Čini mi se da je to i meidenova pjesma, sad si me zaiteresirala, moooooooooooooooooooooooooooooooooooraaaaaaaaaaaaaammmmmm nabaviti taj romanKlara wrote:STRANGER IN A STRANGE LAND.
For us, the living
Moderator: Ire
Klara napisa:
Nadalje, postoji niz autora koji su otvoreno priznavali duboki Heinleinov utjecaj na njihov vlastiti rad: Niven, Pournelle, Dick (koliko god to nevjerojatno zvu?alo!), Turtledove, Clancy (koliko pak on spada u SF, otvoreno je diskusiji)... Onda postoji kategorija kod kojih se utjecaj i[?]?itava neizravno, a to je ve? maglovita kategorija, no moĹže dose?i do - recimo - Bradburyja ili ?ak Gibsona.
Ĺ tos je u tome da je Heinlein bio plus-minus najpismeniji me?u ekipom koju je Campbell koncem tridesetih pro[?]log stolje?a uzgajao u "Astoundingu", pa nije ?udno [?]to je i napravio najve?i utjecaj, barem na angloameri?ki SF. Kad se to poveĹže s ?injenicom da do 90 posto dana[?]njeg SF-a (u ?asu dok ovo pi[?]em, oĹžujak 2004.) nastene na anglosaskom govornom podru?ju, do?emo do jednog od najutjecajnijih autora Ĺžanra. To ne implicira da je on i najbolji, ili ?ak uop?e me?u najboljima. Jednostavno, bio je me?u prvima, a svoj je posao radio dosta dobro, pa zgodimice i vrhunski.
?ini se kako Tvoj Amerikanac nije u lo[?]em dru[?]tvu. Naime, vi[?]e autora je otvoreno izjavilo kako im je Heinlein bio prvi dodir sa SF-om, ili barem me?u prvima: Poul Anderson, Greg Bear, Joe Haldeman dolaze mi na pamet kad sam protr?ao kroz Requiem, zbirku povodom Heinleinove smrti, ur. Yoji Kondo 1992.Razmjenila sam e-mailove s jednim Amerikancem koji pi[?]e SF i on kaĹže da ga je ?itanje Hainelena potaknulo da po?ne pisati.
Nadalje, postoji niz autora koji su otvoreno priznavali duboki Heinleinov utjecaj na njihov vlastiti rad: Niven, Pournelle, Dick (koliko god to nevjerojatno zvu?alo!), Turtledove, Clancy (koliko pak on spada u SF, otvoreno je diskusiji)... Onda postoji kategorija kod kojih se utjecaj i[?]?itava neizravno, a to je ve? maglovita kategorija, no moĹže dose?i do - recimo - Bradburyja ili ?ak Gibsona.
Ĺ tos je u tome da je Heinlein bio plus-minus najpismeniji me?u ekipom koju je Campbell koncem tridesetih pro[?]log stolje?a uzgajao u "Astoundingu", pa nije ?udno [?]to je i napravio najve?i utjecaj, barem na angloameri?ki SF. Kad se to poveĹže s ?injenicom da do 90 posto dana[?]njeg SF-a (u ?asu dok ovo pi[?]em, oĹžujak 2004.) nastene na anglosaskom govornom podru?ju, do?emo do jednog od najutjecajnijih autora Ĺžanra. To ne implicira da je on i najbolji, ili ?ak uop?e me?u najboljima. Jednostavno, bio je me?u prvima, a svoj je posao radio dosta dobro, pa zgodimice i vrhunski.
Last edited by Dagi on 05 Jul 2004, 00:29, edited 1 time in total.
Preporu?am:
http://www.nitrosyncretic.com/rah/
http://www.nitrosyncretic.com/rah/
Preda mnom je primjerak knjige Roberta Ansona Heinleina For Us, The Living - A Comedy of Customs, s uvodom Spidera Robinsona te pogovorom Roberta Jamesa, u izdanju njujor[?]ke ku?e Pocket Books, tiskan 2004. godine, premda je sam roman napisan prije preko [?]ezdeset pet godina.
Izgubljeno blago ili... Ili [?]to? Krenimo redom. Knjiga je napisana 1938. i 1939. godine - ne zna se to?no od kojeg do kojeg datuma. Heinlein je u to doba penzionirani niĹži mornari?ki ?asnik, s nekih [?]est-sedam godina sva[?]tarenja i propalom politi?kom karijerom, karijerom koja nije ni zapravo zapo?ela. Heinlein je knjigu napisao nakon [?]to je kao kandidat stranke Demokrata bio izgubio izbore za Skup[?]tinu savezne drĹžave Kalifornije, s neotpla?enom hipotekom na ku?u koju je kupio upravo da bi imao stalno prebivali[?]te u svojoj izbornoj jedinici. Prema njegovim rije?ima, prihvatio se pisanja umjesto "po[?]tenog posla", u nadi kako ?e zaraditi novac. Me?utim, Za nas, koji Ĺživimo - komedija obi?aja promptno je zavr[?]ila u ladici i nije izronila iz nje sve do nedavno. Heinlein je za to imao razloga.
Fabula je razmjerno jednostavna. Mornari?ki avijati?ar gine u bedastoj prometnoj nesre?i (fu?ka[?] pilota koji samo tako pogine voze?i auto, ali dobro), eda bi se probudio u tu?em tijelu nekih nepunih 150 godina kasnije, u u godini 2086. Na[?]eg junaka probudi iz polusvijesti prelijepa djevojka koja ga odvu?e u svoju ku?u, jer jadnik o?ito nije pri sebi. Ondje slijede potanki opisi futuristi?kog stanovanja i shva?anje [?]to se zapravo dogodilo. Nikome od ljudi koje protagonist susre?e nije ?udno kako se ?ovjek od prije stolje?e i pol probudio u tu?em tijelu, ba[?] naprotiv. Svi su spremni mu pomo?i i pokazati mu ?udesa poznog 21. stolje?a. Ne zaboravimo, roman je ipak pisan kao utopija!
Slijede opisi svijeta sutra[?]njice, [?]to kroz brojne dijaloge (odnosno monologe) pojedinih likova, odnosno kroz izravne "gernsbackovske" opise raznih naprava, ali i odnosa u dru[?]tvu. Sve je lijepo i krasno, jenak i njegova spasiteljica se zaljubljuju jedno u drugo te odlu?uju Ĺživjeti u braku - koji je , naravno, posve neformalan. Idila potraje dok se u posjeti ne pojavi djevoj?in biv[?]i suprug (suloĹžnik?), te ga na[?] dvadesetostoljetni primitivac u navali zdrave ljubomore ne sastavi [?]akom u zube.
Tu protagonist zavr[?]i u korektivnom centru, no nemojte o?ekivati elektrode na glavi, lobotomije niti ikakvu mra?nu znanost na djelu. Ponavljam, svijet budu?nosti je utopija, a korektivni centar je mala utopija za sebe - junak je slobodan lunjati naokolo te ima privla?nu terapeutkinju, dok ga pohode mnogi ugledni stru?njaci kojima je on zanimljiv. Heinleinu je to prigoda da u nizu sokratovskih dijaloga produbi svoju viziju idealnog svijeta sutra[?]njice.
Na posljetku, junak je izlije?en od svojih zastarjelih nazora, zapravo izlije?en je do te mjere da sa svojom suprugom i spomenutom terapeutkinjom zasnuje veseli menage a trois! Roman zavr[?]ava time [?]to protagonistu (ipak) pomalo postane dosadno, pa se priklju?uje svemirskom programu. Posljednji prizor je nimalo pateti?ni rastanak sa suprugama i uzlijetanje svemirskog broda. Vuuuuu[?][?][?]!!!
Pustimo na stranu pone[?]to nategnutu temeljnu premisu romana: bu?enje u tu?em tijelu. I to tijelu ?ovjeka koji je iz filozofskih pobuda po?inio suicid, pa je, eto, oĹživio - ali bankovni ra?uni, zdravstveno, socijalno i ostalo i dalje [?]timaju... Pustimo na stranu [?]to nikome nije ?udno [?]to neki ?ovjek tvrdi kako je poginuo prije sto pedeset godina ("Znate, ja sam s Jelacsichem preszao Dravu, boievah protivu Magyarom, akoprem me basz kod Budima kugla pogodila... A Horvatzka je danas neovisna!? Pobiedismo!?"), pustimo, dakle, na stranu osnovnu neuvjerljivost.
Ostaje ?injeica da je For Us, The Living utopija. A Asimov je rekao kako su utopije po definiciji dosadne. K tome, Heinlein vrlo minuciozno obja[?]njava ne samo tehnolo[?]ka ?uda, ve? se upli?e i u ekonomsku raspravu, o?ito pod utjecajem politi?kog programa u koji je evidentno vjerovao. Jenom rije?ju: Amerika budu?nosti je kvazi-socijalna drĹžava u kojoj i dalje postoji sveta individualna inicijativa, dok gra?ani rade koliko im se ho?e(!). Opravdanje za takav sustav je u zamr[?]enoj politi?koekonomskoj diskusiji koja je prili?no neprobavljiva i jedini je dio romana gdje sam preskako po par pasusa. U jednom trenutku, glavni junak i neki ugledni ekonomist postave plo?u s figurama i Ĺžetonima kako bi simulirali ekonomske tokovo. Narator ?ak preporu?a neka ?itatelj u?ini to isto, jer mu ina?e model ne ?e biti jasan! Da ne bi bilo zabune, na kraju je dodatak s raznim varijacijama iste simulacije. Me?utim, kad se oduzmu takvi zamorni diskursi, ostatak nije ni malo dosadan i dobro "vu?e". U romanu ima niz humoristi?nih epizoda, likovi nisu ba[?] plo[?]ni (kao [?]to bi utopija moĹžda nalagala), dok se u nizu motiva nazire budu?i punokrvni autor.
No, u For Us, The Living predstavlja, kao [?]to je u predgovoru romanu primijetio Spider Robinson, sadrĹžana je DNA Heinleina kao pisca. Tu je ponajprije koncepcija budu?e povijesti u kojoj Amerika doĹživljava procvat i tehnolo[?]ki napredak, zatim "lude godine" religijskog fanatizma, postkolonijalnu ekspanziju u Latinsku Ameriku koja zavr[?]ava time [?]to udruĹžene juĹžnoameri?ke flote izvedu desant na New York i genocid njegovih gra?ana (po n-ti put), pa kona?no nastupa suvislo svijetlo doba... Istodobno, Europljani su nakon svojeg velikog rata (podsjetimo se, roman je dovr[?]en '39.), od kojega je Amerika apstinirala, imali neku vrst unije, eda bi se definitivno poklali u rekreaciji tridesetogodi[?]njeg rata. Za svo to vrijeme, Azijati u ?uture briju neki mra?ni totalitarizam...
Nadalje, tu su pokretne ceste (The Roads Must Roll), prizor nesre?e na raketodromu (Space Cadet), izolirano podru?je u koje odlaze oni najnetolerantniji (Coventry), razdoblje reĹžima religijskih fanatika (If This Goes On) i drugi motivi dobro poznati ?itateljima Heinleinovih ranih radova, uklju?uju?i i spava?a koji se budi nakon stolje?a sna (Beyond This Horizon). Povrh toga, tu su i superkompetentne heroine, eksperimentiranja s brakom, spolnim slobodama i uop?e moralom dru[?]tva, antirasizam i antiklerikalizam... Dakle, sve ono [?]to je ?ekalo neka pro?e po?etna afirmacija mladog pisca i ciklus romana za mladeĹž iz ?ertrdesetih i pedesetih, a [?]to je sve bilo pod strogom uredni?kom paskom.
U knjizi, me?utim, pravi mali biser predstavlja pogovor Roberta Jamesa. On je nesu?enim Heinleinovim biografom, budu?i se razi[?]ao s pi[?]?evom udovicom neposredno pred njezinu smrt. Naime, James daje faktografski prikaz Heinleinove kratke politi?ke karijere krajem tridesetih, u okviru frakcije Demokrata pod nazivom EPIC - End Poverty In California. EPIC je vodio pisac Upton Sinclair koji je, prema svemu sude?i, duboko utjecao na budu?eg velikana SF-a, i to ponajprije svojim socijalno-utopisti?kim zamislima. Povrh toga, James u svojem eseju prikazuje i Heinleina-?ovjeka u tom razdoblju, koji je s Leslyn MacDonald imao od 1932. neku vrst "otvorenog braka". Na dnevnom redu su bili nudizam, moĹžda i tolerirani preljubi - ono [?]to bismo danas nazvali swinganjem. Tu, zapravo, leĹži razlog [?]to je Heinlein kasnije nastojao sustavno potisnuti spominjanje svoje (druge) supruge Leslyn, zaklju?uje James. Osobito je Heinlein bio ponukan na to kad se oĹženio s Virginiom Gesternfeld, a karijera autora popularnih juveniles, SF romana za mladeĹž, bila mu je u punom usponu.
Sve u svemu, For Us, The Living pruĹža fascinantni uvid u Heinleina dok su njegove ideje bile u zametku. S druge strane, taj roman trpi od niza slabosti koje su ispravljene u njegovim kasnijim radovima - ili su, rekli bi Heinleinovi kriti?ari, izbile u svoj svojoj punini. Ova Komedija obi?aja nikako nije za ljude koji ne poznaju pi[?]?ev opus, odnosno za one koji ga znaju po dva-tri najglasovitija romana. Jednom rije?ju, radi se o djelu koje se moĹže preporu?iti samo ?itateljima koji se nastoje sustavno upoznati ne samo s Heinleinovim radovima, ve? i njime kao osobom koja se razvijala u vrhunskog autora znanstvene fantastike.
Izgubljeno blago ili... Ili [?]to? Krenimo redom. Knjiga je napisana 1938. i 1939. godine - ne zna se to?no od kojeg do kojeg datuma. Heinlein je u to doba penzionirani niĹži mornari?ki ?asnik, s nekih [?]est-sedam godina sva[?]tarenja i propalom politi?kom karijerom, karijerom koja nije ni zapravo zapo?ela. Heinlein je knjigu napisao nakon [?]to je kao kandidat stranke Demokrata bio izgubio izbore za Skup[?]tinu savezne drĹžave Kalifornije, s neotpla?enom hipotekom na ku?u koju je kupio upravo da bi imao stalno prebivali[?]te u svojoj izbornoj jedinici. Prema njegovim rije?ima, prihvatio se pisanja umjesto "po[?]tenog posla", u nadi kako ?e zaraditi novac. Me?utim, Za nas, koji Ĺživimo - komedija obi?aja promptno je zavr[?]ila u ladici i nije izronila iz nje sve do nedavno. Heinlein je za to imao razloga.
Fabula je razmjerno jednostavna. Mornari?ki avijati?ar gine u bedastoj prometnoj nesre?i (fu?ka[?] pilota koji samo tako pogine voze?i auto, ali dobro), eda bi se probudio u tu?em tijelu nekih nepunih 150 godina kasnije, u u godini 2086. Na[?]eg junaka probudi iz polusvijesti prelijepa djevojka koja ga odvu?e u svoju ku?u, jer jadnik o?ito nije pri sebi. Ondje slijede potanki opisi futuristi?kog stanovanja i shva?anje [?]to se zapravo dogodilo. Nikome od ljudi koje protagonist susre?e nije ?udno kako se ?ovjek od prije stolje?e i pol probudio u tu?em tijelu, ba[?] naprotiv. Svi su spremni mu pomo?i i pokazati mu ?udesa poznog 21. stolje?a. Ne zaboravimo, roman je ipak pisan kao utopija!
Slijede opisi svijeta sutra[?]njice, [?]to kroz brojne dijaloge (odnosno monologe) pojedinih likova, odnosno kroz izravne "gernsbackovske" opise raznih naprava, ali i odnosa u dru[?]tvu. Sve je lijepo i krasno, jenak i njegova spasiteljica se zaljubljuju jedno u drugo te odlu?uju Ĺživjeti u braku - koji je , naravno, posve neformalan. Idila potraje dok se u posjeti ne pojavi djevoj?in biv[?]i suprug (suloĹžnik?), te ga na[?] dvadesetostoljetni primitivac u navali zdrave ljubomore ne sastavi [?]akom u zube.
Tu protagonist zavr[?]i u korektivnom centru, no nemojte o?ekivati elektrode na glavi, lobotomije niti ikakvu mra?nu znanost na djelu. Ponavljam, svijet budu?nosti je utopija, a korektivni centar je mala utopija za sebe - junak je slobodan lunjati naokolo te ima privla?nu terapeutkinju, dok ga pohode mnogi ugledni stru?njaci kojima je on zanimljiv. Heinleinu je to prigoda da u nizu sokratovskih dijaloga produbi svoju viziju idealnog svijeta sutra[?]njice.
Na posljetku, junak je izlije?en od svojih zastarjelih nazora, zapravo izlije?en je do te mjere da sa svojom suprugom i spomenutom terapeutkinjom zasnuje veseli menage a trois! Roman zavr[?]ava time [?]to protagonistu (ipak) pomalo postane dosadno, pa se priklju?uje svemirskom programu. Posljednji prizor je nimalo pateti?ni rastanak sa suprugama i uzlijetanje svemirskog broda. Vuuuuu[?][?][?]!!!
Pustimo na stranu pone[?]to nategnutu temeljnu premisu romana: bu?enje u tu?em tijelu. I to tijelu ?ovjeka koji je iz filozofskih pobuda po?inio suicid, pa je, eto, oĹživio - ali bankovni ra?uni, zdravstveno, socijalno i ostalo i dalje [?]timaju... Pustimo na stranu [?]to nikome nije ?udno [?]to neki ?ovjek tvrdi kako je poginuo prije sto pedeset godina ("Znate, ja sam s Jelacsichem preszao Dravu, boievah protivu Magyarom, akoprem me basz kod Budima kugla pogodila... A Horvatzka je danas neovisna!? Pobiedismo!?"), pustimo, dakle, na stranu osnovnu neuvjerljivost.
Ostaje ?injeica da je For Us, The Living utopija. A Asimov je rekao kako su utopije po definiciji dosadne. K tome, Heinlein vrlo minuciozno obja[?]njava ne samo tehnolo[?]ka ?uda, ve? se upli?e i u ekonomsku raspravu, o?ito pod utjecajem politi?kog programa u koji je evidentno vjerovao. Jenom rije?ju: Amerika budu?nosti je kvazi-socijalna drĹžava u kojoj i dalje postoji sveta individualna inicijativa, dok gra?ani rade koliko im se ho?e(!). Opravdanje za takav sustav je u zamr[?]enoj politi?koekonomskoj diskusiji koja je prili?no neprobavljiva i jedini je dio romana gdje sam preskako po par pasusa. U jednom trenutku, glavni junak i neki ugledni ekonomist postave plo?u s figurama i Ĺžetonima kako bi simulirali ekonomske tokovo. Narator ?ak preporu?a neka ?itatelj u?ini to isto, jer mu ina?e model ne ?e biti jasan! Da ne bi bilo zabune, na kraju je dodatak s raznim varijacijama iste simulacije. Me?utim, kad se oduzmu takvi zamorni diskursi, ostatak nije ni malo dosadan i dobro "vu?e". U romanu ima niz humoristi?nih epizoda, likovi nisu ba[?] plo[?]ni (kao [?]to bi utopija moĹžda nalagala), dok se u nizu motiva nazire budu?i punokrvni autor.
No, u For Us, The Living predstavlja, kao [?]to je u predgovoru romanu primijetio Spider Robinson, sadrĹžana je DNA Heinleina kao pisca. Tu je ponajprije koncepcija budu?e povijesti u kojoj Amerika doĹživljava procvat i tehnolo[?]ki napredak, zatim "lude godine" religijskog fanatizma, postkolonijalnu ekspanziju u Latinsku Ameriku koja zavr[?]ava time [?]to udruĹžene juĹžnoameri?ke flote izvedu desant na New York i genocid njegovih gra?ana (po n-ti put), pa kona?no nastupa suvislo svijetlo doba... Istodobno, Europljani su nakon svojeg velikog rata (podsjetimo se, roman je dovr[?]en '39.), od kojega je Amerika apstinirala, imali neku vrst unije, eda bi se definitivno poklali u rekreaciji tridesetogodi[?]njeg rata. Za svo to vrijeme, Azijati u ?uture briju neki mra?ni totalitarizam...
Nadalje, tu su pokretne ceste (The Roads Must Roll), prizor nesre?e na raketodromu (Space Cadet), izolirano podru?je u koje odlaze oni najnetolerantniji (Coventry), razdoblje reĹžima religijskih fanatika (If This Goes On) i drugi motivi dobro poznati ?itateljima Heinleinovih ranih radova, uklju?uju?i i spava?a koji se budi nakon stolje?a sna (Beyond This Horizon). Povrh toga, tu su i superkompetentne heroine, eksperimentiranja s brakom, spolnim slobodama i uop?e moralom dru[?]tva, antirasizam i antiklerikalizam... Dakle, sve ono [?]to je ?ekalo neka pro?e po?etna afirmacija mladog pisca i ciklus romana za mladeĹž iz ?ertrdesetih i pedesetih, a [?]to je sve bilo pod strogom uredni?kom paskom.
U knjizi, me?utim, pravi mali biser predstavlja pogovor Roberta Jamesa. On je nesu?enim Heinleinovim biografom, budu?i se razi[?]ao s pi[?]?evom udovicom neposredno pred njezinu smrt. Naime, James daje faktografski prikaz Heinleinove kratke politi?ke karijere krajem tridesetih, u okviru frakcije Demokrata pod nazivom EPIC - End Poverty In California. EPIC je vodio pisac Upton Sinclair koji je, prema svemu sude?i, duboko utjecao na budu?eg velikana SF-a, i to ponajprije svojim socijalno-utopisti?kim zamislima. Povrh toga, James u svojem eseju prikazuje i Heinleina-?ovjeka u tom razdoblju, koji je s Leslyn MacDonald imao od 1932. neku vrst "otvorenog braka". Na dnevnom redu su bili nudizam, moĹžda i tolerirani preljubi - ono [?]to bismo danas nazvali swinganjem. Tu, zapravo, leĹži razlog [?]to je Heinlein kasnije nastojao sustavno potisnuti spominjanje svoje (druge) supruge Leslyn, zaklju?uje James. Osobito je Heinlein bio ponukan na to kad se oĹženio s Virginiom Gesternfeld, a karijera autora popularnih juveniles, SF romana za mladeĹž, bila mu je u punom usponu.
Sve u svemu, For Us, The Living pruĹža fascinantni uvid u Heinleina dok su njegove ideje bile u zametku. S druge strane, taj roman trpi od niza slabosti koje su ispravljene u njegovim kasnijim radovima - ili su, rekli bi Heinleinovi kriti?ari, izbile u svoj svojoj punini. Ova Komedija obi?aja nikako nije za ljude koji ne poznaju pi[?]?ev opus, odnosno za one koji ga znaju po dva-tri najglasovitija romana. Jednom rije?ju, radi se o djelu koje se moĹže preporu?iti samo ?itateljima koji se nastoje sustavno upoznati ne samo s Heinleinovim radovima, ve? i njime kao osobom koja se razvijala u vrhunskog autora znanstvene fantastike.
-
ban
-
ban
-
ban