Evo, kad neće nitko probiti led, idem ja.
Daklem, kao i uvijek, recenzije sadrže SPOJLERE, pa tko nije čitao, a namjerava, nek brže pročita Ubiq, tako da nakon toga može uživati u ovim draguljima kritike u Hrvata!
Pa kretjemo:
Danijel Bogdanović: "Crni leptir"
Da ne bi! To nek netko drugi kritizira! :P
Katarina Brbora: „Dvije bajke za ljevoruke“
Česta gošća
Ubiq-a, ovoga nam puta donosi diptih priča koje su povezane stilom pisanja i temom. Obje su priče (
„Zelenkapica“ i
„Uspavana Republika“) zapravo neka vrsta remixeva klasičnih bajki, je li,
„Crvenkapice“ i
„Uspavane ljepotice“ iliti
„Trnoružice“, (ako su kome promakle aluzije) prebačenih u naše podneblje i s pomalo izokrenutim tijekom radnje, u odnosu na orginale. Tako, npr., Zelenkapicu majka šalje bolesnoj baki, kako ne bi bila na balu kojega priređuje princ, a na kojega majka šalje najstariju kći kako bi se udala za njega. Zelenkapice se riješila jer je zgodnija od svoje starije sestre, pa postoji mogućnost da bi princ izabrao nju, a ne njezinu sestru. Isto tako, vuk nije posve vuk, a osim toga, ni Zelenkapica nije nevinašce. Slična je situacija i u aluziji na
„Trnoružicu“, gdje majka potajno zamjenjuje svoju kći surogatom, kako bi izbjegla kletvu koja joj je bačena na kćerku. Stil pisanja je vrlo lijep, čitak. Dobre modernizirane bajke, bez zamjerki.
Ocjena: 4+
Marijo Glavaš: „Noć kad smo ubili djeda“
Naseobina ljudi koji žive u primitivnom poljoprivrednom društvu napadaju nepoznate zvijeri. Seljani pokušavaju otkriti o čemu se radi. To je ukratko fabula ove čudne priče. Naravno, u to je uklopljena i priča o majci i sinu koje seljani preziru zbog nečega što je njihova baka učinila, odnosno, nije htjela učiniti, ima tu i kanibalizma, čak mi se čini da ima i kritike na gospodarsku politiku države nam, ali, možda sam u krivu. Zaista čudna priča. I uopće ne mogu reći je li čudna u negativnom ili pozitivnom smislu. Naime, u prvi mah sam pomislio kako će to biti nešto o vampirima. Iluzija mi je razbijena. Onda, dok sam čitao, stalno mi se po glavi vrzmao film
„The Village“, jer me atmosfera priče i način pripovijedanja podsjećao na njega. Ali, ni tu nisam bio u pravu. Onda, negdje pred sâm kraj sam pomislio –
aha, skužio sam te, ti likovi su zapravo životinje u zoološkom vrtu! Međutim, jok. Na kraju smo dobili objašnjenje koje baš i nije objašnjenje, jer postavlja samo nova pitanja. A osim toga, nije mi jasno zašto su djeca seljana pobjegla u šumu, ako se ta zvijer nalazi ondje? I koja je uloga grofova Tudorić u priči, osim ako se ono
oni ne pojavljuju na kraju? U tome slučaju, neke stvari sjedaju na svoje mjesto. Kako bilo, uvrnuta priča, ali neloša.
Ocjena: 3-4
Milena Benini: „Morska nevista“
Vrlo poetična i bajkovita priča, jednostavna ali originalna. Savez između morskih bića i ljudi koji dopušta jednogodišnji brak između te dvije vrste, kojega, naravno, zaj*be čovjek, pa ispašta zbog toga. Lelujav način pripovijedanja idealan je za temu koja je opisana. Ideja priče me inače podsjetila na Andersenovu
"Malu sirenu" (pretpostavljam da je ovo neka vrsta omaža?), ali bez obzira na to, predivna priča. Jedina zamjerka su mi povremena korištenja grubih naziva za spolovila, što mi se nije baš slagalo s inače nježnom atmosferom priče.
Ocjena: 4
Danilo Brozović: „Trpnjak“
Sve dosadašnje priče imaju donekle sličnu tematiku, a to je sukob poznatoga i nepoznatoga, modernoga i staroga. U ovom slučaju imamo neko amorfno ogorčeno čudovište prepuno ljudskih osjećaja koje živi usamljeno i gladno na jednom otočiću i o kojemu se raspredaju legende među stanovništvom na kopnu. S druge strane, imamo djevojku i momka koji se upute na taj otok. Nasilje koje se potpom događa na otoku pomalo je neočekivano i vrlo brutalno i nema tu baš neke poetske pravde. Pogotovo na kraju priče koja ostavlja grč u želucu. Ne mogu reći da sam suosjećao s čudovištem, koliko god se autor trudio približiti nam njegov jad. Ne znam zašto, jednostavno me nije pogodilo. Uglavnom, vrlo vrlo crna priča, napisana karakterističnim Brozovićevim stilom s puno kratkih rečenica. Ne želim uopće znati što je autora inspiriralo napisati ju. Hm... ili možda želim?
Ocjena: -4
Olga Mayer Horvat: „Selena“
Također poprilično poetično ispričana priča o utjecaju duhovnoga na materijalno predočeno bićima koja su u prošlosti imala neku stvoriteljsku ulogu i o otporu jednog od njih na prelazak u drugi oblik, nakon što im je posao gotov. Priča se više doima kao pjesma u prozi nego kao sama proza, ali s obizorm na tematiku, to joj dobro stoji. Literarnost stila izvlači priču iz prosječnosti u kojoj bi se nalazila da je pisana ikako drugačije.
Ocjena: 3+
Igor Rendić: „Jednom, negdje“
Čitavome ovom broju
Ubiq-a može se dati predznak „
sciencefictionless“. Sve se priče nalaze u domeni fantsyja ili horora, pa tako ni ova posljednja ne kvari dojam. Po tematici i atmosferi slična priči
„Noć kad smo ubili djeda“, i ovdje imamo relativno primitivno društvo u nekom postapokaliptičnom svijetu koji se vratio suživotu s prirodom, u kojemu se događaju brutalna ubojstva. Glavni lik uz pomoć svoje djevojke (koja pripada tajanstvenim
šumarima, koji imaju sposobnost komunikacije s vukovima) pokušava otkriti ubojicu. Apokaliptična predpriča se može iščitati samo u fragmentima, ali dovoljno da priča drži vodu. Jako lijep, fluidan stil, veliki plus tome. Nemam zamjerki, lijepo ispričana priča.
Ocjena: 4+
Ajmo ljudi, pišite priče za buduće
Ubiq-e! :baba:
...u kojem slučaju bi bilo lijepo da si svoje Ubiqe kupe a ne kradu :puca: