LT-17 Spoone

Unread post by **Nimrod** » 01 Feb 2007, 09:52

Putovanje na Mars
autor: Hrvoje Hrženjak

U cijelom svom životu nisam bio toliko uzbuđen kao sada. Sjećam se još vremena kada sam se veselio putovanju vlakom i kada sam maštao o putovanju u svemir, a sada, to je ljudima postala potpuno normalna stvar. Nikada nisam bio u svemiru, a sada ni više ni manje putujem na Mars. Star sam čovjek i više nema puno toga što me može zadiviti, no ovo je definitivno nešto što me natjeralo da se ponovno osjećam kao mladić. Eh, kada se sjetim da nisam želio djecu, a kad ih pogledam ispunjavaju me radošću i zahvalnošću. Sad mi još unuci plaćaju ispunjenje dječačkog sna - put na Mars!
Ulaz u svemirski taksi je bio gotovo identičan ulasku u zrakoplov, no to je bilo daleko od toga. Svemirski taksi je bio nekoliko puta veći i od najvećeg putničkog zrakoplova, unutrašnjost isto tako velika, no puno udobnija. Ukrcao sam se, nakon što sam ostavio prtljagu na brigu osoblju, uz ispraćaj svog mlađeg sina, koji me je ovamo i dovezao, te unuka, sva tri.
Ulazna vrata su već odavno bila zatvorena, ili se to samo meni činilo kao vječnost, no toliko sam bio nestrpljiv da nisam mogao mirno sjediti, pa sam cijelo vrijeme lupkao cipelama po podu. Odjednom se začuo razglas i ugodan ženski glas je rekao da se pripremimo i provjerimo jesmo li dobro učvrstili svoje pojaseve jer poljećemo, a zatim osjetio snažan potisak, trzaj i nevjerojatno nastojanje da prođem kroz naslon svog sjedala, gravitacija je činila svoje. Samo nam je nekoliko sekundi trebalo da dođemo u Zemljinu orbitu, a onda je uslijedio najljepši trenutak mog života, zaštite na prozorima su se podigle i ugledao sam Zemlju. U tom trenutku mi je srce počelo kucati sto puta brže, istovremeno su me obuzele radost, tuga, smijeh i plač, bio sam ispunjen energijom kao da imam dvadeset, a ne devedeset godina, naprosto sam bio sretan, ispunjenog duha i pogleda prikovanog na Zemlju. Ponovno se oglasio razglas, isti ženski glas kao pri polijetanju, a rekla je da će svemirski taksi za nekoliko trenutaka pristati na Internacionalnoj svemirskoj stanici Pax kako bi se napunio gorivom. Ja nisam micao pogled sa Zemlje.
Na stanici smo pokupili još nekoliko putnika, no nisam previše obraćao pažnju. Razmišljao sam o tome da mi unuci nisu mogli dati bolji poklon od ovog putovanja i vjerojatno im nikada neću moći dovoljno zahvaliti. Opet se čuo razglas kako bi najavio nastavak putovanja, puta za Mars. Svemirski taksi je polagano, bez žurbe, kao da se ruga gravitaciji, dolebdjeo do mehanizma skočnih vrata koji će nas odbaciti velikom brzinom, ne do samog Marsa, no dovoljno blizu, tako da putovanje ne traje duže od dva dana. Bacio sam još jedan pogled na Zemlju kroz mali prozorčić prije no što krenemo, a pogled je i dalje oduzimao dah. Još jedanput se čuo razglas kako bi nas upozorio na skok sa skočnim vratima, te da se pripremimo. Zaštite na prozorima su se spustile, a zatim je uslijedio mali trzaj i svake sekunde smo bili sve bliži Marsu.
Nakon deset sati putovanja bez korištenja brodskog pogona, svemirski taksi je uključio svoj pogon, te nastavio putovanje sa vlastitim naporom. Zaštite na prozorima su se ponovno podigle i otkrile na milijune, ne, milijarde malih svjetlucavih točkica koje su pozdravljale moje umorne oči, zaista su bile umorne, odavno nisam bio ovako dugo budan ni iscrpljen. Gledao sam kroz prozor jer nisam htio spavati. Želio sam vidjeti Mars isto kao i Zemlju, iz visine, onakav kakav je. Nisam izdržao. Kapci su mi težili u tonama i san me je preuzeo.
«Gospodine, gospodine, probudite se, stigli smo.», gurkala me mlada stjuardesa, no ja nisam imao namjeru probuditi se, a Mars je, kroz mali prozorčić, pozdravljao moje beživotno tijelo.

Bubba Zanetti · Unread post by **Bubba Zanetti** » 01 Feb 2007, 14:37

Simpa priča, no mjestimice malo nezgrapna što se tiče rečenica, pa se nisam uspio maksimalno uljuljati. :dontknow:
No ukupno gledano čisto okej.

:uzdravlje:

Spoone · Unread post by **Spoone** » 01 Feb 2007, 17:46

Slažem se što se tiće rečenica, malo znaju biti nezgrapno složene. Na istu činjenicu mi je i brat skrenuo pažnju.
no... practice makes perfect :uzdravlje:

Unread post by TB » 01 Feb 2007, 19:42

Ne kuzim. Tip je mrtav na kraju. Tko prica o putovanju?

Unread post by **Bahod** » 02 Feb 2007, 01:06

Uvijek je najteže komentirati prvu priču novog juzera (barem meni), ali ću je objektivno sasjeći ali ću bit obazriv jer je prva?!
Ajmo od svega po malo.
Prvo stil: rečenice su jednostavno pregrube, ne klize preko jezika i sputavaju priču. To se naravno jako lijepo može izbrusiti a) čitanjem i b) pisanjem c) obojem (koja dobra kovanica

).
Jezik: neloše pobjeglo ti je par greškica (grješkica?) sa Ă˘âŹâs jedan ije, sve u svemu OK
Tema: Hm, tu malo fali motivacije da se poistovjetim s junakom priče Ă˘âŹâ koja je zapravo poanta priče on leti i to je to? Priča bi isto funkcionirala da se radi o letu u Dubrovnik, dakle Mars je nepotreban, ergo nije sf.

Znam da zvuči harš, ali lajf is taf Ă˘âŹâ pročitaj što Macan radi ljudima na svom blogu, pa ćeš vidjet da sam zapravo mala beba. :zubo:

Sve u svemu nije loše za prvopojavnicu, puno truda i rada i bit će dobro (bolje)

E, da pri polijetanju ne pritišće gravitacija nego akceleracija.

Romantica · Unread post by **Romantica** » 02 Feb 2007, 09:15

Slažem se prethodnim kritikama.
Pozitivno je to što je tema zanimljiva i vidi se da imaš talenta koji treba malo izbrusiti, a to je najmanji problem koji se riješava vježbom.
Meni osobno je manje dobro to šti su ti rečenice jako dugačke. Kraćim rečenicama bi se dobilo na zanimljivosti i dramatičnosti.
Eto. Govorila sam ...

Panonsky · Unread post by **Panonsky** » 02 Feb 2007, 23:14

Vrlo lijepa pričica, osjećajna, oduševila me je, no kako to i biva u L.R.-ci skrenuo bih pozornost na dvije stvari; prvo jedna mala neutemeljenost kod odskočnih vrata gdje se put skraćuje na dva dana. E sad, ta vrata bi ili trebala biti vrlo blizu Marsu ili kao neka vrata kroz npr. Crvotočinu jer fizički još dugo, dugo (ako uopće ikada) neće se moći postići toliko silno željena i u SF krugovima opisivana velika brzina poput warp pogona i sl. Druga napomena bi se odnosila na sam kraj tj. glavni lik koji priča priču je mrtav??? E sad, kako onda može pričati? To je malo zbunjujuće, no vjerujem da je bilo dopušteno još kojih petsto znakova teksta i kraj bi bio učinkovitiji a ne ovako čudan. Sve u svemu moje pohvale, imaš talenta
:uzdravlje:

Unread post by **Ire** » 04 Feb 2007, 17:16

[-]

nedovoljno jasna motivacija lika - znamo da je djedov dječački san otići na Mars samo jer nam je autor to tako rekao, a zašto, zbog čega, čemu, što ga to vuče tamo - čitatelju nije jasno, pa mu je teže uživit se u oduševljenje glavnoga lika.

"ukoliko se priči oduzme SF element, hoće li ona funkcionirati i dalje? ukoliko hoće, onda nije SF" - ovo je općeprihvaćeni postulat kojim se filtriraju "vještice". ukoliko ovoj priči maknemo SF element - putovanje na Mars - i zamijenimo ga primjerice putovanjem na Havaje, priča i dalje stoji, ergo ..

nezgrapan kraj gdje nam pripovjedač umire je, kao prvo, očekivan još otkako saznamo da nam je glavni lik djedica od 90 godina koji je najviše na svijetu želio ići na Mars. a kao drugo, nezgrapan jer nam ne može mrtav lik pričat priču .. e sad, to bi se moglo jednostavno ispraviti prebacivanjem priče iz prvog u treće lice, no zbog činjenice da prema postulatu priča nije SF te nam sam glavni lik nije potpuno jasan, nema smisla ..

[+]

meni su stil i rečenice sasvim okej.
čak ni gramatika nije katastrofična :uzdravlje:

[PRIJEDLOG]

da bi se priča "popravila" trebalo bi je prepisati u 3. licu, eventualno dodatno pojasniti motivaciju glavnog lika, "nabildati" i u čitatelju tu radost i želju za putovanjem na Mars i onda na kraju ne ubiti djedicu od 90 godina nego recimo "mladića" od 190 godina - npr. frajer je cijeli život razno raznim tretmanima i modifikacijama produljivao sebi život dok se ne uspostave turistički letovi za Mars (na koji želi ići iz tih i tih razloga) i onda mu popusti srce nakon što brod prođe kroz skočna vrata

usput dobiješ SF element ..

Bubba Zanetti · Unread post by **Bubba Zanetti** » 05 Feb 2007, 11:35

Dobro, ovaj uradak ima manjkavosti, ali ne kužim ove kritike u stilu "lik je mrtav, kako sad još priča" vezano uz kraj. Ja sam to shvatio kao čisto jedan poetski prikaz. Zar je to u SF-u zabranjeno. :dontknow:

:uzdravlje:

Unread post by **Ire** » 05 Feb 2007, 11:44

al kad nema smisla bijo il ne SF .. kak ti mrtav lik može pričat štoriju? :?

Unread post by TB » 05 Feb 2007, 12:28

A kad bi se sve dogadjalo SAD? Kad bi prica bila napisana ovako: Ulazim u svemirski brod, letim...
I na kraju...

ĂÂŤ. ...Gospodine, gospodine, probudite se, stigli smo.ĂÂť, gurka me mlada stjuardesa, no ja se ne budim a Mars, kroz mali prozorčić, pozdravlja moje beživotno tijelo.

Ista stvar, lik umire... ali nekako bi po meni to islo...

Unread post by **Ire** » 05 Feb 2007, 12:30

ako lik umre nemre napisat da je umro

ko što napisah, to bi se dalo popraviti prebacivanjem priče iz 1. u 3. lice

Unread post by TB » 05 Feb 2007, 12:48

Ire wrote:ako lik umre nemre napisat da je umro

ko što napisah, to bi se dalo popraviti prebacivanjem priče iz 1. u 3. lice

Eeee ... da, imas pravo. :drunken:

A da sve pise u prezentu, i 1. licu i da lik nije vec mrtav, nego da bas umire na kraju?

"Evo Marsa, bas je lijep! Sto to osjecam...? Argh! Boli! ... Bas sad da me strefi! Sranje, zaboravio sam popiti tablete! Kakav maler! Ne... Ne.... n... :angel:

Bubba Zanetti · Unread post by **Bubba Zanetti** » 05 Feb 2007, 12:51

Ire wrote:al kad nema smisla bijo il ne SF .. kak ti mrtav lik može pričat štoriju? :?

A kak onda Hamletov stari spika sa svojim sinom Hamletom, a mrtav je.

Kak Kevin Spacey u "American beauty" priča pričicu iz prvog lica, a metak mu prosuo mozak po zidu.

:uzdravlje: