Zašto čitate SF?

[galaxie500]

Evo teškog pitanja.
Čini mi se da sam nekoć puno ozbiljnije doživljavao omiljeni žanr (žanrove ako ubrojimo tu fantasy, horror i ostalu spekulativnu fikciju). Pa su mi smetali oni koji su SF doživljavali kao nešto manje vrijedno i pokušavao dokazivati kako je i SF vrijedna literatura.
No, s vremenom sam se pomirio da će SF uvijek biti doživljavan od strane mainstreama kao zabavna literatura, jer u krajnjem slučaju tako i jest. SF su, a i danas je takva većina, uglavnom pisali pisci bez većih literarnih pretenzija. Naravno da ima i dosta izuzetaka (takav SF mi je uvijek bio i najdraži), no ni Wolfe, ni Zelazny, pa ni ostali vrsni stilisti nikad neće biti prihvaćeni od mainstream kritike kao nešto nezaobilazno.
Čak i kad se hvale pisci poput Dicka, Le Guinove, Lethema, Ballarda ili Vonegutta, naglašava se kako njihova djela nisu tipična za SF, da u osnovi to i nisu i tako dalje...
A onda se vraćam na pitanje iz naslova.
Pa SF čitam zbog sense of wonder, a ako je još uz to i dobro napisan tim bolje. Izbjegavam serijale koliko to mogu (a na žalost sve ih je više), pa zato fantasy skoro i ne čitam (osim starih klasika).
Više volim kratke priče (duljina novele po američkim standardima je upravo idealna za SF) zbog izbjegavanja razočaranja romanima.
A da je SF u osnovi zabavna literatura pokazatelj je i to da je dosta pisaca SFa pisalo i druge žanrove, poput krimića, vesterna, pa i ljubića.
A moram priznati da mi je u zadnje vrijeme gušt čitati i stare pulp priče iz tridesetih (izvrsna antologija Damona Knighta Scinece Fiction of the Thirties), kao i SF iz zlatnog doba (Russell, Clement, Brackett, Williamson...)

[Dagi]

Dodje mi parafrazirati Sachma...

Man, if you have to ask what it is, you’ll never know.

Man, if you have to ask why SF, you'll never know.

[mica milovanovic]

Sinocni razgovor sa Macanom na poslednjem sastanku SFere u starim prostorijama ponukao me je da definisem Prvi Micin zakon citanja proze:

Debljina prozne knjige koju covek ima uzitak da cita obrnuto je proporcionalna sa godinama koje ce jos provesti na majcici Zemlji.

I zabrinut sam zbog toga sto mi kratke price danas najvise prijaju... :scratch:

[galaxie500]

Onda sam bio predoređen da kratko živim, jer sam oduvijek više volio kratke priče.

[Zeljko]

čitam zbog priča koje pričaju

a volim futurologiju

[poison]

Sinocni razgovor sa Macanom na poslednjem sastanku SFere u starim prostorijama ponukao me je da definisem Prvi Micin zakon citanja proze:

Debljina prozne knjige koju covek ima uzitak da cita obrnuto je proporcionalna sa godinama koje ce jos provesti na majcici Zemlji.

I zabrinut sam zbog toga sto mi kratke price danas najvise prijaju... :scratch:

a što te to brine? ne bi htio dugo živjeti? više bih se trebala zabrinuti ja koja čitam tetralogije i heksalogije od tisućaka stranica svaki dio.
druga stvar ako je upravo proporcionalna. :zbunj:

[Izitpajn]

Debljina prozne knjige koju covek ima uzitak da cita obrnuto je proporcionalna sa godinama koje ce jos provesti na majcici Zemlji.

Mićo, ti si ono neki inženjer?

Ono što me brine je da ni ja - fizičar, ono, matematika u malom prstu, ma u noktu malog prsta - nisam skontao grešku dok na nju nije ukazala stanovita profesorica engleskog i njemačkog :x

A što se tiče sadržaja posta, vi u, khm, najboljim godinama uvijek se možete prikloniti praksi onog tipa iz zaboraviosamkojeg filma koji, kad uzme novu knjigu, uvijek najprije pročita kraj, za slučaj da skikne prije nego što je cijelu pročita

A zašto ja čitam SF? Nemam pojma, nikad se to nisam zapitao, valjda je jedini pravi odgovor: zato jer mi se čita

[mica milovanovic]

:x :x :x

Dobro, modifikovacu Zakon...

[niniane]

Zato jer mi je spekulativna fikcija daleko više zanimljiva od književnosti koja je "čvrsto nogama na zemlji".

[Xaotix]

Volim priče sa zaista "začudnim" zapletima (možda najbolji termin koji mi sad pada napamet) . A kako se taj "sense of wonder" bolje sljubljuje sa SFom negoli sa, recimo, westernom, radije čitam SF.

[Sandman]

Mislim da se najviše mogu složit s ovim:

A zašto ja čitam SF? Nemam pojma, nikad se to nisam zapitao, valjda je jedini pravi odgovor: zato jer mi se čita

[poison]

"zašto čitate SF?"
mislim, pitanje zašto netko čita bilo što je općenito teško.
prvo i prvo, volim djela u kojima se kontemplira trenutna stvarnost i aktualna moralno-sociološka pitanja kroz izmještanje u neki drugi prostorno-vremenski kontekst, jer tako puno bolje dolaze do izražaja - a najbolje izmještanje se postiže ako se izmješta u budućnost ili zamišljeno okruženje. općenito volim knjige koje me tjeraju na razmišljanje o pročitanom, a igrom slučaja, najviše takvih našla sam u žanru sf-a.
nadalje, slaba sam na arhetipske elemente - njih se, doduše, može pronaći u svakom žanru jer su po svojoj definiciji sveprisutni, ali sf nudi nevjerojatnu mogućnost za njihovu rekombinaciju i slaganje novih uzoraka.
netko je već spomenuo element začudnosti, koji najbolje dolazi do izražaja u sf-u.

(ovo je bilo "službeno" objašnjenje, sada ide osobni dodatak)
ja sam jedno veliko dijete koje ima hiperaktivnu žlijezdu za maštanje, i nema mi dražega nego posjetiti neki zamišljeni svijet. nazovite to eskapizmom.
volim to što jedan potpuno novi svijet nudi potpuno nova pravila i daje piscu više prostora da me iznenadi (što je zadnjih godina vrlo teško jer sam postala jako blazirana - cijelo vrijeme, i kada čitam, i kada gledam filmove/serije sam korak ispred pisca/scenarista, i uvijek sam ta koja će twistove i klimakse pogoditi nekoliko minuta/stranica prije nego što autor odluči "iznenaditi" publiku - no ovo bi bio prije odgovor na pitanje "zašto volim g. r. r. martina" ).
volim vile, zmajeve, čarolije, čuda tehnologije, svemir... - ali još više od toga volim dobru i dinamičnu radnju, atmosferu i napetost kojima kvalitetna sf literatura obiluje.

[Izitpajn]

prvo i prvo, volim djela u kojima se kontemplira trenutna stvarnost i aktualna moralno-sociološka pitanja kroz izmještanje u neki drugi prostorno-vremenski kontekst, jer tako puno bolje dolaze do izražaja - a najbolje izmještanje se postiže ako se izmješta u budućnost ili zamišljeno okruženje. općenito volim knjige koje me tjeraju na razmišljanje o pročitanom, a igrom slučaja, najviše takvih našla sam u žanru sf-a.

:notworthy:

[TB]

Zamislite neki roman, urbana moderna proza, radnja se dešava sada i ovdje, glavni junaci su mali ljudi kakve svakodnevno susrećemo u birtiji u svom kvartu. Roman je teška drametina, samo nekakva preispitivanja, narkomanija, razvodi braka, krediti, životni porazi i dileme...
I sad, zamislite isti takav roman, samo da ima vanzemaljaca i robota.