Općenito, veoma sam iznenađen. Neke naznake "akcijsko distopijskog sf romana" mi nisu baš sjele tako da sam knjigu zabrinuto otvorio i započeo s čitanjem. Ono što je super, roman stvarno spada u tu kategoriju, ali je odlično napisan. Akcija se dobro izmjenjuje s kratkim pauzama i vrlo rijetko se gubi u toj ravnoteži.
Ono što je bitno, čitatelj mora "progutati" neke postavke svijeta koje su stvarno bile WTF trenutci. Štoviše, čak sam se u jednom trenutku počeo pitati koje čudo me čeka u sljedećem poglavlju. Što je najbolje uspio sam pogoditi da SPOILER!!<<će jedan lik biti čovječja ribica.>> Naravno, baba je legenda. Tu sam se stvarno pošteno nasmijao i definitivno bi bilo super vidjeti je još koji put.
Imam nekih prigovora na "logiku" ponašanja par likova, ništa prestrašno, ali mi je malo upadalo u oči. Npr.:
SPOILER!!<<Nemam baš feeling da bi gl. lik ostao iste psiho strukture kad ga se prebaci u mozak mačke, a da bi ga npr. seksualno privlačile žene. Na našu osobnost uvelike utječe hormonska reakcija i sumnjam da bi se mačak baš tako palio, a kamoli dobivao ideje da on tu nešto "konkretizira" - no, na kraju romana postoji naznaka da je to itekako konkretizirano, u troje (Žiljak, jel se stvarno moramo brinuti? :zubo: )
Nadalje, lik Zlatne Tigrice mi je bio logičan dok se odjednom nije počela brinuti za djecu po putu. Ona je takve slučajeve u poslu gdje je bila morala gledati svaki dan. Kud baš odjednom ti osjećaji i takva promjena osobnosti dok se vraćala u zg da "dovrši svoj posao".
Dalje, kud bi neki lik kopirao svoju matricu svjesti u čovječju ribicu? Zašto bi netko kreirao takvo stvorenje? Jasno je da Žiljak ima neki osobni štih s time, ali mislim da je zato logika radnje malo patila (ok, u opisanome svijetu kakav je, na kraju samo slegneš s ramenima i čitaš dalje)
Starac s planine je pozitivan lik - zanimljiv odabir, ali tu imam osobni problem jer u biti ne vidim da je rješenje izobličenog društvenog sustava rušenje svih tornjeva koji postoje. no, u ludilu svega i ovo prolazi

Kraj - maaaaalo mi je nategnuto to da iz tornja u roku 5 min nanotehnologijom dobivamo 50 metarskog kerubina, ali ajde, za potrebe akcijske radnje, jasno mi je da je tako ispalo...>>
Eto, to su neke primjedbe koje su me malo zakačile, ali kažem, vidi se da je to takav roman pa mu se dosta lako prašta. Opet, roman je pročitan u jednom danu i to puno govori u prilog kvaliteti.