Rvacki esef u dvaesprvom stoljeČu

Rasprave o knjigama, časopisima, fanzinima, stripovima, uglavnom svemu što se lista, a ima (ili nema) veze sa SF-om

Moderator: Ire

Post Reply
Zoran
The Q
Posts: 1724
Joined: 08 Aug 2003, 21:11

Rvacki esef u dvaesprvom stoljeČu

Unread post by Zoran » 30 Aug 2013, 20:02

Elem, ja pratim zadnjih desetak godina, a neki tu prate i duže pa me zanima kakvi su vaši dojmovi o tome što se događa s tim našim žanrom na tim našim prostorima.

Jel se piše više ili manje nego prije?
Jel se izdaje više ili manje nego prije?
Jel kvaliteta rasla, pala ili stagnirala?
Jel se čita domaće spekulativne fikcije više ili manje nego prije? Ili je to sve isto?

Pitao bih za neke statističke podatke, al pretpostavljam da ih nemamo pa onda pitam za dojmove.

User avatar
LordShaper
The Q
Posts: 1053
Joined: 02 Jan 2008, 14:15

Re: Rvacki esef u dvaesprvom stoljeČu

Unread post by LordShaper » 31 Aug 2013, 00:08

Ovo je valjda jedina popularna tema na ovom forumu zadnjih par godina :lol2: :zubo:

Al' ozbiljno sad, da dam svoj dojam razvijen kroz proteklih sedam-osam godina otkako pratim scenu i zadnjih par mjeseci kako razmišljam o budućnosti žanra u nas. Isprike unaprijed na zidu teksta, sve je to ionako samo osobno viđenje stvari.

Elem, nekad i sad:

Prije nekoliko se godina desila ona famozna 'godina užasno tanke istrakonske zbirke' i po reakcijama ostavila dojam kao kad je onomad 1816-a zbog onog vulkana bila 'godina bez ljeta'. Od tog se dana jamralo po svakom okruglom stolu o stanju hrvatskog esefa, po ovom forumu i po nekim blogovima kako hrvatski pisci pišu sve manje ili ne pišu uopće ili pišu ali ne žanrovske stvari i kako će sve brzo dovraga ako se kolektiv ne sabere i ne prione radu jer mrski neprijatelj (u ovom slučaju apatija valjda) nikada ne spava.

Izdaje se više nego nekad, taj se dio da empirijski utvrditi. Imamo istrakonsku, sferakonsku, ffk i najfriškiju marsonikonsku zbirku, dva Ubiqa i u prosjeku dva Parseka i Eridana godišnje, čime se pokriva ne samo kalendar već i raspon kvalitete potrebne za pojavu na čitateljskoj sceni (kriteriji za upad u recimo fanzin ili istrakonsku nisu jednaki kriterijima za upad u recimo sferakonsku i Ubiq). Osvane svake godine i po nekoliko romana, doduše dio obično otpadne na mejnstrimaše koji su zalutali u žanr kao probu ili izlet ili niotkuda uleti neki totalni anonimus pa pokaže da zna znanje (Sablja, jelte) dok s druge strane do objavljivanja romana autori koji su već u fandomu etablirani kao kvalitetni teško do jedva i nikako dolaze.

Kvaliteta šeće, što je sasvim normalno i vjerojatno imamo isti postotak odličnih i dobrih vs. meh i 'tko je ovom dao tipkovnicu' autora i priča kao što ih ima bilo koja esef književna scena vani međutim mi ovdje pričamo o tako malom *broju* pisaca i objavljenih radova da se razlika u kvaliteti puno snažnije ocrtava.

Ali...

Štos s raspravom o kvaliteti je u tome što se tu radi o subjektivnim dojmovima: pisci se (većinom) razvijaju, mijenjaju im se interesi i stil, nekima na bolje, nekima na gore, neki se trude svjesno izazvati vlastita ograničenja, drugi se prestanu truditi pa odu na autopilot, neki i regresiraju. Toga ima i kod nas i opet, mali uzorak pa se puno više osjeti svaka promjena.

Tko daje nekakav konačni sud da li je priča kvalitetno djelo ili nije? Urednici prvi, očit odgovor, tek kad prođe njih dolazi čitateljima pred oči. No i svaki urednik/uredništvo imaju svoje preference, svoje stavove. E sad, štos je u slijedećem, ako se pisci mijenjaju u pristupima i interesima, što s urednicima i žirijima? Mogu priča, novela, roman biti dobri radnjom, likovima ili stilom ali to ne garantira da će isti biti objavljeni ako se radi o nečem nekonvencionalnom, novom ili jednostavno o nekom podžanru ili tematici s kojom se urednik ili urednici jednostavno nisu ili upoznali u mladosti ili ju jednostavno ne kuže danas. Naravno, tu govorim o legitimnim slučajevima kad je 'problem' u uredništvu ili žiriju a ne o onim 'ne bi oni znali što je kvaliteta njurgnjurg' slučajevima kojih je sigurno pedeset na svakog pojedinca iz prvog slučaja.

Ne znam da li se to već možda i dogodilo (tko zna, možda nam je izmakao naš Mieville ili Chiang ili nekad davno Moorcock?) ali evo, Sferin žiri se svake godine trudi nekog novog dovesti, uštrcati novu krv, a i uredništvo sferakonske zbirke je dobilo novu članicu, što su sve dobrodošle i potrebne promjene koje su apsolutno nužne jer se ovdje bavimo žanrom koji *jest* o promjenama i obaranju konvencija i zanemarivanju uobičajenog a najgora stvar koja se onda može desiti jest stagnacija autora (da hrvatski esef postane 'eh, oni što se od siriusa nisu makli' i slično) i da nam urednici i urednice i žiriji postanu matorci koji samo njurgaju kako je to nekad bilo super a ne ovi klinci danas i taj rokenrol i ja to niš ne kužim (drugim riječima, Christopher Priest sindrom). To se nekako baš i ne bi smjelo desiti, imamo hvalabogu dovoljno pismenih i načitanih i kritičnih ljudi da preuzmu kormila ili se pridruže veslanju.






To je što se tiče pitanja iz originalnog posta. Eh a sad o budućnosti. Ima nešto što mi je tek nedavno došlo do glave...

Žalimo se da nam pisci ne pišu ili pišu slabo ili pišu lošije nego su nekad pisali. A što tim istim piscima imamo za ponuditi? Ne, ozbiljno, što taj potencijalni novi ili postojeći sadašnji pisac ima za dobiti time što će pisati i poslati priču na natječaj i objaviti ju? I da, gledam neku korist od svega toga jer ne, ne smatram da autori imaju 'na neki način obavezu pisati', valjda kao otplatu duga istoj sceni na kojoj im je 'karijera' počela a ako ćemo pisati samo zato da bismo nešto napisali onda ćemo pisati i za ladicu, isto nam je, nije li?

Novaca nema, nema slave ili medijske pozornosti. Ima priču tiskanu na papiru a nije ju sam printao da bi ju frendovima na čitanje davao i u lijepom uvezu koji može lijepo na policu staviti a autorske primjerke i frendovima i rođacima dijeliti. Jebeno dobar osjećaj kad ti je priča tiskana u zbirci ili časopisu, apsolutno. To te drži prvih par puta dovoljno da ne razmišljaš o ičem drugom.

A kasnije?

Sad, da, svi mi pišemo jer volimo pisati, nitko se ovim ne bavi jer misli da će neke grde pare sad uletiti iz vedra neba. Pišemo jer volimo pisati, pišemo jer nas to ispunjava, pišemo jer želimo napredovati kao pisci. Ali pošto ne želimo baš pisati za ladicu, potreban je dodatni poticaj, što je sasvim u redu.

Recimo da si novi pisac, tek trebaš objaviti nešto. Godišnja produkcija zbirki i fanzina i časopisa se čini kao golemi teritorij koji treba pokoriti, trebat će možda i pokoja godina ili više da na svakom brdu zapikneš prvu zastavicu. Pišeš k'o blesav, šalješ priče, čitaš konkurenciju, pokušavaš vidjeti gdje si fulao a gdje su oni pogodili, pitaš savjete, tražiš probne čitatelje i recenzente.

I onda si upiknuo prve zastavice, napravio prve recke, stavio kvačicu kod svake stavke, zadovoljio opsesivno-kompulzivni poremećaj (zaradio achievement, za mlađe među nama :P ) I što onda?

Daklem, novca i slave se nećeš nagledati baš, to ti je sad jasno. Van si do prošle godine mogao dospjeti samo ako se sam prevedeš i ganjaš natječaje, onda je uletio Eurokon i zbirka Kontakt (koja je pretpostavljam dobila nekakvu potporu za prijevod?) i nadam se da neće proći još decenija il' dve prije nego budemo imali priliku slijedeći Kontakt slati vani. Ali Kontakt je za sada ekstremni slučaj.

Shvatiš tada, ako već i prije nisi, zašto u biti napisano šalješ na natječaje: kako bi te netko pročitao i rekao 'bogamu, ovo je baš dobro, svaka mu/joj čast'. Možda i da ti priđe i čestita na priči, pita za posvetu, ponudi cugu. Nedaš pare pa daj mi onda barem da me netko čita, da nekog zanima što imam za reći, da sam nekog isprepadao, izdeprimirao, razveselio, ubio mu pola sata vremena.

E sad smo već negdje. U redu, možemo li onda piscu ponuditi čitatelje a ne tražiti od njega da piše i šalje ako mu se doslovno ništa ne može ponuditi više od, 'evo ti priče tiskane ali šanse da će ju čitati netko tko nije sferin/artefaktov žiri su ti skoro pa nula?'

Pa...

Sferakonska zbirka dolazi najvećem broju ljudi u ruke - provjereno - i time daje najveće *potencijalno* čitateljstvo. Doduše, ti svi potencijalni čitatelji možda komotno frknu zbirku u kutiju s potpalom doma, ne znamo ali potencijal postoji dok recimo istrakonska zbirka ne ide u ruke nikome osim autorima i knjižnicama u kojima - opet potencijalno - možda biva čitana dok se ne raspadne. Opet, ne znamo ali sferakonska zbirka po distribuciji šije sve ostalo što tijekom godine izađe i to je činjenica.

Istrakonska je ove godine opet jedva popunila minimalan potreban broj stranica za tisak i opet su - član žirija mi sam reče - pustili priče koje inače baš i ne bi jer eto, da nije obajvljena istrakonska ove godine, ne bi dobili sredstva za slijedeću godinu. Sad, naravno, gleda se u budućnost jer mora se gledati u budućnost i propusti se pokoja loša priča kako bi se moglo za slijedeću godinu potencijalnim novim *dobrim* pričama i autorima osigurati mjesto za objavljivanje. Nužno zlo, recimo, apsolutno prihvatljivo, živimo u stvarnom svijetu, ne u Ozu a bome definitivno nije jedino počinjeno radi potencijalne dobrobiti hrvatskog esefa (a nužna su zla onako, tema za sebe već :zubo: ).

FFK zbirka ima čitanost otprilike koliko i istrakonska zbirka ali dolazi s dva dana abnormalno fine hrane i cuge i besplatnog smještaja u Pazinu i besplatnog vozanja po Istri s hrpom ljudi koji te kuže jer su kao i ti, pisci.

Ubiq puca biti najviša ljestvica kvalitete i kao takav potvrda da si stvarno dobar pisac a svakih par brojeva dobiješ poklon bon za kupnju iz Mentorova kataloga kao svojevrsni honorar za objavu. Usto, Ubiq jebeno fensi izgleda kad ga nekom pokažeš, ono, pomisle ljudi da si ozbiljan pisac. :zubo:

I tako...



Mislim, svi mi koji sad ovdje nešto komentiramo i ovi koji samo lurkaju (da, ti, na tebe mislim) i dalje pišemo jer volimo pisati i jer ne možemo zamisliti da *ne* pišemo. Samo, što je s potencijalnim novim piscima, kako možemo znati da će i oni biti voljni ostati na sceni? I kada će i nama dopizditi, pa ćemo dići ruke od nekog natječaja jer nam se čini da je svrha samom sebi a nit' čitatelji niti mi kao pisci imamo neke koristi od toga? Pa onda prije ili kasnije ta zbirka ili časopis rikne jer nije imao tko pisati za nju.

Hoćemo naprijed? E onda nam ne trebaju okrugli stolovi, paneli i kasnonoćne rasprave na terasi hotela, trebaju nam čitatelji. lli barem da nam se čini da ih imamo, za prvu će ruku i to upaliti.
Proud member of "Ireini najdraži ne-purgeri"

...and then Buffy staked Edward. The End

Zoran
The Q
Posts: 1724
Joined: 08 Aug 2003, 21:11

Re: Rvacki esef u dvaesprvom stoljeČu

Unread post by Zoran » 31 Aug 2013, 19:44

Elem, što se tiče Ubiqa i najviše ljestvice kvalitete, čuo sam žalopojke o manjku materijala od strane Žiljka više puta. Pa mi je malo upitno koliko se u takvim uvjetima može ostvariti takva razina. A i Mcn mi se silno začudio kad sam rekao da naši pisci objavu u Ubiqu smatraju nekom vrstom prestiža. On je tad smatrao da je Ubiq kvalitetom tekstova, a o distribuciji da i ne govorimo, ipak iza Sferakonske zbirke.

A to da Ubiq super izgleda, stoji. Jedino, džaba mu sva ljepota svijeta ako ni njega nitko ne čita.

Sferakonska mi dođe ko neko religijsko iskustvo; VJERUJEM da je neki od tih ljudi pročitaju, iako za to nemam dokaza :-p

Mislim da bismo trebali promijeniti neke naše prakse, jer mi se čini da se dosta truda ulaže u neke kanale koji baš i ne daju rezultata. Ili su ok za entry level autore kojima je bitno da budu objavljenii bilo gdje, dok za neke kasnije faze autorskog razvoja baš i nemamo neke opcije?

User avatar
Xaotix
The Source
Posts: 2706
Joined: 19 Apr 2005, 12:55
Location: Schrodingerova kutija

Re: Rvacki esef u dvaesprvom stoljeČu

Unread post by Xaotix » 02 Sep 2013, 01:41

Hrvatski SF 21. stoljeća. kako to gordo zvuči :D
E sad, kad gledamo cijelo ovo stoljeće, nmi se čini da smo negdje na istom ko i prije, osim što se jako promijenila percepcija kvalitete.
Sad kad sam to istresao, ajmo točku po točku ako vam se da čitati.
Zoran wrote: Jel se čita domaće spekulativne fikcije više ili manje nego prije? Ili je to sve isto?
Ajmo maknuti očigledno sa stola.
Rvati ne čitaju (Rvate).
Nama koji pratimo prodaju po šandovima na konovima se tako možda ne čini, jer ipak, nešto se prodaje, ali naklade su smiješne, u sve je mizerno kad se pogleda ukupni broj stanovnika. Klinci još nešto i čitaju, ali ih onda ubiju u pojam s lektirama, pa se ni njima više ne da.
Čitat će te ako si posvuduša, ili ako si u javnosti prekinuo strastvenu tajnu vezui s nekim celebom, pa će te se ljudi sjetiti sa stranica 24 sata ili Glorije.
nadalje, Rvati vole čitati romane. Zbirke nam dođu kao neke kupusare.

Sad iz tog bazena izdvoji čitatelje žanra i začudi se što ih ne znaš se poimence :(

Čitalo bi se i više da imamo kanale distribucije. Ljudi ne zaju da hrvatski SF postoji. I mene je iznenadilo koliko me njih blijedo pogledalo kad sam im to spomenuo. Ali stvari nisu tako crne. Osobno poznajem (jednoznamnekast) broj ljudi koji je počeo čitati domaći SF nakon što je posudio SFerakonsku zbirku (uglavnom nakon dovlačenja na kon ili jednostavno jer su nam bile najdostupnije). Nakon toga su prešli na romane i FFK zbirke (lakše im je bilo uvalit nešto s privlačnom im temom), a i dalje redovno posuđuju zbirke. Kupe eventualno roman (jedan je kupio Izvršitelje), SFerakonsku dobiju s upadom, a do ostalih im se ne da kopat i trošit novce kad ih imaju na mojoj polici. :oops: Čak znam jednog potpunog ne-čitatelja koji je iz usluge pročitao zbirku, svidjelo mu se, počeo je čitati, i sad gute Martina i Abercrombia. Ajd, možda postane redovna i s domaćicama...

Zadnjih par godina imamo trebnd romana na kiosimca, čak je i Algoritam preuzeo taj model. E ad, domaća izdanja su dosad bila tiha jeza, ali se ipak prodavala jer ljudi ne zjau za bolje. A kad proičitaju Lune i Krvave mejsece, onda vjerojatno nemaju volje čitati dalje.
Zoran wrote: Jel se piše više ili manje nego prije?
Jel se izdaje više ili manje nego prije?
Kao št orekjoh, čini mi s da tu imamo konstantu, sa zanimljivim šiljkom u broju pisaca.
Već sam ovdje negdje blebnuo teoriju o literarnim radionicama i njhovom značenju za broj pisaca. Ali sam misli mda su nas one malo zavele. Klasični krug života nam daje pisce koji pišu, i onda svrmenom prestanu iz raznih razloga (da Zorane, gledam tebe :hehe: ). Njihovi redovi su se u 21. stoljeću popunjavali prvo iz Macanovih literarnih mučionica, a zatim i iz Zoranovih laboratorija fantastike. i tu smo najednom imali bum, s velikim brojem ljudi i ideja! Sad kad se taj val zaustavio, redovi se opet prorijeđuju, jedino što se više ne pune istim bumom kakvom smo svjedočili. Stoga imamo percepciju pada broja pisaca.
Ok, ad se pojavila ekipa u Slavonskom brodu.iako su većinom mladi pisci, ima među njima i onih koji redovno upadju u redovna fandomska izdanja. Ali njih ne poznamo, što me vodi na

Drugo,
Čini mi se da količinu napisanog percipiramo prema piscima. Po zbirkama i časopisima vidim mnogo novih imena, neka su se i ustalila. Ali te ljude ne poznamo, jer nisu došli iz radionica, iz fanomskih udruga, ne motaju se po konovima i ne cugamo skupa. Jednostavno ih ne percipiramo i čini na mse daih je malo. Jel sad to veze ima s onim glasinama o incestuoznom fandomu... :fuch:

Treće,
nekad je bilo puno manje mjesta za objavljivanje, na neki broj od X pisaca. Količina pisanja je narasla, mediji za objavu su to popratili, ali sad kad se količina napisanog vratila na normalu, raspršila se preko više zbirki i časopisa pa nam se čini da se manje piše.

A broj izdanja... NOSF magazinj je u dugom zimskom snu (stalno pričamo o novim brojevima, ali vremena mnema, vremena...), Parsek pati od zamora uredništva (i uredništvo je već napravilo korake povodom toga), ali Sirius B počinje objavljivat ilokalce, imamo Marsonike i brdo kiosk izdanja. Ok, kiosci nisu za nas, ali možda nešto uspije i po tom pitanju.
Zoran wrote: Jel kvaliteta rasla, pala ili stagnirala?
Kvaliteta napisanog je rasla, pa padala kako su dolazili novi mladi pisci, pa opet rasla kako su se oni usavršavali. Neki autori su zasićeni pa katkad odrađuju priče i nažvrljaju ih nogom, a mladi su zbog neznanja zapeli na Siriusima i nemaju pojam o tome što se pisalo u međuvremenu.. Ali kad to usporedimo s kontinuitetom svih zbirki, rekao bih da napredujemo. Ono što se promijenilo je ljestviva kvalitete koju su podigli urednici i čitatelji .Navikli smo se na dobre stvari, i sad na mviše ništa nije dovoljno dobro. povodom togaa, mislim da bi kvaliteta mogla rasti. Što nam treba?

1. UREDNICI
Tu se slažem s lord Shaperom. Autori su se mijenjali, ali uredništva slabo. Gorak je to hljebac kojeg se malo tko želio prihvatiti. Vjerujem da i među urednicima vlada zamor nakon svih tih godina. Treba odgojiti novu generaciju urednika koji će imat iživaca uređivati i odgajati autore. Dopisivati se s njima i natezati dok ne iscijede ono najbolje. Toje dugoročni projekt i trebalo bi ljude stimulirasti da krenu u tom smjeru .Više urednika s više ukusa rezultirati će s raznovrsnijim idejama. prostora ia, vjerujem da bi i dosadašnjoj uredničkoj ekipi laknulo da im se pojave nadobudni regruti.

2. KANALI DISTRIBUCIJE
Stalna boljka. Kuburimo s dostavom tekstova čitatelju. riješenje vidim u dva kraka.
Prvo, treba se pojaviti na kioscima
Teško ćemo to sami, za to treba suradnja s nekim jakim poput 24 sata ili Algoritma, ali ako izdaju već 5 izdanje Mjeseca boje krvi, onda im se valjda kiosci isplate. Samo trebamo ponuditi ono što će mainstream publika uzeti u ruke. Dakle šablonksi YA, weltshmerz u grudima teen junaka + sveto trojstvo šega-šora-ševa.

Drugo, e-izdanja. Ali ne e-izdanja na nekim opskurnim dijelovima neta. Linkovi i najave na vrhu svih portala, Indexa i net.hr, 24 sata i svih ostalih koje ika itko čita,. I ne po lihvarskim cijenama kakve imamo sad, nego po normalnim cijenama koje će Rvati platiti bez (previše) gunđanja.
Sve to ukoliko nam dozvole zakoni i Ministarstvo financija.

I to nam može biti noga u vratima. Više čitatelja, bolja percepcija, viša kvaliteta, i više ljudi zainteresiranhi za pisanje.
Randomness is strong with this one!

Zoran
The Q
Posts: 1724
Joined: 08 Aug 2003, 21:11

Re: Rvacki esef u dvaesprvom stoljeČu

Unread post by Zoran » 02 Sep 2013, 11:44

Ja b se tu složio po više stavki. Osim po onoj da ne pišem, sunce li ti tvoje :kava: iako nije čudno da je prestajanje sastavni dio ciklusa pisca, jer nakon nekog vremena dosadi lupat glavom o zid. Nekom prije, nekom kasnije.

al uglavnom

ako rvati vole čitat romane, a ne zbirke priča (a znamo da to nije samo do rvata, jer su popropadali i svjecki časopisi) tja, možda nam onda ne treba toliko zbirki, časopisa, fanzina? Ok, dobro je da postoji neki medij na kojem se novi mogu učit, ali možda bi bilo dobro da se na Sferakonu mjesto zbirke dijeli roman?

Istrakonsku zbirku nitko ne čita, možda bi netko pročitao istrakonski roman? Uz pretpostavku da ima prihvatljivu cijenu i distribuciju, naravno.

I štajaznam, jel netko od vas u kontaktu s tim starim fanom Antičevićem pa da nam čovjek kaže jel ga baš briga za to što mi smatramo "sf scenom" pa ni ne zna da tu neki pisci postoje, il je bacio oko i ustanovio da to sve što mi pišemo niš ne valja?

Glede radionica, ja imam grižnju savjesti što sam polaznike tih svojih učio da trebaju pisati ko, ne znam, Darko Macan i Milena Benini, objavljivati u žanrovskim publikacijama i truditi se da dobiju Sferu.
Time sam im upropastio perspektivu. Trebao sam ih mjesto toga učit da budu ko Valentina Heart pa bi imali neku šansu. Al dobro, još su mladi, možda se spase.

A vidim da se i Milena pomalo baca u te vode, samo da odustane od hrvatskog pa možda i za nju bude šanse. :P

User avatar
Acrodyn
Puppeteer
Posts: 112
Joined: 18 Dec 2009, 21:24

Re: Rvacki esef u dvaesprvom stoljeČu

Unread post by Acrodyn » 02 Sep 2013, 14:06

Glede radionica, ja imam grižnju savjesti što sam polaznike tih svojih učio da trebaju pisati ko, ne znam, Darko Macan i Milena Benini, objavljivati u žanrovskim publikacijama i truditi se da dobiju Sferu.
Time sam im upropastio perspektivu.
Dobro, ja nisam dio prave radionice, ali najglavnije što sam do sada naučio od tebe je da trebam što prije početi pisati o ženama koje plešu po mall centrima. :zubo:

Zoran
The Q
Posts: 1724
Joined: 08 Aug 2003, 21:11

Re: Rvacki esef u dvaesprvom stoljeČu

Unread post by Zoran » 02 Sep 2013, 14:23

Acrodyn wrote:
Glede radionica, ja imam grižnju savjesti što sam polaznike tih svojih učio da trebaju pisati ko, ne znam, Darko Macan i Milena Benini, objavljivati u žanrovskim publikacijama i truditi se da dobiju Sferu.
Time sam im upropastio perspektivu.
Dobro, ja nisam dio prave radionice, ali najglavnije što sam do sada naučio od tebe je da trebam što prije početi pisati o ženama koje plešu po mall centrima. :zubo:
Tja, ne znam, ja od te priče s tim plesanjem još nisam imao neke koristi. :kava: Možda bolje da počneš PLESAT po mall centrima?

User avatar
LordShaper
The Q
Posts: 1053
Joined: 02 Jan 2008, 14:15

Re: Rvacki esef u dvaesprvom stoljeČu

Unread post by LordShaper » 04 Sep 2013, 15:36

Xaotix wrote: Rvati ne čitaju (Rvate).
Nama koji pratimo prodaju po šandovima na konovima se tako možda ne čini, jer ipak, nešto se prodaje, ali naklade su smiješne, u sve je mizerno kad se pogleda ukupni broj stanovnika. Klinci još nešto i čitaju, ali ih onda ubiju u pojam s lektirama, pa se ni njima više ne da.
Čitat će te ako si posvuduša, ili ako si u javnosti prekinuo strastvenu tajnu vezui s nekim celebom, pa će te se ljudi sjetiti sa stranica 24 sata ili Glorije.
nadalje, Rvati vole čitati romane. Zbirke nam dođu kao neke kupusare.

Sad iz tog bazena izdvoji čitatelje žanra i začudi se što ih ne znaš se poimence :(
Svaka na mjestu. Ali ajde, to što volimo čitati romane a ne zbirke nas barem gura u svjecke trendove tako da ono...yay us :zubo:

Čitalo bi se i više da imamo kanale distribucije. Ljudi ne zaju da hrvatski SF postoji.
I ovo se uvijek spomene na godišnjem kukanju oko stanja u hrvatskom esefu ali osim prijedloga da Žiljak napravi skandal na nekom crvenom tepihu pa se za nas pročuje po svim medijima nije bilo konkretnih a izvedivih prijedloga rješenja...
Zadnjih par godina imamo trebnd romana na kiosimca, čak je i Algoritam preuzeo taj model.
...ali sam prošlog ljeta baš pomislio kako bi kiosci mogli biti potencijalni spas situacije...
E ad, domaća izdanja su dosad bila tiha jeza, ali se ipak prodavala jer ljudi ne zjau za bolje. A kad proičitaju Lune i Krvave mejsece, onda vjerojatno nemaju volje čitati dalje.
...ako se kvalitetne domaćice na kioske probiju prije nego gorenavedeni u potpunosti zacementiraju 'rvacki esef ne valja' stav.
Drugo,
Čini mi se da količinu napisanog percipiramo prema piscima. Po zbirkama i časopisima vidim mnogo novih imena, neka su se i ustalila. Ali te ljude ne poznamo, jer nisu došli iz radionica, iz fanomskih udruga, ne motaju se po konovima i ne cugamo skupa. Jednostavno ih ne percipiramo i čini na mse daih je malo. Jel sad to veze ima s onim glasinama o incestuoznom fandomu... :fuch:
Hm, složio bih se s tobom ali ja pak imam dojam da ta nova imena ulete jednom ili dvaput (Istrakonska obično) i onda nestanu, bez da uspostave stalnu pojavu tamo ili napreduju do sferakonske ili Ubiqa.
Treće,
nekad je bilo puno manje mjesta za objavljivanje, na neki broj od X pisaca. Količina pisanja je narasla, mediji za objavu su to popratili, ali sad kad se količina napisanog vratila na normalu, raspršila se preko više zbirki i časopisa pa nam se čini da se manje piše.
Viš' vraga, ovo mi nije palo na pamet. Misliš da je ovo ustvari optimum koji mi krivo percipiramo kao manjak?
A broj izdanja... NOSF magazinj je u dugom zimskom snu (stalno pričamo o novim brojevima, ali vremena mnema, vremena...), Parsek pati od zamora uredništva (i uredništvo je već napravilo korake povodom toga), ali Sirius B počinje objavljivat ilokalce, imamo Marsonike i brdo kiosk izdanja. Ok, kiosci nisu za nas, ali možda nešto uspije i po tom pitanju.
Yep, dobro je što kad jedno mjesto nestane ili zamre, drugo se pojavi.
Kvaliteta napisanog je rasla, pa padala kako su dolazili novi mladi pisci, pa opet rasla kako su se oni usavršavali. Neki autori su zasićeni pa katkad odrađuju priče i nažvrljaju ih nogom, a mladi su zbog neznanja zapeli na Siriusima i nemaju pojam o tome što se pisalo u međuvremenu.. Ali kad to usporedimo s kontinuitetom svih zbirki, rekao bih da napredujemo. Ono što se promijenilo je ljestviva kvalitete koju su podigli urednici i čitatelji .Navikli smo se na dobre stvari, i sad na mviše ništa nije dovoljno dobro. povodom togaa, mislim da bi kvaliteta mogla rasti. Što nam treba?
Pitao bih kako su pobogu *mladi* zapeli na Siriusima :zbunj: , gdje ti ljudi žive i što čitaju ali onda se sjetim da se kod nas žanra prevodi slabo i da ti mladi valjda uz to često kad pitaju nekog starijeg za preporuke nalete na nekog dedu kojem je Clarke još uvijek vrh.

A o kvaliteti i što bismo (čitatelji i urednici) sad htjeli, *to* je tema za raspravu na godišnjem kružnostolnom kukanju.

1. UREDNICI
Tu se slažem s lord Shaperom. Autori su se mijenjali, ali uredništva slabo. Gorak je to hljebac kojeg se malo tko želio prihvatiti. Vjerujem da i među urednicima vlada zamor nakon svih tih godina. Treba odgojiti novu generaciju urednika koji će imat iživaca uređivati i odgajati autore. Dopisivati se s njima i natezati dok ne iscijede ono najbolje. Toje dugoročni projekt i trebalo bi ljude stimulirasti da krenu u tom smjeru .Više urednika s više ukusa rezultirati će s raznovrsnijim idejama. prostora ia, vjerujem da bi i dosadašnjoj uredničkoj ekipi laknulo da im se pojave nadobudni regruti.
E upravo ovo.
2. KANALI DISTRIBUCIJE
Stalna boljka. Kuburimo s dostavom tekstova čitatelju. riješenje vidim u dva kraka.
Prvo, treba se pojaviti na kioscima
Teško ćemo to sami, za to treba suradnja s nekim jakim poput 24 sata ili Algoritma, ali ako izdaju već 5 izdanje Mjeseca boje krvi, onda im se valjda kiosci isplate. Samo trebamo ponuditi ono što će mainstream publika uzeti u ruke. Dakle šablonksi YA, weltshmerz u grudima teen junaka + sveto trojstvo šega-šora-ševa.
Ne mora nužno biti čak ni samo to, treba vidjeti kako je Algoritam zadovoljan s kiosk izdanjem prvog dijela del Torove vampirske trilogije (tj. ako se drugi dio na kioscima uskoro pojavi znat ćemo da su zadovoljni).
Drugo, e-izdanja. Ali ne e-izdanja na nekim opskurnim dijelovima neta. Linkovi i najave na vrhu svih portala, Indexa i net.hr, 24 sata i svih ostalih koje ika itko čita,. I ne po lihvarskim cijenama kakve imamo sad, nego po normalnim cijenama koje će Rvati platiti bez (previše) gunđanja.
Sve to ukoliko nam dozvole zakoni i Ministarstvo financija.
Mislim da su e-izdanja nužna ako se želimo prevoditi i imati prisutnost vani ali što se tiče lijepe naše, sumnjam u ikakav veći doseg k publici od onog kakav sad imamo pošto, jelte, kasnimo za svijetom kojih desetak godina i tako...
Proud member of "Ireini najdraži ne-purgeri"

...and then Buffy staked Edward. The End

Zoran
The Q
Posts: 1724
Joined: 08 Aug 2003, 21:11

Re: Rvacki esef u dvaesprvom stoljeČu

Unread post by Zoran » 04 Sep 2013, 16:50

Dakle, konkluzija je da nam ne valjaju urednici i da moramo pod hitno na kioske?

Eto, Pihač je ovaj prvi problem riješio tako što mu knjiga nema urednika. Nije da se ne vidi.

A kako se na kioske dođe?

Onomad sam čuo da su stripovi nestali s kioska jer su kiosci uveli paušal, tj. prodao ti ne prodao, određeni broj tisuća kuna moraš platiti da bi uopće na kioske došao. Time je s kioska efikasno protjerano sve što se prodaje u manjem broju primjeraka od onog isplativog.

E sad, koje su točno brojke ne znam, al računam da bi smo našu tipičnu tiražu trebali množiti barem s deset. A tko bi htio stati s novcem iza toga?

Zoran
The Q
Posts: 1724
Joined: 08 Aug 2003, 21:11

Re: Rvacki esef u dvaesprvom stoljeČu

Unread post by Zoran » 04 Sep 2013, 19:54

E sjećam se kad se na nekom sferakonu netko žalio da nam fali dobrih urednika. Onda se Macan deklarirao.kao uvrijeđen i odbio doći na okrugli stol o hr sf-u. Nikad nisam bio siguran koliko je stvarno uvrijeđen, a koliko mu se samo nije dalo na okrugli stol.

Aleksandar Ziljak
Ancient
Posts: 959
Joined: 09 Apr 2004, 18:42

Re: Rvacki esef u dvaesprvom stoljeČu

Unread post by Aleksandar Ziljak » 04 Sep 2013, 20:52

Moje iskustvo s uređivanjem UBIQ-a je da iz broja u broj imam sve manje priča. Ne kvalitetnih priča, nego priča uopće, točka. Vidjet ću što će se dogoditi u sljedećih 15-dana za jesenski broj, ali ne ohrabruje. Mora se shvatiti da urednici ne pišu SF (ili ikakve druge) časopise. Oni ih rade od onoga što dođe. UBIQ je bio - smatram s razlogom - postavio prilično visoke kriterije, što je dovelo do odbijanja povelikog broja pristiglog materijala, ali ja sam prilično uvjeren da je UBIQ objavio ono najbolje što je imao. Ne ono što bismo htjeli ili željeli ili na što natežemo maloga, već što je imao. Što je stiglo. Što su ljudi poslali. Tako da ne živite u uvjerenju da je UBIQ nešto odbacio jer se, eto, nama tako svidjelo. U UBIQ-u se pojavilo dosta novih autor(ic)a (u odnosu na trenutak kad je projekt krenuo), ali mnogi često izgube zamah nakon 2-3 priče, što je fenomen koji se dao vrlo dobro pratiti još u SIRIUS-u. Da li su to autori koji se ispucaju nakon nekoliko priča i više nemaju što za reći? Ili je cjelokupna situacija demotivirajuća? Vjerojatno i jedno i drugo.

Koliko su urednici zamoreni? Kao što rekoh, urednik radi s onim što dobije, pri čemu ja, na veliku žalost svih prisutnih, ne smatram da moram sređivati loše priče. To nije moj posao. Posao je pisca da napiše dobru priču. Ne urednika da od loše radi dobru. Što ne znači da s mnogim pričama kao urednik nemam itekakvih okapanja da ih dovedem u onaj oblik koji smatram prikladnim za objavljivanje.

Distribucija i nedostupnost te nekorektnost postojećih distribucijskih kanala prema malim izdavačima je opće poznata i rezultat je svekolikog divljanja monopolističkog kapitalizma. Ima dva načina da se to riješi. 1.) Udri bandu! 2.) Stvori si nove kanale. Ovo oni mali nakladnici s kojima imam posla nisu već dugo vremena u stanju napraviti, a ja tu nažalost nisam puno pametniji, jer je to košta i vremena i truda i novaca, a to mali nemaju, posebno ono zadnje.

Prodaja je takva kakva jeste. Hrvati jesu navikli i stalno žicaju da nešto dobiju zabadava ili džabe. A knjiga izdana u malom tiražu ne može koštati kao ona izdana u peterocifrenome za monopolistu koji ima na raspolaganju nekoliko tisuća prodajnih mjesta (gdje tete prodavačice pizde i ne znaju kaj bu s tim knjigama i DVD-ima u samoposlugama gdje se prodaju kruh i mleko i šamponi, samo pogledajte gdje ta roba znade biti u prosječnom K... dućanu). Mali izdavač ne može raditi kao veliki, bombardirati kao 8. zračna armija, zasipati pola krajine, pa što pogodi - pogodi. Veliki izdavač izlazi s puno naslova u velikim tiražama (posljedično mala cijena prava, prijevoda, preloma, dizajna po primjerku, a i za tisak se dobije popust na količinu), od toga istinski uspjeh požanje možda 25% objavljenoga. To mali ne može. I ne može imati jefinu knjigu. Pa onda, ako hoćete hrvatski SF, dragi čitatelji, odrešite kesu. Ili ga uskoro neće biti. Jednostavno.

Što se tiče medijske slike. Prostor za književnu kritiku se kod nas značajno suzio, da ne kažem nestao. Uzroke vidi u prethodnom odlomku. Odnosno, preciznije, pomaknuo se u sferu interneta, sa svim dobrim i lošim posljedicama.

Motivacija za pisanje. To je nešto što mora pronaći svaki autor(ica) za sebe. Tu pomoći nema. Novac ne može biti motivacija, jer ga mali nakladnici ili nemaju uopće, ili imaju toliko malo da je to smiješno. Po onome što sam recentno čuo, ni veliki se baš ne prse velikim parama.

Ono što je možda najtužnije je zapravo priličan nedostatak interesa hrvatskog fandoma za domaći SF. U suštini, svaki objavljeni naslov, zbirka ili roman, dobije vrlo malo osvrta, oko njega bude malo ili nikakve rasprave, na promocijama se pojavi 3-5 ljudi, pa se onda uistinu postavlja pitanje zanima li ikoga to što se radi? Ovo bi mogao biti veliki, ako ne i odlučujući demotivacijski faktor.
A. Ziljak

Zoran
The Q
Posts: 1724
Joined: 08 Aug 2003, 21:11

Re: Rvacki esef u dvaesprvom stoljeČu

Unread post by Zoran » 04 Sep 2013, 22:06

Žiljak, pišem nešto, nisam siguran hoće li ti odgovarat, ali poslat ću ti za petnaestak dana pa ti vidi.

Što se demotivacije tiče, ako neće nitko čitat, što bih ja objavljivao? To je prvi korak, drugi je da ne trebam ni pisat, mogu blejat u plafon i vrtit si filmove u glavi. Al da ne idemo odmah tako daleko... znamo, rekli smo to više puta, da publika neće priče nego romane. Što ti Žiljak ne bi u svakom broju UBIQ-a objavio po jedan roman? Osim ako ni njih nema, a to je sad pitanje zašto ih nema i zašto nema priča za Ubiq i ostale stvari:

- ima ljudi kojima nije interesantno pisat priče. Ako cijeli život čitaš uglavnom romane i voliš romane, onda pćeš i pisat romane. Ajde, pisali su ljudi kratke priče s računicom da će njih negdje objavit (zbirci, časopisu) pa će se afirmirat pa će lakše nać izdavača za roman. Ta spika sad pada u vodu. Em se ne možeš afimirat kroz kratku formu jer je nitko ne čita, em se pokazuje da afirmiranost autora nije presudna za objavljivanje nego moraš pisati ono što je taj čas in. Tematski, kvaliteta je nebitna. Štoviše, možeš i sam objaviti online, izgleda da više nije sramota.

- obzirom da ta izdanja nitko ne čita, ima ljudi koji pišu pa ni ne znaju da ubici i zbirke postoje. A ionako vjerojatno pišu romane.

Nego, kako svi ti ljudi pišu romane i sad ima i taj nanowrimo gdje masovno pišu romane, i kako sad zbilja svaki idiot s pristupom internetu objavljuje romane online, kako to da za godišnje nagrade žiriramo samo 4-5 romana? Jel negdje na netu postoje deseci domaćih žanrovskih romana za koje ne znamo? :ninja:

User avatar
Xaotix
The Source
Posts: 2706
Joined: 19 Apr 2005, 12:55
Location: Schrodingerova kutija

Re: Rvacki esef u dvaesprvom stoljeČu

Unread post by Xaotix » 05 Sep 2013, 01:09

LordShaper wrote: Viš' vraga, ovo mi nije palo na pamet. Misliš da je ovo ustvari optimum koji mi krivo percipiramo kao manjak?
Ne bih rekao optimum, nego prosjek. Ali uzmimo u obzir i Žiljkovu primjedbu na broj pristiglih priča u Ubiq, pa razmislimo o tome koliko je prije priča dolazilo. To bi trebalo pitati one koji su urednikovali početkom stoljeća pa usporediti dojmove...

Zoran wrote:Dakle, konkluzija je da nam ne valjaju urednici i da moramo pod hitno na kioske?
Nisam rekao da ne valjaju, nemoj da moi zbog tebe počnu palit križ pod prozorom :dum: :zubo: Čini mi se da su umorni, i da nemaju više živaca čitati brljotine i iz dreka vaditi bisere. Što je u stvari vezano uz ovo:
Aleksandar Ziljak wrote:Posao je pisca da napiše dobru priču. Ne urednika da od loše radi dobru.
Moj dojam uredničkog posla je da je urednik taj koji iz kilave priče izvuče dobru ili sugerira autoru greške i navuče ga da pokuša s drugom boljom verzijom. Razumijem da poanta Ubiqa nije stručno usmjeravanje poletaraca, to bi trebala biti orijentacija urednika fanzina, koji se potrude napraviti nešto iz mladih i neiskusnih autora, ne bi li napravili stvar vrijednu "krunskih izdanja" - časopisa i zbirki u koje bi se ljudi trebali trgat da uđu. To je ona crta fanzin - semiprozin - časopis koja je crkla svuda u svijetu. E sad koja će tu motivacija bit, ne znam.

Ja se već neko vrijeme bavim idejom da potegnemo neku novu literarnu radionmicu u SFeri, nisam jedini, imamo i neke opcije s objavljivanjem, možda nađemo i neki motiv i mamac, makar boca brlje, u ime hrvatske (a i šire) literarne povijesti. Trebamo razglasiti, pa vidjeti koliko će to biti plodno.


A kiosci... treba ići kroz te velike. Algoritam, ili nekgo tko još ima snage. Tu se poteže pitanje zašto je dosad linija između domaćih pisaca i Algoritma bila mrtva, što se i poteglo i na zadnjem SFerakonskom okruglom stolu, uz sijaset vrlo oštrih riječi. Teoretski, trebalo bi počet nositi rukopise tamo jer pušu novi vjetrovi i pojavila se se neka nova lica. Na nama je da vidimo.
Zoran wrote:Nego, kako svi ti ljudi pišu romane i sad ima i taj nanowrimo gdje masovno pišu romane, i kako sad zbilja svaki idiot s pristupom internetu objavljuje romane online, kako to da za godišnje nagrade žiriramo samo 4-5 romana? Jel negdje na netu postoje deseci domaćih žanrovskih romana za koje ne znamo? :ninja:
Pisali smo već o domnaćima koji pišu romane, ali objavljuju na engleskom on-line.Većina ovdje zna jednu osobu koja je već objavila nešto na webu - Maja Š.
E sad, zašto ih ne žiriramno, zašto ne znamo za njih? Da li su oni ikad potegli nekog od nas za rukav i rekli "ej vidi moj novi roman"? Ili se boje da ćemo ih odkantat po kratkom postupku uz kolutanje očima? Što se žiriranja tiče, ne znam kakve su propozicije Artefakta, za Sferu o obzir dolaze radovi koji su prošli urednički proces. Kolko tog procesa prolaze samizdati na webu? :scratch:
Randomness is strong with this one!

User avatar
Nazir
Ancient
Posts: 917
Joined: 09 Aug 2006, 16:41

Re: Rvacki esef u dvaesprvom stoljeČu

Unread post by Nazir » 05 Sep 2013, 09:56

Xaotix wrote: Što se žiriranja tiče, ne znam kakve su propozicije Artefakta, za Sferu o obzir dolaze radovi koji su prošli urednički proces. Kolko tog procesa prolaze samizdati na webu? :scratch:
Mislim da je bolan odgovor - nula urednikovanja ... eventualno ako ću moć svoju tetu Baricu navest kao urednicu jer mi je pročitala prvi draft i rekla da je super :zubo: Al opet, koliko uopće znamo tih online romana?

Koliko sam nešto sitno pohvatao, NaNoWrimo procesi su uglavnom iskre koje su se prebrzo ugasile i završe kao "80% gotov roman u ladici, a i bojim ga se pročitati od početka da ne vidim što sam ono napisao". Malo karikiram, ali dobio sam dojam da je tu negdje. Imaih par za koje čujem da će jednog dana biti spremni za javnost, al to se tek treba vidjeti ... Između ostalog, možda bi trebalo pitati voditeljice NaNoWrima, koji uopće postotak sudionika zapravo piše žanr, a koji od njih piše sve ostalo? To što je voditeljstvo NaNo-a žanrovski orjentirano ne znači da su i sudionici ...

Što se tiče urednikovanja, malo ću uputiti raspravu s obzirom da sam se ovoga dotaknuo uživo s par ljudi - naime, nije toliko do toga da urednik mora spašavati prosječne priče i pretvarati ih u dobre. Bolna točka postaje nesrazmjer shvaćanja što znači "dobra priča". Nešto što je našoj "mlađoj" generaciji dobro i stvarno želimo čitati urednici su odbili kao veoma loše priče. Ovo ne tvrdim bezveze, pišem na svome iskustvu, a i svom mini istraživanju "Priča o zmajevima". Pročitao sam 3 ili 4 odbijene priče o zmajevima i zaključio da je zbirka mogla za jednu zvjezdicu biti bolja (meni) da su te priče (umjesto nekih drugih) ušle u zbirku. I jbg, šta ćemo sad? Urednik kaže da ne valja, a "mladi" pisci se hvataju za glavu. Ne kažem da je to uvijek, ali definitivno postaje bolna točka.

Post Reply