McRobbie, A. (1993.), „Shut up and dance: youth culture and changing modes of femininity“, Young: The Nordic Journal of Youth Research, Vol. 1., Nr. 2., str. 13-32, Dostupno na URL: http://logic.itsc.cuhk.edu.hk/~b114299/ ... 32mcro.htm„Okretanje prema karijeri u glazbi i modi (kako god nesigurna ta karijera bila), kao alternativa potrošačkim izborima, jest snažno preferiranje sfere kulture. Rekla bih da takvo uključivanje može biti osnažujuće iskustvo, osobito za mlade ljude koji nemaju pristupa umijećima i kvalifikacijama koje se traže od mladih ljudi koji namjeravaju studirati ili naći zaposlenje. Subkulture su često način stvaranja radnih mjesta, dok ih je u tradicionalnim zvanjima sve manje. U tom nedokumentiranom, nezabilježenom i uglavnom “skrivenom” sektoru ekonomije, subkulture se u odnosu na glamurozni svijet sustava zvijezda i industrije zabave nalaze na suprotnom kraju spektra kulturne industrije.“ (McRobbie, 1993.)
..
Tj. htio bih reći da mi se sviđa stajalište McRobbie o subkulturi kao generatoru invencija u mainstream. Što bi htjelo reći da je korištenje mainstreama kao izlike i za što - sasvim besmisleno i kontraproduktivno!
Opsežna analiza stanja u mainstreamu može samo biti podloga za stvaranje mogućnosti za napredak subkulturnog. U ovome slučaju SF-a.
Čisto teorijski, jel.
...Empirijski, khm.
..
A ovo za Istrakon, baš mi se čini da je apsurdno koliko je taj eksperiment lako provesti par godina pa vidjeti učinke. Što se tu, uostalom, može izgubiti? I ne čini li se da bi manje nagrade svima uključenima možda pridonijele tome da manje uvježbani pisci nečemu streme? Pogotovo uzev u obzir da mainstream baš i nema takvih prilika u kojima pisci mogu dobiti pare. Što bi reklo - to je slabost mainstreama na kojoj bi žanr mogao profitirati, u smislu da bi u sebe uključio dodatne elemente. Možda, jel.