Kriza časopisa u Americi

[galaxie500]

Kriza zahvaća i američke Sf i fantasy časopise.
Najnovija je vijest da se gasi Realms of Fantasy, završno s brojem od travnja 2009.
Nisam ga nikad čitao jer ima najgoru pretplatničku službu od svih časopisa, a i više volim SF.
Fantasy and Science Fiction prelazi u dvomjesečnike (Sirius je kratko vrijeme pred kraj izlazio kao dvomjesečnik), također od travanjskog broja. To je inače najstariji živući SF časopis nakon Analoga (Astoundinga), a i najbolji po meni.
Asimov's i Analog su malo promijenili format i smanjili broj stranica prije par mjeseci.
Gasi se antologija Year's Best Fantasy and Horror Ellen Datlow.
Ugasili su se i neki webzini.
SF izdavaštvo u krizi i recesiji.
Kod nas Futura izdiše već nekoliko godina. Monolitha također nema.
Ako hoćete čitati kvalitetni strani SF morate se pretplatiti na neki od stranih časopisa ili listati stare Siriuse i Future.
End of the world as we know it?

[Ire]

a možete čitati i Online čitanku četvrtkom @ NOSF

[Aleksandar Ziljak]

End of the world as we know it?

Nije "End of the World as we know it" nego kraj američkog debilizma.

1. Čitam F&SF, zadnji broj, i pitam se gdje je tu SF? Mislim, već preko desetak godina se preseravaju s nostalgičnom amerikanom koja nije zanimljiva, pa čak ni razumljiva, nikome izvan SAD, a očito više ni u SAD.
2. Uporno odbijaju primati elektronske priloge, pa su za bilo koga izvan SAD skupi za slati im rukopise, da ne spominjem zajebavanje sa SASE, mjesto da odgovore na e-mail, etc. Inače su već padali komentari da su, što se tiče internetizacije, užasno konzervativni i inertni i to im se sad i vraća.

Dakle, kraj loše uređivačke politike i slabog razumijevanja promjena u izdavačkom biznisu.

Good riddance. Čitajte UBIQ!

[mica milovanovic]

Ja sam, posle dugo vremena, kupio dva broja F&SF-a i, kao i Žiljak, bio potpuno razočaran...
Vrhunac idiotske koncepcije lista je ponavljanje priča iz starih brojeva časopisa!
'Ajde da je u pitanju neka pričica koja pojede par stranica, pa da im možda oprosti čovek.
Ali u jednom od ta dva broja je ponovljena The Night We Buried Road Dog – Jack Cady?!

[galaxie500]

Moram reći da se apsolutno ne slažem ni s cijenjenim Aleksandrom, ni Mićom.
Fantasy and Science Fiction je FANTASY and Science Fiction; zadnjih godinu dvije, prvih tri broja u godini su obično više fantasy, a jesenski su više SF.
Americane ima kao što ima i kod nas "Croatiane" ali i Americane, a politika s otežanim primanjem novih pisaca je standard, ne samo u Americi, nego pretpostavljam i kod nas (što je manji časopis, lakše je mailom ili nekako drugačije poslati priču).
Većina priča koje oni primaju je "po pozivu", a iz famoznih "slush files" izađe samo manji dio (F&SF je još dobar po tom pitanju). Da bi priča nekog nepoznatog pisca bila objavljena,mora biti bolja od npr. Silverbergove ili Reedove, i to za klasu.
Pa se novi pisci vježbaju na webzinima tipa Strange Horizons, Clarkesworld, Subterranean (ovi imaju žešću selekciju)i još mnogim manje poznatim.
A što se F&SFa tiče, konkretno siječanjski broj je izuzetno dobar, bez obzira na pretežno fantasy sadržaj, a da su im siteovi malo dosadni, jesu. Ove godine F&SF slavi 60 godina postojanja i objavljuju u svakom broju po jednu staru priču. Prije dvadesetak godina objavili su cijeli broj s reprintima najboljih priča iz povijesti časopisa, pa se nitko nije bunio. A čini mi se da reprinta ima i u Ubiqu (bar se priče isto zovu).
Britanci su malo bolji po pitanju objavljivanja novih pisaca (Interzone, Black Static, Postscripts), ali će se netko kome engleski nije materinji jezik i tamo teško probiti.
Rijetki su primjeri poput Zorana Živkovića kojega PS Publishing redovito objavljuje. Tu su još francuskinje Melanie Fazi, Aliette de Boddard i nekoliko ljudi i to je sve.
Na žalost, ni internet nije najbolje rješenje.
Poznat je primjer, možda najboljeg web časopisa svih vremena, SCI Fiction, koji je ugašen prije 4 godine, a i većina webzinea koji pokušavaju funkcionirati plaćanjem objavljenih priča vrlo brzo propadnu.
A uređivačka politika im je potpuno različita od slučaja do slučaja.
Nit' su Amerikanci debili, nit' su naši prepametni.
A gdje je Futura, a gdje su ti naši vrli kvalitetni časopisi (volio bih kad bi Ubiq nešto postigao, ali ga izvan ZG nemate uopće skoro nigdje kupiti). Cijela naša SF scena vrti se među sto ljudi od kojih je 90 u Zg i okolici ili u Istri i koji jedino nešto kvalitetno rade (Ubiq, NOSF, izdanja romana i zbirki hrvatskih pisaca) . I to je realno stanje stvari.
Čini mi se da je vrijeme SF časopisa u bilo kojem obliku prošlo. ( Ali, nisu samo SF časopisi u krizi, nego i ostali tzv. književni časopisi).
Ja još nisam upoznao čovjeka koji može buljiti i čitati priče ili roman s ekrana nekoliko sati bez prekida, tiskanje se ne isplati (poštarina, papir, tiskare, recesija), a readeri su još preskupi.
I ne bih poželio da niti jedan SF ili fantasy časopis propadne, pa makar riječ bila i o Realms of Fantasy čija ekipa za pretplatu bijaše najbezobraznija i najdebilnija od svih (a takav mu je većim dijelom bio i sadržaj), jer uživanjem u tuđoj nevolji ne pomažemo ni sebi.
A sa zadnjom konstatacijom bih se složio: čitajte Ubiq!

[mica milovanovic]

Uh. Što se mene tiče, kako godine odmiču, sve manje imam razumevanja za prozu koja se svodi na evociranje uspomena iz prošlost uz dodavanje nekog fantastičnog elementa da pojača utisak. Bredberi je već sve rekao na tu temu pre pedeset godina. Slažem se, ima tu pristojnih tekstova, može to da se čita, ali mi je sve to suviše sterilno, suviše uglađeno... Konstrukcije, umesto života...

[Tomislav Sakic]

Čini mi se da je vrijeme SF časopisa u bilo kojem obliku prošlo. ( Ali, nisu samo SF časopisi u krizi, nego i ostali tzv. književni časopisi).

ditto


Vrijeme književnih časopisa je uistinu prošlo, a pogotovo SF časopisa.

Zasad, knjizevni casopisi u na sopstaju kao publikacije dotirane od države, koje se podijele unutar krugova pisaca i kritičara koji u njima objavljuju. To je ideja i Ubiqa - dapače, ne računajući prodaju u narodne knjižnice (takodjer državni otkup) u koju se Ubiq nije probio jer nije poznato koja je procedura, siguran sam da je pojedinacna direktna prodaja Ubiqa preko knjizara veca od ikojeg književnog casopisa u Hrvatskoj. Gdje bi nam bio kraj da dio naklade prodamo desecima knjiznica u Hrvatskoj.

Naravno, pitanje je koliki je domet ili relevancija tih casopisa. U vrijeme interneta i medijske svakodnevice, unazad 10-ak godina casopisi su izgubili sav znacaj, a pogotovo onaj kakav su imali u knjizevnom zivotu do 1980-ih. Ne govorim tu samo o Republici, Razlogu, Quorumu ili Krugovima, ili o cinjenici da je pola Zagreba cekalo novi broj Krlezina casopisa (Pecat, Plamen) da vide sto pise, nego i da je cijela knjizevnost i kultura postojala *kroz* casopise jos tamo od 19. stoljeća.

Danas je to uska publika, ali zato profesionalna - smisao je imati stalno mjesto za objavljivanje, makar dotirano, ali koje dolazi od knjizevne sredine (pisaca, kriticara) isto takvima, i koje je profesionalizirano. Niti Knjizevna republika nema neki velik odjek danas, kao ni Quorum; dapače, njihova publika je visoko profesionalizirana (svodi se na standardnu kliku pjesnika, prozaika, kriticara, teoreticara, te ponekog studenta knjizevnosti), a Ubiq ipak moze racunati na onaj dio sferakonske publike npr. koju jos zanima kako se piše domaći SF.

Naravno, drugo pitanje je profesionalno pisanje u smislu zarade... Očito se i američki SF časopisi nalaze pred sličnim krahom. Vrijeme kad se moglo imati Sirius i nakladu koja je odrzavala komercijalnu scenu, mislim da je daleka prošlost. Naravno, svaki pisac (a pogotovo Macan :P ) zeli siroku publiku, ali nas SF to moze stvoriti samo kontinuitetom, ako npr. svake dvije godine neki pisac objavi sustavno novi roman, pa bi nakon 3-4 naslova dosao od Mentora ili samizdata do Algoritma ili Profila. Tako da mislim da postoji i druga strana priče - nasi pisci premalo pisu ono sto se cita (romane, a pogotovo fantasy romane). Cini mi se da je upravo objavljeni prvi dio fantasy trilogije Sanje Lovrencic prvi ozbiljan pokusaj takve sustavnosti, koji ce sigurno donijeti i javnu prepoznatljivost, ako vec ne i prodaju. (Dosadasnji tiskani fantasy u knjigama bio je redom amaterski, a Milena Benini je ostala unutar korica Future, Ubiqa i na svome blogu.)

[Milena]

Vrijeme književnih časopisa je uistinu prošlo, a pogotovo SF časopisa.

Vrijeme svih časopisa polako prolazi. Vrijeme efemernog tiskanog medija prolazi. Možda prolazi i vrijeme svih tiskanih medija, ali od te točke nas još dijeli nedostatak adekvatnih tehničkih rješenja. Kad dođemo do toga (kvalitetan e-papir, jeftini readeri), mislim da će i tiskane knjige vrlo brzo nestati... ali to je već jedna druga rasprava. No pogledavši, recimo, što radi Tor, mislim da je jasno da se i nakladnici koji imaju imalo mozga pripremaju za tranziciju.

Tako da mislim da postoji i druga strana priče - nasi pisci premalo pisu ono sto se cita (romane, a pogotovo fantasy romane). Cini mi se da je upravo objavljeni prvi dio fantasy trilogije Sanje Lovrencic prvi ozbiljan pokusaj takve sustavnosti, koji ce sigurno donijeti i javnu prepoznatljivost, ako vec ne i prodaju. (Dosadasnji tiskani fantasy u knjigama bio je redom amaterski, a Milena Benini je ostala unutar korica Future, Ubiqa i na svome blogu.)

Ovo potpisujem, ali tu ima više problema. Prvo, što se kod nas teško može živjeti od pisanja pa makar bio i Nives C., a za pisanje fantasy trilogija i polilogija treba puno vremena. Drugo, što proizlazi iz prvog: kod nas većina pisaca ne funkcionira kao profesionalni pisci, pa ni ne pišu za publiku, već onako, što im se sprdne. (Što nije nužno loše, ali uništava šanse za profesionalizam na široj skali.) I treće, što proizlazi iz prvog i drugog, što nemamo pravih komercijalnih žanrovskih nakladnika, koji bi uložili u domaći proizvod, pa se objavljuje koješta što nedovoljno informiranim nakladnicima djeluje kao "za koga je, dobro je", žanrovska publika onda to ne želi, i nakladnici izvlače zaključak da se to ne isplati. A nakladnici koji se kuže u žanr su mali i nemaju dovoljno marketinške snage, ili se usmjeravaju na prijevode jer su oni jeftiniji i/ili sigurniji.

[ratchet]

Što vrijedi da se kužiš u žanr kad su komercijalna izdanja skupa, kao što su i knjige općenito skupe i zalaze u sferu luksuza nama koji živimo sa nekoliko kredita. Novog Gavrana od 170 kn još nisam kupio, iako ga želim čitati i ne dvojim da je dobar. Samo što nisam u stanju kupovati više od par knjiga godišnje, i to većinom kad su sniženja. Ostalo čini knjižnica i tu sam jako razočaran izostankom našeg SF-a.
Pisani papir nestaje i to je fakat. Ne znam što je tu sporno, mislim da nisam jedini pisac koji kristi hologramske knjige u svojim pričama koje se ne razlikuju od pravih dok ih čitaš, a kad ti je dosta ugasiš ih. Je, je, još je to daleko, prijelaz je bolan i težak, i njie lako gledati nama starijima kako časopisi koji su nam toliko značili polako izumiru. Nismo još prebolil nestanak Future, a intimno još uvijek žalim i za Siriusom.
I još k tome je znanstvena fantastika koju volim postala samo podžanr fantasija, klasični SF je gotovo nestao, a trilogija ovakvih i onakvih bajki mi je iskreno pun kufer.

[DeathwishTheHun]

Cini mi se da je upravo objavljeni prvi dio fantasy trilogije Sanje Lovrencic prvi ozbiljan pokusaj takve sustavnosti, koji ce sigurno donijeti i javnu prepoznatljivost, ako vec ne i prodaju.

Oprosti, ali od trenutka kad sam pročitao tvoju rečenicu pa do kraja teksta sam se sjetio TRI "prva dijela fantasy xxx-logije", a vjerojatno bi se pronašao još pokoji, u zadnjih deset godina, a koji nisu donijeli ni javnu prepoznatljivost, a ni prodaju. Sva sreća.

[Milena]

Što vrijedi da se kužiš u žanr kad su komercijalna izdanja skupa, kao što su i knjige općenito skupe i zalaze u sferu luksuza...

Heh, heh... komercijalna izdanja ne bi trebala biti skupa, tj. trebala bi biti isplativa i pristupačna cijenom. Gavran od 170 kuna to nije. Prava komercijalna književnost (koje kod nas gotovo i nema) su mala, mekana izdanja na lošem papiru koja nije jako skupo proizvesti, idu u velikim nakladama čime si snizuju cijenu, i isplativa su baš zato što imaju velike naklade (koje prodaju!) i na kraju donose dobit.

No, tu sad dolazimo do mog omiljenog hrvatskog paradoksa: žanrovska književnost je vani glavni dio komercijalne književnosti, ljubići, krimići i fantasyji se produciraju prvenstveno tako (u pocketima, nisu skupi itd.) i tako se najviše i prodaju. U hrvatskoj, pak, žanr se slabo prodaje (i to bilo koji!), a kad se i radi, izdaje se u imbecilnim izdanjima (tvrde korice, fini papir) koja su onda suludo skupa, i naprosto nije komercijalan. Što je sociološki fenomen za koji ne znam jel' se pojavljuje još u nekoj zemlji. Komercijalan je pak dio srednje struje no, budući da srednja struja nikad nije jako atraktivna, ni "velike" naklade nisu jako velike (kad se gleda po glavi stanovnika), i naprosto se malo toga prodaje... a nekomercijalna izdanja u žanru su još skuplja jer su im naklade još manje, i onda... [music: M.Legrand, Windmills of your mind./music]

[ratchet]

Stvari su u nas potpuno poremećene. O tome što će dobiti pojedine knjižnice odlučuje država. Ali vidim da u mojoj stalno dolaze novi filmovi i glazba, koji su skuplji od knjiga. Koliko god velebna, pretvorila se u video i fonoteku, uz surfanje i igraonu naravno. Knjige koje vidim po knjižarama nikako da dočekam.
To sa mekim izdanjima i kioscima je još luđe. Eno Bojno polje Istra. U distribuciji samo na Istarskim kioscima. Nisu mogli niti ući u Tisak. Čak niti kasnije po dobrim prodajnim reuzultatima. Pa onda kakve to ima veze sa komercijalom?

[Milena]

Tisak se ponaša kao monopolist. Ova njihova najnovija varijanta s multimedijalnim dućanima postavlja sumanute uvjete koje većina naših nakladnika ne može ispuniti (spominju se nekakve tisuće primjeraka -- kao da se radi o novinama). Sad dolazimo i na onu famoznu priču o problemu knjižara, i toga što se (i zašto) knjige tamo više ne kupuju... ali smo već jako daleko od krize časopisa u Americi, pa bismo možda trebali zamoliti za preseljenje u neku novu dretvu? Ili bar preimenovati ovu u "krizu u izdavaštvu"? :angel:

Inače, knjižnice ne dobivaju knjige samo od države: jedan dio ide po befelu, istina, ali za drugi dio knjižnice dobiju budžet, pa same odlučuju što će nabaviti. No, ako točno znaš koju knjigu tražiš, postoji još i mogućnost da zamoliš svoju knjižnicu da ti naruči tu knjigu od neke druge knjižnice. U teoriji, međuknjižnično posuđivanje bi moralo funkcionirati. U praksi, najčešće ovisi od dobre volje i snalažljivosti konkretne tete/stričeka u konkretnoj knjižnici.

[ratchet]

Što uglavnom znaći da vodstvo, konkretno, moje knjižnice boli neka stvar za knjige. Hvale se ogromnim povećanjem članstva, a knjiga ima manje nego kad su se bavili isključivo s njima. Sad su postali čitaona ( za dnevnu i tjednu štampu ), igraona, mjesto za surfanje, i videoteka/fonoteka. Ne da je to loše, ali ja i izdanja od Algoritma i Izvora, npr., uzaludno čekam po godinu dana nakon što su izdana.
Tisak je ajme majko, pričao mi je već Davors o njihovim uvjetima i to je, blago rečeno, blesavo.