Jesmo li dosegli limit kvantitete domaće produkcije?

[Nazir]

Ja inače nisam ništ napisao, bilo od SF-a bilo od drugih tema, sad me malo i sram što se javljam na ovoj temi, ali kao zainteresirani čitač svega hrvatskog od SF-a, moram napisat svoje mišljenje.

Gle, sad cu bit grub pa cu rec: ne kenjaj :zubo: Nas "pisce" vec boli glava da se stalno međusobno razgovaramo o tome zasto nismo citani i zasto hrv pisce citaju samo drugi pisci. Tako da molim te, piši i komentiraj, to nam je svima stvarno jako bitno.

Nisam htio editirat, mislio sam da ideja ne košta ništa. Jel se sprema što u vezi dvadesetgodišnjice zbirke, možda bar neki best of sferakonskih priča?

Ono, ideja za jos koju "veliku" zbirku mi se sviđa... Bilo bi lijepo to izvest, s nekom potporom ili nesto sl. Ne bi bilo loše ostaviti to u zraku.

A za Sferakonsku, mislim da se za sada ne sprema nista posebno, ali slažem se, mogli bi bar na sferakonu napraviti neko predstavljanje svega što se desilo i postiglo...

[Sandman]

Kupuju li ljudi i izvan fandoma/konvencija SF zbirke? Ne znam, možda što je zbirka u SB ipak novum, mi smo na predstavljanju Marsonica 2 prodali 20-ak zbirki ono, slučajnim prolaznicima (OK, naša zbirka je jeftinija u usporedbi sa ovim dvjema).

Za početak ako se pojavite na Istrakonu, Sferakonu i Rikonu vjerojatno će se pronaći neki broj ljudi koji bi to kupili. Vjerojatno se radi o istim ljudima koji su zainteresirani i za slanje priča u zbirku. A izvan fandoma? Možda bi trebalo porazgovarati sa Horakom, koji je dosta aktivan s promocijom Siriusa B, odnosno ima štand na dosta mjesta koja nisu izravno povezana sa fandomom. Vidio sam mu štand i na filmskom festivalu. A možda pitati i Krušvara o njegovom iskustvu s Izvršiteljima(youtube ...).

[Xaotix]

... je li došlo vrijeme za nekakvu antologijicu hrvatske SF priče, dakle "creme de la menthe" svega od samostalnosti naovamo? Nek se i preklapa s Ad Astrom u jednom dijelu, nema veze. Pa se to i prevede na engleski pa da se i u Europi predstavimo?

Imaš Kontakt, zbirka izdana na Euroconu... Ok, nije "Creme de la menthe" svega od samostalnosti naovamo kako si ti želio, već joj je namjera pregled trenutno aktivnih jakih autora.

[Zoran]

Obziom da je ranije spomenuto (tko je spomenuo? Ti? Ne da mi se sad tražiti) da se uistinu razmišlja o objavljivanju te zbirke Kontakt u e-formatu, trebalo bi onda razmisliti i o promociji iste, ako želimo da to u svijetu itko pročita.

Koncept koji sam ja onomad koristio za "Izvršitelje" je danas zastario. Ne može se više bazirati na tematskim forumima, jer su ljudi s foruma otišli na društvene mreže. Dakle, društvene mreže i viralni marketing, s tim da se cilja međunarodno - ne na Hrvate.

[Afro]

E sad... Što se tiče objavljivanja na engleskom (jedino smisleno, IMO, domaće tržište je neprofitabilno), postoje neke prepreke:

1. vodeći sci-fi časopisi (The Magazine of fantasy & SciFi, Strange Horizons, Analog, Challenger...) plaćaju 5-10 centi po riječi za kratku priču (do 4.000 riječi). To je, da ne idemo u idealne slučajeve, cca. 300 dolara po priči. Drugim riječima, trebalo bi naći kvalitetnog prevoditelja za svojevrstan joint-venture: ukoliko vam priču objave, novac dijelite pola-pola (150 dolara svakom). Možete li naći prevoditelja sklonog riziku da ne dobije novac za svoj rad, na konju ste. Na poniju doduše, na punokvrnom grlu ste ako objave priču.

Generalno gledajući, sitna je to lova, no ako zbilja dobro pišete, možete godišnje objaviti 10-15 priča pa tako pokrpati kućni budžet. Ili još bolje, steći ćete reputaciju, ime, pa za godinu-dvije možete samostalno objaviti roman i eto zarade.

2. Reklama, ako imate roman ili zbirku priča (a vidim da zadnjih par postova baš o tome govori): prvo pogledati točku 1 za prijevod. Dalje, reklama po časopisima je od nekih 300 dolara za četvrt stranice, do 3.000 dolara (cijela stranica, u boji, ovo-ono, perverzije razne). Online reklama bi vjerojatno bila jeftinija (zavisno gdje se reklamirate), no treba imati na umu da online reklama košta, sad govorim napamet, 200 dolara i traje jedan dan. Reklama u tiskanom izdanju traje dok god čitatelj ima volje čitati te priče, a neke se, znamo to svi, čitaju i po par puta. Da ne spominjem moć koncentracije na wc-u (ovdje se samo napola zezam, koliko god nekom pretjerano zvučalo).

3. Pogledajte ovaj link: Publish A Book.

[Milena]

E sad... Što se tiče objavljivanja na engleskom (jedino smisleno, IMO, domaće tržište je neprofitabilno), postoje neke prepreke:

1. vodeći sci-fi časopisi (The Magazine of fantasy & SciFi, Strange Horizons, Analog, Challenger...) plaćaju 5-10 centi po riječi za kratku priču (do 4.000 riječi). To je, da ne idemo u idealne slučajeve, cca. 300 dolara po priči. Drugim riječima, trebalo bi naći kvalitetnog prevoditelja za svojevrstan joint-venture: ukoliko vam priču objave, novac dijelite pola-pola (150 dolara svakom). Možete li naći prevoditelja sklonog riziku da ne dobije novac za svoj rad, na konju ste. Na poniju doduše, na punokvrnom grlu ste ako objave priču.

Generalno gledajući, sitna je to lova, no ako zbilja dobro pišete, možete godišnje objaviti 10-15 priča pa tako pokrpati kućni budžet. Ili još bolje, steći ćete reputaciju, ime, pa za godinu-dvije možete samostalno objaviti roman i eto zarade.

Ovak: objaviti 10-15 priča godišnje je naprosto nerealno. Ako ciljaš na profi markete, tamo naprosto ima premalo mjesta; ako ideš na semi-pro i fanzine, onda ne dobiješ takve pare. Plus što je ovaj put (prvo hrpa priča pa onda roman jer imaš ime) prestao funkcionirati još devedesetih.

Ako želiš objaviti roman kod nekog iz Big Six, onda ti prvo i osnovno treba agent, jer više-manje nitko ne prima neagentirane rukopise, a ako ih i primaju, rok odgovaranja je između dvije i četiri godine. Pokojni Krsto je još ohohoho davno shvatio da je to jedna od stvari koje najviše fale našim autorima da bi se probili vani, ali nakon njega, koliko ja znam, nitko se odavde nije počeo time baviti. Dakle, potrebno je pronaći agenta koji se bavi SF-om. E, sad, agentima će biti drago ako vide da si već nešto prije objavio, ali im je to zapravo svejedno. Ono što njima treba je roman koji funkcionira, i koji se može uklopiti u trenutne potrebe tržišta (tj. nakladnika). I prije će ih zaintrigirati postojeći profili na društvenim mrežama nego objavljene priče.

Ako, pak, misliš ići na self-publishing, i opet, za uspjeh na tom području postoje samo dvije opcije: jedna je da već imaš čitateljstvo (a to znači čitateljstvo romana: govorim o autorima koji objavljuju već godinama kod velikih nakladnika, a sad elektronski furaju backlistu i eventualno neke nove pothvate), a druga je da promoviraš sebe i svoje djelo do besvijesti, i to radiš non-stop. I opet, postojanje priča od prije može donekle pomoći, ali je zapravo gotovo zanemarivo, pogotovo ako si prije objavljivao priče u pro-magazinima na papiru, čije čitateljstvo rapidno opada tako da publika koja bi kupila e-knjigu i publika koja redovno čita recimo Analog ili Asimov's tvori Vennov dijagram s jako malim presjekom.

2. Reklama, ako imate roman ili zbirku priča (a vidim da zadnjih par postova baš o tome govori): prvo pogledati točku 1 za prijevod. Dalje, reklama po časopisima je od nekih 300 dolara za četvrt stranice, do 3.000 dolara (cijela stranica, u boji, ovo-ono, perverzije razne). Online reklama bi vjerojatno bila jeftinija (zavisno gdje se reklamirate), no treba imati na umu da online reklama košta, sad govorim napamet, 200 dolara i traje jedan dan. Reklama u tiskanom izdanju traje dok god čitatelj ima volje čitati te priče, a neke se, znamo to svi, čitaju i po par puta. Da ne spominjem moć koncentracije na wc-u (ovdje se samo napola zezam, koliko god nekom pretjerano zvučalo).

E, tu sad prvo reagiram s prevoditeljskom kapom na glavi: još ćeš možda i pronaći pristojnog prevoditelja koji će pristati na rizik oko prijevoda kratke priče; prijevod romana je posao od dva-tri mjeseca minimum. A prevoditelji, koliko ja znam, svi odreda imaju stupidnu naviku jesti i spavati pod krovom, koju moraju nekako financirati. Što ćeš, razmažena bagra.

Šalu na stranu, ako misliš objaviti roman u elektronskom obliku, nema ni smisla ni potrebe objavljivati reklame po časopisima; to se odrađuje online, i to, i opet, ne plaćenim oglasima već networkingom, izgrađivanjem onog što se zove online presence, i uzdanjem u to da će se u nekom trenutku zakotrljati usmena predaja dovoljno jaka da ti donese pošteni profit. Ono što najviše radi u korist naših autora ovdje jest razlika u tome što iz naše perspektive izgleda kao pošteni profit, i onoga što bi se vani takvim smatralo. No, u svakom slučaju, svatko tko ide na e-objavljivanje treba biti spreman na to da uloži jako puno vremena u to da uspostavi prisutnost na mreži.

Ako pak objavljuješ roman u tiskanom obliku, ići na vanjsko tržište je posve bespredmetno bez distribucije po knjižarama, do koje ne možeš doći ako nemaš iza sebe neko dovoljno veliko nakladničko ime. Čak i mali nakladnici koji već godinama posluju trenutno imaju problema dokopati se polica. Plus što, za razliku od Hrvatske, na vanjskom tržištu knjige imaju obrtno vrijeme od 2 tjedna (američke knjižare) do 2 mjeseca (neka EU tržišta). Ali za takav marketing ti treba zilijardu novaca, jer prvo moraš nagovoriti predstavnike knjižara da uzmu tvoju knjigu, a onda tek nagovoriti opću populaciju da tu knjigu još i kupi. Za što više-manje nitko osim velikih nema para, zato i postoji ta razlika. :kava:

[Afro]

@Milena >> hvala za info. Što se tiče objave onolikog broja priča, mislio sam na količinu koja bi bila dostatna da se sa onakvim povratom novca uspije nešto zaraditi. Sve ispod toga je mizerija. Tko nam kriv kad nas nisu kolonizirali Englezi.

[Sandman]

@Milena >> hvala za info. Što se tiče objave onolikog broja priča, mislio sam na količinu koja bi bila dostatna da se sa onakvim povratom novca uspije nešto zaraditi. Sve ispod toga je mizerija. Tko nam kriv kad nas nisu kolonizirali Englezi.

Meni se nekako čini da je taj broj priča podosta nedostižan za bilo koga, pa i "anglo-saxonske" pisce. To bi možda izveli Harlan Ellison ili Robert Silverberg u najboljim danima. Ali oni bi ionako bili više plaćeni po priči pa ne bi niti trebali biti toliko profilični.

[Milena]

To "življenje od priča" je bilo izvedivo negdje do sedamdesetih godina, ali i tada se radilo o malom broju autora, i to uglavnom onih koji su mogli opkoračiti žanr i zamočiti pero i u srednju struju (npr. Kurt Vonnegut). U međuvremenu se smanjio broj pro-časopisa, tako da je to postalo jednostavno neizvedivo. Ima autora koji redovno objavljuju priče: pada mi na pamet recimo Lavie Tidhar, ali on objavljuje u webzinima u punom rasponu, od onih koji plaćaju pro rata na dalje, no čak ni on (koji je među suludo produktivnim autorima koji trenutno rade) ne objavi 15 priča godišnje. Ti se brojevi uglavnom kreću u jednoznamenkastim ciframa, a produktivniji autori umjesto 1-2 objave 4-5, poneko 6 priča.

Još kad je Moorcock od svoga pisanja ne samo živio već i financirao dio New Worlds, to je činio kratkim romanima, jer je to već tada bila isplativija varijanta ako si htio pisati samo spekulativnu fikciju, a ne i stvari koje mogu ući u Playboy i New Yorker. (Playboy plaća do pet soma dolara za priču, ali više ne prima vanjske rukopise već morate biti pozvani, i još uvijek je najisplativije mjesto za priču koje postoji, ali to je 12 priča godišnje i šlus.)

Uglavnom, ako netko želi slati priče van, najjednostavnije je otići na ralan.com pa krenuti od pro-listinga i onda nadalje...

Edit: evo, tu je i link.

[Afro]

najjednostavnije je otići na ralan.com pa krenuti od pro-listinga i onda nadalje

Imaš li iskustva s tim iz prve ruke, ili znaš nekoga tko je radio nešto slično?

Pišem tu i tamo, doduše sve je još na mom hardu, nikad ništa nisam stavio na net, ali bih volio znati opcije.

[Milena]

Imam; pro-marketi su jako težak orah, pogotovo oni tradicionalni, tipa Analog i Asimov's, a uz to su i podosta spori u reakcijama. Pristupačniji su (i brži u odgovaranju) oni elektronski, tipa Strange Horizons. Semi-pro su dohvatljivi, bar su bili kad sam ja slala priče po vani (što već dulje vrijeme nisam, osim one jedne za worldSF blog, ali oni ne plaćaju ništa, i to je bilo više iz usluge jer su taman bili promijenili urednicu za international fiction i falilo im je kvalitetnog materijala).

Dobar su ti bet i antologije (imaš ih na ralanu kao zaseban listing), samo što to treba stalno pratiti i brzo reagirati, jer one obično imaju podosta ograničeno vrijeme za slanje priča. Mogao bi i Žiljak tu ponešto reći, mislim da on ima recentnijih iskustava od mene.

Uglavnom, proces je svugdje više-manje sličan, i nije nešto kompliciran. Treba biti pristojan, strpljiv i uporan. S naglaskom na ova zadnja dva, nažalost... :zubo:

[Aleksandar Ziljak]

Ralan je dobro mjesto, ali nije jedino, a čini se (ako je njima vjerovati) da je broj antologija u padu, ili je tek početak godine. Uglavnom radim s antologijama koje ne plaćaju ništa, ili su razdiobe zarade takve da te nakon pola godine sljeduje 3 dolara. No shitting. Profi časopisi su dosta zatvoreni, a non-paying antologije zapravo znadu dosta otvorene, jer im - surprise, surprise! - treba autora. S tim da ja sam prevodim na engleski. Napišem na hrvatskom i prevodim. Tko to ne umije ili neće, ima problem s ikakvim probojem vani. Engleski je lingua franca i za evropsko tržište, ali ni oni ne plaćaju, a dio časopisa, pogotovo u Istočnoj Evropi često se ni ne javi kad im se nešto pošalje.

[Afro]

Hm, a ja sam mislio moooožda nešto objaviti i malo pokrpati kućni budžet. Baš dobro da nije komplicirano. Što se tiče engleskog, nije mi problem komunikacija, dapače, no prevoditi na engleski mi je već špansko selo - ili bih barem trebao dobrog lektora, što je isti par opanaka (samouki sam "englez", školovao sam se za njemački).

[EDIT]: Ima li tko iskustva sa popularnom znanošću? Više od godinu dana pišem nešto/nekako (ne bih se usudio reći da je to knjiga) o istraživanju svemira (ovo mi dođe kao hobi), pa me zanima suradnja sa jakim izdavačima tipa Praxis/Springer/slični, te kako stoje stvari na domaćem tržištu kad je takva literatura u pitanju. Pretpostavljam da bi objavljivanje tako nečega bilo ipak jednostavnije.

[Milena]

Ono što ja znam -- uz ogradu da je to samo ono što sam pokupila usput, jer mi to nikad nije bio fokus -- jest da je non-fiction još zaguljeniji za objavljivanje nego fiction. Book-length, dakle tekst dužine knjige prodaje se tj. nudi na proposal (drugim riječima, ne moraš čak ni dovršiti knjigu, bitno da imaš sample chapters i outline), ali tu je još 30X bitnije da imaš nekakvo sljedbeništvo, tj. nekakvo potencijalno tržište koje možeš ponuditi. Svi agenti koji uzimaju i non-fiction, na primjer, zahtijevaju da im se uz tekst odmah pošalje i neka vrsta marketinškog plana, a velika je prednost ako imaš blog (sa X tisuća pretplatnika/hitova) ili nešto slično.

A kako ide s objavljivanjem popularne znanosti kod nas, iskreno, nemam pojma.