Zbirka Marsonic br. 4

Rasprave o knjigama, časopisima, fanzinima, stripovima, uglavnom svemu što se lista, a ima (ili nema) veze sa SF-om

Moderator: Ire

Post Reply
User avatar
Acrodyn
Puppeteer
Posts: 112
Joined: 18 Dec 2009, 21:24

Zbirka Marsonic br. 4

Unread post by Acrodyn »

Evo da probijem nosf himen ove zbirke i pošaljem prvu recenziju za ovu zbirku.

Sama zbirka ima dobru naslovnicu i lijepih je dimenzija. Uglavnom, svidio mi se njen izgled. A sada idemo da bitniji dio i secirajmo je priču po priču. :baba:

Ratko Martinović - Bog Mjesec:
Ova "priča" mi je više djelovala kao sažetak nekakvog solidnog roman, nešto kao što znaju biti na wikipediji, samo što je u prvom licu pa je mrvicu drugačije. Sve je samo prepričano i nema strukturu koju bi kratka priča, po meni, morala imati. No radnja je maštovita i sadržajno nije toliko loše pa barem mogu reći da je ova „priča“ jedan solidan sažetak. Ajmo dalje…

Dajana Šalinović – Monokromatik:
Dajana mi je prijateljica i zbog toga sam ovu priču već čitao ranije. Stvarno mi je drago vidjeti da je objavljena, jer smatram da je ovo njena najbolja napisana priča. Ideja je dobra, izvedba je solidna, a najveći problem vidim u kraju. *SPOILER* Ubijanje nekoga zato jer je drugačiji stvarno pomogne cijeloj situaciji i pretvara priglupe huligane i ubojice u heroje. Nije baš neka pouka koju bih htio širiti dalje čak ni u svojim najporemećenijim radovima. ^^ *END SPOILER* Ali sve u svemu, solidna priča. Prst gore i to ne srednji. :zubo:

Mario Kovač – Promjene:
Hjao… Počelo je zgodno. Mislih: „Sve je normalno. Pa gdje je tu uopće spekulativni dio?“, a onda ga je lijepo i suptilno počeo ubacivati u priču. I uskoro sam dobio dojam da će to biti priča koja će većinski biti worldbuilding, što ne preferiram, ali ajde okej. Naš protagonist je civil koji živi u futurističkoj hrvatskoj (dalmatinac je), ali je svejedno klasičar. Asocijalan je i sviđa mu se tamo neka knjižničarka Julija. I nema baš tu neke radnje, ali ajde, ide to nekako. Kada me odjednom, od nikud, opalila takva cigletina nepotrebnog info dumpa da mislim da sam se onesvijestio i propustio kraj. Barem se nadam da je tako, jer inače je kraj *SPOILER* da je pozvao Juliju na spoj*END SPOILER*, a info dump cigla je tu samo da me omami pa da misli da sam ga propustio. Čudno… Stvarno čudno. :zbunj:

Odoh po flaster pa dalje.

Josip Ergović – Mi, Anunnaki:
Ova priča počinje s tipicom koja masturbira koristeći mobitel. :hehe: Možda ipak ne, ali to bi bio stvarno kul početak. Istina je da nemam pojma što se desilo u prvom paragrafu, kao ni u ostatku priče. Kao da je priču napisala nabrijana tinejđerica koja je upravo dobila svoj prvi PMS. Zato mislim da je Josip Ergović prvi muškarac koji je istinski shvatio žene. Ne znam… Možda sam samo još ošamućen od cigle ranije.

Mala pauza, a onda Lutz! O njemu se puno priča u posljednje vrijeme pa me baš zanima kako je ovo ispalo.

Ivan Lutz – Na bezličnoj ravnici, bliješti samo cvijet (Nisam siguran ako je naslov pretenciozan ili samo shitty)
Ovo je pak dosta dobro. Radnja je tekla lijepo i glatko i bio sam zainteresiran kako će se sve odviti na kraju. I ovako se to radi, bez nepotrebnih info dumpova, pisac je davao samo potrebne informacije, a ostalo smo saznali kroz priču. Jedino mi kraj uopće nije jasan. :( Shvaćam da bi to trebao biti nekakav preokret (doslovno), ali nije mi jasno zašto. Slobodno mi objasnite, jer me baš zanima. Možda bi mi bilo jasnije kada bih priču pročitao ponovno, a i bila je dovoljno dobra pa bih to stvarno i mogao napraviti. No to kasnije… Sada idem dalje.

Goran Gluščić – Virus:
Došao sam tako i do mog rada kojega ne namjeravam čitati. Malo stariji rad, a svjestan sam činjenice da i nije baš nešto. Kritizirao sam ranije info dumpove, a bome imam ih i ja. Pokušavam smanjit. :D Nazir ju je već pročitao i komentari su bili tipa: „Samo info dumpovi“, „Ovo je stvarno loše“, „Ubij se i prestani pisati“ ili tako nešto. Pa napiši te stvari i ovdje, Nazire. Aj der ju… Aj dabl der ju… madrfakr. :D A ako ovo čitaju i ljudovi koji stoje iza marsonica, obećavam da ću se više potruditi za buduće radove koje ću vam slati. :angel:

Nenad Pavlović – Prvi odgovor
Ova priča ima sličan problem kao i prva - cijela je prepričana i zbrzana. Pisana je u prvom licu, ali mi svejedno ne dobivamo nikakav pravi uvid u protagonista, već radnja samo govori što se desilo tu i što se desilo tamo. Sama ideja je štosna, ali trebala bi se napisati drugačije. Tek onda bi priča možda bila dobra. Tko zna, možda se nekome i sviđa ovakvo prepričavanje, ali ja nisam među tim ljudima. :nebu:

Lea Luna – Bezimeni
Ovo nije toliko priča, koliko fiktivni pseudo-stručni opis jedne ekspedicije. Radnje baš i nema, ali zato su tu brda ogromnih paragrafa preko kojih sam morao planinariti. Na žalost, nisam izgubio ni jednu kilu. :krepan:

Aleksandar Obradović – NOI
Eto prvog lica napisanog dobro! To inače ne bih vjerojatno ni spominjao, ali nakon nekih prošlih priča jednostavno sam morao. Sama priča je štosna, simpatična i zabavna. Kraj mi je možda malo mlak, ali neću nitpickati. Fora je ovo bilo!

Josip Špicar – Prst pred nosom (razvojne etape grada)
Ime (ili bolje rečeno imena) priče mi je bilo 'ubi Bože', a i dalje mislim da je moglo bez ovog u zagradi, ali to je sad nebitno, jer priča mi je dobra! Woohoooo… :cheers: Možda sam samo sucker za postapokaliptične priče, ali bilo mi je zanimljivo od početka do kraja, dobro je pisano i baš je taman atmosferično koliko takve priče moraju biti. Možda nije baš najoriginalnija ideja, ali mi to ne smeta.

Dvije dobre priče za redom! Odlično! :occasion9: Sada optimistično idem na sljedeću…

Stevan Šarčević – Idem kući
Izgubljeni u virtualnoj stvarnosti... Valjda. Nije baš jasno objašnjeno o čemu se točno radi, ali do kraja kao da nije ni posebno bitno. Šteta što priča nije malo dulja, jer možda bi tada došlo do onog nečeg što mi je u njoj falilo. Početak me zainteresirao, ali kasnije kao da se piscu više nije dalo pisati pa je samo ubacio nekakav deus ex kraj bez pravog sažetka. A kažu da je minijature najteže napisati pa nije rijetkost vidjeti ih napisane bez pravog mesa kojega bi priča morala imati.

Jerko Vičić – Tiha svijest
Ova priča počela je s infodumpom i to onom najgorom sortom u kojoj jedan sugovornik objašnjava drugome što taj drugi točno jest. 0_o To se radi samo ako lik želi nekome dokazati da je njegov stalker. Nakon toga je pak postalo iznenađujuće bolje. Bilo je čudno (na dobar način) i zanimljivo i sve je to uredno išlo naprijed do kraja koji je opet bio maskiran u ciglu infodumpa koja me skoro dekapitirala. Uz to, u ovoj priči sam uočio najviše pravopisnih greški do sada. Lutz je napisao na goodreadsu da je Jerku ovo prva objavljena priča pa ako je to istina onda mu dajem palac gore. Treba se vježbat, pisat, čitat i tako postat bolji pa mislim da bi ovaj Jerko mogao postati dobar. :tapsh:

Ziggy Dorey – Chromoman.
Na početku priče piše: „Zabranjeno za djecu iznad 18 godina“ pa sam je preskočio…Ma samo se šalim, ali nije da bih time previše propustio. Priča mi je simpatična, ali stvarno ne znam što bih više o njoj napisao. Opet veliki i zamorni paragrafi koji me dekoncentriraju i zbog kojih me nije volja ovoj priči dati drugu šansu. I priča završava sa "Nastavit će se!“ Uzbudljivo.

Vladimira Becić – Teorija i praksa, osnovne razlike
Dnevnik izvanzemaljca koji dolazi na Zemlju gdje mora biti inkognito dok obavlja svoju misiju. Dobro pisano, smiješno, zabavno… I ogladnio sam zbog svih tih sočnih opisa hrane. Ma prva liga. :happy1:

Gordan Sundać – Žrtve rata
Militarni horor koji je stvarno lijepo zatvorio zbirku. Vješto pisano, atmosferično, zanimljivo, napeto… Jedino što bih volio da je malo dulja, ali to je definitivno dobar znak.


:wave:
User avatar
Nazir
Ancient
Posts: 917
Joined: 09 Aug 2006, 16:41

Re: Zbirka Marsonic br. 4

Unread post by Nazir »

Evo, i ja brzo pročitah zbirku. Općenito, primijetio bih kako je ovo definitivno najbolja zbirka do sada s pomacima u dizajnu (odmah vidljivo), a i u kvaliteti priča. I SB autori su, po mom mišljenju, podigli razinu kvalitete što mi je posebno drago.

Malo ću dati svojih primjedbi, a malo ću se osvrnuti i na Acrodyna ... I da, pun sam spoilera :)

Ratko Martinović - Bog Mjesec:
Slično kao i Acrodyn, mislim da je dobro primijetio da bi ovo puno bolje funkcioniralo u dužoj priči. Sam plot mi je bio zanimljiv i sve mi je nekako izgledalo kao zanimljiv teaser. No, problem je što se u tako kratkoj priči nisam povezao s npr. gl. junakinjom oko koje se vrte stvari pa mi je sam kraj ... onako, meh, odnosno, neemotivan (to je prava riječ). Možda bi taj kraj imao smisla da sam razumio njenu motivaciju, zašto je samo pustila da je ubije? I malo sam imao problem s nekim opisnim djelovima. To je nešto što sam inače primijetio u starim SF-ovima (i danas me smeta kad čitam stare stvari u Siriusu B), a radi se o tome da pisac, u želji da žvući SF-ično, ubaci neke izraze koji su mi ko da me pegla opalila u glavu. Nemam više zbirku kod sebe, al nešto u stilu: "Njene oči su bile kao laserske zrake SHVSKL-a dok zrači AMBL frekvencijom". Naravno, nije tako u ovoj priči, ali taj neki đir ...

Dajana Šalinović – Monokromatik:
Je, ovo je najbolja priča od ove autorice koju sam čitao. Veoma mi je svidjela ideja i način kako vodi radnju. Za razliku od Acrodyna, meni se kraj dosta svidio (jako sam se pitao kako će napraviti kraj). Naime, mislim da je opisano točno ono što bi se stvarno desilo. Rulja bi jednostavno rastrgala jedini izvor boje u pomahnitalom jurišu. Ne kažem da je to dobro, ali mislim da bi točno tako bilo.

Mario Kovač – Promjene:
E, ovo je bilo zanimljivo jer, ono što se meni čini, pisac dosta dobro zna pisati & voditi radnju. Iznenadio sam se dok sam čitao kako piše o nekim dosadnim stvarima ala bivanje na plaži i sl, ali je opet nekako dovoljno zanimljivo napisano da me baš zanimalo što će ići dalje, nekako je tečno. Da, koma je što se onda odjednom pojavljuje cigla infodumpa koja ubija čitav tok. Šteta ... Doduše, ne znam koja je ovo priča autoru pa možda ni nije upoznat s pojmovima infodump i sl. Mislim da čovjek ima talenta i da treba pisati dalje. Sam kraj ... a ono, kužim da nije baš bilo puno boljeg načina da ga se zaključi.


Josip Ergović – Mi, Anunnaki:
Ovo je bilo wtf. Napola sam mogao prokljuviti tu neku zajebanciju supersisate heroine koja se tuca sve na treću dok spašava svijet svojom briljantnošću, a onda opet ... nešto mi tu baš i nije štimalo. Možda jer ima taj aspekt humora koji totalno nema veze s realnošću, a s druge strane imamo radnju koja pokušava biti ozbiljna i zanimljiva. Mislim da te dvije stvari ne idu zajedno. Po meni, ako je priča ozbiljna, onda humor mora potjecati iz realnih situacija, nešto u što mogu povjerovati. Ovo nije bila ta kombinacija. Al ono, fora za pročitat ...


Ivan Lutz – Na bezličnoj ravnici, bliješti samo cvijet
Lutzova naj kratka priča. Jako zanimljive pretpostavke i jako zanimljiva ideja podjebavanja između dva telepata. No, vidim da nisam jedini koji je imao problem - totalno nisam skužio što je trebalo biti na kraju. Da, to je trebo biti neki veliki obrat, ali mi ništ nije bilo jasno. Ne samo kod Lutza već i inače, jako mi je žao kad dobra priča tako skrene :( Možda bi bilo super da se priču prije objave da na testna čitanja i da autor pita ljude kako su skužili stvar. Ovo pišem u najboljoj namjeri jer mi je baš žao ovog slučaja ...


Goran Gluščić – Virus:
Acrodyn wrote: :D Nazir ju je već pročitao i komentari su bili tipa: „Samo info dumpovi“, „Ovo je stvarno loše“, „Ubij se i prestani pisati“ ili tako nešto. Pa napiši te stvari i ovdje, Nazire. Aj der ju… Aj dabl der ju… madrfakr. :D
Priča ti je loša. Samo infodumpovi. Ovo je stvarno loše. Evo, napisao sam :zubo:

Al bome, nisam reko da se ubiješ i prestaneš pisati :tapsh: Dakle, ovo sam čitao još prije i autoru sam malo otvorenije rekao ... pa mislim da je evidentno što sam rekao :zubo: (nek se uzme u obzir da sam prema prijateljima puno gori od ovih rantanja na forumu) :D


Nenad Pavlović – Prvi odgovor
Ajoj, nije dobro. Naime, nemam zbirku i uopće se ne mogu sjetiti o čemu se radi, čak ni čitajući komentare gore. Onako, žao mi je, ali bojim se da ovo malo govori i o priči jer sam to čitao prije dva dana.


Lea Luna – Bezimeni
Acrodyn spominje planinarenje kroz priču. Sad, morat ću biti fer i reći da sam čitao i prijašnje radove ove autorice i napomenuti da je ovo njena najbolja priča. Znam da sam prije ludio od kila teških opisa, a ovdje su također prisutni, ali nekako na mnogo koherentniji način koji ima smisla. Također, priča jevdosta razumljiva i jasna, opet za razliku od prijašnjih radova. Tako da, napominjem da se vidi napredak iako opet nije neko čudo od priče Ono što mi se također svidjelo jest da se nekako dobro uklopio taj opisni stil (sporost) + opisana radnja ("ništa se ne dešava") i da daje taj neki osjećaj razočaranja (onog u našoj protagonistici) koje se pokazuje neosnovano jer planet u biti ima život koji oni nisu uspjeli pronaći. Također, nekako mi je u glavi da se autorica stalno vrti oko istih motiva svemirske romanse. Opet, to ponavlja i ovdje, ali je nekako "normalnije", nije naporno i ne guši toliko radnju.


Aleksandar Obradović – NOI
Znam da sam i sam imao 2-3 priče s temom "dođe vilenjak i napravi nešto". Danas shvaćam da te priče nisu baš najbolji dio mog opusa, a ovo mi je nekako jako slično. Čisto je štos u ideji, znam da sam i ja koristio vilenjake (ovdje patuljka) kao nekog pokretača radnje koji bi trebao biti smiješan. Ono što je možda krivo, ali tako mi je ispalo - priča mi je više bila smiješna zbog srpskog jezika nego zbog same radnje (jerbo općenito mi srpski jezik zvuči mnogo smešnije od od našeg hrvatskog).

Josip Špicar – Prst pred nosom (razvojne etape grada)
Meni je ovo bilo loše. Najveći problem je ovo - imamo neka plemena koja se stalno sele i izbjegavaju ikakav kontakt sa starom civilizacijom. No, glavni lik filozofira o frekvenciji svjetlosti kao da je Einstein i ima mozga i pameti ko da je barem završio osnovnu školu. Te stvari mi nikako ne idu zajedno. I na kraju opisana potjera u gradu mi je bila skroz nerazumljiva, uopće mi nije bilo jasno kako su ovi pobjegli, jesu li bili uopće progonjeni i sl.

Stevan Šarčević – Idem kući
A ono, meni je bila OK. Opet, malo ima nelogičnosti zbog kojih mi nije baš legla.

Jerko Vičić – Tiha svijest
Ufff, opet sam zaboravio o čemu se radi :oops: Ok, to mi je pouka, ne vraćati knjigu prije nego što napišem recenziju. No evo, za neke se priče full sjećam i točno znam što sam htio reći, a ovo ... Sorry.


Ziggy Dorey – Chromoman.
Naporno. Preskakao sam puno rečenica. Kao što sam prije spomenuo, autor želi biti SF-ičan pa to onda napravi paragrafima i paragrafima opisa nekakvih izvanzemaljskih bića za koja je samo bitno da budu što drugačija od zemaljskog života. Rezultat nije začudnost nego napor. Sama radnja se da staviti u jedan paragraf. Jbg, žao mi je što sam grub, al ono, stvarno mi ne leže ovakve priče.

Vladimira Becić – Teorija i praksa, osnovne razlike
Meni bilo tako-tako. Ima mi guba ideju švercanja izvanzemaljske droge po našim teretanama. Također, kraj je dosta dobro napravljen. U biti, jedino što mi je stalno smetalo je ova fora: gl. lik je kao neki agent koji ide u bitnu misiju, a ponaša se kao da je sve tako čudno i stalno se čudi nekim našim navikama i sl. Da, kužim da je autorica htjela postići neki kontrast njih / nas i izložiti naše glupe navike na vidjelo, ali mi to nije dobro napravljeno.

Gordan Sundać – Žrtve rata
Je, ovo je trebalo biti dulje. Dobro ide i zanimljivo je. Ok, tema je već isfurana n puta, ali ajde, stvarno me zanimalo. Malo mi je kraj zbrzan, nekako je sve išlo OK i onda me malo pogubio što tu koga i sl.



I da, nema nigdje biografije pisaca? Zašto ne? :ninja:
User avatar
Acrodyn
Puppeteer
Posts: 112
Joined: 18 Dec 2009, 21:24

Re: Zbirka Marsonic br. 4

Unread post by Acrodyn »

Nazir wrote:Priča ti je loša. Samo infodumpovi. Ovo je stvarno loše. Evo, napisao sam :zubo:
Sad si gotov! :baba:
User avatar
Xaotix
The Source
Posts: 2845
Joined: 19 Apr 2005, 12:55
Location: Schrodingerova kutija

Re: Zbirka Marsonic br. 4

Unread post by Xaotix »

Marsonic se već fino ustalio u polugodišnjem ritmu i čini mi se da mu neće nedostajati autora koji šalju priče. U četvorci se broj ljudi koji sudjeluju već i znatno proširio van Slavonskog Broda, ali su mene ipak najviše zanimale priče Brodskog kruga, ekipe koja je tu od prvog broja.

Koliko vidim, kroz brojeve 1,3 i 4 (2 nisam čitao. Ovdje manje više gledam samo priče iz Marsonica kao nekakav reprezentativan uzorak), Lutz i Sundać su se "standardizirali" i ušli u rutinu. Martinović se uspio obuzdati i za razliku od prethodnih priča u koje je ubacivao sve što mu je palo na pamet, u ovoj se držao centralne niti. Ziggy Dorey želi pisati duboko, i tematski i stilom, te gura u tom smjeru, iako mi se čini da jako podcjenjuje žanr i čitatelje.
Lea Luna je poseban slučaj, i ide u suprotnom smjeru od Martinovića. Od suvisle priče u prvom broju, slijedi raspršenje. Čini mi se da bi dosta profitirala od nekakvih vježbi i radionica pisanja, u kojima bi se usmjerila i prilagodila ono što želi napisati formi koju piše (ili obratno).

U cjelini, najboljima bih ocijenio priče Dajane Šalinović, Stevana Šarčevića, Vladimire Becić i Gordana Sundaća. Lutz je isto tu, iako mi se čini da je imao problema s krajem pa ga zato izdvajam.
Nenad Pavlović je imao par interesantnih detalja koji zavređuju da ga se opali mokrim ručnikom po glavi i pošalje da dotjera stvar kako spada.

Korektna zbirka, iako se još uvijek osjeća manjak uredničkog rada, pogotovo sa stalnim postavom autora. Ideja imaju, priče su sve čvršće... Pretpostavljam da svi žive relativno blizu i da bi se s otvorenom i iskrenom raspravom ili radionicama došlo do još bržeg napretka (nema se smisla tapšati po ramenima, pomaže smao iskrena bolna kritika).

Inače primjećujem da se sad učvrstio naziv "časopis" (izuzev onog "zbirka SF priča" ispod naslova). Znači, dogovorili su se :lol:

Ok ajmo po redu, pročitao sma ovo prije nekih mjesec dana, ali nikako da sjednem napisati recenziju...

Ratko Martinović: Bog Mjesec
Zamišljena epski, i da se objasni sve ono ugurano u nju, trebala bi i biti te dužine :) ovo mi se čini izvrsnim primjerom priče u kojoj autor želi spomeuti što više svojih ideja.
Priča bi funkcionirala i u ovoj dužini da se tekst temeljito pročisti, da se uvede više reda u cijlelu priču i svede na bitno. I da se odluči da li je riječ o pisanju iz trećeg ili iz prvog lica.
Ipak, od dosadašnjih Marsonica, Bog Mjesec mi je najsuvislija i najbolja Ratkova priča.

Dajana Šalinović: Monokromatik
Dobra!
Iz ovog bi se dala snimiti super epizoda Zone Sumraka, ili kratki film.

Mario Kovač: Promjene
Ovo mi je bilo... kilavo. Pol priče mi ode na slikanje psihičkog stanja "tridesetogodišnjeg djevca" koji je zadovoljan svojim životom, ali ipak nije, pa info dump o svemircima i onda poantom omotana cigla u čelo zbog koje junak napokon nalazi hrabrosti pitat curu za spoj. Vanzemaljac koji se pojavio u knjižnici je isto tako mogao biti i susjed Ivo koji je svima spomenuo mamicu, bar sudeći po reakcijama prisutnih.
Lijepo je napisano, al zalud kad je to jedini plus.

Josip Ergović: Mi, Anunnaki
Previše gledanja američkih blockbustera ostavlja danak; u ovom svijetu nemoš diplomirat ako nisi bio kandidat za duplericu.:lol:
Da dođem do priče, morao sam se probniti kroz par uvoda u pornić, kataklog za unutarnje uređenje prostora, hrpu infodumpova koji su trebali pokazati da autor poznaje do u detalje Pentagon (npr. brdo detalja u kojima je uspio fulati boju uniformi marinaca. Dalje nisam ni gledao), Nibiru (jedino nije postavio linkove na YouTube) i tehnologiju (ali zato zidni ekan zpove"zid tekućih kristala. Navodnike je stavio on,ne ja.) Likovi porazbacani i dovučeni iz cijelog svijeta, skakuću po cijelom svijetu (malo Washington, malo Egipat, pa Washington, pa Egipat.)
Nije satira, čini mi se da ni ne pokušava biti, nit je ozbiljna priča, nit je katastrofičana. Da nema Sisato-guzatu Nimfomanku (TM) za glavnu junakinju, nitko je ne bi niti spomenuo.

Ivan Lutz: Na bezličnoj ravnici, bliješti samo cvijet
Zajebo me Lutz. I to nekoliko puta... :zubo: Vec sam mu htio čestitati na najboljoj priči ovdje, kad sam došao do kraja... :zbunj:
Pa sam polovio konce (SPOILER!!<<A-HA, pokupio je kraj iz Cronnebergovih Scannersa!>>) i krenuo dalje, pa sam došao do zadnje rečenice... :zbunj:
SPOILER!!<<Ne, nisu Scannersi>>. ok, nakon malo dumanja skužiosma višesturki twist, iako je poanta "temporalnog napada" potuni višak u ovoj priči.
E, tu se vraćamo na urednike, kao što je već i Nazir rekao. Jel itko prije štampanja pita autora "koji ti je ovo bio vrag?" Uz minimalne promjene kraj je mogao ispasti jasan a ne smotan.
Evo moje interpretacije kraja, pa da vidimo kolko se slaže s ostalima:SPOILER!!<<Premisa: Sadur je pozitivac koji iz kardinog uma treba isčeprkati podatke. U pokušaju ga Kadra ubijai ulazi u njegov um. Ispada da je Kadra "spavač" pozitivac a Sadur negativac/dvostruki agent ili što već.>>

Goran Gluščić: Virus
Vuče mi na zadaćnicu u srednjoj školi. Acrodyne, kad si rekao da je to raniji rad, jel baš toliko raniji? :vrag:
S infodumpovima nemam problema, jer su zamaskirani kroz ispitivanje, pa ajde... Taj dio mi funkcionira. Ajmo sad na ono što mi ne štima.
Kad već imamo perspektivu aliena, onda nema smisla forsirati čudan oblik tijela, ali okolicu, razgovore i ostalo ostaviti potpuno ljudskima (osobno iskustvo, imao sam i ja jednu takvu pa su me pokopali :oops: ) Problematičan mi je i je dio kad simulacija čovjeka postane "virus". Previše mi vuče na Holyvudske percepcije hackera, programa i njihovih mogućnosti. Opet ti blokbusteri :tv:
(na tu temu je već napravljeno toliko viceva, da su stvorili svoj vlastiti žanr.)

Nenad Pavlović: Prvi odgovor
Hmmm... Osnovna nit nije loša, a i post-humanističke priče su relativno rijetke kod nas, pa joj možda stoga dajem ekstra plus.
Objektivno, nezgrapno je napisana s previše nepotrebnih detalja na početku i s očiglednom "posudbom" iz Vodiča kroz galaksiju za autostopere. Bilo bi simpatično kao posveta,ali ovdje se priča temelji na tome i automatski se doima neoriginalno. S druge strane, likovi su relativno dobro diferencirani, eksimori imaju interesantu poantu i otvaraju prostor raspravi smisla života, što je, kako mi se čini, i trebala biti poanta priče.
Ukratko, zadovoljan sma idejom, ali izvedbom i cjelinom baš i ne.

Lea Luna: Bezimeni
Gledam malo Leine priče u prošlim Marsonicima i vidim zajedničku crtu novih planeta i znanstvenih ekspedicija. Ova stvar ima dosta toga zajedničkog s pričom iz trećeg Marsonica, ali ima i veliki, već spomenuti problem, da djeluje kao sažetak na wikipediji. Osim toga, ako se vratimo osnovama, o čemu je uopće ova priča? Što je tema? Vanzemaljski život? Znanstvenica koja je glavni lik samo po tome što ima više teksta od ostalih likova. A njih je previše, i iako su potpuno nebitni za priču posvećuje im se previše vremena i pažnje. Ili moža crtiva iz neuspjele misije? Pa spominjanje romatične veze koja je nebitna, misija na zvijezdu koja nema nikakve veze s temom priče, itd.

Čini mi se da je Lea najbolju priču napisala u prvom Marsonicu, a da su nakon toga stvari krenule nizbrdo. Sa svakim novom pričom (na temelju Marsonica 3 i 4) se sve više razbacuje i gubi pokušavajući složiti nešto veliko i udarno što jednostavno ne uspijeva stisnuti u gabarite priče. Na temelju prvog Marsonica vidim da može, ali je treba gurnuti (i to jako!) u drugom smjeru od ovog kojim je krenula.

Aleksandar Obradović: NOI
Vic razvučen na par stranica. Ništa posebno, ali (relativno) OK napisano.

Josip Špicar: Prst pred nosom (razvojne etape grada)
Mrmlj, mrmlj. Do zlaboga nekonzistentno. Kao što je već Nazir spomenuo, ljudi koji su postali potpuni luditi i spavaju po granama, ipak imaju knjige i raspravljaju o modernim pojmovima, arhitekturi znanosti... Opet žive cijeli život po šumama, a cura se žali na koncept nedostatka privatnosti i slično. I ispada da su oni jedini.
A dio u gradu kad se pojave leteće zvijeri koje netko jaše... Kao da je ispalo iz neke druge priče.

Stevan Šarčević: Idem kući
Alegorija na opsjednutost i ovisnost modernog društva o tehnologiji, dosta uspjela minijatura.
Nije baš najoriginalnija i za priču o ovisnosti o tehnologiji ima previše zastarjelih detalja, npr ekran koji se nosi u ruci (a mi smo već sad na nivou potpunog hands-free-a). Cjepidlačim, ali ubolo me u oko dovoljno da dobijem sliku autora kao grintavog djedice koji se žali na sve enovotarije koje nije baš polovio, a bogami niti neće ako se nje ga pita. :lol:

Jerko Vičić: Tiha svijest
Čušpajz, u kojeg je udrobljena većina klasičnih početničkih grešaka. Jerko barata vokabularom, ali ne zna što bi rekao. Troši se u infodumpovima, filozofiranju, nelogičnostima itd. Da je sve infodumpove jednostasvno ispričao kao običnu priču u 3 licu,stvar bi imala više smisla, ovako... :sleepy2:

Ziggy Dorey: Chromoman
Elem, i ovdje imamo priču iz perspektive vanzemaljaca, ali za rzaliku od Glušćića ovdje je ona prikladno neljudska. To mi je plus.
No zatim sliijedi polagana humanizacija, i na kraju jeftini i odavno potrošeni štos o novim bićima koja se zovu Adam i Eva. To mi je minus.
Ajmo na lekciju broj jedan: ako imaš priču o stvaranju, ne zovi nova bića Adamom i Evom ako nemaš odvratno originalni pristup! Potrošeno još prije prvih brojeva Siriusa!
I što je s kućnim ljubimcem koji ih prati u SVOM svemirskom brodu iz vjerojatno osvetničkih pobuda jer nije dobio dozu češkanja? otkudsad ta inteligencija koja do tada ne postoji? :scratch:

Ziggy Dorey inače ima filozofski pristup, pa ću pokušati ovo čitati izimeđu redova. Sasvim je moguće da je početno upozorenje Zabranjeno za djecu iznad 18 usmjereno na ovakve poput mene koji ne shvaćaju poantu :D I još na kraju završetak Nastavit će se.... O da. Te dvije rečenice su potencijalno fenomenalan početak i kraj jedne duboke misaone igre. Nažalost, trenutni tekst između tih rečenica jednostavno ne uspijeva doći do tog nivoa. Djeluje napisano, onako, na brzinu.

Vladimira Becić – Teorija i praksa, osnovne razlike
Heh, angažirana priča, s refleksijom na ovisnost o mršavosti vrste koja voli slasno i masno. Ono "čuđenje" koje Nazir spominje malo lupa poantom u čelo, ali ima svrhu. Dio sa zavjerom je malo nategnut, ali se stvari relativno dobro uklapaju u cjelinu.
Dobra!

Gordan Sundać: Žrtve rata
Space marines hororac, teme viđene i previše puta da bi se itko iznenadio razvojem događaja i krajem. No, izvedba je korektna, priča fino teče i doima se rutinski odrađenim. Mali problem je razlikovanje 6 likova, ali s obzirom da ih samo pola ima nekakav tekst, stvar nije tako strašna.
Ajmo s detaljem oko kojeg bi se moglo cjepidlačiti, tek toliko da ispeglamo jedan detalj:SPOILER!!<<Ako su se svi pobili međusobno ili sami, što se dogodilo Lynxu na osmatračnici? Tko ga je dekapitirao? Sam sebe?>>
Randomness is strong with this one!
User avatar
Acrodyn
Puppeteer
Posts: 112
Joined: 18 Dec 2009, 21:24

Re: Zbirka Marsonic br. 4

Unread post by Acrodyn »

Xaotix wrote: Acrodyne, kad si rekao da je to raniji rad, jel baš toliko raniji?
Eh,eh... Jok, samo sam povremeno loš. Odnosno po tvojim komentarima na nosfu - uvijek. :zubo:
Post Reply