NOSF forum

časopisi
Proza i teorija SF-a



»UBIQ«, književni časopis za znanstvenu fantastiku, gl. ur. Tomislav Šakić i Aleksandar Žiljak, br. 1, Mentor d.o.o., Zagreb, 2007.


Razmišljajući o književnim žanrovima i njihovoj sve nestalnijoj podjeli na visoke i niske u post-postmoderno doba u kojem miješanje umjetničkog i trivijalnog više nije novost, a sve je manje i kriterij inovativnosti, zanimljivo je ipak zapaziti kako među tzv. rubnim žanrovima ipak postoje oni kojima ni do današnjega dana nije dovoljno priznat proboj u umjetničke redove te i dalje opstoje poput svojevrsnih književnih enklava, omeđenih neobično postojanim granicama u svijesti i određenih uskim pogledima na žanr.
Takav ne baš laskavi status ima i znanstvenofantastična književnost koja u široj čitateljskoj javnosti, (pa čak i onom dijelu koji je u mladosti možda usput i listao stranice »Siriusa«), biva percipirana kroz filtar uobičajenih predrasuda kako SF nije ništa više od pisanja o malim zelenima, prikazivanja svemirskih vesterna s laserima i robotima i bavljenja literaturom za nedruštvene čudake i geekove. Duboku ukorijenjenost takvih stajališta potvrđuje i česta potreba ozbiljnih književnih teoretičara za opravdanjem i traženjem izgovora za bavljenje znanstvenofantastičnom književnošću, koja se pak rjeđe javlja u slučajevima kada istražuju neke druge rubne književne pojave.
Očito je da, bez obzira na dugovječnost žanra, čija su prva izdanja u nas ugledala svjetlo dana još početkom prošloga stoljeća, esefovcima predstoji velik trud za dokazivanje njegove neupitne književne vrijednosti. Vrijedan i dobrodošao pokušaj upravo je ovaj časopis, čiji razlog nastanka urednici objašnjavaju činjenicom da u Hrvatskoj nastaje vrlo ozbiljna znanstvenofantastična proza koja nema gdje biti objavljena, kao i time da postoje potencijali za kritičko promišljanje žanra.
Jednostavne strukture i grafičke preglednosti (dizajn Studio grafičkih ideja), časopis se dijeli na dva glavna segmenta – prozu i teoriju. Prozni dio obuhvaća pisce svih naraštaja, pa u ovom broju čitamo radove Veronike Santo, Branka Pihača, Jasmine Blažić, Milene Benini, Tereze Rukober, Zorana Vlahovića, Ive Šakić-Ristić i Danila Brozovića. Na više od stotinu stranica nalazimo tematski vrlo raznoliku prozu, kojoj bismo kao svojevrstan conditio sine qua non mogli odrediti prekoračenje spoznatljivih prostorno-vremenskih koordinata, često opravdano uporabom oniričkih elemenata kao sofisticirana alata likova, čije nas radnje u ovim pričama vode dalje ili bliže u povijest. Pogled unatrag, koji uključuje maštovito poigravanje poznatim činjenicama, tako nas primjerice u jednoj priči vodi do sultanovih odaja u vrijeme Otomanskog Carstva ili nam pak u drugoj nudi intertekstualnu igru ispletenu oko osobnosti Edgara Allana Poea. Nezaobilazne teme poput pronalaženja eliksira besmrtnosti ili svemirskih ratova i sukoba također su zastupljene, a posljednja ironični prikaz dobiva u Brozovićevoj pripovijesti Maroderi, koja pokazuje kako su u budućnosti od svih ratova najdulje opstali oni religijski, toliko česti da »Isusovci nose svoje borbene oklope i dok spavaju«, a čitatelj prati događaje na »Ivanu Krstitelju, najmoćnijem svemirskom plovilu Katoličke crkve u Hrvata«. Egzistencijalnom se tematikom – pitanjima neprilagođenosti i potrebe bijega iz savršenoga svijeta, koji unatoč sigurnosti i koncepciji prema mjeri pojedinca i dalje ne zatomljuje njegovu čežnju za slobodom, bavi pripovijest Bijeg Tereze Rukober, svakako jedna od boljih u ovom prilično kvalitetnom izboru.
Za dio časopisa posvećen teoriji znanstvene fantastike pišu relevantna imena književne teorije, a kao zanimljivije teme mogu se izdvojiti ona o ženama u hrvatskom SF-u, o kojoj na temelju istraživanja piše Milena Benini, kao i analitičko čitanje (metodom ideološkokritičke egzegeze) Tolkienova romana Hurinova djeca Zorana Kravara. Darko Suvin u prvom će od dva teksta pisati o utjecaju kulturno-političkih prilika na njegov rad, dok je drugi posvećen Stanisławu Lemu, posebno njegovim romanima Summa technologiae te Solaris, u kojima nalazi razloge pro et contra, odnosno piščeve vrline i slabosti. Stvaralaštvo još jednoga pisca, Roberta Heinlena, kvalitetno predstavlja Boris Švel, dok se Nikica Mihaljević bavi recepcijom prvoga hrvatskoga SF romana Na Pacifiku god. 2255 Milana Šufflaya. Na samu se kraju nalazi Građa za bibliografiju hrvatske znanstvene fantastike Živka Prodanovića, koja u ovom broju donosi popis objavljenih djela do 1945.
Stručan pristup, preglednost i kvalitetan izbor priloga obilježavaju prvo izdanje časopisa i najbolja su preporuka svim ljubiteljima žanra, ali i onima koji to tek trebaju postati. Kako uredništvo napominje, građe za nova izdanja ne nedostaje, pa samo preostaje zaželjeti im izostanak uobičajenih prepreka na koje nailazi izdavanje ovakvih časopisa.

Ljubica Anđelković