za nezaposlene ručice

[SAMSUILUNOV OTAC]

Bas se sjetih jedne interesantne stvari iz najranijeg djetinjstva. To su u kucnoj radinosti pravili "veliki" iz 6- 8 razreda i mozda je to cak bio lokalni fenomen te skole jer nisam vidio nikad poslije!

Opis: Zamislite yo-yo.
Ali ovo je bila plasticna traka, siroka 2 cm, duga do metar i pol. Pretpostavljam onakva kojom se na gradilistu pritezu pakovanja necega. Traka je bila urolana u klupko- kao smotana zmija. Posred toga je napravljena omcica u koju se uvuce srednji prst. Namotuljak trake promjera oko 10 cm se drzi u dlanu.

Kada se zamahnulo rukom, namotana traka se ponasala kao opruga- razmotala se kao opruga uz zvuk kao "frrrrrrrrrrr", Opruga cak metar i pol duzine. Prst je zadrzavao tu "oprugu" vezanu za saku. .... Brzim pokretom zglavka unatrag, traka se glatko vratila natrag u mali smotak u ruci.

To je bilo zabavno jer se s tim igralo kao s yo-yo-om, a moglo se iznenada zamahnuti prema nekome, na 1 cm. od lica.

Jeste li vidjeli takvo sto?

Potpuno sam zaboravio na te stvari. Al, sad sam se sjetio. I mi smo to pravili. Sjećam se da je glavna fora bila skupiti te trake različitih boja (bile su crne, crvene, plave, bijele ako se ne varam...)

A jel pravio ko od vas za vrijeme rata puške na kukuruze? Ono, uzmeš letvu, zavežeš dvije gumice (one tanke kuhinjske) jednu za drugu, pričvrstiš jednu od njih čavlom na letvu, pa ju nategneš i drugi dio zakvačiš kvačicom. Onda uzmeš zrno kukuruza i uguraš ga u spoj dviju gumica. Nanišaniš, podigneš kvačicu i peeeng! Kukuruz se pretvara u metak.

[jbt]

A jel pravio ko od vas za vrijeme rata puške na kukuruze? Ono, uzmeš letvu, zavežeš dvije gumice (one tanke kuhinjske) jednu za drugu, pričvrstiš jednu od njih čavlom na letvu, pa ju nategneš i drugi dio zakvačiš kvačicom. Onda uzmeš zrno kukuruza i uguraš ga u spoj dviju gumica. Nanišaniš, podigneš kvačicu i peeeng! Kukuruz se pretvara u metak.

Uuuuuuuu, blast from the past. Jos se i danas sjecam Bitke za Haustor kod Samira. Kukuruz bjese mlad pa se rasprskavo. Izgledali smo ko da smo zutom bojom farbali.

[SAMSUILUNOV OTAC]

To su bili dani ponosa i slave, što bi reko neki tamo čovjek. :drunken:

Sjećam se da mi je stari donio s ratišta praznu zolju. A jesam bio faca! Jednom prilikom za vrijeme zračne opasnosti, izašao sam sa zoljom na dvorište i baš je neki avion letio, a ja razvukao zolju i kao, ciljam na avion. I pazi slučaja, avion napravi luk i skrene u desno. Valjda mu je ruta bila takva. A ja pomislio da je vidio mene sa zoljom pa se uplašio i pobjegao. Kad sam to, sav važan, ispričao roditeljima, skoro su me masakrirali. Majmune, mogli su te upucati! Tko zna ko je to letio!
Otad više nisam izlazio sa zoljom za vrijeme zračnih uzbuna.