Kako da složim dva operativna sistema na kompu?

[Izitpajn]

Dakle 'vako:

Imam insalatacijski CD od Ubuntu Linuxa.

Imam insalatacijski CD od Windoza XP (piše Corporate Edition, zna li netko što je to i je li uopće bitno?)

Htio bih i jedno i drugo na svom laptopu. Ono, kad se starta, da me pita "oćeš ovo ili ovo" pa ja kažem "ovo" i gotovo.

Umjereno se razumijem u kompjutere i mislim da ću shvatiti više-manje svako objašnjenje koje ne zalazi u teški hakeraj. Recimo, okej, trebat ću napraviti particije, pošto mi je trenutno instaliran Ubuntu, nađem na netu nešto za Ubuntu, instaliram i podijelim disk, nema beda, taj dio je lagan. (Baj d vej, ako netko zna napamet što da ukucam u Gugl, slobodno napomenite.) Na primjer, u školi sam imao programiranje, prije toga sam naučio Basic i mislim da i danas mogu skucati nekakav programčić u Basicu ili Pascalu, dakle može i neki batch fajl. Ovo čisto da postavimo nivo rasprave. Ono u čemu je problem je što nemam blage veze odakle da počnem. Treba li mi kakav poseban program? Ako da, koji? Ako ne... Š'a da mu radim?

Sasvim je moguće da je rješenje trivijalno. Ako je, samo me uputite u pravom smjeru. Ako nije, pa, svejedno me uputite u nekom smjeru pa ću valjda nekako prehodati taj put. Hvala.

[Milena]

Rješenje jest trivijalno. Pukni prvo Doze, pa onda ubaci unutra Ubuntutov CD. On će te sam pitati jel' da napravi posebnu particiju, i složit će ti početni izbornik, tako da ćeš pri svakom dizanju moći birati OS. Ovo isprobano vrijedi od Ubuntu sedmice na dalje, ali ako nemaš najnoviju verziju, naprosto je skini.
Znam da postoji varijanta i da nakalemiš MSW na linuxirani stroj, ali to nikad nisam probala, i ne znam kak' radi.

Inače, za sva pitanja, puno veći znalci od mene su ti na dohvat ruke ovdje: http://www.ubuntu-hr.org.

[MadDog]

Dakle 'vako:

Imam insalatacijski CD od Ubuntu Linuxa.

Imam insalatacijski CD od Windoza XP

Nisam Linuxaš, a Doze (re)instaliram k'o što pijem jutarnju kavu.

Pravi Linuxaš bi ti rek'o - baci Doze, stavli Linux i bez brige si... skoro da bih se složio s time... a ti, ako si dovoljno mazohist... keep up the good work laddy!

[Izitpajn]

Pa i ne bih da mi ne trebaju neki konkretni programi koji ne rade pod Linuxom. Eto. Sue me :dum:

[Milena]

Kaj ni kroz Wine ne rade? Odd... :scratch:

[MadDog]

Pa i ne bih da mi ne trebaju neki konkretni programi koji ne rade pod Linuxom. Eto. Sue me :dum:

Damn... i nemaju svoju free Linux varijantu?
To su onda neki opskurni programi... :P

[buco]

Pa i ne bih da mi ne trebaju neki konkretni programi koji ne rade pod Linuxom.

Zašto ne koristiš DSL (Damn small linux). Koji se ne instalira na HDD već image pokrećeš s CDa i sam se instalira u RAM isključivo, sve radi u ramu. Veličine je 50MB treba mu 128MB RAMa i to je sve. Konfiguraciju pohrani u obliku file-a u HDD.

Po meni ti je to najjednostavnija i najbolja instalacija za ovo kao što tebi treba(baziran je na debianu). x11 poreće (windowse, da me čuju linuxaši sad bi nagrabusio) po startu i u sebi ima editore , firefox, linuxovu verziju winampa itd....mnoge aplikacije. Skineš ga s neta kao iso file i takvog spržiš na CD. Instalacija je free naravno! Možeš ga po potrebi instalirati na memory stick (oko 200MB) i tad ti je on još praktičniji. Može se po potrebi nadograditi na debian.

DSL je praktičan i lako prenosiv. Ima podršku za hr itd..

Pozdrav

[Izitpajn]

Kaj ni kroz Wine ne rade? Odd... :scratch:

Ne razumijem gornju rečenicu, a moguće je da ni ti nisi shvatila moju. Ali nema veze, poanta je da mi trebaju NEKI KONKRETNI PROGRAMI koij ne rade na Linuxu, a rade na Windozama. Zato mi trebaju (i) Windoze.

A da su opskurni, jesu. Jedan je OCAD koji služi za crtanje karata za orijentacijsko trčanje, a drugom sam zaboravio ime, a služi za kontroliranje Sport-ident stanica na orijentacijskom natjecanju.

Doduše, nisam ni pogledao po netu ima li toga za Linux, odmah sam pretpostavio da nema, jer su zbilja opskurni. Međutim, sad kad malo bolje razmislim, orijentacija kao sport je krenula iz Skandinavije... Hmmm, Finci... Hmmm, Linux...

Okej, Guglanje slijedi...

[Milena]

Kaj ni kroz Wine ne rade? Odd... :scratch:

Ne razumijem gornju rečenicu, a moguće je da ni ti nisi shvatila moju. Ali nema veze, poanta je da mi trebaju NEKI KONKRETNI PROGRAMI koij ne rade na Linuxu, a rade na Windozama. Zato mi trebaju (i) Windoze.

Ovaj, ne znam tko tu koga ne kuži, ali: Wine je programček kojeg si hitiš na linux i onda preko njega pokrećeš programe za Doze. E, sad, za ove tvoje programe ne znam, ali meni je sve što koristim iz Doza (a imam i ja nekih opskuriteta, premda druge vrste) tako proradilo. Dakle, staviš Wine (ako ga nemaš već na kompu, skineš ga iz repozitorija), zatim uzmeš instalaciju od Windows programa, pokreneš je, i Wine bi trebao sam skužiti o čemu se radi, dići se, napraviti ti lažni C disk s folderom Program files, instalirati stvar, i pokretati je bez frke. Po mom iskustvu, instalacija obično traje malo duže, ali other than that, sve štima.

E, sad, ako si ovo sve već prije probao i ne štima, ispričavam se...

[Izitpajn]

Wine je programček kojeg si hitiš na linux i onda preko njega pokrećeš programe za Doze

Ovo nisam znao. Dobro, sad imam nekoliko opcija pa ću vidit koja mi više paše. Hvala svima na svemu.

[Brumiko]

Zašto bi uopće slagao dual boot?

Puno je bolje rješenje instalirati jedan operacijski sustav te pokretati drugi na virtualnom stroju. Dakle, na primjer, normalno instaliraš Windows XP, preuzmeš i instaliraš virtualizacijski program, Microsoft Virtual PC (0 kuna) ili VMware Server (isto 0 kuna) te Next -> Next -> Next metodom instaliraš Linux na virtualni stroj.

Dual boot, po meni, ima smisla jedino ako ti je i za "drugi" operacijski sustav bitno iscijediti zadnju kap hardverske snage, recimo u 3D pucaljkama, :zubo: Microsoft Robotics Studiju, pripremi karata za geografski informacijski sustav ili tako nečemu.

Virtualizacijski program, naime, simulira neku vanilla PC konfiguraciju pa zato s virtualnim strojem u pravilu nemreš dobiti performanse kao s fizičkom mašinom, no to te može smetati samo u rjeđim, gore navedenim situacijama.

Ako su ti Windoze i njima namijenjeni programi baš nužni, Linux+Wine nije dovoljno jamstvo za pokretanje ama baš svake Win aplikacije, iako može poslužiti za većinu. Osim toga, programima koji i rade pod Wineom, npr. cijeli MS Office, u pravilu svejedno ne šljakaju neke bitne stvarčice poput automatskog on-line ažuriranja. Ono, Office/Windows/Haralampije Update.

I, da, virtualni strojevi, naravno, imaju jednu veliku prednost nad dual bootom - možeš istovremeno tjerati oba OS-a, i to bez ikakvog resetiranja računala. Virtualni stroj je, s gledišta matičnog OS-a na fizičkom stroju, naprosto jedan od programa.

[Izitpajn]

Puno je bolje rješenje instalirati jedan operacijski sustav te pokretati drugi na virtualnom stroju. Dakle, na primjer, normalno instaliraš Windows XP, preuzmeš i instaliraš virtualizacijski program, Microsoft Virtual PC (0 kuna) ili VMware Server (isto 0 kuna) te Next -> Next -> Next metodom instaliraš Linux na virtualni stroj.

Oki, ovo mi dosad najbolje zvuči.

Inače, dobar sig :zubo:

[buco]

Virtualni stroj je, s gledišta matičnog OS-a na fizičkom stroju, naprosto jedan od programa.

To su ti svi "embedded" imagei. No imaju veliku manu, spori su i zahtjevaju puno memorije, i naravno moraš bit oprezan jer ti je cijelo vrijeme pokrenut matični OS (XP).
Po meni ti je bolje riješenje nešto kao DSL.

Pozdrav

[Brumiko]

Virtualni stroj je, s gledišta matičnog OS-a na fizičkom stroju, naprosto jedan od programa.

To su ti svi "embedded" imagei. No imaju veliku manu, spori su i zahtjevaju puno memorije, i naravno moraš bit oprezan jer ti je cijelo vrijeme pokrenut matični OS (XP).
Po meni ti je bolje riješenje nešto kao DSL.

Pozdrav

"Sporost" je subjektivna kategorija iznimno ovisna o snazi hardvera fizičkog stroja.

Ako čovjek nema neko zbilja staro računalo, a vjerojatno nema, neće osjetiti gotovo ništa od sporosti. Nekakvo standardno opterećenje dvojezgrenog mobilnog procesora od 1.6 GHz koji tjera jednu fizičku i jednu virtualnu mašinu te standardan poslovni i razvojni softver na objema je, ovisno o tom softveru, od 20 do 40 posto. To je onako vrlo odokativna procjena temeljena na vlastitom iskustvu pa me nemojte hvatati za riječ. Pod standardnim poslovnim i razvojnim softverom podrazumijevam servise baza podataka, web servere, par instanci razvojnih alata, nekoliko prozora internetskih preglednika i, recimo, jednu manje zahtjevnu, stariju igru na fizičkoj mašini.

Jasno, ako tjeraš nekakvu fizikalnu simulaciju ili neko super-duper-über iscrtavanje 3D grafike, onda će se osjetiti trzanje.

Što se tiče opreznosti spram matičnog OS-a, pretpostavljam da misliš na spyware, trojane i slične žgadije te mogućnost njihovog prelaska s fizičkog stroja na virtualac. Opet, ako otvoriš sve portove između obiju mašina, jasno je da ti sigurnost postaje problem, no to bi onda bio problem za bilo kakvo umrežavanje. S druge strane, virtualne mašine su po defaultu izolirane i zapravo trebaš učiniti dodatne napore da bi ih povezao međusobno te sa fizičkim strojem. Drugim riječima, po svršetku Next -> Next -> Next instalacije predstavljaju daleko manju opasnost nego što je to, recimo, svježe instaliran Win XP gdje je svaki korisnik po defaultu lokalni admin.