Moram se apsolutno žestoko usprotiviti. Meni je roman bio super. Kako nisam citao jos
Vertikalu (a sad se bas ucitavam s uzitkom, koje genijalno otvaranje, nevidjeno jos tamo od
Nul efforta... prvih 40 stranica je remek-djelo kakvih vise nema u nasoj knjizevnosti uopce. Samo Raos uči, izgleda, na otvaranjima romana kakvi su
Kiklop ili
Filip Latinovicz,,,,, a dobar početak je pola romana), prije toga sam se zadnji put ovako uzivio u domaci SF valjda na
Sablji Ivana Gavrana ili na nekim stvarima za
Ad astru.
A fantasy ovo je - povijesni roman ipak nije; naime taj svijet ne postoji. Raosu kapa dolje: smislio je svijet (koji mene podsjeca na babilonsko-asirske i biblijske svjetove), a onda proveo, po zakonu Ursule Le Guin, zakone svijeta koji je je smislio rigorozno i dosljedno. Kapa dolje jer je rijec o fantasyju koji nema nikakve dodirne veze s Tolkienom. I ja sam mislio da "nije fantasy" a onda sam shvatio da bas je - fantasy nije samo Tolkien, nego zamišljeni alternativni svijet cije zakone onda postujes (Le Guinin citat da je fantasy stoga rigorozniji od SF-a). Naravno, pitanje je sto jest fantasy (nema magije, ali ima određen tip alkemijske, alternativne znanosti, i to plauzibilno razradjen. Opet Le Guin, koja je magiju u svom fantasyju shvatila i rigorozno razjasnila kao svojevrstan znanstveni sistem u samostalnom fantastičnom svijetu), ali roman fantastika, žanrovski, svakako jest.
Plus, stil i ozbiljnost teme i pisanja i ambicija, Raos tu i dalje drzi nedossežne visine i pokazuje što je ozbiljna literatura ili da bi barem njoj trebalo stremiti.... Gatalo i Krusvar i slicni se cine tek blijeda zabavna literatura u usporedbi s Raosom.
Pročitao sam skoro sve romane iz 2007. - ili nastojao - osim Hitrecova
Humandela. Krusvara sam prestao na zadnjoj trecini jer imam pametnija posla, Gatalo je pitak te plitak, a ostalog se ni ne sjecam.... Aha,
Bojno polje Istra, solidno za početnika, bolje od ova dva... Ali Raos je jedina OZBILJNA knjizevnost tiskana u SF-u 2007. Ali jebiga, ja sam valjda baždaren na Raosa i Jamesa Joycea i Le Guin, a ne na Gatala... Ionako se moje misljenje o pričama godine razilazi debelo s Nagradama SFERA...
(E da: isto je do kraja romana, drzi konstantno isti ton i stil do svršetka. Neće biti otkrivenja ni epifanije za čitatelja naviklog na jednostavne stvari. Pogotovo ovo "da zašto su se išli mlatiti", zar je bitno? On je išao u rat za kraljem, i to je to, nije vazno za roman; dapače, itekako je jasno što se događa. Priznajem, i ja sam se malo bio gubio (npr. "brat" mu ode, pa se on kao osjeca krivim, hmm? Imao sam dojam da je Nanci Konratat pametan, a stalno se pravi glupim, kao da nista ne uci iz iskustva... No na kraju je jasno da je on zamisljen kao takav lik, lakmus-papir za teološki Raosov eksperiment o traženju Boga, pa se lik, imam osjecaj, sve do pred kraj ne mijenja i uvijek čini iste pogreške, te je stoga pitanje je li on The One, Izabrani, da vidi Lice Boga...). Neko vrijeme sam i ja bio očekivao "sad ce on doci iznad oblaka i tamo ce biti svemirska stanica a Bog je neki astronaut [a la Gene Wolfe]" ali ne.... Raos se nije dao svesti na takvo sto. To je upravo ono sto je na prvoj stranici, roman o tipu koji trazi Boga, i to napisan u pluskvamperfektu i aoristu
)
