Priče o zvijezdama

[davors]

Knjiga je izašla, tko je bio na FFK-u dobio ju je ili kupio, tko nije moći će je, kažu nakladnici, od ponedjeljka kupiti na uobičajenim mjestima, iako malobrojnim (Profil Megastore u Zgb; Superknjižara, itd.), pretpostavljam da su je neki počeli i čitati, neki možda već i pročitali, pa da čujemo dojmove! Podsjećam, sadržaj je sljedeći:

Marina Jadrejčić: Zovem se Zeru
Jasmina Blažić: Zdjela, zvijezde i Mjesec
Robi Selan: Leteći Holandez
Adnadin Jašarević: Zvijezde, prah nebeski
Zoran Vlahović: Najstrašniji užas
Aleksandar Žiljak: Sretan rođendan, Sunčana
Sanja Tenjer: Kao iz pera Abrine bake
Ernie Gigante Dešković: Krik u kozmičkoj fugi
Milena Benini: Sviraj Bacha, Sam
Igor Rendić: Krijesnice
Dragana Stojiljković: Eden
Marko Fančović: Ubojica svjetova
Mirko Grdinić: Imam jednu dobru i jednu lošu vijest
Pavle Zelić: Galaktički žigolo
Boris Švel: Hrustavci na vjetru
Danijel Bogdanović: Počast

Pucajte!

[LordShaper]

prva runda (sebe neću hvaliti, to puštam drugima :zubo: )...

Adnadin Jašarević: Zvijezde, prah nebeski - fora, samo bi mi bilo draže da određeni urednik zbirke i voditelj programa nije tokom predstavljanja odao o kojim se likovima radi, pošto se tek na kraju priče skonta u čemu je štos :zubo:

Zoran Vlahović: Najstrašniji užas - impresionirala me ideja koja stoji iza načina na koji SPOILER!!<<sunce funkcionira kao divovsko računalo>>, a humor je baš fin...

Aleksandar Žiljak: Sretan rođendan, Sunčana - meni standardni Žiljak, prosječni čak rekao bih, no i prosječni Žiljak je iznad hrvatskog prosjeka

Dragana Stojiljković: Eden - jedna od klasičnih ideja ali izvedba mi nije loša, mada možda malo duže nego što bi trebala :scratch:

Marko Fančović: Ubojica svjetova - ubi me ono raščlanjivanje borbe, preskočio ga...

Pavle Zelić: Galaktički žigolo - :lol2:

Boris Švel: Hrustavci na vjetru - partizanski sf rado bih još priča o ovom liku čitao

Danijel Bogdanović: Počast - jezivo utoliko što mi uopće nije teško zamisliti da reality showovi odu ovoliko daleko :zbunj: (mada se ufam u pretpostavku da je to sve trend i da ćemo se za 20 godina smijati kako smo bespotrebno paničarili da će reality tv ubiti inteligentnu zabavu). Čekaju se Porast i Pomast

[uglib]

http://www.studentnet.hr/knjige/show/3670/

Konačno da i mene netko pohvali.

[SAMSUILUNOV OTAC]

O, i mene je pohvalio! :cheers:

[SAMSUILUNOV OTAC]

Evo i recenzije ove zbirke. Daklem, kao i do sada: ima spojlera, pa tko nije čitao, a namjerava... :dontknow:

Pa kaže:

Marina Jadrejčić: „Zovem se Zeru“
Nisam baš primijetio mnogo fantastike u ovoj priči, ali unatoč tome, njena pomalo melankolična stilistika i lagan tempo me uvukao u radnju i zadržao me u njoj do kraja. Jako lijepo ispričana topla priča, jednostavne, ali zbog odličnog stila zanimljive fabule, malo me svojom atmosferom podsjetila na Žiljakovu prošlogodišnju FFK-priču koja je također otvorila zbirku. Sviđam!
Ocjena: 4

Jasmina Blažić: „Zdjela, zvijezde i Mjesec“
Jasmina izgleda voli arheologiju. Prošlogodišnja priča, a i ona od prije dvije godine (ako se dobro sjećam) također su se odvijale u ili imale veze s tim miljeom. Ovoga puta radi se o pronalasku goleme parabolične antene zakopane pod zemljom i spekulacijama o čemu se tu zapravo radi. Slično kao i u Marininoj priči, i ovdje je fantastika zastupljena u tragovima iako na prvi pogled možda i ne djeluje tako. U tome, po meni i je problem u priči: sve su to samo spekulacije, jer na kraju ništa od teorija koje su navedene (a koje su zanimljive, pogotovo ono s Mjesecom) ne mora biti stvarno, iako može. Daleko od toga da priča nije zabavna. Je, ali fali mi ono nešto da bi bila vrlo dobra.
Ocjena: 3+

Robi Selan: „Leteći Holandez“
Nakon što sam ju pročitao, nad glavom mi se pojavio upitnik, zapravo nekoliko njih. Vrlo čudna priča (ali čudna u smislu – tko tu koga?) koju mi je teško smjestiti u neku ladicu. Osnovna ideja je dobra, ali način na koji je izvedena je ono što ju čini čudnom. Sve se nekako naglo događa i glavni lik prebrzo prihvaća neobičnog gosta koji mu je došao otkrivati tajne svemira. Međutim, nije to ono što je najčudnije u priči. Posjetitelj mi je zanimljiv, dijalog između njega i glavnog lika pomalo neozbiljan (ne znam je li to bila namjera autora?), njegova priča i cjelokupna fabula do tada može proći, ali onda se događaju dvije stvari koje su mi zasmetale. Prva je što je glavni lik možda sanjao sve to, a možda i nije. Uvijek je problem kvalitetno provesti u djelo ideju da su dogodovštine nekog lika samo san, bez da se izgubi potencijal priče. Ovdje to, po meni, nije uspjelo. A druga stvar, koja mi je najčudnija u cijeloj priči je njezin kraj. Nema ga. Čitao sam priču, okrenuo sljedeću stranicu, kad ono – priča drugog autora! Neznam kakav je efekt autor htio postići time, ali mene je ostavio potpuno zbunjenoga.
Ocjena: -3 (ali, i toliko samo zbog zanimljivog lika iz naslova i prve polovice priče)

Adnadin Jašarević: „Zvijezde, prah nebeski“
Adnadin voli u svojim FFK-pričama spominjati istarski fandom. Ovoga puta, onako usputno je spomenuo Istrakon. Ali, bez obzira na to priča je zabavna i brza za čitanje jer se sastoji uglavnom od dijaloga između likova. Zapravo se radi o fan-fictionu, ali ja to nisam skužio sve do pred kraj priče. Solidna pričica.
Ocjena: 3

Zoran Vlahović: „Najstrašniji užas“
Strah od automata, umjetne svijesti i prirodne svijesti, ali u objektima u kojima ih ne očekujemo, i sve to smiksano u spaljenu, zabavnu, neozbiljnu priču. Sviđa mi se Zoranov stil, vrlo je čitak, likovi govore normalnim svakodnevnim jezikom. Jedna zamjerka bi mi bila što se i navedene svijesti koje bi trebale biti nešto izvanredno, daleko nadmoćno ljudima, također izražavaju kao obični tinejdžeri koji provode vrijeme komentirajući cure u kafiću. Svijesti banke se to još može progledati kroz prste, jer se ona nalazi na Zemlji, pa se pri razvijanju mogla referirati isključivo na svoje okruženje, ali svijesti Sunca? Malo mi je to over the top. Ali, samo malo.
Ocjena: -4

Aleksandar Žiljak: „Sretan rođendan, Sunčana“
I u ovoj priči jedno sunce ima svoju ulogu (što nije teško za shvatiti iz naslova), ali ovdje potpuno drukčiju. Ne treba trošiti riječi o stilu, koji je kao i uvijek besprijekoran. Ideja priče je dobra, izvedba također, iako nije na razini prošlogodišnje Žiljakove priče. Škripi mi ona stvar da je slijepa putnica prostitutka. Mislim, okej je to, ali ima li to neku svrhu u ovoj priči, osim što prijevoz na Gehennu plaća u naturi? To bi mogla napraviti i da izrađuje vijence za sprovode. Što se tiče scene seksa, ja tu nisam prava osoba za kukanje, ali iz nekog razloga mi djeluje malo preeksplicitno u korelaciji s ostatkom priče koji ima sasvim drukčiji ton. Možda zbog svog onog lizanja, oblizivanja i sisanja.
Ocjena: -4

Sanja Tenjer: „Kao iz pera Abrine bake“
Od priče s ovakvim naslovom čovjek ne očekuje neku pucačinu, krv i meso koje frca na sve strane, pa to ovdje niti ne dobivamo, dapače, atmosfera je sasvim suprotna. Po ugođaju, priča me podsjeća na „Zovem se Zeru“, međutim, ova se događa na svemirskom brodu i govori o posadi i njihovim međusobnim odnosima, o ljubavima uzvraćenim i neuzvraćenim, o greškama prošlosti i o jednoj baki spisateljici. Jedino što mi je malo zapinjalo u očima dok sam čitao, je postojanje previše imenovanih likova koji nemaju ulogu u priči. Ali, ako izuzmem taj detalj, ovo je jako lijepo napisana space opera.
Ocjena: 4+

Ernie Gigante Dešković: „Krik u kozmičkoj fugi“
I ova priča se događa na svemirskom brodu, ali, ovdje, za razliku od prošle priče, ima vrlo malo likova, točnije - dva. Član posade i brodski kompjutor – na prvi pogled. Međutim, kako priča odmiče, stječe se sasvim drugi pogled na cijelu situaciju, i to pogled koji nije nimalo ružičast. Kao i kod Zorana, i ovdje svoju ulogu ima umjetna inteligencija, ali način njenog nastupanja je, po meni, napravljen bolje nego u priči „Najstrašniji užas“. Do sada, ovo mi je najbolja priča.
Ocjena: 4-5

Milena Benini: „Sviraj Bacha, Sam“
Da odmah razjasnimo: ja sam jedan od onih osam ljudi koji nisu gledali Casablancu, tako da vjerojatno nisam ovdje uspio pohvatati sve reference na taj film, niti sam možda adekvatan za objektivno ocijeniti priču, pa, eto, uzmite kritiku ove priče kako hoćete. Izuzimajući pozadinu priče iz kritike, iako je priča stilski nezamjerljiva, za fabulu ne mogu reći da je na razini prošlogodišnje Milenine priče. Prvi dio priče je odličan, međutim, na kraju, kao da je autorica shvatila kako više nema dovoljno kartica, pa se bacila na objašnjavanje razloga zašto su se dogodile stvari koje su se dogodile na početku. Što se tiče ocjene, teško je dati pravednu ocjenu, budući da ne znam koliko se priča oslanja na radnju iz filma i da li uopće.
Ali, neka bude ocjena: 3-4

Igor Rendić: „Krijesnice“
Ova priča mi je bila pomalo čudna. Ispočetka je to akcijska priča s prljavim settingom i stilom kakav bi koristio Vlahović. Onda se priča pretvara u neku vrstu romanse, koja to ipak nije do kraja. Čini mi se kao da autor nije imao potpunu sliku u glavi o tome kako bi priča na kraju trebala izgledati dok ju je pisao. Jer, ideja s krijesnicama (koja je dobra sama po sebi) je ostala neiskorištena, cijelo vrijeme sam se pitao zašto baš krijesnice, a ne recimo, radioaktivni otpad jer je i to moglo poslužiti kao razlog junakinjinog bijega. Što se tiče stila, tu je sve u redu, priča je fluidna i lako se čita, poprilično je dijalogovita.
Ocjena: 3

Dragana Stojiljković: „Eden“
Tipična svemirska opera, ne pretjerano originalna, ali vrlo čitljiva i korektno napisana. Iako sam pretpostavljao kakav će biti kraj priče prije nego je završila, ne mogu pronaći neku manu ovoj priči. Zvuči kao neka epizoda Star Wars-a kad bi Star Wars bila serija (budući da nisam niti fantatik niti protivnik dotičnih filmova, ovo znači da mi je priča sasvim u redu). Bilo je tu materijala i za nešto više od 10 kartica i vidi se da je autorica imala još ideja koje bi se ovdje mogle razraditi (kapetan piratskog broda, npr., koji se ne smatra piratom), ali propozicije su propozicije. Ok priča.
Ocjena: 3-4

Marko Fančović: „Ubojica svjetova“
Da je po ovome snimljen film u osamdesetima, glavnog lika bi glumio Guvernator ili Lundgren. Adrenalinska bum-bum priča s hrpom kseno-terminologije o tome što bi nam mogao donijeti susret s izvanzemaljcima u budućnosti. Ništa originalno, ali vrlo filmično. U nekim dijelovima me stil pisanja podsjetio na Vlahovićev. Dobri stari sf. Nemam zamjerki.
Ocjena: - 4

Mirko Grdinić: „Imam jednu dobru i jednu lošu vijest...“
Nekoliko zadnjih priča ima vrlo sličan setting. Svemir, svemirski brod, kojekakve malverzacije, pucačina i transport. Mirko dobro vlada svojom fabulom, sve teče, nema zapinjanja, ali nema ni nekih iznenađenja. Kao i Draganina, i ovo je korektno odrađena priča.
Ocjena: 3-4

Pavle Zelić: „Galaktički žigolo“
Deuce Bigalow meets „Me and him“ meets "Paulie the penis" i sve to u intergalaktičkom miljeu. Vrlo zabavna i dobro napisana priča s početkom i krajem. Ideja možda i nije najoriginalnija, ali je izvedba odlična. Ovo bi moglo ići u neku bluduću bludućnost. Puno bolja priča od prošlogodišnje Zelićeve.
Ocjena: 4-5

Boris Švel: „Hrustavci na vjetru“
Odvjetnički sf u umaku od NOB-a. Glavni lik je odvjetnik koji je već bio protagonist u Švelovoj prvonagrađenoj istrakonskoj priči „Razvod“. Ovoga puta, osim što se mora baktati s drugaricom Nadom i drugovima Valterom i Savom, tu su i problemi s OUR-ima i jedna ljubavna priča, koja nije samo ukras, nego ima svoju ulogu u priči. A hrustavci iz naslova? Pa, i oni su bitni za fabulu. Ova priča mi je bolja od „Razvoda“, ima dozu humora, krimića, romanse... gdje ćeš više? Švel stvara franšizu s potencijalom, zanima me kako će se dalje razvijati. Dobra priča.
Ocjena: 4+