Jesmo li dosegli limit kvantitete domaće produkcije?

Rasprave o knjigama, časopisima, fanzinima, stripovima, uglavnom svemu što se lista, a ima (ili nema) veze sa SF-om

Moderator: Ire

User avatar
Xaotix
The Source
Posts: 2845
Joined: 19 Apr 2005, 12:55
Location: Schrodingerova kutija

Re: Jesmo li dosegli limit kvantitete domaće produkcije?

Unread post by Xaotix »

Ma kakvi. Ne kaskamo više od 90! Previše voliš okrugle brojke.

U svakom slučaju, završi roman na vrijeme i možda ti budeš Izritpeinlein. :lol:
Randomness is strong with this one!
User avatar
LordShaper
The Q
Posts: 1063
Joined: 02 Jan 2008, 14:15

Re: Jesmo li dosegli limit kvantitete domaće produkcije?

Unread post by LordShaper »

Xaotix wrote:
LordShaper wrote:vidi ove razne YA naslove koji se kote po kioscima.
Tko zna? Možda je to ciklički povratak u povijest, u doba Gernsbacka, kada je gomila pulpa kroz par desetljeća iznjedrila cijeli niz kultnih remek-djela..?
All of this has happened before, all of this will happen again :headbang:

No, piše se i objavljuje se (domaće autore) ali...da li ih se čita, tj. kupuje ili posuđuje u knjižnicama?
Proud member of "Ireini najdraži ne-purgeri"

...and then Buffy staked Edward. The End
User avatar
LordShaper
The Q
Posts: 1063
Joined: 02 Jan 2008, 14:15

Re: Jesmo li dosegli limit kvantitete domaće produkcije?

Unread post by LordShaper »

Kaže Šišović (na FB) da je ove godine za Istrakonsku stiglo - 35 priča. Ja sam poslao dvije, pretpostavljam da su još neki isto, što onda znači da je tek dvadesetak autora ove godine odlučilo sudjelovati na natječaju. :(
Proud member of "Ireini najdraži ne-purgeri"

...and then Buffy staked Edward. The End
User avatar
ratchet
Ancient
Posts: 879
Joined: 19 Aug 2007, 21:04

Re: Jesmo li dosegli limit kvantitete domaće produkcije?

Unread post by ratchet »

Što bi moglo značiti da ne bu nagrada. Samo da bude zbirke.
Loše, loše, a i ja sam naravno kriv. Imao sam jedno 6 razrađenih ideja, za neke sam mislio da bi mogle biti i konkurencija za nagradu, ako ih napišem kako treba, a onda sam gotovo zadnji dan napisao jednu gdje se nije trebalo mnogo truditi oko likova, a i tu mi je trebalo barem još kartica da to bude dobro.

Ja za sebe stvarno mogu reći da nisam dosegao limit, barem kad se radi o idejama i razrađivanju priče. Jučer sam smislio jednu,i napisao je praktično cijelu u glavi, a mislim i da je sasvim pristojna, al sad treba na onaj naporniji dio posla, a za to mi nedostaje više volje nego vremena. I onda će, kao i sa cijelom hrpom priča, proći onaj trenutak kad ju je trebalo staviti na papir, izblijedit će u sjećanju i ostati samo skica od par rečenica, pa i kad se, ako, uhvatim posla, to neće biti to.

A kako ponovno dobiti volju za pisanje kakvu sam imao prije jedno 3 godine, ako tko zna nek mi javi.
Čovjek je u potpunosti za religiju sve dok ne posjeti neku istinski religioznu zemlju. Nakon toga se svim srcem odjednom zalaže za kanalizaciju, mehanizaciju i zajamčenu minimalnu plaću.
Aldous Huxley
User avatar
SAMSUILUNOV OTAC
Autor u Smokvinom listu
Posts: 2110
Joined: 30 Dec 2005, 00:50
Location: 26. dimenzija, treća kuća desno, iza bukve

Re: Jesmo li dosegli limit kvantitete domaće produkcije?

Unread post by SAMSUILUNOV OTAC »

Mislim da je pogrešno razmišljati na način: evo, to je najviše što ja mogu dati, bolje od ovoga ne ide. Na taj način sami sebe sputavamo, odnosno, gradimo zid preko kojega se niti ne želimo potruditi popeti jer, eto, zaključii smo da je previsok za nas. Druga je stvar smatra li okolina da smo doesgli svoj limit. Ali, i to je samo stvar trenutnoga ukusa (uglavnom) i trenutne ideje autora (plus još neke okolnosti kao što su egzistencijalna pitanja i slobodno vrijeme).

@ ratchet

Moj savjet za dobivanje volje (kojega ni ja ne slijedim koliko bih trebao :kava: ) je - nemoj pisati isključivo za objavljivanje u nekoj zbirci. Bilo bi idealno kad bi svatko od nas koji pišemo svaki dan mogao izdvojiti barem sat vremena za pisanje. Tako bismo stvorili naviku, a s njom bi došla i volja. I mislim da ne bismo trebali previše očekivati. Ja sam npr. hrpu toga napisao prije nego sam uopće i pomislio da bih mogao biti objavljen negdje. A tek sam tada počeo pisati za objavljivanje. Veliku većinu toga starog materijala vjerojatno neću nikada nigdje objaviti, ali mi nije žao. Meni je onaj osjećaj pisanja, kad sam sâm u svojim svjetovima, kad sa zanimanjem pratim što mi likovi rade i što proživljavaju, kad se zajedno s njima pitam što će se dalje zbiti, nenadmašan. I makar to trajalo samo sat vremena dnevno, u tih sat vremena sam sretan. A pogotovo kad se vratim nekoj priči koju sam možda i zaboravio i u trenu se opet nađem u tom svijetu. Kao kad se popneš na djedov tavan i u nekoj starj prašnjavoj škrinji pronađeš zaboravljene knjige ili neke predmete iz prošlosti.
Naravno, kruna svega je objavljivanje, a još veća je kruna pozitivan feedback. Ali, i ako mi ne bude baš svaka priča okrunjena, barem sam proveo neko vrijeme u dvorcu. :wave:
Kap limuna, zrno soli,
I svaka rana malo više boli.
User avatar
ratchet
Ancient
Posts: 879
Joined: 19 Aug 2007, 21:04

Re: Jesmo li dosegli limit kvantitete domaće produkcije?

Unread post by ratchet »

SAMSUILUNOV OTAC wrote: Meni je onaj osjećaj pisanja, kad sam sâm u svojim svjetovima, kad sa zanimanjem pratim što mi likovi rade i što proživljavaju, kad se zajedno s njima pitam što će se dalje zbiti, nenadmašan. I makar to trajalo samo sat vremena dnevno, u tih sat vremena sam sretan. A pogotovo kad se vratim nekoj priči koju sam možda i zaboravio i u trenu se opet nađem u tom svijetu. Kao kad se popneš na djedov tavan i u nekoj starj prašnjavoj škrinji pronađeš zaboravljene knjige ili neke predmete iz prošlosti.
Naravno, kruna svega je objavljivanje, a još veća je kruna pozitivan feedback. Ali, i ako mi ne bude baš svaka priča okrunjena, barem sam proveo neko vrijeme u dvorcu. :wave:
Pa meni zapravo ni ne nedostaje taj osjećaj. Jer i dalje pišem priče u glavi, razradim ih detaljno, čak i do rečenica kakve bi trebale izgledati. Ako ništa drugo svaki dan sam u autu barem sat vremena pa i nemam što drugo raditi. Ali kad to treba staviti na papir i otipkati pa i izglancati, e onda me ubija nedostatak i volje a bogme i vremena. I dalje radim dva posla, predajem u školi u zaleđu i u dvije pripadajuće područne škole plus moj posao u fušu i onda kad bih trebao odvojiti nešto od ono malo slobodnog vremena i sjesti za tipkovnicu bude, sutra pa sutra pa nikad. A nekad sam imao volje pa makar bio i mrtav umoran a sad je nažalost došlo do toga da pišem samo za festivale ili konove gdje mislim doći.
Čini mi se da je i meni jedina nada dobitak na lotu, onda ću postati pravi pisac i baviti se samo s tim.
Čovjek je u potpunosti za religiju sve dok ne posjeti neku istinski religioznu zemlju. Nakon toga se svim srcem odjednom zalaže za kanalizaciju, mehanizaciju i zajamčenu minimalnu plaću.
Aldous Huxley
User avatar
Belzebubbles
Ancient
Posts: 840
Joined: 16 Feb 2007, 00:52
Location: zgri

Re: Jesmo li dosegli limit kvantitete domaće produkcije?

Unread post by Belzebubbles »

1. Je li uopće moguće očekivati da će pisci imati poticaj za pisanje ukoliko su bolno svjesni da ih nitko osim par ljudi ne čita? Ako je pisanje nekakva komunikacija pisca s čitateljem, i ako čitatelj ovdje ne postoji (jer mi se čini da je hrvatska književna SF produkcija u cijelosti hermetična i incestuozna - u smislu da samo pisci čitaju druge pisce), dakle, jel onda moguće očekivati da će pisci unedogled htjeti "pričati sami sa sobom"? Jer pričaju sami sa sobom. Čemu? Gdje je tu feedback, di su tu ljudi koji jednostavno osjećaju užitak čitajuć SF?
2. Zašto naša književna produkcija uvijek mora ić onim nesretnim pretpostavkama da novac nije važan? Novac JEST važan, novac pokreće i okreće svijet. Novcem trenutačno mjerimo ko kolko vrijedi. I stalno uvjeravanje da je SF iznad (?) novčarskog sustava pa mu ni ne treba novac. Predložio bih eksperiment: da UBIQ primjerice plati svakom autoru pišljivih 100 kuna po objavljenoj priči, i da to lijepo razglasi, mislim da bi bila neviđena poplava pisaca.

to je samo nešto što mi je nekako palo na pamet. Iako, ako se ne varam, brojevi 1. i 2. nisu ništa posebno novo i o tome se ionako već raspravljalo tisuću puta. Na ovom forumu, a vjerujem i u okviru tih udruga i konova i čega sve ne.
User avatar
LordShaper
The Q
Posts: 1063
Joined: 02 Jan 2008, 14:15

Re: Jesmo li dosegli limit kvantitete domaće produkcije?

Unread post by LordShaper »

Wehey, novi sudionik u raspravi :cheers: :wave:
Belzebubbles wrote:1. Je li uopće moguće očekivati da će pisci imati poticaj za pisanje ukoliko su bolno svjesni da ih nitko osim par ljudi ne čita? Ako je pisanje nekakva komunikacija pisca s čitateljem, i ako čitatelj ovdje ne postoji (jer mi se čini da je hrvatska književna SF produkcija u cijelosti hermetična i incestuozna - u smislu da samo pisci čitaju druge pisce), dakle, jel onda moguće očekivati da će pisci unedogled htjeti "pričati sami sa sobom"? Jer pričaju sami sa sobom. Čemu? Gdje je tu feedback, di su tu ljudi koji jednostavno osjećaju užitak čitajuć SF?
Što se tiče boldanog mislim da - izuzev par izuzetaka (Tribuson, Pavličić, Jergović) - situacija nije ništa bolja u mejnstrimu hrvatske književnosti (pogledaj koliko članova udruga pisaca postoji - a i njih imamo *dvije*), mada je moguće da tamo ni svi pisci ne čitaju svoje kolege. Sad, tu ti je također i faktor 'hrvatski esef, mora da je to garant kao i hrvatski filmovi" ilitiga apage Satanas, miči to od mene (znam što pričam, nekoć sam bio jedan od tih). Pa onda još i ono "fanovi žanra su tamo neki čudaci", "sve su to dječje stvari" yaddayadda. A onda i to da hrvatski esef prolazi ispod radara - pisci se ne spominju na tv, u novinama, na radiju, čak je i prisutnost na internetu skoro pa nepostojeća - ljudi bi možda i čitali ali ne znaju da ima ili ih treba malo potaknuti da prijeđu neke svoje predrasude. Nažalost, mislim da danas ideju da će kvaliteta biti masovno prepoznata bez obzira da li se halabuči o njoj možemo okačiti mačku o rep. PR treba, EOD.

No, tu je sad i pitanje da li imaš prema kome PR raditi: Hrvati velikom većinom ne čitaju - diče se time, dapače. Od svih Hrvata koji čitaju, oni koji čitaju esef čine mali podskup a oni koji čitaju hrvatski esef čine još manji podskup tog podskupa. A hrvatski esef postoji već dovoljno dugo da mi se čini da se taj podskup trenutno proširio do maksimuma. No, dolaze novi čitatelji - klinci čitaju sve više tijekom proteklih nekoliko godina. Vidjet ćemo što će nova vremena donijeti.

Što se tiče ostalog, svatko od nas ima neke svoje razloge zašto piše ali da, svatko voli da ga se pročita - tj oni koji pišu za sebe nisu ni dalje od par priča dospjeli (ili kao ona kreatura Buco ili kakoveć koji je ovdje svojedobno mentalne napadaje imao tvrde da pišu teško štivo koje samo probrani mogu razumjeti) ako su uopće i uspjeli štogod objaviti.

Sad, ne pričamo sami s sobom - ali pričamo s malim brojem ljudi pa naravno da ti nakon nekog vremena dođe želja da rado čuješ i nekog novog. A feedbacka nam fali, to da. Samsung je čini mi se prvi ovdje počeo forsirati redovite recenzije i komentare nove domaće produkcije, nas par ostalih se pridružilo - Nazir i Xaotix naročito. Šišović redovito recenzira nove domaće romane na blogu. Ali da bi trebalo više toga, trebalo bi.
2. Zašto naša književna produkcija uvijek mora ić onim nesretnim pretpostavkama da novac nije važan? Novac JEST važan, novac pokreće i okreće svijet. Novcem trenutačno mjerimo ko kolko vrijedi. I stalno uvjeravanje da je SF iznad (?) novčarskog sustava pa mu ni ne treba novac. Predložio bih eksperiment: da UBIQ primjerice plati svakom autoru pišljivih 100 kuna po objavljenoj priči, i da to lijepo razglasi, mislim da bi bila neviđena poplava pisaca.
Što se tiče honorara, da ih Ubiq može i ima otkud dijeliti već bi ih dijelio. A i sumnjam da bi bila poplava a ako bi bila također bi to bila i poplava slabe/loše/ubimebože žanrovske proze od strane ljudi koji po prvi (ili tu negdje) put pišu te sam prilično siguran da kad bi se uredništvo probilo kroz tu poplavu na kraju bi došli do iste količine kvalitetnih i za Ubiq objavljivih uradaka kakva im je već stigla za prethodnih nekoliko brojeva - od istih autora koji im i inače šalju.

Za prvi bi broj možda i entuzijazam za pisanje porastao - ne zbog količine love već čisto zbog činjenice da poslije možeš reći da su te ekšli platili za pisanje. :zubo: (mislim, kažem za sebe ali mislim da ima istomišljenika ovdje, čak mi se čini da je Ratchet jednom rekao da bi bio zadovoljan i simboličnim honorarom od jedne kune samo da može reći da je dobio honorar) ali na duge staze, ne vjerujem.

A što se tiče pretpostavki, nisam još čuo da je netko rekao da novac nije važan, međutim čak ni u mejnstrim produkciji love nema. Novac pokreće i okreće svijet ali pisci koji u Hrvatskoj od pisanja žive - žive od kolumni, ne od prodaje svojih knjiga (Miro Gavran je koliko sam shvatio jedina iznimka a i njemu je navodno kvaliteta pisanja počela patiti otkako je počeo štancati po pet, šest komada na godinu).

Drugim riječima: SF nije iznad novčarskog sustava, novčarski sustav je za domaće pisce SF :zubo:

Želim reći, novac u ovom kontekstu nije najvažniji jer ovo nije tržište na kojem se može od pisanja živjeti - da se može, onda ne bismo o ovome uopće pričali. Plus, svatko od nas tko je počeo pisati, objavio nešto i vidio je da očito od tog pisanja baš i neće love biti a nastavio je pisati, da, taj piše jer mu je pisanje važno, bitno, ispunjava ga. Ako neka lova jednom uleti, zakon.
Last edited by LordShaper on 09 Feb 2013, 23:26, edited 1 time in total.
Proud member of "Ireini najdraži ne-purgeri"

...and then Buffy staked Edward. The End
User avatar
SAMSUILUNOV OTAC
Autor u Smokvinom listu
Posts: 2110
Joined: 30 Dec 2005, 00:50
Location: 26. dimenzija, treća kuća desno, iza bukve

Re: Jesmo li dosegli limit kvantitete domaće produkcije?

Unread post by SAMSUILUNOV OTAC »

LordShaper wrote:Plus, svatko od nas tko je počeo pisati, objavio nešto i vidio je da očito od tog pisanja baš i neće love biti a nastavio je pisati, da, taj piše jer mu je pisanje važno, bitno, ispunjava ga. Ako neka lova jednom uleti, zakon.
Zaboravio si dodati: ili piše jer je to jeftiniji način upada na neki kon. :zubo:

Šalu na stranu, slažem se s tobom. Koliko su me puta ljudi pitali jel mi plate to što objavim, pa kad im kažem da ne (osim ako ne osvojim istrakonsku nagradu), odmahuju rukom. Kao, vidi budale, radi nešto od čega nema [materijalne - op. mene] koristi. A kad pokušam objasniti da se tu radi o umjetnosti, nekom višem smislu, nečemu što me zadovoljava (al ne seksualno... osim ponekad :zubo: ) i ostale floskule, samo mi se nasmiju. Onda ja pitam: "A koji ti onda kurac gledaš tv kad te niko ne plaća za to?!" E, tu se onda tema razgovora prebacuje na stanje u Siriji i Džudit Ajhman.

Uglavnom, što hoću reći? Nisam siguran. Možda ovo: da bih volio da me plate za pisanje, bih. Da ću prestati pisati jer me ne plate, neću. Previše to volim raditi. Problem je samo u tome što zbog toga što me ne plate za pisanje ne mogu pisati onoliko koliko bih želio. Osim ako ne dobijem na lotu. Jeb*š onda investiranja i slične gluposti. Stavit ću novac na štednju i pustiti da se kamate lagano skupljaju, a ja ću pisati do mile volje, pa makar mi nitko ne platio ni jednu riječ do kraja života.
Kap limuna, zrno soli,
I svaka rana malo više boli.
User avatar
LordShaper
The Q
Posts: 1063
Joined: 02 Jan 2008, 14:15

Re: Jesmo li dosegli limit kvantitete domaće produkcije?

Unread post by LordShaper »

SAMSUILUNOV OTAC wrote:
LordShaper wrote:Plus, svatko od nas tko je počeo pisati, objavio nešto i vidio je da očito od tog pisanja baš i neće love biti a nastavio je pisati, da, taj piše jer mu je pisanje važno, bitno, ispunjava ga. Ako neka lova jednom uleti, zakon.
Zaboravio si dodati: ili piše jer je to jeftiniji način upada na neki kon. :zubo:
+ ako si bio na FFK pa te ni to ne potakne da se bar jednom na godinu potrudiš nešto dobro napisati onda mislim stvarno, nije pisanje za tebe :zubo:
Proud member of "Ireini najdraži ne-purgeri"

...and then Buffy staked Edward. The End
User avatar
Belzebubbles
Ancient
Posts: 840
Joined: 16 Feb 2007, 00:52
Location: zgri

Re: Jesmo li dosegli limit kvantitete domaće produkcije?

Unread post by Belzebubbles »

LordShaper wrote:Što se tiče boldanog mislim da - izuzev par izuzetaka (Tribuson, Pavličić, Jergović) - situacija nije ništa bolja u mejnstrimu hrvatske književnosti (pogledaj koliko članova udruga pisaca postoji - a i njih imamo *dvije*), mada je moguće da tamo ni svi pisci ne čitaju svoje kolege. Sad, tu ti je također i faktor 'hrvatski esef, mora da je to garant kao i hrvatski filmovi" ilitiga apage Satanas, miči to od mene (znam što pričam, nekoć sam bio jedan od tih). Pa onda još i ono "fanovi žanra su tamo neki čudaci", "sve su to dječje stvari" yaddayadda.
Ne dijelim to mišljenje i mislim da ljudi mejnstrim čak i čitaju (tj. da čitatljsko tijelo ne obuhvaća u tolikoj mjeri proizvođače - pisce, kao u SFu). Ali pošto je to samo "dojam" i ne posjedujem nikakvih podataka empirijskih o čitanosti ičega, ne mogu taj svoj "osjećaj" ičime potkrijepiti.
Glede podcjenjivanja SFa ko žanra, mislim da je to u potpunosti irelevantno. Žanr nikada nije bio zamišljen da bude proširen. Nego je uvijek bio niša. Ovdje se radi o uspješnosti niše. Tipa, luksuzni auti su niša. I Bugatti ne jadikuje zbog toga što nema prođu od milijun auta. Jer je formulirao nišu tako da je moguće živjeti od toga. I da je niša stabilna u vremenu. (Doduše, ne smatram da je moguće živjeti od SF-a kod nas zbog strukturalnih ograničenja).

Što se tiče honorara, da ih Ubiq može i ima otkud dijeliti već bi ih dijelio. A i sumnjam da bi bila poplava a ako bi bila također bi to bila i poplava slabe/loše/ubimebože žanrovske proze od strane ljudi koji po prvi (ili tu negdje) put pišu te sam prilično siguran da kad bi se uredništvo probilo kroz tu poplavu na kraju bi došli do iste količine kvalitetnih i za Ubiq objavljivih uradaka kakva im je već stigla za prethodnih nekoliko brojeva - od istih autora koji im i inače šalju.

A što se tiče pretpostavki, nisam još čuo da je netko rekao da novac nije važan, međutim čak ni u mejnstrim produkciji love nema. Novac pokreće i okreće svijet ali pisci koji u Hrvatskoj od pisanja žive - žive od kolumni, ne od prodaje svojih knjiga (Miro Gavran je koliko sam shvatio jedina iznimka a i njemu je navodno kvaliteta pisanja počela patiti otkako je počeo štancati po pet, šest komada na godinu).

Drugim riječima: SF nije iznad novčarskog sustava, novčarski sustav je za domaće pisce SF :zubo:

Želim reći, novac u ovom kontekstu nije najvažniji jer ovo nije tržište na kojem se može od pisanja živjeti - da se može, onda ne bismo o ovome uopće pričali. Plus, svatko od nas tko je počeo pisati, objavio nešto i vidio je da očito od tog pisanja baš i neće love biti a nastavio je pisati, da, taj piše jer mu je pisanje važno, bitno, ispunjava ga. Ako neka lova jednom uleti, zakon.
Tipa, glede Ubiqa se ne slažem jer mi je mišljenje takvo da bi se, jasno, dogodila prvotna poplava možda. Možda ne bi. Ali radi se o eksperimentu. I ja ne znam točno kako bi eksperiment završio. Samo kažem da bih volio doznati. Moja je hipoteza da bi čak i takva malena nadoknada (dakle, šta, Ubiq bi onda 1000 kuna po broju dao piscima?), dakle, da bi to ljudima stvorilo osjećaj da rade za nešto. Da ne mlate praznu slamu. I nekako mi se čini da bi to moglo povećati kompetitivnost i posljedično kvalitetu djela.
Glede života od pisanja SF-a, to je pak totalni SF! Ali to jednostavno treba uzeti kao činjenicu. Ne vjerujem da tu ima smisla nešto posebno gunđati. Mi jednostavno nemamo tržište. Da smo ujedinjeni u Balkanu, tj. da produkcija lakše ide preko granica, imali bismo veće tržište. I da više ljudi čita. Ali to nije tako. Žaliti se na to mi se čini kao žaliti se na to što zimi pada snijeg. Jednostavno je stvar prilagodbe postojećim uvjetima.
..
Glede, recimo, Istarske zbirke koju spominje Sams, pa tipa - zašto ta nagrada onda nije razdijeljena na sve kojima priča uđe u zbirku? Zašto je samo jedan pobjednik?
Zašto ne raditi eksperimente u sustavu? Bi li produkcija bila bolja kad znaš da igraš tu lutriju da možeš biti taj jedan koji dobiva nagradu, ili kad znaš da svatko kome upadne dobije nešto malo? Mislim, ja to ne znam. Stvarno ne znam kakav bi mogao biti učinak. Možda bi svi onda bili demoralizirani kada bi mislili da nemaju šanse dobit "velike pare". A možda bi ljudi htjeli polučit i te sitnije pare, al sigurnije. Ne znam. Ali možda bi vrijedilo empirijski provjeriti.
User avatar
Sandman
Ancient
Posts: 746
Joined: 28 Oct 2004, 09:26
Location: Republika P

Re: Jesmo li dosegli limit kvantitete domaće produkcije?

Unread post by Sandman »

@Belzebubbles

Problem s ovom tvojom idejom je čisto financijske prirode. Naime povrat od prodaje Ubiqa, ili bilo koje sf zbirke u hrvata, je manji od troškova izdavanja. Na stranu Sferakonska zbirka koja se uvaljuje s ulaznicom za kon, ali ni oni vjerojatno ne nadoknade troškove izdavanja zbirke. I svi oni se financiiraju dotacijama, ministarstva, općine, ... I te dotacije su jedva dovoljne da plate troškove tiskare. Što povlači za sobom da iako 1000kn za dati autorima ne izgleda kao neki novac, taj novac ne postoji. I eksperiment takvog plaćanja autorima da se vidi kakva bi nakon toga bila kvaliteta i kvantiteta pristiglih radova bi za rezultat imao gašenje tog istog časopisa, jer novca jednostavno nema. Osim toga Žiljak i Šakić su kod predstavljanja časopisa rekli da bi vrlo rado isplaćivali honorare autorima, kad bi novac za to postojao.

Situacija u tzv. mejnstrimu nije ništa drugačija. Ako nisi Ante Tomić, Vedrana Rudan, Miljenko Jergović, Nives Celzijus ili ne pišeš kuharice, onda će ti se knjiga objaviti jedino ako će ministrarstvo financirati njezino izdavanje. Da li direktno novcem ili otkupom u knjižnice.

I to je jednostavna stvarnost izdavaštva u hrvatskoj. Većinom se čitaju prijevodi stranih autora, sponzoruše, kuharice i knjige za samopomoć. I to su jedina izdanja na kojima izdavaći mlate novac za pokrivanje troškova. I na školskim knjigama naravno. Ali to je već jedna druga tema.
"Life... is like a grapefruit. It's orange and squishy, and has a few pips in it, and some folks have half a one for breakfast."
Douglas Adams
User avatar
Belzebubbles
Ancient
Posts: 840
Joined: 16 Feb 2007, 00:52
Location: zgri

Re: Jesmo li dosegli limit kvantitete domaće produkcije?

Unread post by Belzebubbles »

Sandman wrote:@Belzebubbles

Problem s ovom tvojom idejom je čisto financijske prirode. Naime povrat od prodaje Ubiqa, ili bilo koje sf zbirke u hrvata, je manji od troškova izdavanja.
ma znam :-/
User avatar
SAMSUILUNOV OTAC
Autor u Smokvinom listu
Posts: 2110
Joined: 30 Dec 2005, 00:50
Location: 26. dimenzija, treća kuća desno, iza bukve

Re: Jesmo li dosegli limit kvantitete domaće produkcije?

Unread post by SAMSUILUNOV OTAC »

Belzebubbles wrote:Glede, recimo, Istarske zbirke koju spominje Sams, pa tipa - zašto ta nagrada onda nije razdijeljena na sve kojima priča uđe u zbirku? Zašto je samo jedan pobjednik?
Zašto ne raditi eksperimente u sustavu? Bi li produkcija bila bolja kad znaš da igraš tu lutriju da možeš biti taj jedan koji dobiva nagradu, ili kad znaš da svatko kome upadne dobije nešto malo?
Ovo je već netko svojedobno predlagao tu na forumu. Možda bi stvarno barem jedne godine trebalo napraviti takav eksperiment. Ako svake godine na raspolaganju imaju 2800 kuna za nagradni fond, a u prosjeku u zbirku uđe 25 priča, zašto ne bi svaki autor dobio 100 kuna? Mislim da bi to bio veliki motivator za pisce da se malo potrude da im priča upadne u zbirku. Onda se ne bi događalo da, kao ove godine, na natječaj stigne svega tridesetak priča, a vjerojatno bi se i kvaliteta poboljšala. Ovako, kad znaš da su ti šanse za osvojiti nagradu male i da u odlučivanju o dobitnicima jako veliku ulogu ima subjektivnost članova žirija, teško je pisati bez nekog grča.
Kap limuna, zrno soli,
I svaka rana malo više boli.
Post Reply