Hm, ono što sam mislio time reći je da tako kratka priča ne bi smjela izlgedati kao izvadak iz neke veće forme. Naime, mora imati neki punchline ili nešto tome slično, neki vrhunac koji će ostaviti dojam.
Dakle kreneš u jednom ritmu, na primjer opisujući neki događaj ili tako nešto, a onda promijeniš ritam i baciš punchline, odnosno zaključak priče. To je posebno važno kod ovako kratkih priča. Pokretač tih priča je ideja, ne toliko način na koji je priča napisana kao npr. kod dužih formi.
Kratka priča može biti svedena na npr. dijaloški oblik između dva lika, što bi u dužoj priči bilo vrlo teško izvesti (a da istovremeno bude zanimljivo).
(Bilo bi mi drago da se i Izitpajn uključi u ovu cijelu raspravu s obzirom na to da je on poprilično dobar u recenziranju priča. Bilo bi zgodno čuti i njegovo mišljenje o tome.)
Bane, gdje je tvoje mišljenje?
You think of me as rats. You think of a thing known as The Air Force Survival Handbook, where it explains that if you cut off one of my heads --which is where the poison is -- you must then slit open the ventral side and continue the cuts to extend the length of each leg. Subsequent to this, the skin can be peeled off, the belly opened and emptied, the backbone split and both halves roasted on sharpened sticks over a small fire.