LR 20 - Belzebubbles

Sudjelujete u literarnoj radionici pisanjem, čitanjem i komentiranjem priča

Moderators: Nimrod, niniane

User avatar
Nimrod
The Q
Posts: 1385
Joined: 18 Nov 2003, 20:30
Location: zabreg
Contact:

LR 20 - Belzebubbles

Unread post by Nimrod »

«čUDOVIŠTA SA TITANA»


GUY PRETTY ML.:
Guy Pretty ml. je klon kapetana Guya Prettya. Služi kao prvi časnik na brodu «Lutalica» 3. klase letećih tanjura. «Lutalica» je na tajanstvenoj misiji otkrivanja porijekla radio signala zabilježenog na površini Saturnovog mjeseca Titana. Ta je činjenica bila veoma neobična, pošto u Saturnovoj blizini nije zabilježena prisutnost ljudskih kolonizacijskih brodova.
Prije «Lutalice» na Titan je poslana i jedna manja izviđačka korveta koja se prestala javljati ušavši u mjesečevu orbitu. Ovakvi događaji su privukli pažnju Admiraliteta te je upravo to i bio razlog slanja šesteročlanog letećeg tanjura (3. klase).
Guy ml. je zbog svega ovoga bio doista nervozan i nije predviđao povoljan razvitak događaja. Pošto se radilo o unutar sustavnom putovanju, nismo se mogli koristiti crvotočno-skočnim sustavom i put je sve u svemu trebao potrajati nekih tjedan dana. Guy ml. bi još nekako i uspio izdržati taj dosadni put da ostatak posade nije bio toliko naporan.
Mogli bismo početi od kapetana, Guy Pretty je ustvari bio egomanijak i narcisoid, što je zorno dokazao kada si je kao dar za promaknuće naručio odraslog klona. Klona koji je sebe smatrao nakazom i iz dna duše mrzio kapetana i svaki dio njegova tijela. Sama činjenica da posjeduje identično tijelo, nije pomagala i klon je pokušavao svoje vrijeme ubiti kontemplacijom o životu. Guy ml. nažalost nije imao puno slobodnog vremena zato jer ga je kapetan često silio na neke neobične radnje u troje, koje su upražnjavane uz priglupo društvo brodske bolničarke Nine. Glupa krava, često je Guya ml. nazivala «duplićem». Klon je mrzio da ga zovu «duplićem», pošto je pokušavao razviti vlastiti identitet ali čini se da Ninu ta činjenica nije ni najmanje smetala.
Od ostalih, u posadi se nalazio časnik za vezu - Marcel, časnik za oružje - Rodion i strojarka Larisa. Nema se što puno reći o ovim žalosnim isprikama za homo sapiense, Marcel je bio notorni voajer i drkadžija, Rodion mahnit za oružjem, a Larisa je bila”¦ pa najvjerojatnije utvara zato jer je jedva prozborila koju riječ sa ostalima. Kada malo razmisli Guyu ml. se čini da je Larisa bila najzanimljivija od svih, pošto je uvijek stajala sa strane i sjetno se smiješila na žučne svađe ostatka posade. Klon se možda malo i zaljubio u Larisu, činilo mu se da ni ona ne pripada u ovaj svijet.
Pošto su bili novookupljena posada, za vrijeme se putovanja dogodilo nekoliko incidenata od kojih su najzanimljiviji bili Marcelova krađa Nininog donjeg rublja i Rodionovo pijano lumpanje dok je slavio, ono što je nazvao «Dan porinuća bojnog broda Bismarck».
Nažalost, uskoro su ti problemi zasjenjeni, i to onoga dana kada se «Lutalica» približio tajanstvenom Titanu”¦

RODION:
DAN 6.: Nikakvih posebnih događaja, mirno sam proslavio obljetnicu porinuća Bismarcka, Nina Marcelu izgrebla lice zbog nekakve krađe gaćica.
DAN 7.: Približili smo se Titanu i iznenada bili pogođeni neobičnom zrakom velike energije. Zbog udara, većina je sustava zakazala ali nas je «duplić» uspio žive spustiti na površinu.
Nakon kratkog vijećanja i otkrivanja da je komunikacijska oprema neupotrebljiva, odlučili smo izaći na površinu i potražiti ostatke prethodnog broda te ako je ikako moguće, locirati i neutralizirati napadače.
Nakon žestoke rasprave sa kapetanom, naredio mi je da posadu opremim zelenozrakim laserima i izričito zabranio nošenje Mini-atomskih bombi. Poslušao sam naređenje, izdao posadi jadne zelene lasere i onda u torbu nagurao dva Mini-atoma i lagani bacač plamena.
Osjećao sam se kao debil dok sam napuštao zračnu komoru u ruci stiščući onu zelenu igračkicu. Hvala Bogu da me ne vide stari Korpsbruderi, umrli bi od smijeha da znaju u što me pretvorio Admiralitet. Trebao sam ostati u pješadiji, vidjeti ćeš svemir kažu”¦
Površina Titana izgledala je dosadno kao i Mjesečeva. Ispravak, još dosadnije, pošto na Mjesecu ima nešto ljudi i hrpa kockarnica.
Marcelu je kužna i magličasta atmosfera izgledala dišljivo pa je skinuo prozirnu kuglu kacige. Izjavio je da je zrak pomalo kiselkast ali se da disati pa smo i mi ostali skinuli svoje čudne kacige, slične velikim staklenim loptama. Nina se bunila govoreći da očitavanja kažu da se atmosfera sastoji od 98.4% dušika, 1.6% metana...
Nismo obraćali pozornost na glasnu kučku i laganim smo korakom krenuli prema izvoru radio signala. Dok smo hodali, Nina je iza nas kvocala o činjenici da je temperatura -180°C i drugim trivijalnim pojedinostima. Istina, osjećao sam hladni povjetarac i metan je prelazio u tekuće stanje ali te gluposti mi nisu bile ni na kraj briga. Vidjevši nas ostale bez kaciga, lajava je plavuša skinula kacigu i nakon nekoliko sekundi, u grčevima skončala na sivom pijesku mjeseca. Nekoliko smo joj trenutaka razgledali pomodrjelo i smrznuto lice pa nastavili prema cilju. Nina, Nina, evo ti još jednog dokaza da nije pametno oponašati druge”¦
Nakon pola sata hoda stigli smo do rupe u zemlji, čiji je promjer iznosio dvadesetak metara. Kapetan je ponovo iščitao bljeskajući i blipajući uređaj te slavodobitno izjavio da smo stigli na izvor radio signala. Oduprijevši se porivu da ga bacim u crni bezdan, pristojno sam upitao što nam je činiti. Nakon što je nekoliko trenutaka mrštio obrve praveći se da napregnuto razmišlja, kapetan oprezno naredi: «Rodione, ti si najbolje pripremljen za takve situacije, imaš čast krenuti prvi.»
Pošto je gravitacija bila smiješno niska, uzeo sam klin u ruke i lagano krenuo u dubinu. Ostali su krenuli nekoliko trenutaka nakon mene, a Larisa je ostavljena da čuva stražu.
Spuštajući se, u crnu sam dubinu bacio svijetleći štap koji je nakon dugog pada ipak našao čvrsto tlo i tamo se smirio. Spuštanje je trajalo oko petnaest minuta i kada sam se zaustavio na tvrdom tlu, iznad sebe sam primijetio mali kružni otvor sa prozorom sivog neba. Dok su se ostali spuštali, upalio sam svjetiljku i razgledao okolicu. Kružna prostorija, u kojoj sam stajao, bila je istog polumjera kao i ulazni dio rupe, a iz nje se širilo četiri mračna tunela postavljenih poput smjerova četiri strane svijeta.
Nasumično sam odabrao jedan i slijeđen kapetanom i ostalima, oprezno krenuo zlokobnim prolazom. Tunel je nakon četrdesetak koraka krivudanja završavao proširivši se u ogromnu pećinu. Sve je bilo osvijetljeno blagom crvenkastom svjetlošću koja je dopirala iz tvorbi nalik jajima, koje su mirno pulsirajući pokrivale cijeli pod. Kapetan se približio jednom i laserom izrezao ovojnicu. Kroz oštri smrad i šišteću paru, ispalo je odvratno stvorenje pseće veličine. Biće na podu, bilo je prekriveno malim ljuskicama, a odlikovalo se poprilično antropološkom građom. Glava, dvije ruke i noge, sve se to polako počelo pomicati i uskoro se oglasilo gugutavim zvukovima. Svo slinavo i smrdljivo, počelo je nespretno puzati prema kapetanu i čvrsto mu se privilo uz nogu, nastavljajući sa simpatičnim glasanjem. Svi su u posadi očigledno bili dirnuti i dok je Marcel šaptao: «Vjerojatno misli da si mu majka.», Guy ga je zgađeno otresao sa sada već vrlo slinave nogavice. Odbačeno, biće je udarilo o pod metar dalje i u očajnom bolu počelo divlje urlati.
Iznenada, pećina je postala veoma živahno mjesto i iz raznih su smjerova počeli izvirati ozlojeđeni odrasli pripadnici iste vrste, prateći svoje napredovanje prema nama gladnim režanjem. Primijetivši da jedan od njih oko vrata nosi obješenu ljudsku lubanju (vjerojatno od izvidnika), kapetan je izgubio strpljenje i otvorio nasumičnu paljbu. Slijedeći njegov primjer i ostali su počeli rezati okolicu zelenim zrakama, a ja sam se sagnuo izvlačeći iz torbe Mini-atome i bacač plamena. činjenica da su se tuđinci libili upotrebe oružja zbog blizine potomstva, privremeno nam je spasila živote.
Marcel, Guy i «duplić» su potrčali prema tunelu, ostavljajući me kao zaštitnicu. Dok sam se povlačio, palio sam lijevo i desno i uskoro se u tom paklu nije moglo razaznati više ništa osim goruće smrti i agonije. Dok su jaja prskala, a zapaljeni tuđinci mahnito udarali u zidove, aktivirao sam oba Mini-atoma i pošto su izgledali kao oveće teniske loptice, zakotrljao ih u najveću gužvu. Uz dijabolični smijeh, povlačio sam se prema tunelu i odjednom iza sebe osjetio nečije tijelo: «Kapetane, trčite dalje, ja ću štititi odstupnicu!».
Odgovor je bio nagli ujed metala i u slijedećem sam trenutku vidio kako mi kroz prsa izvire krvava oštrica”¦
...Mini-atomi su eksplodirali”¦

LARISA:
Iz dubine rupe začulo se vrištanje. To nisu bili ljudski glasovi...
Ubrzo nakon vrištanja, čuje se siktanje lasera i neko neobično šištanje. Vriskovi se nastavljaju i pretvaraju u agonizirane urlike. Iz rupe odjednom počne izlaziti tanki trak dima. Da li se ja to varam ili je to stvarno dim? čini se da je, sve se jače osjeća odvratni miris spaljenog mesa. Što se događa dolje? Dok nervozno gledam u indiferentnu tamu dubine koju narušava jedino Rodionov svijetleći štapić, iz tunela izlaze tri prilike. Jedan se postavlja na ulaz i divlje puca, a druga dvojica kreću prema gore. Dovikujem im: «Gdje je Rodion?!»
«Ostao je u pećini, zadržava beštije!», dok kapetan dovršava ove riječi, primijećujem da je prilika na dnu rupe prestala pucati. čini se da je to Guy Pretty ml., vjerojatno mu je ponestalo energije. Klon odbacuje laser i počinje divlje grebati po glatkom zidu. čak ni Titanova smanjena gravitacija mu ne pomaže u usponu, zato jer je kapetan uzeo i njegov klin nebi li si ubrzao uspon. Očajni klon vrišti i proklinje kapetana te iznenada biva povučen u jedan od tunela. Njegova daljnja sudbina mi je nepoznata, ali mogu je predvidjeti zbog upornog urlanja koje zamire u dubinama tunela.
Postaje mi užasno hladno i ruka u kojoj držim laser sve jače drhti. Nikada nisam bila kukavica ali ovo je izvan mojih moći. Ovo je noćna mora...
«Larisa, pucaj! Pucaj!!», kapetanov krik mi povraća svijest, usmjeravam laser i mahnito pritišćem okidač. Palim ih, i palim, a njih je sve više, nastavljajući pucanje, od užasa zatvaram oči. Začuje se Marcelov krik, zapaljen pada prema dnu... O Bože, što sam učinila?! Primijetivši da i dalje stišćem, sada već ispražnjeni laser, zgađeno ga bacam u bezdan i bježim od tog pandemonija. Teturajući i sapličući se o maleno kamenje, trčim u nepoznatom smjeru, možda i u krug...
Konačno, padam preko kamena i sklupčam se gledajući otvor odvratne rupčage. Odjednom kroz otvor provaljuje blještava svjetlost. Dok mi oči umiru, čujem zaglušujuću eksploziju i moj svijet nestaje, gasne kraj propinjuće nuklearne gljive...
Last edited by Nimrod on 25 Sep 2007, 10:37, edited 1 time in total.
English is the result of Norman soldiers attempting to pick up Anglo-Saxon barmaids, and is no more legitimate than any of the other results.
- H. Beam Piper, from "Fuzzy Sapiens"
User avatar
Panonsky
Puppeteer
Posts: 127
Joined: 19 Oct 2006, 23:13
Location: Planet Zemlja

Unread post by Panonsky »

Yeah!!! To je pravi SF hardcore story! Mini atomske bombe, laseri, čudovišta i vragovi… Fali još samo Arni i Sly da doživljaj bude potpun ;-)
Eh, a sad ozbiljno. Dakle, evo kako sam doživio tvoju priču sa stanovišta jednog čitatelja, dakle ne kao član žirija, već jednostavni, obični, nonšalantni čitatelj.
Odmah na početku me zasmetala upotreba riječi ''leteći tanjur''. To mi je tako glupo zazvučalo da sam si čak u svojoj stvaralačkoj mašti dočarao limene tanjure koji lete. No, nastavljam dalje i opet me nešto ujede za oko! Evo čitaj:

«Lutalica» je na tajanstvenoj misiji otkrivanja porijekla radio signala zabilježenog na površini Saturnovog mjeseca Titana. Ta je činjenica bila veoma neobična, pošto u Saturnovoj blizini nije zabilježena prisutnost ljudskih kolonizacijskih brodova.
Zbog čega bi to bila ''tajanstvena misija?'' i zar jedino čovjek može postaviti ''signal'' na Titanu? Mislim, taj početak mi malo zapinje.



Guy Pretty je ustvari bio egomanijak i narcisoid
Aha! Vidim da ima i nekih autobiografskih elemenata ;-)


Guy ml. nažalost nije imao puno slobodnog vremena zato jer ga je kapetan često silio na neke neobične radnje u troje, koje su upražnjavane uz priglupo društvo brodske bolničarke Nine.
Hehehehe, dobra, ova je dobra...


Od ostalih, u posadi se nalazio časnik za vezu – Marcel, časnik za oružje – Rodion i strojarka Larisa.
Eh, od ove rečenice, pa na dalje, priča me počela podsjećati na ''Crvenog patuljka'', dakle, malo smo počeli gubiti originalnost.


Vidjevši nas ostale bez kaciga, lajava je plavuša skinula kacigu i nakon nekoliko sekundi, u grčevima skončala na sivom pijesku mjeseca.
Hmmmm... Ne mogu a da se ne zapitam zašto bi samo ona ''skviknula'' skinuvši masku dok su ostali mogli te iste uvjete bez problema podnijeti? Malo nelogično ili nedovoljno pojašnjeno ili...


Nakon pola sata hoda stigli smo do rupe u zemlji, čiji je promjer iznosio dvadesetak metara.
O.K., O.K. možda sad već malo pretjerujem, ali... ako si par rečenica prije ove pisao o stvarnim uvjetima koji vladaju na Titanu (vjerojatno pročitavši članak čiji link je Nimrodica ostavila na viđenje) nekako mi logika nalaže da treba i nastaviti u tom pravcu, što će reći kako je Titanova površina zaleđena, a ispod leda je vjerojatno more, dakle, nema mjesta nikakvim rupama u zemlji, eventualno rupa u ledu.


Sve je bilo osvijetljeno blagom crvenkastom svjetlošću koja je dopirala iz tvorbi nalik jajima, koje su mirno pulsirajući pokrivale cijeli pod.
Auuuu! Sad već dobrano gubimo na originalnosti i postajemo previše predvidljivi. Nikako nije dobro za radnju priče, a sad već i autora pogledavamo ispod oka :D



Ȓinjenica da su se tuđinci libili upotrebe oružja zbog blizine potomstva, privremeno nam je spasila živote.
E sad, činjenica je da tuđinci ne bi niti dopustili da netko nepoznat dođe do njihovog potomstva, pogotovo jer ''bebe'' nisi prikazao nasilnima. Da si se ovdje držao original ''Alien'' priče pa da je iz jajeta iskočio ''priljepak'' e onda bi tek bilo veselo. Ovako je to još samo jedna nelogičnost.


Teturajući i sapličući se o maleno kamenje,
''maleno kamenje?'' Opet smo zaboravili da smo na Titanu. Titan je pod ledom, temperatura je -180...



Dok mi oči umiru
Isto kao i meni uz zračenje s monitora :D


* * *


Eto, to bi bilo onako kako sam primjećivao dok sam čitao, a sad cjelokupni dojam...

Zapravo, priča mi u konačnici nije loša. Nije baš da je odlična, ali može se pročitati. Zamjerio bih ti neoriginalnost i predvidivost. Plus je taj što je sve u žanru i ima puno akcije. Vjerujem kako ti je bilo malo mjesta da razviješ priču onako kako si želio, jer mi se čini kao da si je skraćivao, pa izgleda malo ''nabijena'', pretrpana. Prve 4 rečenice su me gotovo odbile od čitanja, ali kako se ja trudim završiti započeto, nastavio sam sa daljnjim čitanjem. Nastavak mi se svidio i bilo je dobro sve do gotovo polovice priče, točnije do onog mjesta gdje su se spustili u pećinu i vidjeli jaja. Dalje me sve podsjeća na ''već viđeno''
Å to se tiče gramatike i pravopisa-nije loše, tek poneki kiks, gotovo zanemarivo, pa neću niti spominjati.
E da. Kako je ovo tvoja prva priča kojom si nas obradovao moram ti čestitati. Puno je bolja od moje prve priče na ovom forumu koja je bila puno, puno gorja od ove tvoje. (Ovdje treba zamisliti dva smajlija kako se rukuju)
?
User avatar
Bubba Zanetti
Pa'u 10. razine
Posts: 428
Joined: 09 Jul 2006, 12:42

Unread post by Bubba Zanetti »

Uf, početne rečenice su... brrr. Ne valjaju. No nakon toga stvar već izgleda bolje. Priča se lagano kotrlja, radnja teče, prvo sporije, a onda brzinom istjecanja krvi iz probušene vratne arterije :D i eto nas na kraju. Sve u svemu tako - tako jer ne vidim baš bogzna što originalno u priči. Klišeji sami po sebi ne moraju biti zlo, no ne znam... nešto mi tu fali ili ja možda ne vidim nešto što je skriveno u pozadini. Tako da mi ovo dođe kao jedan neloš treši uradak, ali ništa više od toga.
kapetanov krik mi povraća svijest,
Ovo mi je dobro :D

:uzdravlje:
Perhaps it's the result of an anxiety.
User avatar
Phlatline
Puppeteer
Posts: 107
Joined: 02 May 2004, 15:01
Location: Osijek
Contact:

Unread post by Phlatline »

evo slažem se s ostalima, početak je izgledao malo kao da još nisi ušao u štos (ili je to bio moj interes :D ) ali ostatak priče me iskreno zainteresirao. Gotovo da mi je žao što je priča imala ograničeno trajanje :)
Usput, osjećam li ja to male utjecaje Troopersa (filma) u onim mini-atomima, pa ono kad beštije probodu jednog od likova isl? :P
Uglavnom, dosta dobra priča :uzdravlje:
Image
User avatar
Belzebubbles
Ancient
Posts: 840
Joined: 16 Feb 2007, 00:52
Location: zgri

Unread post by Belzebubbles »

Drago mi je da ste iskreno komentirali pošto mi je ovo prva na NOSFu.

Istovremeno mi je žao što je niste shvatili. To je dakako moja krivica zato jer sam stavljao samo naznake nekih stvari.
Panonsky wrote:Odmah na početku me zasmetala upotreba riječi ''leteći tanjur''. To mi je tako glupo zazvučalo da sam si čak u svojoj stvaralačkoj mašti dočarao limene tanjure koji lete.
Dobro si si dočarao, to mi je i bila namjera.
Stvar je u tome da je priča ustvari trebala biti parodija. Ismijavanje raznih klišeiziranih SF elemenata. Leteći tanjur (3. klase) sam ubacio iz onog filma "Forbidden Planet".
Sada vidim da parodija nije shvaćena, mein schuld.

Panonsky wrote:Zbog čega bi to bila ''tajanstvena misija?'' i zar jedino čovjek može postaviti ''signal'' na Titanu? Mislim, taj početak mi malo zapinje.
Nisam objasnio ali ljudi u mojoj priči još nisu sreli izvanzemaljska bića. Pretpostavljam da se to inače podrazumjeva ako postoji među-zvjezd putovanje ali ja to nisam htio uvrstiti. Znači, ako ga ljudi nisu postavili, tko je? Tu je ta tajnovitost.

Panonsky wrote:Hmmmm... Ne mogu a da se ne zapitam zašto bi samo ona ''skviknula'' skinuvši masku dok su ostali mogli te iste uvjete bez problema podnijeti? Malo nelogično ili nedovoljno pojašnjeno ili...
Tu sam ismijavao onaj vic iz Star Treka gdje oni skoro na svakom planetu mogu disati. Znam, nisam pojasnio, ali htio sam vidjeti kako se nosite sa iznenadnim udarima apsolutne nelogičnosti.
Panonsky wrote:E sad, činjenica je da tuđinci ne bi niti dopustili da netko nepoznat dođe do njihovog potomstva, pogotovo jer ''bebe'' nisi prikazao nasilnima. Da si se ovdje držao original ''Alien'' priče pa da je iz jajeta iskočio ''priljepak'' e onda bi tek bilo veselo. Ovako je to još samo jedna nelogičnost.
Daj, iz jaja uvijek iskoče priljepci, što ne može jedanput izaći slatki alien? Roditelji nisu na straži jer su u međuvremenu od izvidnika izrađivali ukrase za bor.


Å to se tiče zamjerki na zaleđenost Titana i tako to. Pisao sam inspiriran ovom slikom i stranicom http://en.wikipedia.org/wiki/Titan_(moon)
http://en.wikipedia.org/wiki/Image:Huyg ... _color.jpg
Ispod fotke također piše da se smatra da je to kamenje, a ne komadi leda. Pošto su ovo jedne od rijetkih slika površine, išao sam na umjetničku slobodu.



Pretpostavljam da je općenito stvar u tome da nisi očekivao takvu neozbiljnost sa moje strane. Dakako ni ja nisam pomogao ubacivši tri pripovjedača koji svaki ima svoj način opisivanja. Guy ml. koji priča u nekom 3. licu o sebi, sam namjerno stavio na početak da vas dodatno zbunim. Rodion priča drugi dio zato jer su tamo borbe, a taj bi lik trebao biti GunFreak. Larisu sam stavio na kraj da sjetno opiše kataklizmički kraj misije.
Å to se tiče dužine i to. Prvotna je ideja bila uvesti 6 pripovjedača. Kada sam vidio da neću uspjeti svakog ugurati u jednu karticu, odlučio sam ići sa tri najzanimljivija s obzirom koji dio radnje imaju. Da sam imao slobodne ruke, sam dio međuljudskih odnosa na brodu bi bio puno duži (a ne oganičen samo na Guya ml.). Da je to bio slučaj, mislim da biste puno brže skužili da je parodija.

Å to se tiče gramatike, ajde mi pliz napiši greške zato jer ih želim uočiti pa ukoliko nisam primijetio, ispraviti u daljnjem pisanju. Thanx kolega, iskren komentar. :uzdravlje:
Phlatline wrote:Usput, osjećam li ja to male utjecaje Troopersa (filma) u onim mini-atomima, pa ono kad beštije probodu jednog od likova isl?
Možda... Ma šalim se, Mini-atome sam ubacio kada sam otkrio kako bi jako zvučala skraćenica od "Minimizirana Atomska Bomba". Teško je govoriti o utjecajima, ja sam taj dio vidio nešto kao kotrljanje ručnih granata. Dakako nabrijanih i atomiziranih. :D

Bubba Zanetti wrote: Klišeji sami po sebi ne moraju biti zlo, no ne znam... nešto mi tu fali ili ja možda ne vidim nešto što je skriveno u pozadini.
Barem je netko primijetio da ima nešto u pozadini.
Pa kvragu, mislio sam da ćete skužit. Ipak je na piscu odgovornost da ga čitaoci skuže, sam sam si kriv...
User avatar
Panonsky
Puppeteer
Posts: 127
Joined: 19 Oct 2006, 23:13
Location: Planet Zemlja

Unread post by Panonsky »

Aha, dakle parodija!!! Još mi se učinilo nekako čudno...
Evo ovih par pravopisnih što si zatražio:
stiščući – stišćući
sapličući - saplićući
primijećujem – primjećujem
nebi - ne bi
Kažem zanemarivo

:wave:
?
User avatar
Xaotix
The Source
Posts: 2847
Joined: 19 Apr 2005, 12:55
Location: Schrodingerova kutija

Unread post by Xaotix »

Cestitam na probijanju leda! nemoj sad smao zapoeti i ne pisati nista (poput recimo mene :() Bilo bi previse da ti jos i ja spominjem da u prici nesto fali.
Imam osjecaj kao da si izrezivo dijelove teksta da bi se spustio na odredjeni broj kartica. Isto tako nisam skuzio dio referenci koje si parodirao. Falio mi je neki poznati element za koji bi se uhvatio (kad je plavusa pala udavljena, pomislio sam da su ostali clanovi posade Titanci pod maskom)

Ta bih "kopiranja", tj. klisee cak i stavio kao plus. Citatelj vec ima neku sliku i misljenje o situaciji, i nisu ti potrebni dodatni opisi. Naravno u tom slucaju se trebas drzati klisea kako bi parodija bila jasnija.

Saranje po naratorima mi isto djeluje nespretno. Kako netko u dnevniku moze opisati kako su ga rastrgali alieni? Osim ako ovo nema nastavak i klonove/mozgove iz tegle :D

Mislim da imas fenomenalnog junaka u obliku Guya Prettya Ml. Steta sto se nakon pocetka vise gotovo ne pojavljuje. Oko njega i njegovog originala bi se sigurno dalo naci puno dobrog materijala!

Zanimljiva prica. Svidja mi se akcijski dio, i ako namjeravas napisati slijedecu verziju, sigurno cu je citati.

Sto se tice gramatike, pokušaj sa spellcheckerom. Ako nemaš hrvatski text editor, pokušaj sa ovim on line spell checkerom. Time ces odmah ukolniti pola kritika :D
Randomness is strong with this one!
User avatar
Belzebubbles
Ancient
Posts: 840
Joined: 16 Feb 2007, 00:52
Location: zgri

Unread post by Belzebubbles »

Xaotix wrote:Saranje po naratorima mi isto djeluje nespretno. Kako netko u dnevniku moze opisati kako su ga rastrgali alieni? Osim ako ovo nema nastavak i klonove/mozgove iz tegle
Dobro si primijetio. Konkretno, na početku je uvod trebao biti kao u onim filmovima 60-ih, tada bih napisao da su sljedeći doživljaji složeni iz fragmenata raznih tekstualnih i audovizualnih dnevnika. Manjak prostora me žešće sabotirao pa sam sad u situaciji da su pojašnjenja duža od same priče. :D
Xaotix wrote:Mislim da imas fenomenalnog junaka u obliku Guya Prettya Ml. Steta sto se nakon pocetka vise gotovo ne pojavljuje. Oko njega i njegovog originala bi se sigurno dalo naci puno dobrog materijala!
On i kapetan su trebali biti osnovica radnje i parodije. Oni i ljubavni trokut sa Ninom. Poseban sam začin htio staviti preklapanjem dijelova pripovjedanja tako da sva lika opišu isti događaj.

Hvala na spellcheckerskom savjetu. :uzdravlje:

Konkretno, ideju sam za ovu priču dobio za vrijeme nesanice (oko 4 ujutro), odmah sam zabilježio ideju ali stvar je u tome da zaslužuje puno više prostora i vremena. Možda se jednog dana vratim ovome, pa obradim kako treba.
User avatar
Xaotix
The Source
Posts: 2847
Joined: 19 Apr 2005, 12:55
Location: Schrodingerova kutija

Unread post by Xaotix »

Belzebubbles wrote:Možda se jednog dana vratim ovome, pa obradim kako treba.
Samo naprijed! U najgorem slučaju imaš Ȓiča Miču :headbang:
Randomness is strong with this one!
Post Reply