LR 20 - Panonsky

Sudjelujete u literarnoj radionici pisanjem, čitanjem i komentiranjem priča

Moderators: Nimrod, niniane

User avatar
Nimrod
The Q
Posts: 1385
Joined: 18 Nov 2003, 20:30
Location: zabreg
Contact:

LR 20 - Panonsky

Unread post by Nimrod »

Mi smo s Titana

Da. Sad je već bolje. Više ništa ne osjećam. Više me ništa ne boli. Jebi ga, događa se, ali nikada nisam niti pomislio kako bi se to moglo meni dogoditi. Meni, hej! Kako glupo! Kako nepromišljeno! Naletjeti na vlastitu minu postavljenu tek prošli tjedan - pa to mogu samo budale! Što je, tu je, nema sad vremena za kajanje.

Zvone i Karlo su već mrtvi. Znam to. Više ih ne čujem kako jauču. Ne čujem tiho cviljenje od prije deset minuta. Nema više hroptanja i grgljanja u krvi. Više se ne čuje ničije disanje”¦ Osim mojeg. Zvone je brzo umro. Jebi ga, kad ti komad vrelog metala odbije četvrtinu lubanjske kosti ne preostaje ti puno svjesnih pokreta osim nehotičnih, proizvoljnih trzaja živaca i nekontrolirano stezanje mišića.
Karlo se već više napatio. Geler u pluća, tri u stomak, dva u lijevu nogu i jedan koji mu je otkinuo gornji dio ramena. Znam to. Rekao mi je prije nego što je počeo grgljati u samrtnim mukama. Jebeš sad i rat i smrt i život i sve.

Noć je prekrasna. Kupam se u vlastitoj krvi, a noć je predivna. Sad kad je detonacija utihnula, kad su jauci prestali, ostalo je samo moje tiho disanje usklađeno s tugaljivom cvrčkovom pjesmom tek ponekad prekinutom kreketom žaba u daljini. Ležim na leđima i gledam u vedro noćno nebo kojim su se prosule sitne luči. Ne mogu se pomaknuti. Ne mogu uopće pomaknuti niti jedan dio tijela. Kako me to ljuti. Sva ta nemoć, sva ta glupost i neopreznost koja je i dovela do ove situacije u kojoj se nalazim. Vjerojatno me geler ''opičio'' negdje u kičmu, ma, siguran sam u to sto posto, jer sam prvi prošao minu. Sve mi se čini kako neću još dugo ovako nepomičan ležati. Zuji mi u glavi. Boli me i metar oko nje, eto koliko me boli. Siguran znak da sam izgubio previše krvi. Jeb'o te, kako ne želim umrijeti. Tek mi je 19 godina. Bože! Ne daj da umrem nevin. Spasi me samo ovaj put. Barem jednom u ovom životu da ga stignem umočiti, pa onda neka umrem”¦

Pokušavam se još jednom bezuspješno pomaknuti. Ne ide. Pokušavam nešto viknuti, reći. Ne mogu niti to. Ma, boli me kurac, mirim se sa svime i čekam zadnji udisaj ovog toplog proljetnog slavonskog zraka.
Mmmmmm”¦ Odnekud dopire miris cvjetova lipe. Mlada trava puna životnih sokova i mladi mjesec, srp, kako smo ga znali zvati od milja. A u pičku materinu, sad sam se sjetio matere. Sjetim se kako mi je znala dati rajndliku i kuhaču s kojom je miješala slatku smjesu za tortu da ih poližem. Dobra moja mati. Kako li će ona podnijeti vijest kad joj reknu da sam poginuo? Samo da joj srce ne prepukne od tuge za sinom jedincem.

Mjesec me očaravao. Tanani mlađak blista, dok je ostali dio kruga zatamnjen. Desno od njega, varljivom oku se čini tek pedalj udaljenosti, blistala je Venera. Pokrenem oči sasvim u suprotnu stanu neba i ugledam Jupiter. Divan je. Prekrasna sjajna narančasta kuglica. Da je sada Silvestrovo, objesio bi ih sve na bor.
Sklopim oči i udišem mirišljavi zrak. Možda mi je baš ovo posljednji udisaj? Nije, ipak nije. Izdahnem i ovaj put udahnem punim plućima. Polako i bez žurbe. Želim do kraja uživati u svom potencijalno zadnjem udisaju. Otvorim oči. Ne mogu ih držati sklopljene, jer mi onda još više zuji i piska u glavi.

Gle ti Jupitera kako je brz, evo već se pomakao cijeli metar po nebeskoj stazi. Hm”¦ Jel' se to meni čini ili haluciniram, ali kao da se još uvijek miče!? Jupiter? ček, ček malo!”¦ Od kuda meni uopće ta pomisao na njega? Pa on se u ovo doba vidi tek sredinom lipnja. I povećao se barem za duplo. Sad je već sjajniji od Venere. Ma, mora da haluciniram. Da mogu sad bih se uštinuo. Nije to Jupiter. Nije, Boga mi, definitivno! Gle ti sranja, evo sad je sve veći i veći. Izgleda da ide prema meni. Je, Isusa ti dragoga, to sranje ide ravno na mene! U tri pičke materine, da nije meteor!? Jeb'o te grom, prvo me rasturi mina, a onda me dokrajči meteor! Kud ćeš uzbudljivije smrti!?

Da. Ide ravno na mene. Prokleto narančasto svjetlo sve je veće. Boli me kurac, ionako umirem. Zaklopim oči u nadi da će me promašiti. Ha! Pomislio sam na noja koji zabija glavu u pijesak kad je u opasnosti pred nekim grabežljivcem. Kroz sklopljene kapke ipak se probija narančasta svjetlost. Postaje sve intenzivnija. Sad je već toliko jaka kao da je netko uperio ''meglajticu'' u mene. Ne znam da li mi mozak i svijest još uvijek rade kako treba, ali čini mi se kao da svjetlo rotira, kao da se više svjetala pali i gasi. čujem i neko tiho zujanje.
Otvorim oči.
!?
Jeb'o te led, što je ovo!? Kojih sto metara iznad mene na mjestu stoji ogromna narančasta kugla, a oko nje se pale i gase nekakva mala kuglasta svjetla crvenkaste boje. Veliko svjetlo se iznenada ugasi i na njegovom mjestu se pokaže nekakva okrugla letjelica. Oko nje vidim prozore. Unutra prigušeno bijelo svjetlo, a na jednom prozoru vidim da se nešto pomiče, poput ljudskih silueta.
Začujem kratak piskav zvuk. Na sredini broda, s njegove donje strane, otvore se neobična kružna vrata iz kojih bljesne fokusirani snop bijele svjetlosti. Pređe preko Karla, mene i Zvoneta, pa se vrati ponovo na mene. Osjetim kako me podiže. Zapravo, ne osjećam ništa, ali znam i vidim kako se podižem prema okruglom otvoru letjelice. Unutra sam. Lebdim nasred prostorije još uvijek obasjan onom svjetlošću. Vrata se zatvaraju. Krajičkom oka primijetim kako iz ''zida'' prostorije izlazi nekakav krevet i staje točno ispod mene. Ništa ne osjećam, no znam da sada ležim na tom krevetu. Iz zida preda mnom otvaraju se vrata i ulaze tri neobična bića. Izgledaju poput ljudi, ali su nekako izduženi, ne znam kako bih to opisao”¦ Hmmm”¦ Visoki su oko dva i pol metra, tanana tijela, a ruke i noge su im tanke i izdužene. Glava im je duguljasta, iako poprilično humanoidna, s velikim kosim crnim očima. Imaju normalan nos i uši, baš poput nas, jedino su im usne neobično tanke za naš pojam. Primjećujem kako ne nose odjeću, a na mjestu gdje mi imamo genitalije oni nemaju ništa!? Jebeni hermafroditi.

Jeb'o te grom, padne mi na pamet, pa ja sam ''abduckted''. Oteli su me svemirci. A, Isusa ti Krista dragoga, da mi je ovo netko pričao, ma”¦ Niti u najluđim snovima ovako nešto nisam sanjao. Uostalom, možda se to moj mozak malo igra sa mnom. Uslijed smanjene opskrbe krvlju ostao jadan bez dovoljno kisika, pa me sad zajebava. Bilo kako bilo, ona tri veseljaka dolaze do mene i okreću me na stomak. Aha! Znao sam. Pederi! Da se sad mogu pokrenuti slomio bi im vratove k'o borove iglice.
''Ne boj se!'', začujem jasan glas u glavi. ''Nećemo te zlostavljati. Nećemo ti nauditi uopće. Za tvoje prijatelje je prekasno, ali tebi možemo pomoći.''
čuvši taj glas u glavi, pokušao sam nešto reći, ali bezuspješno. Usne su se nijemo pomicale. Pomislio sam: ''Tko ste? Od kuda ste?''
''Mi smo s Titana. Budi hrabar, pomoći ćemo ti”¦''
''Da budem hrabar? Pa ja sam oličenje hrabrosti! Ja sam b”¦''
Izgubio sam svijest”¦

* * *

Trava me škaklja iza uha. Osjetim po desnom zapešću lagano golicanje. Otvorim oči i odmah pogledam na to mjesto. Bubamara! Božja ovčica mi šeće rukom i ostavlja malen žućkasti ''poklon''. Primaknem ruku ustima i puhnem u bubamaru. ''Odleti, doleti-Donesi mi goste”¦'' Ha, glupava dječja pjesmica uvukla mi se u podsvijest i nekontrolirano, nehotično izbija nenajavljena na svjetlo zbilje. Nešto mi je mokro na vratu! Popipam prstima”¦ Je, mokro je. Pomirišem. Smrdi. Ležao sam u šumi ispod drveta hrasta, a iznad mene prolomi se krik orla štekavca. Jeb'o te grom, posrao me orao”¦ A u tri pičke materine, koje buđenje.

Stani malo, stani malo. Što je sad ovo? Zar nisam sinoć umirao? Zar nisam bio nepokretan? Vidi me sad! Sjednem. Ogledam se oko sebe da vidim gdje sam. Aha, ovo je Stipina šuma. Do kuće sam laganim hodom za sat vremena. Ustanem bez problema na noge i protegnem se. Ništa me ne boli. Pun sam snage. Kako neobično! Danas sam živ, dok sam sinoć bio jednom nogom u grobu, a drugom na kori od banane. Što ti je život, ptu.
Žao mi bilo Karla i Zvoneta. Žao mi bilo što ''braća'' s Titana nisu naišla ranije, ali što je, tu je. Život ide dalje. Ne znam kako ću objasniti sve ove događaje, ustvari, najbolje da nikome niti ne spominjem letjelicu i neobična stvorenja unutra. Da, najbolje je tako. Još da me proglase ludim, samo bi mi to trebalo.
Da. Ne znam kako ću sve to objasniti, ali znam što ću prvo učiniti kad dođem doma. Idem pravo do Suzane! Jebi ga, svi su se već izredali na njoj osim mene. čini mi se kako je došlo vrijeme da joj i ja pokosim livadu. Već čujem kako joj pjevam onu poznatu pjesmu slavonskih kosaca: ''Oj djevojko daj mi vode iz te doline, da namočim svoga brusa do polovine”¦''
Last edited by Nimrod on 25 Sep 2007, 10:37, edited 1 time in total.
English is the result of Norman soldiers attempting to pick up Anglo-Saxon barmaids, and is no more legitimate than any of the other results.
- H. Beam Piper, from "Fuzzy Sapiens"
User avatar
Panonsky
Puppeteer
Posts: 127
Joined: 19 Oct 2006, 23:13
Location: Planet Zemlja

Unread post by Panonsky »

Hm... Opet ja prvi. Kako smo Belzebubbles i moja malenkost jedini akteri ove L.R. dopustiti ću si slobodu da nešto malo napišem i kod sebe. Dakle, opet ništa za NOSF magazin? Å teta, baš sam mislio da će u ovoj L.R. biti najmanje deset priča, ali ljeto i lijepo vrijeme uzimaju svoj danak :D
Htio sam poslati još jednu priču, no nije mi se na kraju dopala, pa sam je objavio ovdje: [url=http://nebeski_dvori.mojblog.hr/1/djeca-bogova/115814.aspx]Djeca bogova[/url]
Stvarno mi se nije dopala...
?
User avatar
Bubba Zanetti
Pa'u 10. razine
Posts: 428
Joined: 09 Jul 2006, 12:42

Unread post by Bubba Zanetti »

Zamjerka jedino na esefičnost priče, nekako mi izgleda kao nategnuto guranje u okvir onoga što je bilo zadano na ovoj LR.
No priča je u globalu dobra. Dobro napisano, ima ritma. Forma unutarnjeg monologa je dobro pogođena.

:uzdravlje:
Perhaps it's the result of an anxiety.
User avatar
Panonsky
Puppeteer
Posts: 127
Joined: 19 Oct 2006, 23:13
Location: Planet Zemlja

Unread post by Panonsky »

Bubba Zanetti wrote:Zamjerka jedino na esefičnost priče
Točno! Priča je najmanje SF :oops:
Počeo sam je pisati s namjerom kako glavnog junaka ''otimaju'' svemirci pa ga odnose na Titan, ali tijekom pisanja sve je krenulo nekim sasvim drugim tokom :dontknow:
Ovako je to samo jedna tragično-komična pričica :D
?
User avatar
Belzebubbles
Ancient
Posts: 840
Joined: 16 Feb 2007, 00:52
Location: zgri

Unread post by Belzebubbles »

Jaka priča, dobar humor, sve u svemu svidjelo mi se.
Dakako imam i zamjerku. Priča bi bila puno bolja da nisi na silu ubacivao Sf. Inače, početak mi je odličan, ali kad se pojavi svijetleća kugla (a meni nešto govoriš za tanjur :D ), spustio mi se interes. Ȓim nestane onaj Sf dio i junak se budi u šumi, priča ponovo dobije zaokret i postaje dramatično bolja.
Å to se tiče ubacivanja teme u zadatak LR-a, svaka čast. Izvanzemaljci su s Titana i mirna Bosna.
Pozdraf :uzdravlje:
User avatar
Panonsky
Puppeteer
Posts: 127
Joined: 19 Oct 2006, 23:13
Location: Planet Zemlja

Unread post by Panonsky »

:o ... Kako rekoh prije imao sam viziju cijele radnje koja je počivala na SF žanru, ali tijekom pisanja sve je otišlo na neku ''neesefičnost''. Imam jednog frenda koji piše horore pod utjecajem raznih opijanata. Meni to nije potrebno, moj mozak je ionako uništen uslijed posla kojim zarađujem za život :headbang:
(a zarađujem kopajući bunare) :uzdravlje:
?
User avatar
Xaotix
The Source
Posts: 2845
Joined: 19 Apr 2005, 12:55
Location: Schrodingerova kutija

Unread post by Xaotix »

Sve sto bih rekao su vec napisali, ali da ne ispaden da citam samo pola radionice:
Dobra priča, dobar ritam, dobar unutarnji monolog fina naznaka humora (pogotovo dio u kugli). Tema je vec vidjena ali mi se svidja kako je obrađena na novi nacin.

Jedina zamjerka se tice teme. Titanci su tu tek deux ex machina da opravdaju zadatak. Mogli su biti i Marsovci, E.T.-i ili anđeli.
Randomness is strong with this one!
User avatar
Belzebubbles
Ancient
Posts: 840
Joined: 16 Feb 2007, 00:52
Location: zgri

Unread post by Belzebubbles »

Panonsky wrote:(a zarađujem kopajući bunare)
Pa čuo sam i gore nazive za tvoju firmu, tako da... :uzdravlje:
User avatar
Panonsky
Puppeteer
Posts: 127
Joined: 19 Oct 2006, 23:13
Location: Planet Zemlja

Unread post by Panonsky »

:drunken: Da, ti barem znaš iz prve ruke od kuda crpim inspiraciju kad pišem o nepravdi i boli :pale:
E da, zaboravih ti reći da sad kad si pojasnio kako ti je priča ustvari parodija, nekako mi se čini boljom :angel:
Ali, ipak je treba malo doraditi :D
?
Post Reply