LR-17 Buba Zanetti
LR-17 Buba Zanetti
KAIN
Tri ljudske figure. Tako krhke, tako neprilagođene. Dva muškarca i jedna žena. Ljuljaju se nespretno u svojim skafanderima, bez kojih ovdje nebi mogli preživjeti ni nekoliko bijednih minuta, ravno prema strmoj padini kako bi bacili pogled. Zašto? Što traže tako daleko od kuće? Jack, Ivan i Sara. Imena koja im služe za raspoznavanje. Zemaljska imena na crvenom planetu. Što još donose osim svojih imena? Svoje misli i strahove, svoje ratove i mirenja, želju za razmnožavanjem i želju za zabavom, svojeg Boga i Bogove, svojeg Vraga i Demone. Crvena boja i ova hrpa kamenja njima je fascinantna, ali još ih više fascinira mogućnost da nađu i one ostale iz spektra. Ima li ovdje plave, ima li ovdje zelene? Ima, a oni to znaju već i od ranije? Ima li ovdje ljubičaste ili žute? Ima li ovdje smeđe? Ako i nema oni, će dovesti umjetnike koji će sve te boje staviti na svoja platna, naslikati i složiti u oblike građevina, strojeva i puteva. Rijeke će poteći, oceani progutati svoj dio kopna, udarit će munje, struja će stvoriti svjetlosne točkice gradova.
Jack je malo zaostao za Ivanom i Sarom. Sada im je bio desetak metara za leđima, znojio se mnogo jače od njih i povlačio više kisika iz spremnika.
Zašto se znojiš Jack? čemu ta tjeskoba, duboko zakopana i sakrivena od drugih. Ti znaš čiji je ovo planet i kakav je Bog koji nosi njegovo ime. čitao si. Znaš. Znaš i to da ta simbolika nema nikakve veze sa onim što će se dogoditi. Nije važno ni to kakav ćeš nadimak dobiti u skoroj budućnosti, a koji će ljudi koristiti u svojim pričama o povijesti. Nije važno ni prije, ni poslije, važno je “vječnost” i “sada”. Sa sobom si sa Zemlje ponio alat. Oružje. Revolver. Magnum 45. Tebi je potreban.
Kreni.
Jack je izvukao revolver iz male naprtnjače i podigao ga prema svojim drugovima koji su sada stajali na samom rubu padine. Ruka je drhtala. Nije mogao dobro naciljati i zato je oklijevao. Ivan se okrenuo jer Jack nikako da im se pridruži. Metak ga je pogodio u rame i odbacio unazad. Sada se okrenula i Sara. Vidjevši oružje u Jackovoj ruci panično je odskočila u stranu, što dalje od ruba padine. Ivan se kotrljao niz padinu, a velik oblak crvene prašine dizao se iza njega. Još jedan pucanj i Sarino tijelo leti nekoliko metara unazad. Pada na leđa pogođena u prsa. Ivan se nekako okrenuo i sada je klizio potrbuške. Jack je brzo odskakutao do Sare. Svojoj je umirućoj prijateljici skratio muke još jednim metkom kroz vizir u glavu. Njena krv razlila se po prašini stvarajući jedan mali komadić crvenog blata u suhoj pustinji. Jack je otišao do ruba padine, a zatim se obrušio dolje vještinom koju može imati samo netko tko je rođen na ovome planetu. Trk niz padinu digao je još jedan manji oblak prašine koji se polako stapao sa onim od ranije.
Dobrodošao Jack. Ne ti nisi rođen ovdje, već tamo malo dalje, možda korak ili dva bliže Suncu. Ali svi veliki osvajači ionako su slavu stekli mnogo dalje od svojih domova, u krvi i znoju.
Kralj Jack. čitav planet sada je samo tvoj.
Ivan se uz veliku muku pridigao u klećeći položaj. Drhtavim dlanom pritiskao je svoju ranu koja ga je izjedala svojim otrovnim čeljustima boli. Mutnim pogledom mogao je razaznati jedino ljudsku siluetu u skafanderu i moćni revolver koji ga je gledao svojom cijevi.
Tri ljudske figure. Tako krhke, tako neprilagođene. Dva muškarca i jedna žena. Ljuljaju se nespretno u svojim skafanderima, bez kojih ovdje nebi mogli preživjeti ni nekoliko bijednih minuta, ravno prema strmoj padini kako bi bacili pogled. Zašto? Što traže tako daleko od kuće? Jack, Ivan i Sara. Imena koja im služe za raspoznavanje. Zemaljska imena na crvenom planetu. Što još donose osim svojih imena? Svoje misli i strahove, svoje ratove i mirenja, želju za razmnožavanjem i želju za zabavom, svojeg Boga i Bogove, svojeg Vraga i Demone. Crvena boja i ova hrpa kamenja njima je fascinantna, ali još ih više fascinira mogućnost da nađu i one ostale iz spektra. Ima li ovdje plave, ima li ovdje zelene? Ima, a oni to znaju već i od ranije? Ima li ovdje ljubičaste ili žute? Ima li ovdje smeđe? Ako i nema oni, će dovesti umjetnike koji će sve te boje staviti na svoja platna, naslikati i složiti u oblike građevina, strojeva i puteva. Rijeke će poteći, oceani progutati svoj dio kopna, udarit će munje, struja će stvoriti svjetlosne točkice gradova.
Jack je malo zaostao za Ivanom i Sarom. Sada im je bio desetak metara za leđima, znojio se mnogo jače od njih i povlačio više kisika iz spremnika.
Zašto se znojiš Jack? čemu ta tjeskoba, duboko zakopana i sakrivena od drugih. Ti znaš čiji je ovo planet i kakav je Bog koji nosi njegovo ime. čitao si. Znaš. Znaš i to da ta simbolika nema nikakve veze sa onim što će se dogoditi. Nije važno ni to kakav ćeš nadimak dobiti u skoroj budućnosti, a koji će ljudi koristiti u svojim pričama o povijesti. Nije važno ni prije, ni poslije, važno je “vječnost” i “sada”. Sa sobom si sa Zemlje ponio alat. Oružje. Revolver. Magnum 45. Tebi je potreban.
Kreni.
Jack je izvukao revolver iz male naprtnjače i podigao ga prema svojim drugovima koji su sada stajali na samom rubu padine. Ruka je drhtala. Nije mogao dobro naciljati i zato je oklijevao. Ivan se okrenuo jer Jack nikako da im se pridruži. Metak ga je pogodio u rame i odbacio unazad. Sada se okrenula i Sara. Vidjevši oružje u Jackovoj ruci panično je odskočila u stranu, što dalje od ruba padine. Ivan se kotrljao niz padinu, a velik oblak crvene prašine dizao se iza njega. Još jedan pucanj i Sarino tijelo leti nekoliko metara unazad. Pada na leđa pogođena u prsa. Ivan se nekako okrenuo i sada je klizio potrbuške. Jack je brzo odskakutao do Sare. Svojoj je umirućoj prijateljici skratio muke još jednim metkom kroz vizir u glavu. Njena krv razlila se po prašini stvarajući jedan mali komadić crvenog blata u suhoj pustinji. Jack je otišao do ruba padine, a zatim se obrušio dolje vještinom koju može imati samo netko tko je rođen na ovome planetu. Trk niz padinu digao je još jedan manji oblak prašine koji se polako stapao sa onim od ranije.
Dobrodošao Jack. Ne ti nisi rođen ovdje, već tamo malo dalje, možda korak ili dva bliže Suncu. Ali svi veliki osvajači ionako su slavu stekli mnogo dalje od svojih domova, u krvi i znoju.
Kralj Jack. čitav planet sada je samo tvoj.
Ivan se uz veliku muku pridigao u klećeći položaj. Drhtavim dlanom pritiskao je svoju ranu koja ga je izjedala svojim otrovnim čeljustima boli. Mutnim pogledom mogao je razaznati jedino ljudsku siluetu u skafanderu i moćni revolver koji ga je gledao svojom cijevi.
Last edited by Nimrod on 23 May 2007, 00:56, edited 1 time in total.
English is the result of Norman soldiers attempting to pick up Anglo-Saxon barmaids, and is no more legitimate than any of the other results.
- H. Beam Piper, from "Fuzzy Sapiens"
- H. Beam Piper, from "Fuzzy Sapiens"
- Bubba Zanetti
- Pa'u 10. razine
- Posts: 428
- Joined: 09 Jul 2006, 12:42
Ova priča mi se jako sviđa.. Atmosferično. Reklo bi se, priča ââŹĹrezoniraââŹÂ. (Ne pitaj što, kako i zašto... i što znači kad priča "rezonira" )
Uvjerljiv prikaz osječaja ubojice. Zašto ih je ubio? Zato da bude zapisan u povijesti kao prvi ubojica na Marsu? Iz razloga izvan priče, koje mi ne znamo, ali je sve to završnica nečeg u njihovom odnosu? Zašto ih je Jack upucao nije objašnjeno, ali meni nije bilo ni bitno na kraju. Priča je baš zaokružena ovakva kakva je. Ljudi su l(j)udi, ubojstvo su donijeli i na novi svijet. Moćna priča.
E, fali ti još na kraju:
Uvjerljiv prikaz osječaja ubojice. Zašto ih je ubio? Zato da bude zapisan u povijesti kao prvi ubojica na Marsu? Iz razloga izvan priče, koje mi ne znamo, ali je sve to završnica nečeg u njihovom odnosu? Zašto ih je Jack upucao nije objašnjeno, ali meni nije bilo ni bitno na kraju. Priča je baš zaokružena ovakva kakva je. Ljudi su l(j)udi, ubojstvo su donijeli i na novi svijet. Moćna priča.
E, fali ti još na kraju:
ââŹĹââŹÂŚ Ivan začu Jackov glas: ââŹĹYou've got to ask yourself a question: Do I feel lucky? Well, do ya, punk?ââŹÂ
Xaotix wrote:Duhovi s Marsa? Opsjednutost? Meni vuče na to..
Pazi, Jack nije ubio svoje kolege astronaute kako bi bilo normalno da se astronauti između sebe ubijaju. Nije im po noći napunio rezervoare za zrak plinom, niti im je olabavio cijevi na skafanderu. Nije ih čak ni gurnuo u provaliju pa poslije rekao da je to bio nesretan slučaj. Nije razbio kamenom glavu, nego baš iz pištolja. On je ponio ââŹĹMagnumââŹÂ sa Zemlje, prokrijumčario ga je u prtljazi, a zna se kako se za svemirske letove važe svaki gram tereta. Dakle, to je bio I te kakav predumišljaj. On zna da će istražitelji odmah shvatiti da je on kriv. To mi liči na ritualno ubojstvo.Zašto je to učinio, zašto je to tako dugo još na Zemlji planirao, to mene zanima.
Očekujem objašnjenje autora!
Hm, prvo što mi je palo na pamet je bilo - Ovako sam nešto čitao nedavno. ââŹâ onda sam bacio pogled u ČM i pronašao Ares - pa su mi stvari bile jasnije.
Pa nije loše, samo ja baš nisam fan filozofije ââŹâ tako da ne mogu biti nepristran.
Koliko su bitna sva ta neodgovorena pitanja u prvom pasosu za priču?
Kad smo već kod toga fali ti par entera da priča bude podijeljena u nekakve logične cjeline.
Drugi dio priče jako dobro vodiš, štoviše odlično, da bi na kraju malo podbacio i ostao nedorečen. Ne znam nešto mi fali na kraju.
Pa nije loše, samo ja baš nisam fan filozofije ââŹâ tako da ne mogu biti nepristran.
Koliko su bitna sva ta neodgovorena pitanja u prvom pasosu za priču?
Kad smo već kod toga fali ti par entera da priča bude podijeljena u nekakve logične cjeline.
Drugi dio priče jako dobro vodiš, štoviše odlično, da bi na kraju malo podbacio i ostao nedorečen. Ne znam nešto mi fali na kraju.
- Bubba Zanetti
- Pa'u 10. razine
- Posts: 428
- Joined: 09 Jul 2006, 12:42
Jest, ovo uvijek fali kakva god bila priča:TB wrote: E, fali ti još na kraju:
ââŹĹââŹÂŚ Ivan začu Jackov glas: ââŹĹYou've got to ask yourself a question: Do I feel lucky? Well, do ya, punk?ââŹÂ
"I know what you're thinking, punk. 'Did he fire six shots or only five?' Well, to tell you the truth, I've forgotten myself in all this excitement. But being as this is a .44 Magnum, the most powerful handgun in the world, and would blow your head clean off, you've got to ask yourself a question: 'Do I feel lucky?' WELL, DO YA, PUNK?"
BLAMM!
I na kraju Jack baca NASA-inu značku u prašinu.
:uzdravlje:
Perhaps it's the result of an anxiety.
Hm, tri puta sam je morao pročitati i sada samo mogu reći kako ja doživljavam ovu priču. Počev od samog naslova naslućujem od kuda inspiracija, dakle ovo bi bila priča o ljudskim nižim strastima, baš kao biblijska priča o Kainu i Abelu, samo što je ovo slična stvar na Marsu. Moja pohvala na ideji za priču i zgodnim teološko-filozofskim asocijacijama, a malo me zasmetalo samo onaj dio kada je Ivan ranjen i sad on kao još nije mrtav već pritišće ranu a poznato je što bi se desilo u Marsovoj atmosferi s rupom na skafanderu. E da, da si slučajno na kraju priče stavio onaj kraj kakav sugerira TB u komentaru ponad, meni osobno bi priča bila puno, puno bolja (ali i ovako nemam zamjerke osim one pomenute)
:angel:
:angel:
?
- Bubba Zanetti
- Pa'u 10. razine
- Posts: 428
- Joined: 09 Jul 2006, 12:42
Ma to su ti novi skafanderi, malo dalje u budućnosti. NASA kvaliteta, ne jeftino kinesko smeće. Na njima je čak radila i vojna industrija i možeš preživjet i sa rupom, samo ipak pod uvjetom da baš ne dobiješ metak u spremnik kisika. Provjereno i testirano. :D:Panonsky wrote:... a malo me zasmetalo samo onaj dio kada je Ivan ranjen i sad on kao još nije mrtav već pritišće ranu a poznato je što bi se desilo u Marsovoj atmosferi s rupom na skafanderu.
:uzdravlje:
Perhaps it's the result of an anxiety.