Evo i mene, tjedan-dva nakon čitanja, pa da vidimo kako doživljavam stvar nakon povijesnog odmaka.
Gledajući u cjelini, čini mi se da uredno promašujem reference i dublja značenja u velikom broju priča, što me brine. Čini mi se da sam prije bolje lovio takve stvari. Jesam li samo kronično umoran, ili je ipak u pitanju prezakukuljena referenca?
Danilo Brozović: Vremenski stroj
Dobar početak, ali kako priča odmiče, glavni junak zabražđuje u asocijativni tok svijesti. Ako je namjera bila naglasiti tu struja njegovog folozofiranju sklonog ega (tokom priče se stalno i uporno deklarira kao humanist i filozof nasuprot racionalnoj junakinji-znanstvenici), kod mene je uspjela dobiti samo ljepljivu jednoličnost. Više puta sam se ulovio kako se pokušavam prijseltiti kog sma vraga pročitao prije nekoliko rečenica. Sam vremenski stroj je u početku interesantan, kad se otkrije njegova narav daje prostora razmišljanju kako bi mogao biti iskorišten, na na kraju se doima - beskoristan. Ok , poanta priče nije u stroju, ali u tom grmu bi mogao ležati zec!
SPOILER!!<<Upravo ta beskorisnost jednosmjernog vremeplova na koji se upucala ogroman lova, iako čak ni teoretski nema neke koristi iz putovanja osim ušlagiravanja, mogla je poslužiti kao osnova za nešto. No, to nije iskorišteno. Čak i konačni kraj u kojem se junak ubije u vremenskom orgazmu mi ne služi ničemu osima da mi učvrsti mišljenje kako je riječ o papku, koji se čak i ubio "onako", jer mu je bilo svejedno.>>
Dio sa skrivanjem od špijuna i agenata mi se čini vrlo plitak i naivan. Kao da nisu ni pokušavali zbrisati i napraviti nešto, već su se jednostavno predali, i čekali "neizbježno".
Josip Ergović: Naida moje duše
Minus, velik ko kuća, - Engleske riječi u priči? Koji će ti to?
Ok, priča mi ima nekog smisla sve do samog kraja, u kojem se najednom pokušava ugurati twist koji je dosta nakalemljen.
Dve vrste, jedn koja upravlja, i druga koja je porobljena, iako se po svemu čini superiorna, a k tome još i nadrkana u želji za slobodom. Dugo im je trebalo da se mrdnu, a ak ose stvar postavi prema otkrivenom twistu na kraju, kako li im je samo bilo dozvoljeno preživjeti svo to vrijeme?
Veronika Santo: Tri Laure
Ovdje imam dva sloja. Kolko god mi se ideja Otomanskog carstva i Balkanskog kraljevstva u bliskoj budućnosti sviđa (makar su imena itekako nategnuta
), stvar mi pada na tehnologijama. Za počentak na klonima
SPOILER!!<<kao povezanim bićima.>>. Zatim čušpajz tehnoloških nivoa u svemu ostalom.Čak ću progutati i Squidix kao nekakvu super tehnologiju, ali kad mi uvale umjetnu super-inteligenciju koja se sa svim svojim prednostima svodi na kuharicu/sobaricui sve to umiješaju u "par godina u budućnosti" moram povući crtu. Sam osnovna priča mi se gubi upravo zbog prastarog i naivnog prikaza klonova.
SPOILER!!<<E sad, da su cijelu priču i zaplet napravili jer su bili u zabludi da će stvar uspejti, to bi mi bilo bolje. ovako... jok.>>
Marko Marcijuš: Vilenjak i vještica
Marko je već tradicionalno u sadašnjosti napućenoj mitskim bićima. I tradicionalno (koliko se sjećam) ima vrlo grubo upoznavanje s likom u prvoim licu(da vam ispričam sve o sebi. jesma. ok, ajmo na priču, a još ću vam par puta ponoviti tu svoju priču da ne bi zaboravili.Bit će bitno.OK?) Sama priča o tipu navudrenom za okultn kojeg posjećuje villenjak mi je čak i dobra, ali ju kvare likovi. Svi sve znaju jedni o drugima, svima je sve jasno, samo kimaju glavama, jer vratimo se na ono što sam vam rekao, ja sam vudren na takve stvari i misterijue. čudno mi je to reći, al ovo bi mi bila dobr priča da ju ne kvari glavni lik.
Nazir spominje forsirani humor, koji je meni najviše forsiran kroz psovanje (jel t outjecaj Rvackih ranih komedija?). Detalj s vješticom kojoj ne radi internet mi je puno bolji primjer humora kakvog bni volio vidjeti, ali takvih detalja je premalo.
Ed Barol: Dug povratak
Skuz moi Ratchet, ali i ja ovdje vidim Matrix, samo bez crvne i plave pilule
OK, ovdje postoji i ogromna razlika,
SPOILER!!<<u stvarni svijet ne bježi čovjek nego program>>, ali početna ideja je vrlo slična. Teško ćeš izbjeći da svi odmah ne zasjednu na taj vlak čim pročitaju priču.
Meni Matrix nije trn u oku ako izvede nešto novo, a ovdje je to uspjelo. Glavni lik koji je toliko nesposobno jadan, da bi na natjecanju za najnesposobnijeg osvojio tek drugo mjesto, mi je toliko išao na živce, da sam samo čekao kad će se iskupiti se za svoj truli život kroz koji me provlačio za sobom. Pretpostavljao sma da će izvaditi šarac i prorešetati sve po spisku, al je i za to bio nesposoban.
Svaka čast na dosljednosti!
SPOILER!!<<Koja se provlači čak i u realni svijet u klojem on nema baš toliko toga za doprrinjeti. i dalje je , jelte ispod prosjeka... Što itekako ima smisla s obzirom da se radi o programu, a ne o ljudskoj svijesti>> Nekako mi je kroz sve to postao simpatičan, ne zbog Stockholmskog sindrom, već zbog pohvale od šefa i osvajanje uredske ljepotice
Eto, od mene nemaš niti čvrgu :P Priznajem, bila bi jedna da si me pitao odmah nakon čitanja, ali s ovim povijesnim odmakom i malo razmišljanja, povlačim ju!;)
Tomislav Šestan: Plašljivac
E ovo mi se svidjelo. Svijetom hodaju umjetni ljudi, ali i dalje moraju tankati likvor, mozak im i dalje truli i propada pa postaju dementni roboti, oblokavaju se i drpaju bolje zglobove od socijalnog...
Tolko o tehnologiji.
I meni i autoru je bio bitniji mi je dio s posljedicama te tehnologije i pitanjem kako se ljudi nose sa svojim mrtvim al ipak živim bližnjima, te kako se oni nose sami sa sobom itd.
Sve to nenametljivo, reklo bi se usput, sve do konačnog suočavanja supružnika.
:thumbup:
Danijel Bogdanović: 'jemov izbor
:scratch: Imam tu nekih problema i podijeljnih osjećaja. Prikladno! ( :zbunj: Well played Bogdanoviću, Well played...). Ovdje ima i dobrih detalja i dobrog pripovjedanja, ali glavni problem mi predstavljaju tri kraka priče, čija se veza razjašnjava na samom kraju. Oni baš i nisu povezani, ali dobro, očekivao sama da će se stvar razjasniti i stvar se donekle i razjasnila, ali je ostalo previše pitanja. Od ta tri toka jedan mi se čini suvišan, a druga dva neuravnotežena što se tiče ulaganaja emocija čitatelja u likove:
1. Sve počinje s Daktilijom i onda ju Bogdanović kokne G.R.R stilu (tko ju je uopće napadao ako nitko drugi ne zna za Urbs, a s drugom stranom surađuju?) Efektivno, to je ubilo taj krak priče na samom početku i ostavilo više pitanja nego odgovora. I steplo lik s kojim sve počinje i oko kojeg se nešto trebalo vrtiti, a sad ostaje rupa (čak i s Lidijaktom).
2. Foma - nekako najmanje zanimljiv lik, iz istog svijeta kao i Daktilija. Pripovjedanje ostavlja dojam da je bitniji od ostalih, na kraju ispada da i je, al opet... riječ je o najmanje zanimljivom liku.
3. Dings - E sad, ovdje se stječe dojam da je riječ o sporednom liku, što i ispada, a opet cijeli njegov krak je najzanimljiviji, s cijelom konstrukcijom Primatelja i Davatelja. To bi bila priča. Al ovo je druga priča, ona o Urbsu
SPOILER!!<<i dilanju između dimenzija>>.
Ukratko, imam dojam da su ovdje dvije priče ugurane u jednu. Stvar bi mi imala smisla da među njima potoji ravnoteža, pa da i s druge strane imamo jak motiv poput primata i davata (Verneova bolest mi je preslaba stvar). to bi povezivala treća priču, ona glavna o Urbsu
SPOILER!!<<(na kraju krajeva, on sve to povezuje, zar ne ?)>> I da se tu još negdje spomene Jem, vučjak ili štogod.
SPOILER!!<<Ovako mi on djeluje kao nekakav deux ex machina, ne baš sasvim razjašnjen. Ispada da je on tu kad se događaju neke bitne stvari, no cijela ta pretpostavka mi je jako tanka.>>
Who the fuck is (')Jem? :zubo: Mutno se sjećam da se tu negdje na forumu raspravljalo o nekom imenu koje je počinjalo s apostrofom, al se ne mogu sjetiti nit inaći o čemui se radi. Jel ovo ima neke veze s tim?