslastica... :wave:
"Zapravo najbolji dokaz da postoji inteligentni život u svemiru je da ga mi još nismo pronašli" by Nessa
Hic blog hic salta
Hic blog hic salta
- Belzebubbles
- Ancient
- Posts: 840
- Joined: 16 Feb 2007, 00:52
- Location: zgri
U strahu da ne postane hrana na nečijem stolu, naš junak, ironično, postaje ljudska pečenka. Ahhh, taj miris pečenog mesa, još uvijek toplog i podgrijanog vjernom kantom oktanske snage. Kanibali se približavaju, njuše novi život za svoje prazne utrobe...
"Ja 'oću but!!", vrisak je to koji nadjača cvrčenje masti, vrisak koji nadjačava zadnju molbu prestrašenog starca.
Morao sam to izbaciti iz sebe, nije bilo druge. To ti je moja najveća zamjerka.
Osim te prve, imam još jednu: sve je nekako nedovršeno, mlako. Samo još jedan prizor u mrtvom svijetu.
Eh da, još sam ti prošli tjedan dovršio Aresa, pa ćeš dobiti komentar kada skupim vremena.
"Ja 'oću but!!", vrisak je to koji nadjača cvrčenje masti, vrisak koji nadjačava zadnju molbu prestrašenog starca.
Morao sam to izbaciti iz sebe, nije bilo druge. To ti je moja najveća zamjerka.
Osim te prve, imam još jednu: sve je nekako nedovršeno, mlako. Samo još jedan prizor u mrtvom svijetu.
Eh da, još sam ti prošli tjedan dovršio Aresa, pa ćeš dobiti komentar kada skupim vremena.
Ja sa "Strahom" imam samo jedan veliki problem: što to nije.
Ono što si opisao u ovoj crtici jest -- nostalgija, beznađe, tupost. Nije strah. Strah je opsesivna emocija. Ako se bojiš da ćeš završiti kao pečenka na nečijem stolu, onda nećeš otvarati frižider, jer se u njemu drže namirnice za spravljanje pečenki, niti ćeš se zalijevati pivom, jer se najbolje pečenke upravo pivom zalijevaju. Nećeš prilaziti prozoru, da te ne bi neki snajper skinuo i pretvorio u pečenku. :pale: Itd.
Što se ostalog tiče, nije loše. Samo što nije strah...
Ono što si opisao u ovoj crtici jest -- nostalgija, beznađe, tupost. Nije strah. Strah je opsesivna emocija. Ako se bojiš da ćeš završiti kao pečenka na nečijem stolu, onda nećeš otvarati frižider, jer se u njemu drže namirnice za spravljanje pečenki, niti ćeš se zalijevati pivom, jer se najbolje pečenke upravo pivom zalijevaju. Nećeš prilaziti prozoru, da te ne bi neki snajper skinuo i pretvorio u pečenku. :pale: Itd.
Što se ostalog tiče, nije loše. Samo što nije strah...
I blame Hemingway. Of course, I blame Hemingway for a lot of things. Still working out how to pin global warming on him. (Snarkhunter)
- Bubba Zanetti
- Pa'u 10. razine
- Posts: 428
- Joined: 09 Jul 2006, 12:42
Hm, catchy.Milena wrote:Ja sa "Strahom" imam samo jedan veliki problem: što to nije.
Ono što si opisao u ovoj crtici jest -- nostalgija, beznađe, tupost. Nije strah. Strah je opsesivna emocija. Ako se bojiš da ćeš završiti kao pečenka na nečijem stolu, onda nećeš otvarati frižider, jer se u njemu drže namirnice za spravljanje pečenki, niti ćeš se zalijevati pivom, jer se najbolje pečenke upravo pivom zalijevaju. Nećeš prilaziti prozoru, da te ne bi neki snajper skinuo i pretvorio u pečenku. :pale: Itd.
Ă Â to se ostalog tiče, nije loše. Samo što nije strah...
Ali ipak primjedba mislim da nije na mjestu. Ti si se čini se prvenstveno fokusirala na onaj iskonski životinjski strah koji proizlazi iz realne prijetnje u datom momentu. Recimo netko u tebe uperi pištolj, a ti odmah reagiraš pumpanjem adrenalina, ubrzan puls, proširene zjenice i blabla...
No postoje fobije i strah na jednoj dubljoj razini (čika Freud se mnogo bavio time ) i tu nema standardnog obrasca u vidu vanjskog manifestiranja.
Inače što se tiče priče, namjera je bila u jednoj minijaturi na pomalo asketski način prikazati određenu situaciju koja onda stvara i širu sliku. Već sam po ovom forumu prolio hektolitre krvi, pa rekoh da pređem malo u mirnije vode.
Hm atmosfera...
Jest, možda je malkice mlako i bez spajsa. Fali mi čini mi se pasusčić ili par rečenica na strateškim mjestima poradi doatmosferiziranja.
:uzdravlje:
Perhaps it's the result of an anxiety.
- Bubba Zanetti
- Pa'u 10. razine
- Posts: 428
- Joined: 09 Jul 2006, 12:42
Možda. Mogli bismo se sad upuštati u raspravu oko toga što strah jest a što nije, i koliko jest opsesivan a koliko nije (kad već potežeš Freuda). No to je zapravo potpuno nevažno.Bubba Zanetti wrote: Ali ipak primjedba mislim da nije na mjestu.
Ono što jest važno, to je da meni, kao čitatelju, priča nije prenijela dojam straha.
Nemoj zaboraviti, komunikacija sa čitateljima u normalnim okolnostima ne dopušta ti da dodatno objašnjavaš što si htio. Imaš samo jedan kanal za komunikaciju, a to je tvoj osnovni tekst. Sve što u njemu napraviš, napravio si; ako nečega u njemu nema, to zauvijek ostaje van dometa čitateljstva. A to je jedna od najvažnijih stvari koje autor uvijek mora imati na umu. Da (opet) parafraziram Salingera: u nekom trenutku moraš svojoj priči napraviti sendvič i poslati je na vlak.
Ovo ne govorim toliko zbog tebe, nego zato što je to jedna od lekcija koju je, čini mi se, manje iskusnim autorima posebno teško svladati. U "stvarnom" životu priče ne postoji opcija rasprave. Kad jednom ode u svijet, priča stoji ili pada sama za sebe. I nema ničega što autor može učiniti oko toga.
E, to je strah... :pale:
I blame Hemingway. Of course, I blame Hemingway for a lot of things. Still working out how to pin global warming on him. (Snarkhunter)
- Bubba Zanetti
- Pa'u 10. razine
- Posts: 428
- Joined: 09 Jul 2006, 12:42
Nisam ni objašnjavao što sam htio, već sam samo branio nekakvu logiku ponašanja glavnog lika. Tvoju primjedbu sam shvatio u stilu da se on ponaša onako kako ne bi smio. :drunken:Milena wrote:Nemoj zaboraviti, komunikacija sa čitateljima u normalnim okolnostima ne dopušta ti da dodatno objašnjavaš što si htio.
Ehm da... Tu je nastao škrip. Čini se da sam već na startu trebao uzeti drugi naslov. Mea culpa. :xMilena wrote:Ono što jest važno, to je da meni, kao čitatelju, priča nije prenijela dojam straha.
Chicken.Milena wrote:Ovo ne govorim toliko zbog tebe, nego zato što je to jedna od lekcija koju je, čini mi se, manje iskusnim autorima posebno teško svladati. U "stvarnom" životu priče ne postoji opcija rasprave. Kad jednom ode u svijet, priča stoji ili pada sama za sebe. I nema ničega što autor može učiniti oko toga.
E, to je strah... :pale:
:uzdravlje:
Perhaps it's the result of an anxiety.