Zmajev zlatni svitak

[Ire]

topik o natječaju se zaključava. rasprave o knjizi mogu ići ovdje ... :cheers:

[niniane]

Par rečenica dok su mi dojmovi još svježi:

Ovo je daleko najbolja zbirka od svih koje sam dosad čitala (daklem, u zadnjih 2-3 godine). Priče jesu fantasy, ali neki neobični fantasy u kojem, čini mi se, ima manje fantasy-klišeja no što bih očekivala. "Simir" Gordane Kokanović Krušelj je meni osobno vrlo dobra priča alternativne povijesti sa završnom odlukom lika kakvu nisam očekivala, "Pasoglavci" Danila Brozovića su okrutni i bolni, ali s optimizmom i dobro opisanim emocijama, i vrlo bih rado vidjela još koju priču ovog stila. "Nek se ne zna traga, Ljeljo!" Darija Rukavine mi je prekrasno napisana, literarno jako lijepa, a radnja mi je bila malo teža za pratiti dok mi nisu rekli da proguglam malo Ljelje;). "Monukromaćija" Danijela Bogdanovića je, osim što na mahove ubacuje poznati Samsungov uvrnuti humor , pomalo zastrašujuća (barem je meni bila) i vapi za nastavkom, ali je, sve u svemu, jako, jako dobra priča. "Grumish" Davida Kelečića, iako je crnohumorna i satirična, zapravo mi se čini njegovom dosad najzrelijom pričom sa snažnim porukama, i žao mi je što se kraj čini pomalo nagao (skraćen?... ) jer bi mi inače priča bila upravo savršena. "Grobnica za malog princa" Zorana Janjanina mi je... pa, freaky. Da, mislim da ta riječ dobro opisuje Dobra priča, zaista (zanima me jedino je li ime glavnog lika imalo namjernu svrhu asociranja na Egipat, uz sve te grobnice). "Zmajeva riječ" Eda Barola mi je pokazala da Ed super piše fantasy (što je bilo otkrivenje jer sam od njega uvijke čitala samo SF), iako je i tu ubacio neke granične znanstvenofantastične elemente. Ideja mi je odlična, zanimljivija od uobičajene priče o Babilonskoj kuli A detalj kravate je nice touch. "Most bez povratka" Robija Selana je zabavan, duhovit, i odlično parodira grčku mitologiju, a kako ja inače volim grčku mitologiju, ova mi je priča bila tim bolja. A "Magični okovi" Ive Šakić Ristić, sa izmjenjivanjem perspektive likova (što mi u ovoj priči baš paše), je jako lijepa. I ono, nekako romantična. :angel:

Ovu sam zbirku pročitala u dahu. Doslovce. I vidim da nekim autorima savršeno leži pisanje fantasyja (pa bih voljela da ga pišu više ), a i jako mi je drago da je dobar dio priča smješten u naše krajeve. Sve u svemu, sjedni, odličan :cheers:

[SAMSUILUNOV OTAC]

"Monukromaćija" Danijela Bogdanovića (...) vapi za nastavkom...

Tko vapi, dovapi. Stara ahm... sejšelska izreka.
Naravno da vapi, kad će biti nastavka. To mi je bio i cilj - navući čitatelja i izazvati u njemu povapirenost (ne, ne fali slovo) za daljnjim saznavanjem i rasvjetljavanjem činjeničnog stanja. Bit će nastavaka... O, itekako će ih biti! :vrag:

[ratchet]

Evo pročitao sam zbirku i zbilja je mogu preporučiti. Odlična je. Stvarno. Zbilja. Ma super. Što je od nekog tko od fantasiya voli samo Martina poprilična pohvala. Sve priče su mi stvarno bile dobre, osim jedne, što nema veze s kvalitetom već s mojim osobnim ukusom, ali ne može biti baš sve po mom.
Na kraju mi je samo ostalo pitanje što je to fantasy ustvari. Niniane je rekla da kod mene postoji granični SF element. Točnije, postojao je ali sam ga izbacio. Tatjana je to spomenula na predstavljanju zbirke. Radilo se o tome da je mag iz moje priče, spajajući se na druge dimenzije, umjesto magičnih bića, prizvao vezu sa televizijskim satelitom u našoj dimenziji. I naučio ponešto gledajući mjesecima tv. E sad pošto mi je rečeno da to ne ide u fantasy, to sam izbacio. Računam, u fantasiyu nema tehničkih stvari i gotovo. Onda pročitam Davidovu. Neboderi, automobili, liftovi, usisavači... Ajde dobro, razmislim i zaključim da su u njegovom svijetu stanovnici to sami razvili. U mome je došlo do interakcije sa našim svijetom. Dakle to ne ide u fantasy. O.K. Onda pročitam Robijevu. Ekipa parkira automobil i ode brati grožđe itd, čitajte sami. Interakcija je tu, samo nije ostvarena iz fantasy svijeta nego iz našeg, putem nekih studenata. Jedino je smjer različit. Na kraju nisam mogao smisliti objašnjenje. Ostalo mi je samo pitanje.
Što je to onda čisti fantasy?
:scratch:

[Tomislav Sakic]

Što je to onda čisti fantasy?

"Cisti" Fantasy se nazalost poistovjetio s Tolkienom.

Ursula Le Guin je davno rekla da je pisanje fantasyja rigidna stvsr, i da kad smislis svijet, njegova pravila postaju cvrsti zakon (npr. u njezinu Zemljomorju magija funkcionira kao znanost).

Rijedak i vehementan primjer ne-tolkienovskog (pa mozda i anti-tolkienovskog?) fantasyja je Raosov Let Nancija Konratata koji - zbog cinjenice da nema zmajeva, magije ni carobnjaka - se cak i fanovima moze uciniti da nije fantasy, jer nema ni traga Tolkienovom naslijedju... No po Le Guininoj definiciji, to jest fantasy jer je Raos izgradio alternativni svijet koji nije SF ali je fantastički.

Ako ZZS (Zmajev zlatni svitak, jelte :zubo: ) ide u tom smjeru, koji nije puka imitacija Tolkiena, kao 98% fantasyja, drago mi je. Zasad sam procitao samo zadnju novelu, jer su mi je hvalili a i zbog rodbinske veze s autoricom (da, ne čitam rukopise! ... zla krv u obitelji se tako jednom bila rodila pa to vise nije praksa...), i svidjela mi se. Brozovic mi ide tečno, as usual. Bolje od romana i stvari u Ubiqu. Vise kad procitam sve...

[Zoran]

nisam još počeo čitati, ali upozorili su me da ima neka priča koja izgleda ko "izvršiteljski" fan fiction.

Radujem se novom skandalu :zubo:

[ratchet]

Jedino što bi izdaleka moglo podsjećati na to je Janjanin. Iako po meni to nema nikakve veze sa Izvršiteljima, a kamoli da je fan fiction. Jedino što mi je u njegovoj priči smetalo je da je prebrzo završila. Čini mi se da je i on morao škare u ruke, pa udri.

[Zoran]

Jedino što bi izdaleka moglo podsjećati na to je Janjanin. Iako po meni to nema nikakve veze sa Izvršiteljima, a kamoli da je fan fiction. Jedino što mi je u njegovoj priči smetalo je da je prebrzo završila. Čini mi se da je i on morao škare u ruke, pa udri.

Pih. Ode moj balončić.

[Xaotix]

Dobra zbirka.
Drago mi je da nisu sve priče u klasičnom fantasy okviru: evo tebi mač, pa udri. Možda

Simir - sviđa mi se kako je napisana. Malo sam kasnije kopao po povijesti rimskog carstva jer mi neki povijesni detalji nisu legli (utjecaj crkve u tom razdoblju je prenaglašen), ali prigovor bi bio cijepanje dlake u jajetu s obzirom da se detalji dobro slažu.
Pomalo sam očekivao takav kraj, jer mi je odgovarao cjelokupnoj atmosferi dolaska novog svijeta.

Pasoglavci - zanimljiv svijet. Može ga se gledati kao Slavensku verziju Middle eartha, ali čini mi se dobro izveden. U glavnom junaku se nazire nešto više od običnog čovjeka, a i sama struktura obećava nastavke.

Nek se ne zna traga, Ljeljo! - zahtijevnija priča, možda zbog galame u kojoj sam je čitao. Naracija u 2. licu je zanimljiv izbor. Ne znam zašto, cijelo vrijeme sam imao osjećaj da je junakinja drogirana kao miš.

Monukromaćija - Horror pogled na Keltsku tradiciju o jedinstvu Kralja i Zemlje (Ili kao što u Excaliburu kažu, The King and the Land are One). Ako će biti nastavka, baš me zanima kako će ga izvesti.

Grumish - Prva koju sma pročitao, i da, odmah mi je bilo jasno kako je nastala (ponekad žalim što neki od mojih starih šefova nisu imali kolekciju hladno oružja u uredu). Likovi su pomalo stereotipni, ali priča mi je vrlo dobra.

Grobnica za malog princa - Puno bolja od prethodne priče iz istog svijeta (Igra skrivača iz Djece olujnih vjekova). No uvijek sam se pitao, zašto lovce na mrtve dovlače iz tako dalekih krajeva kad se proces regrutacije obavlja na principu: "Tko iz ove krčme ide s nama?"

Korana - Izvrsna. Pogotovo kraj.

Zmajeva riječ - Ova priča mi je među tri najbolje u zbirci. A ima i raspjevanog konja!Ali ima i hijene koje kao da su došle iz Kralja lavova.

Most bez povratka - Hmmm. Priča mi vuče na rpg avanturu. Grupa A spašava B od C, ali u međuvremenu prolaze kroz D,E i F. Za pulp, priča je preravna. Nedostaje mi klimaks. Motivacija likova da uopće krenu u potragu mi se čini klimava, što se vidi iz njihovih reakcija kad dođu do cilja potrage. Više manje sve se svodi na nobody-steals-our-chicks inat. Ima detalja koji mi se jako sviđaju (most između svjetova), no neki dijelovi u mitologiji mi nisu legli.

Magični okovi - lijepa, klasična priča o zmajevima. Čini mi se da je ova priča školski primjer fantasya (u pozitivnom smislu).

[Zoran]

Počeo sam čitati i za sad sam pročitao prve tri.
Osjećam se kao totalni geek, jer mi najviše od svega za oko zapinju povijesne nedosljednosti. Pogotovo u Brozovićevoj priči. Dobro, okej, jasno je meni da famtasy autor slobodno može izmisliti što hoće - zato se to i zove fantasy - al mene svejedno bode u oko kad mi netko u doba Epulona (2.st. prije Krista) piše glagoljicom. I uopće, susretanje Histra i Hrvata. Da, ZNAM, fantasy ne mora biti povijesno korektan. Al meni osobno kvari ugođaj.

[Nebelwerfer]

eto, pročitah... nažalost nije me oduševila u onom smislu u kojem kad zaklopiš koric kažeš "u jeote.. ovo je bilo dobro" ali je daleko od loše. možda mi je oscilacija u sviđanju pojedinih priča pokvarila dojam. jedn ami se svidi, druga mi je tako-tako, pa opet dobra itd. da su se sve koje su mi kul nanizale jedna za rugom vjerojatno bih bio oduševljen
kvoutao sam gornji post i na naslove priča dajem komentar kako se sjećam

Simir - nekako mlaka. nije me se dojmila baš
Pasoglavci - fora stvar ali kao da nešto fali. uvoda ili nastavka
Nek se ne zna traga, Ljeljo! - zanimljiva, na momente zahtjevnija za pratit. morao sam ponavljat čitanje nekih rečenica. svidjela mi se.
Monukromaćija - ne mogu se sjetit o čemu se radi ni nakon što sam pročitao xaotixov komntar na ovu priču. toliko o tome
Grumish - malo stereotipna i relativno predvivljivim smjerom ide ali dijalozi i način pisanja su me konstantno nasmijavali + međurasni odnosi. svidjela mi se jako jako
Grobnica za malog princa - mada nije strašljiva, bila mi je napeta. nisam uspio pratit opise krajolika pa ni borbi mada sam ih po nkoliko puta čitao da skužim o čemu se radi i opet ništa. unatoč tome mi s stvarno svidjela
Korana - eko teme rulaju. sviđa mi se. nedostatak akcije po mom guštu ali svejedno jako dobro. ovo treba djeci čitat
Zmajeva riječ - fenomentastično. jedino kraj... zamišljen je da čitatelj kontemplira po završetku čitanja ili nisam ulovio poantu na prvu loptu?
Most bez povratka - prva stvar koju sam pomislio kad sam čitao priču je overkill... na kraju sam je pročitao do kraja više da vidim koliko će autor još mitskih bića ubacit da streša dodatno stvar nego da vidim kamo priča ide. mada su mi se stil i opisi koječega svidjeli, ovo krcanje raznih grčkih mitskih bića su mi bili veliki no no
Magični okovi - xaotix je najbolj rekao: "lijepa, klasična priča o zmajevima. Čini mi se da je ova priča školski primjer fantasya u pozitivnom smislu"

[Porto]

Dočekasmo i prvi 'službeni' prikaz zbirke,
a gdje drugdje nego u Glasu Istre:

Zmajevi, junaci i čarobnjaci - na domaći način

Grupa autora: »Zmajev zlatni svitak«, zbirka hrvatskog fantasyja, Sferakon 2008., SFera-Mentor, Zagreb, 2008.


Piše Davor ŠIŠOVIĆ

Na domaćoj žanrovskoj sceni koja pokriva kategorije znanstvene fantastike, fantasyja i nadnaravnog horora, fantasy je još poodavno najpopularniji žanr kod čitatelja, ali domaći su ga se pisci laćali samo povremeno. No, zanimljivi i književno vrijedni rezultati rijetkih domaćih fantasy uradaka potakli su urednike 14. godišnje zbirke zagrebačke SF konvencije Sferakon da baš ovaj podžanr postave kao okvir ovogodišnjeg književnog natječaja, i rezultat je, svakako vrijedan i hvale i samohvale, došao u zbirci prigodnoga naslova Zmajev zlatni svitak.
Prva je to domaća fantasy zbirka ikad objavljena, a osim što nudi pregršt zanimljivih priča, dokazuje i da se fantasy može pisati – kratko; da nam za takve teme baš i ne trebaju monumentalne trilogije od 1.200 stranica.
Zbirku otvara priča Simir Gordane Kokanović Krušelj, smještena u doba rimskih osvajanja Panonije i prvih stoljeća kršćanstva. Mala izolirana zajednica zahvaljujući magiji odolijeva moćnom osvajaču, no diplomacija i politika u toj priči nadvladavaju čak i natprirodne sile, koje pripadaju nepovratnoj prošlosti. Slijedi priča Pasoglavci Danila Brozovića, krvavi akcijski fantasy, također smješten u naše krajeve (glavni junak je mladi ratnik iz Histrije!), s umješno isprepletenim povijesnim i mitološkim motivima (primjerice, u isto vrijeme ovdje postoje i Histri i Slaveni odnosno Hrvati), čijim je pretapanjem oblikovan alternativni svijet, s izvorno svojim napetostima, sukobima i tragedijama.
Dario Rukavina je u priči Nek' se ne zna traga, Ljeljo!, literarno jednom od najambicioznijih u zbirci, još dublje zaronio u svijet mitologije balkanskih naroda, ali ga je monumentalno nadogradio klasičnim fantasy motivima, od demona i zmajeva pa sve do maštovitog spektra vlastitih fantastičnih bića, i alegorijskog identificiranja likova kao simbola ili čak utjelovljenja prirodnih pojava i sila.
Sasvim drukčiju priču napisao je Danijel Bogdanović: pod naslovom Monukromaćija svjetovi svjetla i tame, dobra i zla, sukobljeni su kroz uobičajene likove kraljeva, čarobnjaka i vitezova, ali pozadinski motiv gubljenja boja i prevladavanja sivog spektra kada zlo nadvladava, cijeloj priči daje vrlo osebujnu tjeskobnu atmosferu.
U fantasyju je autorska sloboda puno veća nego što se obično misli, a to je u ovoj zbirci lijepo pokazao David Kelečić u priči Grumish. Ova priča je zapravo jedina u zbirci koja koristi klasične tolkienovske fantasy likove Orka, Ljudi, Vilenjaka i Patuljaka, ali ih smješta u urbani svijet korporacijskog biznisa budućnosti. Naravno da je ovakva priča morala biti humoristična, iako ima i prilično krvavih dionica, a na samom kraju ispada da ima i ekološku poruku. Priča Zorana Janjanina Grobnica za malog princa razvija se kao klasični akcijski fantasy sa zanimljivom postavom nadnaravnih bića, ali u tragičnom raspletu neočekivano dobiva izrazito humanističku crtu progovarajući i o diskriminaciji i o nehumanom primitivizmu tradicionalnih vjerovanja i običaja.
Lokalizirana je i Koranska vila Ivane D. Horvatinčić. Riječne vile, postavka je ove priče, nisu samo bića koja žive u rijekama, one su rijeke same, zauvijek vezane uz svoja korita, i svjedoci su, ne baš uvijek nijemi i mirni, svega dobra i zla što na njenim obalama ljudi jedni drugima umiju priuštiti, ali i rijeci odnosno riječnoj vili, pa taj dugostoljetni suživot znade prerasti i u uzajamnu netrpeljivost. Zmajevima se vraćamo u priči Eda Barola Zmajeva riječ, još jednom »junačkom fantasyju« u kome je svijet smješten u svoje zlatno doba, kad zmajevi vladaju na dobrobit ljudi a junaci su svojevrsni čuvari poretka, no ugroza neminovno dolazi: naizgled od zlog čarobnjaka, a zapravo od neizbježne ljudske prirode.
U Mostu bez povratka Robi Selan poveo je svoje likove iz poznate nam današnjice u svijet grčke mitologije, malo drukčije nego što su nas učili u školama, gdje neklasični junaci ne uspijevaju riješiti svoju zadaću, ali neočekivana zadovoljština ipak im stiže. Na samom kraju, evo opet zmajeva: Iva Šakić Ristić u Magičnim okovima opet na prilično originalan način uređuje svijet u kome su zmajevi strah i trepet, ali njena akcijska priča samo je paravan za pripovijest o sazrijevanju, odrastanju, pa čak i emancipaciji.
Kako su zmajevi najzastupljeniji u ovim pričama, tim čarobnim bićima zbirka duguje i naslov, a i ilustraciju na naslovnici koju je izradila Biljana Mateljan.

[niniane]

Naaaaaaajs.... :cheers:

[biljana]

:D: uh, prepadoh se