Likovi kod "domaćih" pisaca

[uglib]

, što mogu reći neka jessica, leon lancelot ili challenger goran? (svo troje sirote djece postoje... a kad smo kod imena goran - vrlo učestalo ime u nas -ne znam jeste li znali, izmislio ga je prije pedesetak godina izvjesni ivan kovačić. )

Ujuj, jadna dječica, ovo je puno gore od Đimija i Elvisa. :zubo:

Na otoku Susku nije ništa neobično zvati se Džinet, Entonet, Đozefin, Nik, Frenk, Đeni, Denci, Stiven, Kejsi... Ne znam pišu li se fonetski ili su se potrudili upisati ih na američki način. Svi koji su mogli zbrisati u Ameriku, zbrisali su. Oni koji su ostali, davali su i daju djeci imena po amerikaniziranim rođacima, sve u nadi da će i ona jednog dana preko bare pa da imaju ime s kojim će se lakše uklopiti. Da se razumijemo, to više nisu mala djeca, neki su otišli u Ameriku, a neki su ostarjeli na Susku, ali trend davanja djeci imena koja zvuče američki još uvijek traje jer tamo se vjeruje da sve najbolje dolazi iz Amerike.

Za Gorana sam znala.

[Porto]

Baj d vej, Raul iz Krapine mi ni Bog zna kaj, :zubo: no, u usporedbi s Džimijem iz Skender Vakufa ili Elvisom iz Štakorovca Donjeg, Raul rulz!

Ajoj, đe me nađe sa Štakorovcem

Slučajno imam vikendicu u Štakorovcu i kao klinac sam se igrao s Elvisom. Elvisom kojeg su svi klinci vikendaša zajebavali jer je tvrdio da je vidio čudna svjetla koja su se s neba spustila na proplanak iza šume. Nakon nekoliko mjeseci, i mi smo ugledali čudna svjetla na proplanku. Kad smo se približili, vidjeli smo i raketu. Jutrom se ispostavilo da je to naftni toranj. U selu je dosta Bošnjaka imalo vikendice; prvi susjedi bili su mi prgavi Osman (značenje imena: mlada zmija) kojeg smo se svi bojali kad je pijan sa sjekirom lutao brdima, i Atif (značenje imena: milostiv, suosjećajan) - koji je, bajdivej, dvaput spasio druga Tita: jednom kod Drvara, a drugi put u strojarnici broda Galeb - a mnogo ih se doselilo nakon rata, moža i zbog toga što je obližnji dvorac (za koji se vezuju mnoge legende, od kojih je jedna o tome kako su štakori pojeli mladog vlastelina) kupio Enver Moralić trgovac naftom zaljubljen u vinograde i konje. Cijeli kraj je, osim što je bio u posjedu templarskog prirorata, poznat i po zrakoplovnoj nesreći iz 1976 u kojoj su u zraku su se sudarili zrakoplovi British Airwaysa, koji je letio iz Londona za Istanbul, te makedonske tvrtke Inex Adria. Tada su ljudi s neba padali po seoskim imanjima, a dan danas nije rijetkost ako na seoskom putu susretnete Turčina koji se raspituje za put do Istambula.

Daklem, ljudi s čudnim imenima i njihove priče su svuda oko nas.

[SAMSUILUNOV OTAC]

Štakorovac Donji
Ljudska imena nisu ništa naspram imena sela koja postoje kod nas. Dok smo išli na FFk ove godine, vidio sam putokaz za mjesto koje se zove Sv. Ivan Lomivrat. Ili ona famozna Špičkovina. A blizu mene ima mjesto koje se zove Jakačina Mala, što i nije toliko smiješno koliko jedan dio njega koji se zove Prčevragovići.

[SAMSUILUNOV OTAC]

a pazi ime ovog mjesta
http://img258.imageshack.us/img258/763/ ... terpe1.jpg

[Izitpajn]

Koliko sam shvatila, ako je u priči objašnjeno zašto se taj lik zove baš tako; u ovom trenutku neuobičajeno za jednog zagorca iako ne možemo biti sigurni da će to tako biti i u budućnosti kada se radnja najvjerojatnije zbiva; ako je naveden bilo kakav razlog za takvo ime: roditeljska poremećenost, otkačenost, ekscentričnost, prilagođavanje globalizaciji, praćenje trendova... ili su roditelji upoznali negdje nekog Raula koji ih se jako dojmio; onda to u fikciji može proći, ali ako čitatelju nije predočen razlog zašto se taj lik zove baš Raul, iako je to za samu priču potpuno nevažan podatak i iako su svi ostali aspekti priče na visokoj razini, za tebe je to loša fikcija i to samo zato što ti je Raul u Krapini u npr. 22. stoljeću šaka u oko.
Nisu li to malo upitni kriteriji?

Ne. Stvar je u tome da u fikciji - za koju se zna da je potpuni produkt autora, da autor ima stopostotnu kontrolu i da tu nema slučajnih događaja - svaka neuobičajena stvar mora imati objašnjenje, a nije naodmet objasniti ni one uobičajene, ako tome dodaješ kolorit. Ako se u priči koja se događa u Krapini, gdje je glavni lik odrušen martinima, štefama i jurama, isti zove Raul, onda je jako dobro objasniti, makar u jednoj rečenici, zašto se i on ne zove onako kako bi normalan čovjek očekivao. Međutim, ako je riječ o 22. stoljeću i ako Raul više nije neuobičajeno u Krapini, onda će biti logično da se ostali likovi ne zovu nužno Pepek ili Štefek, nego da se Raulov susjed zove Brahmantan Kumar, drugi susjed Tomazzo, a cura u koju je isti zaljubljen Inge. U tom slučaju autor neće potrošiti niti jednu jedinu riječ da opiše atmosferu multikulturalnosti, a čitatelj će već između redaka doznati nešto o zajednici u kojoj se odvija radnja. To se zove višeslojnost djela.

Neuobičajeno ime lika u fikciji može naglašavati da je drugačiji od drugih. Raul među Dragecima, Jurekima, Matekima, Jožekima i Štefekima je već imenom izdvojen iz svoje okoline, na piscu je da osmisli na koji način, pozitivan ili negativan i kako to utječe na njega, riskira li zbog toga više od drugih itd.

Naravno. Upravo o tome cijelo vrijeme govorim: ako ima neuobičajeno ime, za to mora postojati razlog. Jer fikcija nije stvarnost. Negdje na ovom forumu se nalazi diskusija stara nekoliko godina gdje mislim da sam lijepo objasnio neke stvari o logici u književnim djelima, pogotovo u SF-u, pa potraži malo. Počelo je s onim pravilom da SF element mora biti neodvojiv od priče inače to nije dobar SF, pa sam malo spomenuo i Čehovljevu pušku itd.

[Brumiko]

Ajoj, đe me nađe sa Štakorovcem
Slučajno imam vikendicu u Štakorovcu i kao klinac sam se igrao s Elvisom.

Dok sam čital citirane rečenice, u prvi mah pomislih da tjeraš žešći sarkazam. Onda pogledah na Mireo.hr i, na moje preveliko čuđenje, skužih da zbilja postoji Štakorovec kod Zeline i Štakorovica pri Vojniću! Doista nisam znal, mislil sam da je to zafrkancija!

Elvisom kojeg su svi klinci vikendaša zajebavali jer je tvrdio da je vidio čudna svjetla koja su se s neba spustila na proplanak iza šume. Nakon nekoliko mjeseci, i mi smo ugledali čudna svjetla na proplanku. Kad smo se približili, vidjeli smo i raketu. Jutrom se ispostavilo da je to naftni toranj. U selu je dosta Bošnjaka imalo vikendice; prvi susjedi bili su mi prgavi Osman (značenje imena: mlada zmija) kojeg smo se svi bojali kad je pijan sa sjekirom lutao brdima, i Atif (značenje imena: milostiv, suosjećajan) - koji je, bajdivej, dvaput spasio druga Tita: jednom kod Drvara, a drugi put u strojarnici broda Galeb - a mnogo ih se doselilo nakon rata, moža i zbog toga što je obližnji dvorac (za koji se vezuju mnoge legende, od kojih je jedna o tome kako su štakori pojeli mladog vlastelina) kupio Enver Moralić trgovac naftom zaljubljen u vinograde i konje.

Atif?!? Kao babo Atif iz pjesme Zabranjenog pušenja koji je u "rijetkim trenucima bio trijezan"? E, sjajan je taj Štakorovec!

[Brumiko]

Štakorovac Donji
Ljudska imena nisu ništa naspram imena sela koja postoje kod nas. Dok smo išli na FFk ove godine, vidio sam putokaz za mjesto koje se zove Sv. Ivan Lomivrat. Ili ona famozna Špičkovina. A blizu mene ima mjesto koje se zove Jakačina Mala, što i nije toliko smiješno koliko jedan dio njega koji se zove Prčevragovići.

Vjerovao ili ne, ali na postrance od ceste između Novog Marofa i Križevaca postoji selo Pofuki.

[ratchet]

Treba jednostavno prihvatiti realnost da se imena djece sve više internacionaliziraju. A u budućnosti će to biti sigurno i još izraženije. Sve manje su tradicionalna. To barem vidim dobro u školi. I zašto bi onda u sf-u čija se radnja događa kod nas moralo biti pravilo da ime lika bude čisto naše. To je obična diskriminacija. Ja recimo onda nikad ne bih mogao biti lik u sf priči. Jer mi je ime englesko. Odnosno pretpostavljam da je skraćenica od Edward a ne od Eduardo, odnosno da je ono prvo izvorno. A prezime mi je latinsko. Čije znaćenje je rad, a koristi se najviše kao skraćeni naziv za laboratorij. Što se najviše i dobije kad se ugugla. Postoji čak i neki electronic device labor koji prvi iskoči na pretraživaću. Zbog toga i koristim anagram svog prezimena pri pisanju. Jedan moj prijatelj se preziva Palada. Znaći niti on ne može u domaću priču, a ima ih još dosta čija niti imena niti prezimena ne odaju da su čisti hrvati. Dakle bez obzira na sferinu škola pisanja ja nisam protiv stranih imena u pričama čija se radnja događa kod nas jer smatram da će pogotovo u budućnosti, čak i bliskoj, takva imena biti i te kako zastupljena, ako ne i u većini.
O opravdanosti smještanja radnje u našu zemlju bi trebalo otvoriti poseban topic. Jer kad pročitam o nekakvim znanstvenim istraživanjima i tajnim laboratorijima kod nas, u zemlji čijeg sam školstva i ja dio, i gdje mladi i obrazovani bježe ako mogu glavom bez obzira, dođe mi se smijati.

[Brumiko]

O opravdanosti smještanja radnje u našu zemlju bi trebalo otvoriti poseban topic. Jer kad pročitam o nekakvim znanstvenim istraživanjima i tajnim laboratorijima kod nas, u zemlji čijeg sam školstva i ja dio, i gdje mladi i obrazovani bježe ako mogu glavom bez obzira, dođe mi se smijati.

Zanimljiva mantra, seže tamo u šezdesete i naročito bješe pojačana tijekom doista mizernih 90-ih. Ja sam mlad i obrazovan, i tu sam, te nitko od, recimo, moje ekipe iz gimnazije nije "pobjegao glavom bez obzira", vjerojatno zato kaj se u 21. stoljeću u Hrvatskoj živi - uglavnom dobro! No, stari mitovi teško umiru...i da smo svi šeici od Dubaija, vjerojatno bismo javno i dalje cendrali da nam je teško te bi nam tome bili krivi Franjo, Ivica, Ivo, <nastavi niz>.

Vjerojatno zato je i gomila hrvatske književnosti, a pogotovo filma, toliko mračna i depresivna, uvijek s tragičnim završecima, osim, valjda, filma Tko pjeva zlo ne misli i serije Smogovci te, začudo, dobrog dijela male hrvatske znanstvene fantastike koji, doduše, uglavnom nema limunadasti hepiend, ali niti tragičnu depru na kraju.

Ja bih, za promjenu, volio, recimo, čitati ili gledati nešto, pa bila to i znanstvena fantastika, gdje je Hrvatska k'o Banksova Kultura, a glavni junaci Loborec i Lovrek ne neki tutleki iz mozga frustriranog Krleže, nego, ono, rasturači, face, supermeni. :P Kad bi imal literarnog talenta i dobru ideju, definitivno bi mi se glavni junak i Spasitelj Svijeta (C)(TM) zval Štef Lovrek, desna ruka bi mu bil Loborec, Nadareni Pobočnik (R) Ivica Kičmanović, dok bi Laura, umjesto fatalne žene...ahem, sumnjivih moralnih (ne)kvaliteta bila überfemina koja bi Ripleyicu mogla pojest za doručak. :zubo:

[Bubba Zanetti]

A kaj se tiče (neprimjerene) anglofilije, baš me zanima kak bu to zgledalo kada Kina postane prva svjetska sila? Kaj, bu onda Hu Yao Bang bilo fensi-šmensi?

Pa koliko se sjećam nekog članka iz novina, tamo negdje u Slavoniji imaš već momka koji se zove Hua Guofeng, a možda čak i Huaguofeng. :zubo:

:uzdravlje:

[Bubba Zanetti]

Ja bih, za promjenu, volio, recimo, čitati ili gledati nešto, pa bila to i znanstvena fantastika, gdje je Hrvatska k'o Banksova Kultura, a glavni junaci Loborec i Lovrek ne neki tutleki iz mozga frustriranog Krleže, nego, ono, rasturači, face, supermeni. :P Kad bi imal literarnog talenta i dobru ideju, definitivno bi mi se glavni junak i Spasitelj Svijeta (C)(TM) zval Štef Lovrek, desna ruka bi mu bil Loborec, Nadareni Pobočnik (R) Ivica Kičmanović, dok bi Laura, umjesto fatalne žene...ahem, sumnjivih moralnih (ne)kvaliteta bila überfemina koja bi Ripleyicu mogla pojest za doručak. :zubo:

Ma najbolji je Rudimir Bombardirović Šajkovski. :cheers:

:uzdravlje:

[ratchet]

O opravdanosti smještanja radnje u našu zemlju bi trebalo otvoriti poseban topic. Jer kad pročitam o nekakvim znanstvenim istraživanjima i tajnim laboratorijima kod nas, u zemlji čijeg sam školstva i ja dio, i gdje mladi i obrazovani bježe ako mogu glavom bez obzira, dođe mi se smijati.

Zanimljiva mantra, seže tamo u šezdesete i naročito bješe pojačana tijekom doista mizernih 90-ih. Ja sam mlad i obrazovan, i tu sam, te nitko od, recimo, moje ekipe iz gimnazije nije "pobjegao glavom bez obzira", vjerojatno zato kaj se u 21. stoljeću u Hrvatskoj živi - uglavnom dobro! No, stari mitovi teško umiru...i da smo svi šeici od Dubaija, vjerojatno bismo javno i dalje cendrali da nam je teško te bi nam tome bili krivi Franjo, Ivica, Ivo, <nastavi niz>.

To što od tvoje ekipe nitko nije pobjegao ne pruža ti pravo da zanemaruješ statistike i lupaš napamet. Ja sam odrastao u inozemstvu i to ne kao dijete šljakera nego obrazovanog kadra. A vani živi ogroman broj naših ljudi, uglavnom od tih šezdesetih koje spominješ pa naovamo. Većinom radnici ali danas odlaze uglavnom oni obrazovani. Eto dio moje se stare ekipe uglavnom skupi na kavi vikendom. Sad nas je zadnjih dana bilo poprilično. Slušali smo priče jednog koji se baš vratio iz Kine gdje radi. Drugi je proklinjao skoro novi, skupi telefon koji se pokvario a za koji mu ne vrijedi garancija. Kupio ga nedavno u Saudijskoj Arabiji gdje mu je bilo zadnje radno mjesto. Sad bi uskoro i jedan iz Singapura mogao navratiti. Ovi iz Europe nisu više ni zanimljivvi. Uglavnom je omjer nešto povoljniji za nas koji smo ostali ovdje, ali ne mnogo. Kad gledam oglase za radna mjesta uglavnom vidim potražnju u Zagrebu, gradu obilja za nas iz provincije. Možda i ti živiš tamo pa se onda i ne čudim. U mom gradu od cca 40 000 stanovnika ima oko 500 nezaposlenih sa fakultetskom diplomom. Otići raditi u inozemstvo je san snova. Naravno onome tko uspije, a ja sam i napisao AKO MOGU. O razmjernim ulaganjima u školstvo i znanost, prosjeku obrazovanosti i slićnim stvarima u usporedbi nas i recimo EU ili SAD da ne govorim.

[Izitpajn]

nitko od, recimo moje ekipe iz gimnazije nije "pobjegao
glavom bez obzira", vjerojatno zato kaj se u 21. stoljeæu u Hrvatskoj zivi
- uglavnom dobro! No, stari mitovi tesko umiru...i da smo svi seici od
Dubaija, vjerojatno bismo javno i dalje cendrali da nam je tesko te bi nam
tome bili krivi Franjo, Ivica, Ivo, <nastavi niz>.

Trebao si biti sinoć u SFeri da čuješ priče o vrhunskim dosezima u
hrvatskim raðaonicama. Koliko znam, razlika izmeðu Hrvatske i EU je u tom
aspektu otprilike kao razlika izmeðu XIII i XX stoljeća. Ja bih mogao
svasta reći o hrvatskom skolstvu, ali ako počnem, neću moći stati. Ali
rekao bih da je tu skor malo bolji, Hrvatska zaostaje za Evropom samo sto
godina. Ali, kako je krenulo, uskoro bi se taj jaz mogao povećati. Netko
drugi bi ti mogao napričati raznih drugih stvari.

Ali ovo je debelo offtopic, pa ajmo ne vise.

[Brumiko]

To što od tvoje ekipe nitko nije pobjegao ne pruža ti pravo da zanemaruješ statistike i lupaš napamet.

Hmmm...zapravo, spletom okolnosti te iako mi nije u opisu radnog mjesta, unatrag par mjeseci sam itekako dobro proučio statistike, počevši od onih Državnog zavoda za statistiku (http://www.dzs.hr/Hrv/publication/stat_year.htm), tako da baš ne "lupam napamet".

Za one kojima se ne da čitati te im trebaju baš usporedni podaci, Wikipedija ih ima prilično dobro sređene, pri čemu je od posebnog interesa rang-lista zemalja s BNP-om po stanovniku svedenom na paritetnu kupovnu moć (http://en.wikipedia.org/wiki/List_of_co ... per_capita).

Eto, da ufuramo i malo SF-a - naravno da HR može i bolje, puno bolje, ali bolji život ne dolazi preko noći, plus kaj nekakve črnjak statistike i gorka predviđanja prije spadaju u Did Not Do The Research klišej (http://tvtropes.org/pmwiki/pmwiki.php/M ... heResearch), nego u realnost.

No, dobro...ajmo mi radije o Štefu Lovreku kao superjunaku.