Zoran Antičević: Evanđelje tame

Rasprave o knjigama, časopisima, fanzinima, stripovima, uglavnom svemu što se lista, a ima (ili nema) veze sa SF-om

Moderator: Ire

Post Reply
User avatar
Xaotix
The Source
Posts: 2695
Joined: 19 Apr 2005, 12:55
Location: Schrodingerova kutija

Zoran Antičević: Evanđelje tame

Unread post by Xaotix » 02 Mar 2015, 22:04

Sjećam se kako sam čitajući Macanovu zbirku kritika Macan čita dobio žarku želju pročitati neko od tih stvari koju je on nabio na kolac. Čitajući Evanđelje tame, pitao sam se kakva bi bila njegova recenzija, no nemam ga srca žicati da ju pročita (ako se pojavi neka vrlo lukrativna opcija stand-up recenzija, možda bi i bio raspoložen).

Znate za trashove koji su toliko loši da se probiju na drugu stranu skale i postanu dobri? Ovo neće biti taj slučaj. Na ovo se možda zakvače ljubitelji bizarnih rečeničnih struktura i najzagriženiji fanovi Myth bustersa koji će pokušati reproducirati neke scene koje krše zakone prostora i vremena.
(osim ako 4993 preostala primjeraka naklade (nije štamparska greška) ne pokupuju ljubitelji nacionalnog hrvatskog bića u inat mrziteljima države koji proglašavaju roman lošim jer ga je izdala Matica hrvatska - za rečenu nebulozu vidi komentare autora na recenziji na Inverziji)

Kao što spomenuh tamo; Roman je stilski loše napisan, sa smušeno režiranim scenama, a likovi i dijalozi su drveniji od Keanu Reevesa u ulozi letve (ispričavam se Keanuovim obožavateljima na ovoj usporedbi).

Roman počinje klasičnim klišeom, buđenjem junaka koji pati od amnezije u postapokaliptičnom svijetu. Vrlo brzo junak shvaća da posjeduje određene moći, da je stručnjak za sve i svašta, te stupa u kontakt s višim silama (otvorena je rasprava da li je riječ o pravim bogovima ili hologramskim smicalicama) i kreće u potragu za tri artefakta kojima će ostatak svemira. Putem mu se pridruži seksi znanstvenica čija je svrha manje više da ju svi žele povaliti i da nervira junaka time što ne vidi kako je on muškarčina i pol koji ju je jedini zaslužio povaliti.
Putem prolaze nekoliko zemalja (čiji raspored postavlja pitanje kad je autor posljednji put vidio bilo kakvu kartu), upoznaju i gube nove suputnike, sreću i tuku se s božanstvima različitih panteona, ubijaju i prisustvuju umiranju mnogih ljudi, raspravljaju o mnogim filozofskim pitanjima, da bi na kraju glavni junak bio izdan, ali svejedno odnio pobjedu. Objašnjenje same izdaje na kraju nema nikakvog smisla s događajima na početku romana na koje se poziva, i tu je postavljeno samo da bi se iscijedila još koja stranica teksta.

Samo po sebi, ovo bi mogao biti i opis dobrog štiva, kad putovanja ne bi bila izgovor za moraliziranje o opasnostima tehnologije i novca, te jeftino filozofiranje o svemu i svačemu. Suputnici su praktički jedini ljudi koje junaci sreću i ne ubiju (iako prvog,Saladina, našopaju lomljenim staklom), i koji vidi vraga, imaju baš ono što njima tada treba za kratki rok, zbog čega smjesta postaju nerazdvojni drugovi za dubokoumnu filozofiranciju, kako bi mogli umrijeti čim postanu nepotrebni i tako naglasiti patnju glavnih junaka.
Sama božanstva, njihove motivacije i način djelovanja su uglavnom bućkuriš grčke i kršćanske mitologije, koji uspijeva promašiti oba kanona.

Akcijske scene bi i režiseri partizanskih filmova odbili snimiti kao pretjerane (govorimo o filmovima u kojima predpubertetlija šarcem s pol redenika uništava panzer diviziju), npr scenu s početka gdje junak iskoristivši trenutak nepažnje negativaca koji ga drže na nišanu, čupa žniranac iz tenisice i njime veže naoštrenu četkicu za zube za žlicu koju je baš tada ugledao na podu. Ili pod paljbom otima vozilo s prikolicom, punom brzinom ga uvozi usku pećinu i tamo se okreće pod ručnom za 180 stupnjeva. Ima takvih bisera još, i koliko god bi oni odgovarali humorističkom ili satiričnom romanu, Evanđelje se predstavlja kao smrtno ozbiljan tekst (u kojem likovi mrtvi hladni izgovaraju riječi poput "Vjeruj mi... samo vjeruj! Jer nadlogična bit je logičnija od logične." str. 47)

Autor se ne uspijeva sam sa sobom dogovoriti niti tko su mu likovi u knjizi. Mrski vojnici, kojima se na 100 metara udaljenosti "u kosim očima blista hladna cijev automata koji drže, u čije srce burno kuca za tiranski režim" su na stranici dalje dječaci koji ginu za slobodu Tibeta. Iste neke države koja graniči s Rusijom uz Kamčatku i ima svoju autoindustriju koja proizvodi vojne džipove "tibetanskog modela".

Ako stavimo na stranu kilavo pisanje i jeftinu filozofiju te priču jednostavniju od toka jeftine kompjutorske igre, autor u epilog postavlja jednu rečenicu koja mu može poslužiti kao kolut spasa za neke od ostalih prigovora. Naime, junak - resetira svijet. Kužite? Sve napisano se ne može uspoređivati s ovim što mi znamo, jer je riječ o sasvim drugom svijetu, koji nema veze s našim, u koji je sve resetirano! Tako da sve za što smo mislili da je pogrešno - nije! Mi samo razmišljam o u okvirima pogrešnog svijeta!
Naravno, na kraju epilog sam sebi skače u usta jer je tako zgodno, radi jedva potrebnog dramatskog efekta.

Ako volite bizarne rečenice tipa "krvnički se smiješio stišćući razornu napravu jačine vlastite destrukcije", onda je ovo knjiga za vas. Ako volite čitati suvisle stvari, imate još barem 6 romana izdanih u Hrvatskoj iste godine koji zadovoljavaju taj kriterij.
Randomness is strong with this one!

User avatar
Acrodyn
Puppeteer
Posts: 112
Joined: 18 Dec 2009, 21:24

Re: Zoran Antičević: Evanđelje tame

Unread post by Acrodyn » 03 Mar 2015, 00:05

Ja sam itekako rekao dovoljno što se tiče tog romana, možda i previše. Ali tako mi je drago vidjeti da je još netko pročitao ovu knjigu. Mislim, žao mi je, suosjećam, znam da je bilo teško, ali opet - ne osjećam se usamljeno u cijeloj ovoj priči.

User avatar
Izitpajn
Shai-Hulud
Posts: 3856
Joined: 10 Nov 2003, 17:42
Location: Sesvete Republjik
Contact:

Re: Zoran Antičević: Evanđelje tame

Unread post by Izitpajn » 03 Mar 2015, 09:17

Jebeš knjigu ako ti poslije čitanja treba terapija. I ako ti je svejedno kakva terapija, samo da je jaka.

User avatar
Xaotix
The Source
Posts: 2695
Joined: 19 Apr 2005, 12:55
Location: Schrodingerova kutija

Re: Zoran Antičević: Evanđelje tame

Unread post by Xaotix » 03 Mar 2015, 14:38

Gle, možemo od nje napraviti dobar drinking game...
Piješ svaki put kad:
- netko opazi komadiće nosne hrskvice u lokvi krvi na podu
- kad se probodena očna jabučica otkotura pod kotač
- kad se u blizini nalazi neki ponor u koji nešto treba upast
- se spomene kako je Španjolka zgodna, slatka, seksi itd...
- netko hoće povalit istu tu Španjolku
...

I eto ti terapije! :zubo:
Randomness is strong with this one!

User avatar
Acrodyn
Puppeteer
Posts: 112
Joined: 18 Dec 2009, 21:24

Re: Zoran Antičević: Evanđelje tame

Unread post by Acrodyn » 03 Mar 2015, 15:33

Vrti mi se od same pomisli na tu igru.

Ako bude sljedećeg štrumfa (i ja dođem na njega) eto programa za večernje sate. :zubo:

User avatar
Xaotix
The Source
Posts: 2695
Joined: 19 Apr 2005, 12:55
Location: Schrodingerova kutija

Re: Zoran Antičević: Evanđelje tame

Unread post by Xaotix » 10 Mar 2015, 14:06

A evo i prepiske vezane uz ovu temu, kopirane s a "Što trenutno čituckate"
Zanimljivo zbog rasprave o recenziranju...
Acrodyn wrote:Xaotix, baš je neki dan na inverziji objavljena moja recenzija Evanđelja: http://inverzija.net/?p=13077

Iako, moram priznati, komentari ispod su puno zanimljiviji. Pogotovo Antičevićev demant na moju recenziju. :) Isto tako, prijetio mi je tužbom jer sam ga negativnom kritikom osobno uvrijedio.

Šta'š... :x
Izitpajn wrote: Uh, autor "demantija" je psihički bolesnik i na njega ne treba trošiti riječi nego lijekove. Međutim, ne'j se uvrijedit, ali ova recenzija je zakurac. To nije recenzija nego tinejdžersko izdrkavanje bez stila. Da, jasno je meni da si htio prenijeti svoj doživljaj romana, ali brate, daj pokaži da imaš više od 12 godina. Da sam to pročitao na nekom od foruma gdje se okupljaju, štajaznam, ljubitelji Tvajlajta ili slično, ne bih ništa rekao, ali, iskreno, to da je ovakav tekst izašao na tom portalu je veća greška urednika nego autora (recenzije, je l'...)

Ne znam koji bih savjet dao da to sljedeći put izbjegneš. Možda za početak samo "smanji doživljaj". Pišeš o djelu, a ne o sebi. Koga briga što si uokolo nosio knjigu i čitao je kako bi se smijao.

Ne znam jesi li čitao Macanove recenzije. To je otprilike rub do kojeg možeš ići, on ga je čak i malo prešao, ali je oprostivo jer ima stila, zna što govori i dobro piše (recenzije, je l'..., ovdje je nebitno što piše druge stvari). A on čak izrazito malo govori o osobnom doživljaju, a puno više o djelu kojeg... trančira. Tvoj tekst, brate, ostavlja dojam da ti i autor idete zajedno u razred i da ti je oteo curu pa mu se sad osvećuješ.

Mislim, može gaženje biti opravdano milijun puta (a izgleda da ovdje jest), ali recenzije se tako ne pišu.
Acrodyn wrote:Nisam recenzant, nisam plaćen kao recenzant, nemam ambicije biti profesionalni recezant.

Pišem svoje osobno mišljenje na način koji želim. Urednicima pošaljem tekst, ako im se sviđa mogu ga objaviti, ako ne - ne trebaju. Možda i rade grešku objavom amaterske, subjektivne pa skoro i masturbacijske recenzije, ali mislim da recenzije na inverziji i jesu više subjektivne prirode, opisa samog iskustva i slično. Ne uspoređujem sada stilove, ja jesam neiskusan i ako vidiš manjak kvalitete to mi nije čudno. Macan je svakako bio najveća inspiracija za pisanje, ali nije da očekujem u svojih par recenzija doći do te razine. Niti ću pisati recenzije sam za sebe i gledati ih kako se sjaje na desktopu nadajući se kako sam skupio dovoljno exp-a da level upam.

Ali nije da se imam što opravdavati. Napravio sam što sam htio i na način koji sam htio. Ne trebaš ovo moje čudo uopće nazvati recenzijom. Možeš to nazvati i govnom što se mene tiče, meni svejedno. Neka kvalificiraju drugi. Ja samo pišem što me volja pa neka onda i čita tko već želi. Ili nitko. Meni svejedno.
Izitpajn wrote:Fair enough. Jedino preostalo pitanje je: jesi li zadovoljan načinom na koji pišeš ili ne? Po odgovoru, rekao bih da jesi, ali možda griješim?

A ovo "nisam plaćen kao recenzent" je potpuno nebitno. Nije ni Macan. Zapravo, nitko od ljudi koji se u Hrvatskoj bave SF-om nije plaćen. Tako da taj dio preskoči.
Acrodyn wrote:
Pa jesam, zadovoljan sam. Naravno, tek sam počeo. Uvijek može kvalitetnije, mogu pisati bolje (valjda), trebam poraditi na stilu, mogao sam biti točniji u detaljima i nije da sam postigao neku zavidnu kvalitetu pisanja(ne bih se ni usudio usporediti svoje tekstove s Macanovim, ali cilj mi je doći do te razine barem približno). Ali takvim pristupom jesam zadovoljan. Zabavlja me. Ne mislim uvijek biti tinejđerski nadrkan, doduše. Većina recenzije su djelovi skripte koje sam radio pri samom čitanju romana. To je jedino što me nekako guralo dalje da uspijem to čudo završiti do kraja. A nije bilo teško gubiti živce na tom konkretnom primjeru.

I fair point na spominjanje plaćanja. Ubuduće ću šutjeti što se toga tiče.
Randomness is strong with this one!

Post Reply