LR 20 - Belzebubbles
LR 20 - Belzebubbles
«čUDOVIŠTA SA TITANA»
GUY PRETTY ML.:
Guy Pretty ml. je klon kapetana Guya Prettya. Služi kao prvi časnik na brodu «Lutalica» 3. klase letećih tanjura. «Lutalica» je na tajanstvenoj misiji otkrivanja porijekla radio signala zabilježenog na površini Saturnovog mjeseca Titana. Ta je činjenica bila veoma neobična, pošto u Saturnovoj blizini nije zabilježena prisutnost ljudskih kolonizacijskih brodova.
Prije «Lutalice» na Titan je poslana i jedna manja izviđačka korveta koja se prestala javljati ušavši u mjesečevu orbitu. Ovakvi događaji su privukli pažnju Admiraliteta te je upravo to i bio razlog slanja šesteročlanog letećeg tanjura (3. klase).
Guy ml. je zbog svega ovoga bio doista nervozan i nije predviđao povoljan razvitak događaja. Pošto se radilo o unutar sustavnom putovanju, nismo se mogli koristiti crvotočno-skočnim sustavom i put je sve u svemu trebao potrajati nekih tjedan dana. Guy ml. bi još nekako i uspio izdržati taj dosadni put da ostatak posade nije bio toliko naporan.
Mogli bismo početi od kapetana, Guy Pretty je ustvari bio egomanijak i narcisoid, što je zorno dokazao kada si je kao dar za promaknuće naručio odraslog klona. Klona koji je sebe smatrao nakazom i iz dna duše mrzio kapetana i svaki dio njegova tijela. Sama činjenica da posjeduje identično tijelo, nije pomagala i klon je pokušavao svoje vrijeme ubiti kontemplacijom o životu. Guy ml. nažalost nije imao puno slobodnog vremena zato jer ga je kapetan često silio na neke neobične radnje u troje, koje su upražnjavane uz priglupo društvo brodske bolničarke Nine. Glupa krava, često je Guya ml. nazivala «duplićem». Klon je mrzio da ga zovu «duplićem», pošto je pokušavao razviti vlastiti identitet ali čini se da Ninu ta činjenica nije ni najmanje smetala.
Od ostalih, u posadi se nalazio časnik za vezu - Marcel, časnik za oružje - Rodion i strojarka Larisa. Nema se što puno reći o ovim žalosnim isprikama za homo sapiense, Marcel je bio notorni voajer i drkadžija, Rodion mahnit za oružjem, a Larisa je bila”¦ pa najvjerojatnije utvara zato jer je jedva prozborila koju riječ sa ostalima. Kada malo razmisli Guyu ml. se čini da je Larisa bila najzanimljivija od svih, pošto je uvijek stajala sa strane i sjetno se smiješila na žučne svađe ostatka posade. Klon se možda malo i zaljubio u Larisu, činilo mu se da ni ona ne pripada u ovaj svijet.
Pošto su bili novookupljena posada, za vrijeme se putovanja dogodilo nekoliko incidenata od kojih su najzanimljiviji bili Marcelova krađa Nininog donjeg rublja i Rodionovo pijano lumpanje dok je slavio, ono što je nazvao «Dan porinuća bojnog broda Bismarck».
Nažalost, uskoro su ti problemi zasjenjeni, i to onoga dana kada se «Lutalica» približio tajanstvenom Titanu”¦
RODION:
DAN 6.: Nikakvih posebnih događaja, mirno sam proslavio obljetnicu porinuća Bismarcka, Nina Marcelu izgrebla lice zbog nekakve krađe gaćica.
DAN 7.: Približili smo se Titanu i iznenada bili pogođeni neobičnom zrakom velike energije. Zbog udara, većina je sustava zakazala ali nas je «duplić» uspio žive spustiti na površinu.
Nakon kratkog vijećanja i otkrivanja da je komunikacijska oprema neupotrebljiva, odlučili smo izaći na površinu i potražiti ostatke prethodnog broda te ako je ikako moguće, locirati i neutralizirati napadače.
Nakon žestoke rasprave sa kapetanom, naredio mi je da posadu opremim zelenozrakim laserima i izričito zabranio nošenje Mini-atomskih bombi. Poslušao sam naređenje, izdao posadi jadne zelene lasere i onda u torbu nagurao dva Mini-atoma i lagani bacač plamena.
Osjećao sam se kao debil dok sam napuštao zračnu komoru u ruci stiščući onu zelenu igračkicu. Hvala Bogu da me ne vide stari Korpsbruderi, umrli bi od smijeha da znaju u što me pretvorio Admiralitet. Trebao sam ostati u pješadiji, vidjeti ćeš svemir kažu”¦
Površina Titana izgledala je dosadno kao i Mjesečeva. Ispravak, još dosadnije, pošto na Mjesecu ima nešto ljudi i hrpa kockarnica.
Marcelu je kužna i magličasta atmosfera izgledala dišljivo pa je skinuo prozirnu kuglu kacige. Izjavio je da je zrak pomalo kiselkast ali se da disati pa smo i mi ostali skinuli svoje čudne kacige, slične velikim staklenim loptama. Nina se bunila govoreći da očitavanja kažu da se atmosfera sastoji od 98.4% dušika, 1.6% metana...
Nismo obraćali pozornost na glasnu kučku i laganim smo korakom krenuli prema izvoru radio signala. Dok smo hodali, Nina je iza nas kvocala o činjenici da je temperatura -180°C i drugim trivijalnim pojedinostima. Istina, osjećao sam hladni povjetarac i metan je prelazio u tekuće stanje ali te gluposti mi nisu bile ni na kraj briga. Vidjevši nas ostale bez kaciga, lajava je plavuša skinula kacigu i nakon nekoliko sekundi, u grčevima skončala na sivom pijesku mjeseca. Nekoliko smo joj trenutaka razgledali pomodrjelo i smrznuto lice pa nastavili prema cilju. Nina, Nina, evo ti još jednog dokaza da nije pametno oponašati druge”¦
Nakon pola sata hoda stigli smo do rupe u zemlji, čiji je promjer iznosio dvadesetak metara. Kapetan je ponovo iščitao bljeskajući i blipajući uređaj te slavodobitno izjavio da smo stigli na izvor radio signala. Oduprijevši se porivu da ga bacim u crni bezdan, pristojno sam upitao što nam je činiti. Nakon što je nekoliko trenutaka mrštio obrve praveći se da napregnuto razmišlja, kapetan oprezno naredi: «Rodione, ti si najbolje pripremljen za takve situacije, imaš čast krenuti prvi.»
Pošto je gravitacija bila smiješno niska, uzeo sam klin u ruke i lagano krenuo u dubinu. Ostali su krenuli nekoliko trenutaka nakon mene, a Larisa je ostavljena da čuva stražu.
Spuštajući se, u crnu sam dubinu bacio svijetleći štap koji je nakon dugog pada ipak našao čvrsto tlo i tamo se smirio. Spuštanje je trajalo oko petnaest minuta i kada sam se zaustavio na tvrdom tlu, iznad sebe sam primijetio mali kružni otvor sa prozorom sivog neba. Dok su se ostali spuštali, upalio sam svjetiljku i razgledao okolicu. Kružna prostorija, u kojoj sam stajao, bila je istog polumjera kao i ulazni dio rupe, a iz nje se širilo četiri mračna tunela postavljenih poput smjerova četiri strane svijeta.
Nasumično sam odabrao jedan i slijeđen kapetanom i ostalima, oprezno krenuo zlokobnim prolazom. Tunel je nakon četrdesetak koraka krivudanja završavao proširivši se u ogromnu pećinu. Sve je bilo osvijetljeno blagom crvenkastom svjetlošću koja je dopirala iz tvorbi nalik jajima, koje su mirno pulsirajući pokrivale cijeli pod. Kapetan se približio jednom i laserom izrezao ovojnicu. Kroz oštri smrad i šišteću paru, ispalo je odvratno stvorenje pseće veličine. Biće na podu, bilo je prekriveno malim ljuskicama, a odlikovalo se poprilično antropološkom građom. Glava, dvije ruke i noge, sve se to polako počelo pomicati i uskoro se oglasilo gugutavim zvukovima. Svo slinavo i smrdljivo, počelo je nespretno puzati prema kapetanu i čvrsto mu se privilo uz nogu, nastavljajući sa simpatičnim glasanjem. Svi su u posadi očigledno bili dirnuti i dok je Marcel šaptao: «Vjerojatno misli da si mu majka.», Guy ga je zgađeno otresao sa sada već vrlo slinave nogavice. Odbačeno, biće je udarilo o pod metar dalje i u očajnom bolu počelo divlje urlati.
Iznenada, pećina je postala veoma živahno mjesto i iz raznih su smjerova počeli izvirati ozlojeđeni odrasli pripadnici iste vrste, prateći svoje napredovanje prema nama gladnim režanjem. Primijetivši da jedan od njih oko vrata nosi obješenu ljudsku lubanju (vjerojatno od izvidnika), kapetan je izgubio strpljenje i otvorio nasumičnu paljbu. Slijedeći njegov primjer i ostali su počeli rezati okolicu zelenim zrakama, a ja sam se sagnuo izvlačeći iz torbe Mini-atome i bacač plamena. činjenica da su se tuđinci libili upotrebe oružja zbog blizine potomstva, privremeno nam je spasila živote.
Marcel, Guy i «duplić» su potrčali prema tunelu, ostavljajući me kao zaštitnicu. Dok sam se povlačio, palio sam lijevo i desno i uskoro se u tom paklu nije moglo razaznati više ništa osim goruće smrti i agonije. Dok su jaja prskala, a zapaljeni tuđinci mahnito udarali u zidove, aktivirao sam oba Mini-atoma i pošto su izgledali kao oveće teniske loptice, zakotrljao ih u najveću gužvu. Uz dijabolični smijeh, povlačio sam se prema tunelu i odjednom iza sebe osjetio nečije tijelo: «Kapetane, trčite dalje, ja ću štititi odstupnicu!».
Odgovor je bio nagli ujed metala i u slijedećem sam trenutku vidio kako mi kroz prsa izvire krvava oštrica”¦
...Mini-atomi su eksplodirali”¦
LARISA:
Iz dubine rupe začulo se vrištanje. To nisu bili ljudski glasovi...
Ubrzo nakon vrištanja, čuje se siktanje lasera i neko neobično šištanje. Vriskovi se nastavljaju i pretvaraju u agonizirane urlike. Iz rupe odjednom počne izlaziti tanki trak dima. Da li se ja to varam ili je to stvarno dim? čini se da je, sve se jače osjeća odvratni miris spaljenog mesa. Što se događa dolje? Dok nervozno gledam u indiferentnu tamu dubine koju narušava jedino Rodionov svijetleći štapić, iz tunela izlaze tri prilike. Jedan se postavlja na ulaz i divlje puca, a druga dvojica kreću prema gore. Dovikujem im: «Gdje je Rodion?!»
«Ostao je u pećini, zadržava beštije!», dok kapetan dovršava ove riječi, primijećujem da je prilika na dnu rupe prestala pucati. čini se da je to Guy Pretty ml., vjerojatno mu je ponestalo energije. Klon odbacuje laser i počinje divlje grebati po glatkom zidu. čak ni Titanova smanjena gravitacija mu ne pomaže u usponu, zato jer je kapetan uzeo i njegov klin nebi li si ubrzao uspon. Očajni klon vrišti i proklinje kapetana te iznenada biva povučen u jedan od tunela. Njegova daljnja sudbina mi je nepoznata, ali mogu je predvidjeti zbog upornog urlanja koje zamire u dubinama tunela.
Postaje mi užasno hladno i ruka u kojoj držim laser sve jače drhti. Nikada nisam bila kukavica ali ovo je izvan mojih moći. Ovo je noćna mora...
«Larisa, pucaj! Pucaj!!», kapetanov krik mi povraća svijest, usmjeravam laser i mahnito pritišćem okidač. Palim ih, i palim, a njih je sve više, nastavljajući pucanje, od užasa zatvaram oči. Začuje se Marcelov krik, zapaljen pada prema dnu... O Bože, što sam učinila?! Primijetivši da i dalje stišćem, sada već ispražnjeni laser, zgađeno ga bacam u bezdan i bježim od tog pandemonija. Teturajući i sapličući se o maleno kamenje, trčim u nepoznatom smjeru, možda i u krug...
Konačno, padam preko kamena i sklupčam se gledajući otvor odvratne rupčage. Odjednom kroz otvor provaljuje blještava svjetlost. Dok mi oči umiru, čujem zaglušujuću eksploziju i moj svijet nestaje, gasne kraj propinjuće nuklearne gljive...
GUY PRETTY ML.:
Guy Pretty ml. je klon kapetana Guya Prettya. Služi kao prvi časnik na brodu «Lutalica» 3. klase letećih tanjura. «Lutalica» je na tajanstvenoj misiji otkrivanja porijekla radio signala zabilježenog na površini Saturnovog mjeseca Titana. Ta je činjenica bila veoma neobična, pošto u Saturnovoj blizini nije zabilježena prisutnost ljudskih kolonizacijskih brodova.
Prije «Lutalice» na Titan je poslana i jedna manja izviđačka korveta koja se prestala javljati ušavši u mjesečevu orbitu. Ovakvi događaji su privukli pažnju Admiraliteta te je upravo to i bio razlog slanja šesteročlanog letećeg tanjura (3. klase).
Guy ml. je zbog svega ovoga bio doista nervozan i nije predviđao povoljan razvitak događaja. Pošto se radilo o unutar sustavnom putovanju, nismo se mogli koristiti crvotočno-skočnim sustavom i put je sve u svemu trebao potrajati nekih tjedan dana. Guy ml. bi još nekako i uspio izdržati taj dosadni put da ostatak posade nije bio toliko naporan.
Mogli bismo početi od kapetana, Guy Pretty je ustvari bio egomanijak i narcisoid, što je zorno dokazao kada si je kao dar za promaknuće naručio odraslog klona. Klona koji je sebe smatrao nakazom i iz dna duše mrzio kapetana i svaki dio njegova tijela. Sama činjenica da posjeduje identično tijelo, nije pomagala i klon je pokušavao svoje vrijeme ubiti kontemplacijom o životu. Guy ml. nažalost nije imao puno slobodnog vremena zato jer ga je kapetan često silio na neke neobične radnje u troje, koje su upražnjavane uz priglupo društvo brodske bolničarke Nine. Glupa krava, često je Guya ml. nazivala «duplićem». Klon je mrzio da ga zovu «duplićem», pošto je pokušavao razviti vlastiti identitet ali čini se da Ninu ta činjenica nije ni najmanje smetala.
Od ostalih, u posadi se nalazio časnik za vezu - Marcel, časnik za oružje - Rodion i strojarka Larisa. Nema se što puno reći o ovim žalosnim isprikama za homo sapiense, Marcel je bio notorni voajer i drkadžija, Rodion mahnit za oružjem, a Larisa je bila”¦ pa najvjerojatnije utvara zato jer je jedva prozborila koju riječ sa ostalima. Kada malo razmisli Guyu ml. se čini da je Larisa bila najzanimljivija od svih, pošto je uvijek stajala sa strane i sjetno se smiješila na žučne svađe ostatka posade. Klon se možda malo i zaljubio u Larisu, činilo mu se da ni ona ne pripada u ovaj svijet.
Pošto su bili novookupljena posada, za vrijeme se putovanja dogodilo nekoliko incidenata od kojih su najzanimljiviji bili Marcelova krađa Nininog donjeg rublja i Rodionovo pijano lumpanje dok je slavio, ono što je nazvao «Dan porinuća bojnog broda Bismarck».
Nažalost, uskoro su ti problemi zasjenjeni, i to onoga dana kada se «Lutalica» približio tajanstvenom Titanu”¦
RODION:
DAN 6.: Nikakvih posebnih događaja, mirno sam proslavio obljetnicu porinuća Bismarcka, Nina Marcelu izgrebla lice zbog nekakve krađe gaćica.
DAN 7.: Približili smo se Titanu i iznenada bili pogođeni neobičnom zrakom velike energije. Zbog udara, većina je sustava zakazala ali nas je «duplić» uspio žive spustiti na površinu.
Nakon kratkog vijećanja i otkrivanja da je komunikacijska oprema neupotrebljiva, odlučili smo izaći na površinu i potražiti ostatke prethodnog broda te ako je ikako moguće, locirati i neutralizirati napadače.
Nakon žestoke rasprave sa kapetanom, naredio mi je da posadu opremim zelenozrakim laserima i izričito zabranio nošenje Mini-atomskih bombi. Poslušao sam naređenje, izdao posadi jadne zelene lasere i onda u torbu nagurao dva Mini-atoma i lagani bacač plamena.
Osjećao sam se kao debil dok sam napuštao zračnu komoru u ruci stiščući onu zelenu igračkicu. Hvala Bogu da me ne vide stari Korpsbruderi, umrli bi od smijeha da znaju u što me pretvorio Admiralitet. Trebao sam ostati u pješadiji, vidjeti ćeš svemir kažu”¦
Površina Titana izgledala je dosadno kao i Mjesečeva. Ispravak, još dosadnije, pošto na Mjesecu ima nešto ljudi i hrpa kockarnica.
Marcelu je kužna i magličasta atmosfera izgledala dišljivo pa je skinuo prozirnu kuglu kacige. Izjavio je da je zrak pomalo kiselkast ali se da disati pa smo i mi ostali skinuli svoje čudne kacige, slične velikim staklenim loptama. Nina se bunila govoreći da očitavanja kažu da se atmosfera sastoji od 98.4% dušika, 1.6% metana...
Nismo obraćali pozornost na glasnu kučku i laganim smo korakom krenuli prema izvoru radio signala. Dok smo hodali, Nina je iza nas kvocala o činjenici da je temperatura -180°C i drugim trivijalnim pojedinostima. Istina, osjećao sam hladni povjetarac i metan je prelazio u tekuće stanje ali te gluposti mi nisu bile ni na kraj briga. Vidjevši nas ostale bez kaciga, lajava je plavuša skinula kacigu i nakon nekoliko sekundi, u grčevima skončala na sivom pijesku mjeseca. Nekoliko smo joj trenutaka razgledali pomodrjelo i smrznuto lice pa nastavili prema cilju. Nina, Nina, evo ti još jednog dokaza da nije pametno oponašati druge”¦
Nakon pola sata hoda stigli smo do rupe u zemlji, čiji je promjer iznosio dvadesetak metara. Kapetan je ponovo iščitao bljeskajući i blipajući uređaj te slavodobitno izjavio da smo stigli na izvor radio signala. Oduprijevši se porivu da ga bacim u crni bezdan, pristojno sam upitao što nam je činiti. Nakon što je nekoliko trenutaka mrštio obrve praveći se da napregnuto razmišlja, kapetan oprezno naredi: «Rodione, ti si najbolje pripremljen za takve situacije, imaš čast krenuti prvi.»
Pošto je gravitacija bila smiješno niska, uzeo sam klin u ruke i lagano krenuo u dubinu. Ostali su krenuli nekoliko trenutaka nakon mene, a Larisa je ostavljena da čuva stražu.
Spuštajući se, u crnu sam dubinu bacio svijetleći štap koji je nakon dugog pada ipak našao čvrsto tlo i tamo se smirio. Spuštanje je trajalo oko petnaest minuta i kada sam se zaustavio na tvrdom tlu, iznad sebe sam primijetio mali kružni otvor sa prozorom sivog neba. Dok su se ostali spuštali, upalio sam svjetiljku i razgledao okolicu. Kružna prostorija, u kojoj sam stajao, bila je istog polumjera kao i ulazni dio rupe, a iz nje se širilo četiri mračna tunela postavljenih poput smjerova četiri strane svijeta.
Nasumično sam odabrao jedan i slijeđen kapetanom i ostalima, oprezno krenuo zlokobnim prolazom. Tunel je nakon četrdesetak koraka krivudanja završavao proširivši se u ogromnu pećinu. Sve je bilo osvijetljeno blagom crvenkastom svjetlošću koja je dopirala iz tvorbi nalik jajima, koje su mirno pulsirajući pokrivale cijeli pod. Kapetan se približio jednom i laserom izrezao ovojnicu. Kroz oštri smrad i šišteću paru, ispalo je odvratno stvorenje pseće veličine. Biće na podu, bilo je prekriveno malim ljuskicama, a odlikovalo se poprilično antropološkom građom. Glava, dvije ruke i noge, sve se to polako počelo pomicati i uskoro se oglasilo gugutavim zvukovima. Svo slinavo i smrdljivo, počelo je nespretno puzati prema kapetanu i čvrsto mu se privilo uz nogu, nastavljajući sa simpatičnim glasanjem. Svi su u posadi očigledno bili dirnuti i dok je Marcel šaptao: «Vjerojatno misli da si mu majka.», Guy ga je zgađeno otresao sa sada već vrlo slinave nogavice. Odbačeno, biće je udarilo o pod metar dalje i u očajnom bolu počelo divlje urlati.
Iznenada, pećina je postala veoma živahno mjesto i iz raznih su smjerova počeli izvirati ozlojeđeni odrasli pripadnici iste vrste, prateći svoje napredovanje prema nama gladnim režanjem. Primijetivši da jedan od njih oko vrata nosi obješenu ljudsku lubanju (vjerojatno od izvidnika), kapetan je izgubio strpljenje i otvorio nasumičnu paljbu. Slijedeći njegov primjer i ostali su počeli rezati okolicu zelenim zrakama, a ja sam se sagnuo izvlačeći iz torbe Mini-atome i bacač plamena. činjenica da su se tuđinci libili upotrebe oružja zbog blizine potomstva, privremeno nam je spasila živote.
Marcel, Guy i «duplić» su potrčali prema tunelu, ostavljajući me kao zaštitnicu. Dok sam se povlačio, palio sam lijevo i desno i uskoro se u tom paklu nije moglo razaznati više ništa osim goruće smrti i agonije. Dok su jaja prskala, a zapaljeni tuđinci mahnito udarali u zidove, aktivirao sam oba Mini-atoma i pošto su izgledali kao oveće teniske loptice, zakotrljao ih u najveću gužvu. Uz dijabolični smijeh, povlačio sam se prema tunelu i odjednom iza sebe osjetio nečije tijelo: «Kapetane, trčite dalje, ja ću štititi odstupnicu!».
Odgovor je bio nagli ujed metala i u slijedećem sam trenutku vidio kako mi kroz prsa izvire krvava oštrica”¦
...Mini-atomi su eksplodirali”¦
LARISA:
Iz dubine rupe začulo se vrištanje. To nisu bili ljudski glasovi...
Ubrzo nakon vrištanja, čuje se siktanje lasera i neko neobično šištanje. Vriskovi se nastavljaju i pretvaraju u agonizirane urlike. Iz rupe odjednom počne izlaziti tanki trak dima. Da li se ja to varam ili je to stvarno dim? čini se da je, sve se jače osjeća odvratni miris spaljenog mesa. Što se događa dolje? Dok nervozno gledam u indiferentnu tamu dubine koju narušava jedino Rodionov svijetleći štapić, iz tunela izlaze tri prilike. Jedan se postavlja na ulaz i divlje puca, a druga dvojica kreću prema gore. Dovikujem im: «Gdje je Rodion?!»
«Ostao je u pećini, zadržava beštije!», dok kapetan dovršava ove riječi, primijećujem da je prilika na dnu rupe prestala pucati. čini se da je to Guy Pretty ml., vjerojatno mu je ponestalo energije. Klon odbacuje laser i počinje divlje grebati po glatkom zidu. čak ni Titanova smanjena gravitacija mu ne pomaže u usponu, zato jer je kapetan uzeo i njegov klin nebi li si ubrzao uspon. Očajni klon vrišti i proklinje kapetana te iznenada biva povučen u jedan od tunela. Njegova daljnja sudbina mi je nepoznata, ali mogu je predvidjeti zbog upornog urlanja koje zamire u dubinama tunela.
Postaje mi užasno hladno i ruka u kojoj držim laser sve jače drhti. Nikada nisam bila kukavica ali ovo je izvan mojih moći. Ovo je noćna mora...
«Larisa, pucaj! Pucaj!!», kapetanov krik mi povraća svijest, usmjeravam laser i mahnito pritišćem okidač. Palim ih, i palim, a njih je sve više, nastavljajući pucanje, od užasa zatvaram oči. Začuje se Marcelov krik, zapaljen pada prema dnu... O Bože, što sam učinila?! Primijetivši da i dalje stišćem, sada već ispražnjeni laser, zgađeno ga bacam u bezdan i bježim od tog pandemonija. Teturajući i sapličući se o maleno kamenje, trčim u nepoznatom smjeru, možda i u krug...
Konačno, padam preko kamena i sklupčam se gledajući otvor odvratne rupčage. Odjednom kroz otvor provaljuje blještava svjetlost. Dok mi oči umiru, čujem zaglušujuću eksploziju i moj svijet nestaje, gasne kraj propinjuće nuklearne gljive...
Last edited by Nimrod on 25 Sep 2007, 10:37, edited 1 time in total.
English is the result of Norman soldiers attempting to pick up Anglo-Saxon barmaids, and is no more legitimate than any of the other results.
- H. Beam Piper, from "Fuzzy Sapiens"
- H. Beam Piper, from "Fuzzy Sapiens"
Yeah!!! To je pravi SF hardcore story! Mini atomske bombe, laseri, čudovišta i vragoviââŹÂŚ Fali još samo Arni i Sly da doživljaj bude potpun ;-)
Eh, a sad ozbiljno. Dakle, evo kako sam doživio tvoju priču sa stanovišta jednog čitatelja, dakle ne kao član žirija, već jednostavni, obični, nonšalantni čitatelj.
Odmah na početku me zasmetala upotreba riječi ''leteći tanjur''. To mi je tako glupo zazvučalo da sam si čak u svojoj stvaralačkoj mašti dočarao limene tanjure koji lete. No, nastavljam dalje i opet me nešto ujede za oko! Evo čitaj:
* * *
Eto, to bi bilo onako kako sam primjećivao dok sam čitao, a sad cjelokupni dojam...
Zapravo, priča mi u konačnici nije loša. Nije baš da je odlična, ali može se pročitati. Zamjerio bih ti neoriginalnost i predvidivost. Plus je taj što je sve u žanru i ima puno akcije. Vjerujem kako ti je bilo malo mjesta da razviješ priču onako kako si želio, jer mi se čini kao da si je skraćivao, pa izgleda malo ''nabijena'', pretrpana. Prve 4 rečenice su me gotovo odbile od čitanja, ali kako se ja trudim završiti započeto, nastavio sam sa daljnjim čitanjem. Nastavak mi se svidio i bilo je dobro sve do gotovo polovice priče, točnije do onog mjesta gdje su se spustili u pećinu i vidjeli jaja. Dalje me sve podsjeća na ''već viđeno''
Ă Â to se tiče gramatike i pravopisa-nije loše, tek poneki kiks, gotovo zanemarivo, pa neću niti spominjati.
E da. Kako je ovo tvoja prva priča kojom si nas obradovao moram ti čestitati. Puno je bolja od moje prve priče na ovom forumu koja je bila puno, puno gorja od ove tvoje. (Ovdje treba zamisliti dva smajlija kako se rukuju)
Eh, a sad ozbiljno. Dakle, evo kako sam doživio tvoju priču sa stanovišta jednog čitatelja, dakle ne kao član žirija, već jednostavni, obični, nonšalantni čitatelj.
Odmah na početku me zasmetala upotreba riječi ''leteći tanjur''. To mi je tako glupo zazvučalo da sam si čak u svojoj stvaralačkoj mašti dočarao limene tanjure koji lete. No, nastavljam dalje i opet me nešto ujede za oko! Evo čitaj:
Zbog čega bi to bila ''tajanstvena misija?'' i zar jedino čovjek može postaviti ''signal'' na Titanu? Mislim, taj početak mi malo zapinje.ĂÂŤLutalicaĂÂť je na tajanstvenoj misiji otkrivanja porijekla radio signala zabilježenog na površini Saturnovog mjeseca Titana. Ta je činjenica bila veoma neobična, pošto u Saturnovoj blizini nije zabilježena prisutnost ljudskih kolonizacijskih brodova.
Aha! Vidim da ima i nekih autobiografskih elemenata ;-)Guy Pretty je ustvari bio egomanijak i narcisoid
Hehehehe, dobra, ova je dobra...Guy ml. nažalost nije imao puno slobodnog vremena zato jer ga je kapetan često silio na neke neobične radnje u troje, koje su upražnjavane uz priglupo društvo brodske bolničarke Nine.
Eh, od ove rečenice, pa na dalje, priča me počela podsjećati na ''Crvenog patuljka'', dakle, malo smo počeli gubiti originalnost.Od ostalih, u posadi se nalazio časnik za vezu ââŹâ Marcel, časnik za oružje ââŹâ Rodion i strojarka Larisa.
Hmmmm... Ne mogu a da se ne zapitam zašto bi samo ona ''skviknula'' skinuvši masku dok su ostali mogli te iste uvjete bez problema podnijeti? Malo nelogično ili nedovoljno pojašnjeno ili...Vidjevši nas ostale bez kaciga, lajava je plavuša skinula kacigu i nakon nekoliko sekundi, u grčevima skončala na sivom pijesku mjeseca.
O.K., O.K. možda sad već malo pretjerujem, ali... ako si par rečenica prije ove pisao o stvarnim uvjetima koji vladaju na Titanu (vjerojatno pročitavši članak čiji link je Nimrodica ostavila na viđenje) nekako mi logika nalaže da treba i nastaviti u tom pravcu, što će reći kako je Titanova površina zaleđena, a ispod leda je vjerojatno more, dakle, nema mjesta nikakvim rupama u zemlji, eventualno rupa u ledu.Nakon pola sata hoda stigli smo do rupe u zemlji, čiji je promjer iznosio dvadesetak metara.
Auuuu! Sad već dobrano gubimo na originalnosti i postajemo previše predvidljivi. Nikako nije dobro za radnju priče, a sad već i autora pogledavamo ispod okaSve je bilo osvijetljeno blagom crvenkastom svjetlošću koja je dopirala iz tvorbi nalik jajima, koje su mirno pulsirajući pokrivale cijeli pod.
E sad, činjenica je da tuđinci ne bi niti dopustili da netko nepoznat dođe do njihovog potomstva, pogotovo jer ''bebe'' nisi prikazao nasilnima. Da si se ovdje držao original ''Alien'' priče pa da je iz jajeta iskočio ''priljepak'' e onda bi tek bilo veselo. Ovako je to još samo jedna nelogičnost.Činjenica da su se tuđinci libili upotrebe oružja zbog blizine potomstva, privremeno nam je spasila živote.
''maleno kamenje?'' Opet smo zaboravili da smo na Titanu. Titan je pod ledom, temperatura je -180...Teturajući i sapličući se o maleno kamenje,
Isto kao i meni uz zračenje s monitoraDok mi oči umiru
* * *
Eto, to bi bilo onako kako sam primjećivao dok sam čitao, a sad cjelokupni dojam...
Zapravo, priča mi u konačnici nije loša. Nije baš da je odlična, ali može se pročitati. Zamjerio bih ti neoriginalnost i predvidivost. Plus je taj što je sve u žanru i ima puno akcije. Vjerujem kako ti je bilo malo mjesta da razviješ priču onako kako si želio, jer mi se čini kao da si je skraćivao, pa izgleda malo ''nabijena'', pretrpana. Prve 4 rečenice su me gotovo odbile od čitanja, ali kako se ja trudim završiti započeto, nastavio sam sa daljnjim čitanjem. Nastavak mi se svidio i bilo je dobro sve do gotovo polovice priče, točnije do onog mjesta gdje su se spustili u pećinu i vidjeli jaja. Dalje me sve podsjeća na ''već viđeno''
Ă Â to se tiče gramatike i pravopisa-nije loše, tek poneki kiks, gotovo zanemarivo, pa neću niti spominjati.
E da. Kako je ovo tvoja prva priča kojom si nas obradovao moram ti čestitati. Puno je bolja od moje prve priče na ovom forumu koja je bila puno, puno gorja od ove tvoje. (Ovdje treba zamisliti dva smajlija kako se rukuju)
?
- Bubba Zanetti
- Pa'u 10. razine
- Posts: 428
- Joined: 09 Jul 2006, 12:42
Uf, početne rečenice su... brrr. Ne valjaju. No nakon toga stvar već izgleda bolje. Priča se lagano kotrlja, radnja teče, prvo sporije, a onda brzinom istjecanja krvi iz probušene vratne arterije i eto nas na kraju. Sve u svemu tako - tako jer ne vidim baš bogzna što originalno u priči. Klišeji sami po sebi ne moraju biti zlo, no ne znam... nešto mi tu fali ili ja možda ne vidim nešto što je skriveno u pozadini. Tako da mi ovo dođe kao jedan neloš treši uradak, ali ništa više od toga.
:uzdravlje:
Ovo mi je dobrokapetanov krik mi povraća svijest,
:uzdravlje:
Perhaps it's the result of an anxiety.
evo slažem se s ostalima, početak je izgledao malo kao da još nisi ušao u štos (ili je to bio moj interes ) ali ostatak priče me iskreno zainteresirao. Gotovo da mi je žao što je priča imala ograničeno trajanje
Usput, osjećam li ja to male utjecaje Troopersa (filma) u onim mini-atomima, pa ono kad beštije probodu jednog od likova isl? :P
Uglavnom, dosta dobra priča :uzdravlje:
Usput, osjećam li ja to male utjecaje Troopersa (filma) u onim mini-atomima, pa ono kad beštije probodu jednog od likova isl? :P
Uglavnom, dosta dobra priča :uzdravlje:
- Belzebubbles
- Ancient
- Posts: 840
- Joined: 16 Feb 2007, 00:52
- Location: zgri
Drago mi je da ste iskreno komentirali pošto mi je ovo prva na NOSFu.
Istovremeno mi je žao što je niste shvatili. To je dakako moja krivica zato jer sam stavljao samo naznake nekih stvari.
Stvar je u tome da je priča ustvari trebala biti parodija. Ismijavanje raznih klišeiziranih SF elemenata. Leteći tanjur (3. klase) sam ubacio iz onog filma "Forbidden Planet".
Sada vidim da parodija nije shvaćena, mein schuld.
Ă Â to se tiče zamjerki na zaleđenost Titana i tako to. Pisao sam inspiriran ovom slikom i stranicom http://en.wikipedia.org/wiki/Titan_(moon)
http://en.wikipedia.org/wiki/Image:Huyg ... _color.jpg
Ispod fotke također piše da se smatra da je to kamenje, a ne komadi leda. Pošto su ovo jedne od rijetkih slika površine, išao sam na umjetničku slobodu.
Pretpostavljam da je općenito stvar u tome da nisi očekivao takvu neozbiljnost sa moje strane. Dakako ni ja nisam pomogao ubacivši tri pripovjedača koji svaki ima svoj način opisivanja. Guy ml. koji priča u nekom 3. licu o sebi, sam namjerno stavio na početak da vas dodatno zbunim. Rodion priča drugi dio zato jer su tamo borbe, a taj bi lik trebao biti GunFreak. Larisu sam stavio na kraj da sjetno opiše kataklizmički kraj misije.
Ă Â to se tiče dužine i to. Prvotna je ideja bila uvesti 6 pripovjedača. Kada sam vidio da neću uspjeti svakog ugurati u jednu karticu, odlučio sam ići sa tri najzanimljivija s obzirom koji dio radnje imaju. Da sam imao slobodne ruke, sam dio međuljudskih odnosa na brodu bi bio puno duži (a ne oganičen samo na Guya ml.). Da je to bio slučaj, mislim da biste puno brže skužili da je parodija.
Ă Â to se tiče gramatike, ajde mi pliz napiši greške zato jer ih želim uočiti pa ukoliko nisam primijetio, ispraviti u daljnjem pisanju. Thanx kolega, iskren komentar. :uzdravlje:
Pa kvragu, mislio sam da ćete skužit. Ipak je na piscu odgovornost da ga čitaoci skuže, sam sam si kriv...
Istovremeno mi je žao što je niste shvatili. To je dakako moja krivica zato jer sam stavljao samo naznake nekih stvari.
Dobro si si dočarao, to mi je i bila namjera.Panonsky wrote:Odmah na početku me zasmetala upotreba riječi ''leteći tanjur''. To mi je tako glupo zazvučalo da sam si čak u svojoj stvaralačkoj mašti dočarao limene tanjure koji lete.
Stvar je u tome da je priča ustvari trebala biti parodija. Ismijavanje raznih klišeiziranih SF elemenata. Leteći tanjur (3. klase) sam ubacio iz onog filma "Forbidden Planet".
Sada vidim da parodija nije shvaćena, mein schuld.
Nisam objasnio ali ljudi u mojoj priči još nisu sreli izvanzemaljska bića. Pretpostavljam da se to inače podrazumjeva ako postoji među-zvjezd putovanje ali ja to nisam htio uvrstiti. Znači, ako ga ljudi nisu postavili, tko je? Tu je ta tajnovitost.Panonsky wrote:Zbog čega bi to bila ''tajanstvena misija?'' i zar jedino čovjek može postaviti ''signal'' na Titanu? Mislim, taj početak mi malo zapinje.
Tu sam ismijavao onaj vic iz Star Treka gdje oni skoro na svakom planetu mogu disati. Znam, nisam pojasnio, ali htio sam vidjeti kako se nosite sa iznenadnim udarima apsolutne nelogičnosti.Panonsky wrote:Hmmmm... Ne mogu a da se ne zapitam zašto bi samo ona ''skviknula'' skinuvši masku dok su ostali mogli te iste uvjete bez problema podnijeti? Malo nelogično ili nedovoljno pojašnjeno ili...
Daj, iz jaja uvijek iskoče priljepci, što ne može jedanput izaći slatki alien? Roditelji nisu na straži jer su u međuvremenu od izvidnika izrađivali ukrase za bor.Panonsky wrote:E sad, činjenica je da tuđinci ne bi niti dopustili da netko nepoznat dođe do njihovog potomstva, pogotovo jer ''bebe'' nisi prikazao nasilnima. Da si se ovdje držao original ''Alien'' priče pa da je iz jajeta iskočio ''priljepak'' e onda bi tek bilo veselo. Ovako je to još samo jedna nelogičnost.
Ă Â to se tiče zamjerki na zaleđenost Titana i tako to. Pisao sam inspiriran ovom slikom i stranicom http://en.wikipedia.org/wiki/Titan_(moon)
http://en.wikipedia.org/wiki/Image:Huyg ... _color.jpg
Ispod fotke također piše da se smatra da je to kamenje, a ne komadi leda. Pošto su ovo jedne od rijetkih slika površine, išao sam na umjetničku slobodu.
Pretpostavljam da je općenito stvar u tome da nisi očekivao takvu neozbiljnost sa moje strane. Dakako ni ja nisam pomogao ubacivši tri pripovjedača koji svaki ima svoj način opisivanja. Guy ml. koji priča u nekom 3. licu o sebi, sam namjerno stavio na početak da vas dodatno zbunim. Rodion priča drugi dio zato jer su tamo borbe, a taj bi lik trebao biti GunFreak. Larisu sam stavio na kraj da sjetno opiše kataklizmički kraj misije.
Ă Â to se tiče dužine i to. Prvotna je ideja bila uvesti 6 pripovjedača. Kada sam vidio da neću uspjeti svakog ugurati u jednu karticu, odlučio sam ići sa tri najzanimljivija s obzirom koji dio radnje imaju. Da sam imao slobodne ruke, sam dio međuljudskih odnosa na brodu bi bio puno duži (a ne oganičen samo na Guya ml.). Da je to bio slučaj, mislim da biste puno brže skužili da je parodija.
Ă Â to se tiče gramatike, ajde mi pliz napiši greške zato jer ih želim uočiti pa ukoliko nisam primijetio, ispraviti u daljnjem pisanju. Thanx kolega, iskren komentar. :uzdravlje:
Možda... Ma šalim se, Mini-atome sam ubacio kada sam otkrio kako bi jako zvučala skraćenica od "Minimizirana Atomska Bomba". Teško je govoriti o utjecajima, ja sam taj dio vidio nešto kao kotrljanje ručnih granata. Dakako nabrijanih i atomiziranih.Phlatline wrote:Usput, osjećam li ja to male utjecaje Troopersa (filma) u onim mini-atomima, pa ono kad beštije probodu jednog od likova isl?
Barem je netko primijetio da ima nešto u pozadini.Bubba Zanetti wrote: Klišeji sami po sebi ne moraju biti zlo, no ne znam... nešto mi tu fali ili ja možda ne vidim nešto što je skriveno u pozadini.
Pa kvragu, mislio sam da ćete skužit. Ipak je na piscu odgovornost da ga čitaoci skuže, sam sam si kriv...
Cestitam na probijanju leda! nemoj sad smao zapoeti i ne pisati nista (poput recimo mene ) Bilo bi previse da ti jos i ja spominjem da u prici nesto fali.
Imam osjecaj kao da si izrezivo dijelove teksta da bi se spustio na odredjeni broj kartica. Isto tako nisam skuzio dio referenci koje si parodirao. Falio mi je neki poznati element za koji bi se uhvatio (kad je plavusa pala udavljena, pomislio sam da su ostali clanovi posade Titanci pod maskom)
Ta bih "kopiranja", tj. klisee cak i stavio kao plus. Citatelj vec ima neku sliku i misljenje o situaciji, i nisu ti potrebni dodatni opisi. Naravno u tom slucaju se trebas drzati klisea kako bi parodija bila jasnija.
Saranje po naratorima mi isto djeluje nespretno. Kako netko u dnevniku moze opisati kako su ga rastrgali alieni? Osim ako ovo nema nastavak i klonove/mozgove iz tegle
Mislim da imas fenomenalnog junaka u obliku Guya Prettya Ml. Steta sto se nakon pocetka vise gotovo ne pojavljuje. Oko njega i njegovog originala bi se sigurno dalo naci puno dobrog materijala!
Zanimljiva prica. Svidja mi se akcijski dio, i ako namjeravas napisati slijedecu verziju, sigurno cu je citati.
Sto se tice gramatike, pokušaj sa spellcheckerom. Ako nemaš hrvatski text editor, pokušaj sa ovim on line spell checkerom. Time ces odmah ukolniti pola kritika
Imam osjecaj kao da si izrezivo dijelove teksta da bi se spustio na odredjeni broj kartica. Isto tako nisam skuzio dio referenci koje si parodirao. Falio mi je neki poznati element za koji bi se uhvatio (kad je plavusa pala udavljena, pomislio sam da su ostali clanovi posade Titanci pod maskom)
Ta bih "kopiranja", tj. klisee cak i stavio kao plus. Citatelj vec ima neku sliku i misljenje o situaciji, i nisu ti potrebni dodatni opisi. Naravno u tom slucaju se trebas drzati klisea kako bi parodija bila jasnija.
Saranje po naratorima mi isto djeluje nespretno. Kako netko u dnevniku moze opisati kako su ga rastrgali alieni? Osim ako ovo nema nastavak i klonove/mozgove iz tegle
Mislim da imas fenomenalnog junaka u obliku Guya Prettya Ml. Steta sto se nakon pocetka vise gotovo ne pojavljuje. Oko njega i njegovog originala bi se sigurno dalo naci puno dobrog materijala!
Zanimljiva prica. Svidja mi se akcijski dio, i ako namjeravas napisati slijedecu verziju, sigurno cu je citati.
Sto se tice gramatike, pokušaj sa spellcheckerom. Ako nemaš hrvatski text editor, pokušaj sa ovim on line spell checkerom. Time ces odmah ukolniti pola kritika
Randomness is strong with this one!
- Belzebubbles
- Ancient
- Posts: 840
- Joined: 16 Feb 2007, 00:52
- Location: zgri
Dobro si primijetio. Konkretno, na početku je uvod trebao biti kao u onim filmovima 60-ih, tada bih napisao da su sljedeći doživljaji složeni iz fragmenata raznih tekstualnih i audovizualnih dnevnika. Manjak prostora me žešće sabotirao pa sam sad u situaciji da su pojašnjenja duža od same priče.Xaotix wrote:Saranje po naratorima mi isto djeluje nespretno. Kako netko u dnevniku moze opisati kako su ga rastrgali alieni? Osim ako ovo nema nastavak i klonove/mozgove iz tegle
On i kapetan su trebali biti osnovica radnje i parodije. Oni i ljubavni trokut sa Ninom. Poseban sam začin htio staviti preklapanjem dijelova pripovjedanja tako da sva lika opišu isti događaj.Xaotix wrote:Mislim da imas fenomenalnog junaka u obliku Guya Prettya Ml. Steta sto se nakon pocetka vise gotovo ne pojavljuje. Oko njega i njegovog originala bi se sigurno dalo naci puno dobrog materijala!
Hvala na spellcheckerskom savjetu. :uzdravlje:
Konkretno, ideju sam za ovu priču dobio za vrijeme nesanice (oko 4 ujutro), odmah sam zabilježio ideju ali stvar je u tome da zaslužuje puno više prostora i vremena. Možda se jednog dana vratim ovome, pa obradim kako treba.