SAN

[TB]

Eto da i ja pošaljem pokoju! Ovo je prva od dvije priče koju sam poslao na natječaj “Panoniusa”. Očekujem kritiku. Strogu, ali pravednu! :wave:


SAN

Tanja se probudi sretna iz popodnevnog sna. Ponovo je sanjala prekrasan san o djeci.
Otvori oči, i dok se pridizala na krevetu, izblijedi sva iz sna preostala radost.
Badnja je večer, a ona je sama u svom malenom stanu. Bez obitelji, bez dečka, muža ili prijatelja. Ovo je večer kada je baš svatko na svijetu s nekim, osim nje. Ima 32 godine i sama je. Dođe joj da zaplače.
Tanja je bila osamljena otkad je znala za sebe. U rodnom gradiću, u školi, bila je tiho, povučeno dijete. Poslije, kad se doselila ovdje, u Osijek da studira, nije se uklopila. U društvu ostalih studenata uvijek je imala osječaj da kad je ne bi bilo, ne bi nedostajala nikome od njih. U jednom razdoblju studija počela se jako debljati, i osječati sve ružnijom, sve odbačenijom. Kako nije imala dečka, ni prijateljicu da je utješi ili savjetuje, tonula je sve dublje u samoću, i ogorčenost samom sobom.
Napustila je studij, jer joj je postalo svejedno. Kako se nije željela vratiti u očevu kuću, zaposlila se u maloj trgovini, i živjela je sama u malenim jeftinim stanovima. To je bio njen život. Tako će i ostati.
Ta ju je spoznaja danas pogađala toliko da joj je od toga bilo mučno, jer bio je taj prokleti Badnjak. Blagdani su za nju uvijek bili posebno mrski dani, potvrda životnog poraza.
«Bože, molim te, neka ovaj dan prođe što prije», pomisli.

Sjeti se sna. U snu, igrala se s nekom ljupkom malom djecom na sunčanoj livadi punoj cvijeća. Osječala se kao njihova mama, («nikad u životu neću biti mama», tužno pomisli), kao njihova starija sestra, i kao jedna od njih, u isto vrijeme. U tom je snu osjećala radost, smisao, mir.
Svake bi noći sanjala sretne snove s tom djecom. Svake noći, otkad se prije mjesec dana doselila u ovaj mali, oronuli, mračni stan. Å to je ona bila tužnija, snovi su bili ljepši.
Vrlo živo pojavi joj se prizor: ta slatka djeca očekuju je baš sada, na sunčanoj cvjetnoj livadi. Nakrivljenih glavica, nestrpljivo je čekaju da se igra s njima. Da im bude mama, sestra i prijateljica.
Snovi je, za razliku od stvarnosti nikad nisu iznevjerili. A da ode na spavanje? Tako je. Prespavat će ovaj mrak od blagdanske samoće, i sanjati lijepe snove do jutra. Tanja ugasi svjetlost i opet legne. Ležala je sklopljenih očiju, a vrijeme je teklo kao zgusnuti katran, crn kao njena tuga, a ona nikako da usne. Pogleda sat na ormariću do kreveta, i vidje da sekunde noći sporo kaplju. Željela je sanjati, a bila je posve budna. Ljepši svijet snova je toliko blizu, a ona ne može zaspati. Nije fer.
Negdje u ladici ormarića kraj kreveta, sjeti se, je puna bočica nekih tableta, sedativa, ostala od bivšeg vlasnika stana. Nikad nije koristila tablete, ali sada se okrene i posegne prema ladici. Napipa bočicu istog časa, baš kao da joj je uskočila u šaku.
Proguta dvije tablete. I opet, san nije dolazio. A više no ikad, željela je spavati. Ona proguta još. I opet, bila je budna.
«Još malo, djeco», gutala je tabletice automatski, «evo me, dolazim.» Konačno, osjeti kako se opušta. Počelo joj se spavati. «Koliko sam ono tableta popila?» upita se. «Valjda dovoljno.» Mišići joj se posve opuste i glava joj klone malo u stranu na jastuku.
Ugleda ih kako stoje tik kraj njenog kreveta, troje male djece iz njenog sna, gledaju je nepomičnim pogledima. Tanja vidje da su posve goli i vrlo, vrlo blijedi, bjeline zidova stana. «Zdravo djeco, kako ste?», poželi Tanja da kaže, ali nije mogla, jako joj se spavalo. Osjećala je da se djeca raduju jer im dolazi, ali prije no što je utonula u ugodnu tamu, začudila se što su tako blijedi i nepomični, što su im pogledi tako ukočeni i ugasli, kao da su mrtve stvari.

[Romantica]

Pročitah obje tvoje priče. Dok za priču Rijeka nemam neku osobitu zamjerku kod ove priče imam dvije.
Prvo nije mi jasno zašto netko sa 32 g. ne može postati majkom? Zato što je ružna? Zatošto ima 32 godine? Za Boga miloga pa sa 32 si još mlad.
I druga zamjerka je to što meni osbno priča djeluje nedovršeno ili ja nisam shvatila kraj.
No sve u svemu obje su priče dobre i vrlo zanimljivog sadržaja. Za prvu ponavljam nema prigovora, a kod ove druge ove dvije male zamjerke nipošto ne znače da priča nije dobra. Dobro pišeš.

[TB]

Sav osjecaj da je prica nedovrsena je radi ogranicenja duzine. Eto, kad prica malo "odlezi na otvorenom", i kad ljudi komentiraju, odjednom se uvide propusti.
Romantico hvala na komentaru, a posebno na komplimentu. I sretna nova godina! :uzdravlje:

[Bahod]

Ja isto kao Romantica imam dvije zamjerke, samo ne iste;
Opet nije horor, no ovaj put nije ni SF(nadnaravno).

That aside: ova je priča puno bolje "ispala" od "prve". Fino je zaokružena, radnja teče suvislo i vodi nas logičnom kraju.
Sam kraj je možda malo nespretno izveden (zadnje dvije rečenice).
Nu, sve u svemu dobro.