Mali medvjedić ostavljen na cesti
Dakle, ovako. Ono najbitnije, zapravo jedino bitno, je što pišeš, dakle ono što želiš reći. Stil je tu sporedan. Dakle, najprije se koncentriraj na sadržaj, a onda na sve ostalo. U prvom draftu čak ni gramatika nije bitna, zajebi, ispravit ćeš to kasnije. I meni se ponekad smuči ono što sam napisao pa onda kasnije preradim. Ako je ideja dobra, i najgori stil se može popraviti.
-
MadDog
- Ancient
- Posts: 646
- Joined: 21 Nov 2003, 10:14
- Location: S onu stranu komandnog prompta
- Contact:
A misliš da bi trebao nešto reći?Izitpajn wrote:Hm, što bih onda ja trebao reći? :drunken:MadDog wrote:I najte kaj zameriti.
"Zapravo najbolji dokaz da postoji inteligentni život u svemiru je da ga mi još nismo pronašli" by Nessa
Hic blog hic salta
Hic blog hic salta
Helou!
Eto i ja pročitah. Huh, vidi se da je vježba, no može se pročitati. Dakle, što reći kad su te ovi prije mene već izrešetali? Hehehe, meni su navrle asocijacije na onaj šund horror o lutki koja ubija, mislim da se film zvao ''Chaki'' ili nekako slično. Poslije je čak snimljen i nastavak znamenita imena ''Chakijeva nevjesta''. E ljudi! Da ste vi vidjeli kako loš film može dobiti još lošiji nastavak, uh. Brrrrr.
E sad, nije mi toliko zbog pretjerane uporabe vulgarizama, već brate ne volim onog De Sada, a k'o za vraga upravo njega spominješ i mjestimice pokušavaš pisati poput njega. To ti je zamjerka s moje strane.
Dalje 'vako. Iako je priča poduža, na neki neobjašnjiv način, uspio si je učiniti stisnutom i nedovršenom. Po meni dijalozi su sasvim O.K. iako mjestimice ima pomalo naivnih poput ovog:
Dojam koji sam stekao pročitavši priču je da bi mogla biti bolja. Kako? Razraditi! Sve razraditi još više. Naravno, to više ne bi bila priča već roman. Primijetio sam kako ''skačeš'' s jedne teme na drugu, s jedne situacije u drugu i to mi se dopalo. Istočnjaci imaju jednu tehniku mučenja nazvanu ''kratki rezovi'' Mučenje zasnovano na plitkim i kratkim rezovima britvom koje može potrajati danima. U literaturi ovakvo sjeckanje i preskakanje s jedne teme na drugu može biti zanimljivo ukoliko se sve na kraju poveže i razriješi u jednoj točki. Uostalom to je i bit svih detektivskih romana. Na kraju ubojica bude neki zaboravljeni autsajderski lik s početka priče, a na kraju se ispostavi da je on ustvari nečiji vanbračni sin koji je bio protjeran, pa se nakon X godina vrača u osvetoljubivom pohodu na roditelje i rodbinu koji su ga odbacili.
NažalostââŹÂŚ dobar pokušaj, ali ipak nije bilo za prođu na ''Bestselleru''. Ipak se trebalo probiti pored pedesetak autora koji pišu već jedno duže vrijeme, pa čak imaju i objavljenih radova.
Eto i ja pročitah. Huh, vidi se da je vježba, no može se pročitati. Dakle, što reći kad su te ovi prije mene već izrešetali? Hehehe, meni su navrle asocijacije na onaj šund horror o lutki koja ubija, mislim da se film zvao ''Chaki'' ili nekako slično. Poslije je čak snimljen i nastavak znamenita imena ''Chakijeva nevjesta''. E ljudi! Da ste vi vidjeli kako loš film može dobiti još lošiji nastavak, uh. Brrrrr.
E sad, nije mi toliko zbog pretjerane uporabe vulgarizama, već brate ne volim onog De Sada, a k'o za vraga upravo njega spominješ i mjestimice pokušavaš pisati poput njega. To ti je zamjerka s moje strane.
Dalje 'vako. Iako je priča poduža, na neki neobjašnjiv način, uspio si je učiniti stisnutom i nedovršenom. Po meni dijalozi su sasvim O.K. iako mjestimice ima pomalo naivnih poput ovog:
MislimââŹÂŚ Tko tako u zbilji govori? Vjerojatnije bi bilo da će reći: ''Hvala. Tko si ti?'' Iako je u pitanju samo obični veznik može dosta značiti prilikom čitanja.ĂÂŤHvala, ali tko si ti?ĂÂť
Dojam koji sam stekao pročitavši priču je da bi mogla biti bolja. Kako? Razraditi! Sve razraditi još više. Naravno, to više ne bi bila priča već roman. Primijetio sam kako ''skačeš'' s jedne teme na drugu, s jedne situacije u drugu i to mi se dopalo. Istočnjaci imaju jednu tehniku mučenja nazvanu ''kratki rezovi'' Mučenje zasnovano na plitkim i kratkim rezovima britvom koje može potrajati danima. U literaturi ovakvo sjeckanje i preskakanje s jedne teme na drugu može biti zanimljivo ukoliko se sve na kraju poveže i razriješi u jednoj točki. Uostalom to je i bit svih detektivskih romana. Na kraju ubojica bude neki zaboravljeni autsajderski lik s početka priče, a na kraju se ispostavi da je on ustvari nečiji vanbračni sin koji je bio protjeran, pa se nakon X godina vrača u osvetoljubivom pohodu na roditelje i rodbinu koji su ga odbacili.
NažalostââŹÂŚ dobar pokušaj, ali ipak nije bilo za prođu na ''Bestselleru''. Ipak se trebalo probiti pored pedesetak autora koji pišu već jedno duže vrijeme, pa čak imaju i objavljenih radova.
?
-
Belzebubbles
- Ancient
- Posts: 840
- Joined: 16 Feb 2007, 00:52
- Location: zgri
Njet druzja, nisi shvatio. Ja govorim o tome kako je moj prvi literarni pokušaj odvalio Macan, ne radi se o ovoj priči. To je ona druga, sjećaš se, radi se o vilama i tako to. Mislim da sam ti svojevremeno i poslao link na njegov komentar.Panonsky wrote:NažalostââŹÂŚ dobar pokušaj, ali ipak nije bilo za prođu na ''Bestselleru''. Ipak se trebalo probiti pored pedesetak autora koji pišu već jedno duže vrijeme, pa čak imaju i objavljenih radova.
Ne bih baš rekao da pišem poput našeg omiljenog momka Donatiena. U mene je samo jedna scena seksa, i to sam ubacio više vježbe radi nego što je bila stvarna potreba.
Greška ti je ta što za vrijeme čitanja nisi slušao "Hey Joe", od mister Hendrixa. :glasses2:
