UBIQ 5

Književni časopis za znanstvenu fantastiku

Moderators: Tomislav Sakic, Aleksandar Ziljak

Aleksandar Ziljak
Ancient
Posts: 959
Joined: 09 Apr 2004, 18:42

UBIQ 5

Unread post by Aleksandar Ziljak »

Evo, izišao je i broj 5.

Image

Sadržaj:

Novele
Biljana Mateljan: David, u neprekidnom nizu
Veronika Santo: Mletački sat
Zoran Vlahović: Svaki put kad se rastajemo ...
Katarina Brbora: Avaleon i crno pero
Zoran Krušvar: Astrafobija
Gordana Kokanović-Krušelj: Snovi ljetnih noći
Darko Macan: DUO
Iva Šakić Ristić: Ključ
Zrinka Horvat: Prljave i lijepe
Milena Benini: Tri kolune Margulje Krsnice

Povijest hrvatske znanstvene fantastike

Tomislav Šakić: Rana hrvatska (znanstvena) fantastika i Vladimir Nazor
Vladimir Nazor: Crveni tank

Kritička praksa

Darko Suvin: O zvjezdanim jurišnicima i prigovaračima savjesti: rat i militarizam u znanstvenoj fantastici Sjedinjenih Američkih Država
Tatjana Jukić: H. G. Wells i futur drugi hrvatske književnosti

Uočit ćete novu rubriku!
A. Ziljak
Zoran
The Q
Posts: 1913
Joined: 08 Aug 2003, 21:11

Re: UBIQ 5

Unread post by Zoran »

Napisalo mi da podsječam na romantičku prozu.

Romantičar u duši, šta'š. :romeo:



(da, znam razliku između romantičke i romantične, nemojte bit :dum: )
Tomislav Sakic
The Q
Posts: 1042
Joined: 24 Nov 2004, 11:36
Location: Zagreb
Contact:

Re: UBIQ 5

Unread post by Tomislav Sakic »

U prozi romantizma (i sentimentalizma) krajolik i stanje prirode odražava stanje u duši junaka. Npr. munje, oluje i kiša u Goetheovim Patnjama mladog Werthera. U tom smislu, sva je popularna fikcionalna proza s korijenima u generičkom modusu romanse (romance - ne novel), pa tako i horor (gotički roman je par excellance žanr iz romantizma), SF (koji vuče tradiciju iz romanse a ne romana, tj. iz romance a ne novel) itd., u generičkoj srži romantička. Englezi razilkuju novel i romance, mi ne, ali SF i horor pripadaju romansi u tom najširem smislu, romansi ne kao ljubiću, nego kao proznoj fikciji naspram "novel". I Shelley i Wells su zvali svoja djela "romance", kao i Gernsback scientifiction u svojoj ranoj definiciji žanra - nisu ih zvali "novel".

Iz romantizma i dolazi pojam da je netko romantičan - dakle pretjerano pokazuje emcoije, čak sentimentalno, i slično tome. Nema veze s romansom, ljubićem, osim u vrlo najširem smislu (gdje je romansa = ljubavna afera).
Zoran
The Q
Posts: 1913
Joined: 08 Aug 2003, 21:11

Re: UBIQ 5

Unread post by Zoran »

Pobogu, napisao sam da znam razliku kako bih izbjegao ovakav odgovor :lol: :lol:
User avatar
Ire
Phd In Horribleness
Posts: 6638
Joined: 04 Aug 2003, 18:51
Location: Zagreb

Re: UBIQ 5

Unread post by Ire »

u ovom Ubiqu su mi bile natprosječno kvalitetne priče :cheers: :occasion9:

redoslijedom kako su mi se svidjele (5 je najbolja ocjena):

Darko Macan: DUO (ocjena 5+)
Zoran Vlahović: Svaki put kad se rastajemo ... (ocjena 5)
Milena Benini: Tri kolune Margulje Krsnice (ocjena 4/5)
Biljana Mateljan: David, u neprekidnom nizu (ocjena 4/5)
Gordana Kokanović-Krušelj: Snovi ljetnih noći (ocjena 4/5)
Veronika Santo: Mletački sat (ocjena 4/5)
Katarina Brbora: Avaleon i crno pero (ocjena 4)
Zoran Krušvar: Astrafobija (ocjena 4)
Iva Šakić Ristić: Ključ (ocjena 2)
Zrinka Horvat: Prljave i lijepe (ocjena 2)

i lijepo molim g. Darka Macana da napiše roman za odrasle koji se odvija u svijetu u kojem se odvija DUO. fala lijepa unaprijed.
Instant Geek. Just Add Coffee.
User avatar
niniane
Vampiruša
Posts: 2364
Joined: 14 Aug 2006, 11:05
Location: somewhere over the rainbow...

Re: UBIQ 5

Unread post by niniane »

Mene razvalila Brborina "Avaleon i crno pero". Slažem se s Ire, priče su dobre, i cijeli broj je bolji od prethodnog - iako moje ocjene ne bi vjerojatno išle toliko prema peticama... :kava: "Mletački sat" mi je, recimo, čist dobra priča, ali sam čitala masu Veronikinih boljih... Isto vrijedi i za Macanov "DUO" ili Krušvarovu "Astrafobiju". Dakle, da nisam čitala ništa od autora čije su priče u ovom broju, bila bih oduševljenija nego ovako...

Najslabije priče su definitivno "Ključ" i "Prljave i lijepe". "Ključu" bi jaaaako dobro došlo par uredničkih noževa, a "Prljave i lijepe" bi bile manje prljave i više lijepe da su se u (barem) duplo kraćoj formi našle u npr. istrakonskoj, onda bi to bio zgodan štos..
... characters, personalities, stories and larps...
User avatar
Ire
Phd In Horribleness
Posts: 6638
Joined: 04 Aug 2003, 18:51
Location: Zagreb

Re: UBIQ 5

Unread post by Ire »

ne znam, mene je DUO razvalio. seting, atmosfera, priča, sve ...
Instant Geek. Just Add Coffee.
User avatar
niniane
Vampiruša
Posts: 2364
Joined: 14 Aug 2006, 11:05
Location: somewhere over the rainbow...

Re: UBIQ 5

Unread post by niniane »

Ma kad ja sve uspoređujem s nekim ranijim (meni boljim) pričama... :angel:
... characters, personalities, stories and larps...
User avatar
Ire
Phd In Horribleness
Posts: 6638
Joined: 04 Aug 2003, 18:51
Location: Zagreb

Re: UBIQ 5

Unread post by Ire »

zaključila sam da to nije zdravo raditi jer nekad sjećanja znaju varati ;)
Instant Geek. Just Add Coffee.
User avatar
Izitpajn
nobody
Posts: 4027
Joined: 10 Nov 2003, 17:42
Location: Sesvete Republjik
Contact:

Re: UBIQ 5

Unread post by Izitpajn »

Suvin :headbang:

45 strana i cijeli dan na plaži, ali vrijedilo je.

Jedino što meni prirodoslovcu to uopće nije tekst utemeljen na pol posto znanstvene metode, tip samo ispucava zaključke bez načina na koji je došao do njih, i to što se slažem s njim je ovdje sporedno...
Aleksandar Ziljak
Ancient
Posts: 959
Joined: 09 Apr 2004, 18:42

Re: UBIQ 5

Unread post by Aleksandar Ziljak »

Izitpajn wrote:Suvin :headbang:

45 strana i cijeli dan na plaži, ali vrijedilo je.

Jedino što meni prirodoslovcu to uopće nije tekst utemeljen na pol posto znanstvene metode, tip samo ispucava zaključke bez načina na koji je došao do njih, i to što se slažem s njim je ovdje sporedno...
Gle, to je inače područje koje neki ni ne smatraju znanošću... :D
A. Ziljak
User avatar
SAMSUILUNOV OTAC
Autor u Smokvinom listu
Posts: 2110
Joined: 30 Dec 2005, 00:50
Location: 26. dimenzija, treća kuća desno, iza bukve

Re: UBIQ 5

Unread post by SAMSUILUNOV OTAC »

End hir ar d vouts from me:

AS: ima spojlera (i prednjih i zadnjih), pa ko nije čitao, a namjerava, nek preskoči post.



Biljana Mateljan: „David, u neprekinutom nizu“
Dvaput sam morao pročitati ovu priču da ju shvatim. U biti se radi o rubnom sf-u, koji vještim autoričinim stilom navodi čitatelja na zaključak kako je to u stvari podosta esefična priča. U svojoj srži, to je priča o sestri koja pokušava izliječiti svoga brata blizanca od neke vrste bolesti u kojoj on ima sinestetičke napadaje, pa ga vodi u Maroko. On s vremenom gubi svoja osjetila, na kraju i svoj život, a to onda utječe i na psihosomatiku njegove sestre, s obzirom da su, kao blizanci, vrlo povezani. Stilu ne mogu ništa zamjeriti, vrlo je literalan i priča zvuči začuđujuće dok ju čitaš, a to onda izvlači i jednostavnu fabulu.
Ocjena: 4

Veronika Santo:
„Mletački sat“
Stara ideja o manipulaciji vremenom kako bi se postigao neki cilj. U ovome slučaju, riječ je o bolesnome čovjeku koji je saznao za postojanje takve mogućnosti (u obliku sata na potopljenom mletačkom brodu) i koji pokušava doći do osobe koja je otkrila potopljeni brod, ne bi li od nje dobila lijek za svoj problem. Priča je lijepo napisana, Veronikin stil je neupitno dobar i čitak, ali to mi nije bilo dovoljno da izvuče relativno mlaku izvedbu osnovne ideje iz prosječnosti. Kraj je pomalo zbrzan i nedorečen. Čini mi se kao da je autorica imala mrtvocrtu koju je morala ispoštovati, pa nije stigla bolje razraditi završetak. Čitao sam puno boljih njenih priča.
Ocjena: 3-4

Zoran Vlahović: „Svaki put kad se rastajemo...“
Ovo je odlična priča, u svakom pogledu. Po meni, najbolja u ovome broju. Ideja fenomenalna, o ženama kojima je životni zadatak čekati svoje muževe-ratnike da se vrate kući s ratišta i onda im udovoljvati sve dok ih dužnost opet ne odvuče na neko bojište. Osim što priča vrvi odličnim idejama ( poput sporovremena u kojima žene čekaju svoje muževe), posebno mi se sviđa unutarnji sukob kod njih, jer, s jedne strane osjećaju dužnost prema domovini i ljubav prema muževima koji se vraćaju s ratišta poluludi i seksualno deprivirani, a s druge jedva čekaju da im muževi opet odu, duboko u sebi se nadajući da će ovo možda biti posljednji put.
Ocjena: 5

Katarina Brbora: „Avaleon i crno pero“
Priča o alternativnoj stvarnosti u kojoj se Hrvati nisu doselili na Jadran nego su osnovali državu na Crnome moru, o vječitoj borbi dobra i zla, a sve to začinjeno malo pomaknutim verzijama biblijskih likova. Autoričin stil me snažno podsjetio na način govora u serijama poput Buffy, ali, kako je priča i sama neozbiljna, takav stil joj odlično pristaje. Sama ideja je već viđena u milijun filmova i stripova, ali, to se autorici ne može uzeti za zlo, jer, kao što je već rečeno, priča nije zamišljena kao ozbiljno glavolomno štivo, nego kao zanimljivo obrađena već viđena ideja, namijenjena razbibrizi.
Ocjena: 3-4

Zoran Krušvar: „Astrafobija“
Prvo moram pohvaliti stil pisanja koji je vrlo lijep, rečenice su slikovite, podsjećaju me na morsku travu koja se ovija oko nogu dok hodam kroz nju, vidi se da je tu uložen trud. Priča o ženi koja se boji grmljavine i koja zbog toga ne može spavati, jer stalno ima čudne snove (koji će se na kraju pokazati proročanskima), pa shodno tome ima problema i na poslu s vrlo nadobudnom iritantnom šeficom koja voli naglašavati pojedine riječi, sama po sebi nije nešto preoriginalno, ali to joj nije bila niti namjera, koliko mi se čini. Ovdje je bitno introspektivno samorazaranje glavne junakinje koja na kraju završi na jedini mogući način. Svaki drukčiji bi pokvario priču. Jedna zamjerka na kraju: isto kao i u slučaju Veronike Santo, imam dojam kao da je završetak priče malo zbrzan.
Ocjena: 4+

Gordana Kokanović-Krušelj: „Snovi ljetnih noći“
Nekom genetskom mutacijom nastaju mutanti koji su izrazito pametni i vrlo autodestruktivni (vrše suicide gdje stignu) i jedan psihijatar/psiholog pokušava doznati što se to krije u njihovim glavama i zašto su takvi. U sve to je upletena i neka vjerska sekta koja mutante proglašava vrhunskim bićima. Ovo je, više nego priča o mutantima, priča o frustriranom psihologu koji ne može shvatiti te osobe. Stil priče je dobar, ne zapinje, ali priča me nije ostavila bez daha.
Ocjena: 3-4

Darko Macan: „DUO“
Još jedna jako dobra priča, ova o starom znanstveniku koji na ljudima iskušava neku vrstu placebo umiranja, priča zapravo o moći uvjeravanja, i o istražitelju koji pokušava otkriti kako i čemu. Vrlo dobra ideja, dobra izvedba, dobar kraj (iako ne i neočekivan), nemam zamjerki.
Ocjena: - 5

Iva Šakić Ristić: „Ključ“
Ova priča je rubno SF i govori o ženi koja je živjela u samostanu sve do trenutka kad je donekle protiv svoje volje ostala trudna. Nakon izbacivanja iz samostana odlazi u svemir, na Veneru, na Mars, ali ne prestaje misliti na samostan i na dijete koje su joj ondje oduzeli, jer joj je šuma oko samostana sasvim dovoljan svijet. Glavni lik je vrlo dobro ispsihologiziran, zbog čega priča pati na dinamici, ali to niti nije akcijska priča, pa se takav stil pisanja dobro uklapa u fabulu.
Ocjena: - 4

Zrinka Horvat: „Prljave i lijepe“
Ova priča je višak. Ni po čemu inovativna priča o vampiricama koje izlaze u kafiće, kolju i skaču po krovovima zgrada i autima, izgleda kao novelizacija jedne prosječne epizode već spominjanje Buffy. Po meni, najslabija priča u ovome broju.
Ocjena: 2

Milena Benini: „Tri kolune Margulje Krsnice“
Ne znam točno što su „kolune“, pretpostavljam nešto poput spomenika. Unatoč tome, i unatoč poteškoćama koje sam imao čitajući ovu priču jer je pisana istarskim dijalektom, pa nisam baš razumio sve riječi, ovo je dobra fantasy priča o vještici koja u tri navrata napravi junačko djelo, čime zarađuje te „kolune“. Njezina junačka djela su već viđena u mnogim drugim djelima, ali to nije bit ove priče. Bit je njezin izgled koji me podsjetio na neke stare pripovijetke i legende koje se moglo naći u prašnjavim knjigama naših baka. U pisanje priče je uložen velik trud, i da je pisana konvencionalnim književnim jezikom, ne bi se ovako isticala, što samo govori o umijeću autorice.
Ocjena: 4
Kap limuna, zrno soli,
I svaka rana malo više boli.
mica milovanovic
Puppeteer
Posts: 183
Joined: 31 Mar 2005, 21:05

Re: UBIQ 5

Unread post by mica milovanovic »

Evo i mojih razmišljanja:
Biljana Mateljan u priči „David, u neprekidnom nizu“ donosi dosta toga čega ima u književnoj matici. Malo toga u njenoj priči potiče iz žanra. Pripovedanje se polako rastače, rečenica se polako gubi i pretvara u nabacane misli, a struktura teksta prati raspad strukture glavnih junaka. Sve nalikuje pre na Le Klezioovu „Uraniju“ nego na SF. I sve to dosta dobro funkcioniše – sve je tu manje-više na mestu, osim što sam povremeno osećao da pisac pokušava da me impresionira.
„Mletački sat“ Veronike Santo je nekako manje ambiciozan i klasičniji u izrazu – možda čak i klasičniji od nekih njenih ranijih uspelih priča slične tematike, kao što je „Vrt pramčanih figura“ ili „Ekstaza...“ Ali meni se ova priča veoma dopala, možda upravo zbog te svoje blage arhaičnosti, ali arhaičnosti koja ne odlazi u zastarelost, već, svesno ili nesvesno, prijatno koketira sa savremenom fantastičnom književnošću.
Nasuprot tome, priča „Svaki put kad se rastajemo...“ Zorana Vlahovića ne koketira ni sa čim. To je brutalna savremena proza, svesna svoje žanrovske pripadnosti. Međutim, ovoga puta, za razliku od nekih njegovih ranijih priča koje nisu dopirale do mene iz raznoraznih razloga, ova priča pogodila je u neke moje slabe tačke – ovako bi pisao Updike, da je rođen pedeset godina kasnije, ovo su „Parovi“ XXI veka (mada malo kraći). Ono što bih možda ja drugačije uradio, to je sam kraj priče, koji mi se čini da odudara od ostatka, ali to i nije toliko bitno.
„Avaleon i crno pero“ je prva priča Katarine Brbore koju sam čitao, urednici kažu da je potpuna debitantica, i, ako se to uzme u obzir, onda za nju ima nade, mada je tu mnogo toga moglo bolje da se odradi. Ono što je još dobro, to su povremene zanimljive rečenice, povremene duhovite opservacije, mada priča, kao ukupna celina, stoji na klimavim nogama...
Zoran Krušvar u „Astrafobiji“ pokazuje da je vrlo kvalitetan pisac. Njegova rečenica je lepa, tekst glatko teče i ta spisateljska veština izvlači iz ove relativno konvencionalne kvazi-horor priče, sa prilično tipiziranim glavnim junakinjama, maksimum za čitaoca. Surova je istina da bih pre sa zanimanjem čitao beleške za kupovinu na veliko pojedinih pisaca (Harlan Elison, Dragan R. Filipović, itd. itd.), nego ambiciozne pokušaje nekih drugih. Krušvar polako ulazi u prvu grupu.
Nešto slično važi i za Darka Macana, čija je priča „DUO“, pre svega, produžen punch-line, ali produžen od stane veštog pisca.
„Snovi ljetnih noći“ Gordane Kokanović-Krušelj je priča koja ide tragom „Cveća za Algernona“ i varira poznatu SF temu pametnih mutanata. Priča je korektno ispričana, ali nema porebnu dozu novine. Slično važi i za priču „Prljave i lijepe“ Zrinke Horvat, koja me je, na trenutak, podsetila na jednu staru priču Davora Slaminga, ali je na kraju skliznula u kliše horora.
„Ključ“ Ive Šakić-Ristić moram da priznam da nisam znao u kom ključu da čitam.
Na kraju, već iz samog naslova možete naslutiti kakav su „Tri kolune Margulje Krsnice“ Milene Benini bile izazov za mene, ali sam uspeo da ga savladam i delimično sam ponosan što se nisam predao. Ima ova priča svojih lepih delova, ali pitanje je koliko i u Hrvatskoj ima ljudi koji će imati strpljenja da ih potraže.
Post Reply