Aleksandar Žiljak wrote:
Uzgred, fantasyija je bilo i prije Tolkiena. Howarda i njegovog Conana ste pozabili, kaj ne? To vam je tamo negdje ranih tridesetih. To [?]to si je ?ovjek prosuo mozak s trideset i kojom, pa su to kasnije u(ne)re?ivali Sprague de Camp i Carter, to je drugi par opanaka. MoĹžda bi se moglo motiva na?i i kod H. Ryder-Haggarda, iako je on pisao "veliki bijeli lovac" pustolovine iz Afrike. A to je, pak, prijelaz stolje?a. Daleko od toga da je Tolkien prvi!
François Rabelais je u svojim novelama o Gargantui i Pantagruelu postavio osnove fantasya. Kako ovdje govorimo o pocetku 16. stoljeca mozemo reci da je fantasy stariji od SF-a. Mary Shelley je u svojem "Frankensteinu" mijesala SF, fantasy i horror - mitsko cudoviste, koje u biti to nije jer posjeduje dusu stvoreno je pomogu tehnologije... U samom glavnom liku postoji glavna odrednica svakog fantasy-a - trajna borba dobrog i zla...
Vratimo se na dvadeseto stoljece. Naravno da je bilo kvalitetnog fantasy-a i prije JRRT-a. Fletrcher Pratt, inace americki diplomat, stvarao je kvalitetan politicki fantasy tridesetih godina proslog stoljeca. Fritz Leiber (jednako znacajan kao autor SF-a i fantasy-a) je prve price vezanu uz Lankhmar objavio 40-tih godina proslog stoljeca u Unknown Magazine. A sto reci o cijelog grupi pisaca koji su bili inspirirani Lovecraftom i koji su mijesali horror i fantasy (August Dereleth, Clark Ashton Smith). Svi su stvarali prije Tolkiena.
Tolkien je mozda samo zatvorio jedno poglavlje u fantasy-u, kada su djela bila relativno malog formata (nisu postojale velike serije, romani nisu premasivali 350 stranica). LotR je otvorio novo poglavlje kojemu mozemo zahvaliti formate opusa poput Roberta Jordana, Terry Goodkinda - megalomanske serijale kod kojih je svak sljedeci nastavak barem za nekoliko stranica veci od neposrednog prethodnika.
Cini mi se kao da su raniji autori bili sposobniji u konciznom opisivanju bez gubitka kvalitete, ali i bez gubitka tempa i komprimiranja radnje. Ili su danasnji autori razvili jaku megalomansku notu, pa kod svakog glavnom lliku nije samo dovoljno ubiti zmaja i zadobiti ruku lijepe djeve, vec mora razrijesiti i socijalne probleme cjelokupnog stanovnistva kraljevstva, a to znaci i svrgnuti zlog kralja, poraziti sve okolne zemlje koje su vidjele u padu kralja znak da mogu zapoceti svoje ekspanzionisticke kampanje, donjeti blagostanje i ljedska prava svim susjednim narodima, a i sire.
Danasnji fantasy je postao PC, a to je lose. PC naravno ovdje stoji za politically correct, najvecu bolest danasnje "angazirane" knizevnosti. Naravno da je uzrok tome trenutna politicka situacija koja nije bila toliko napeta od Kubanske krize, no ovime se od jednog ipak literarnog i donekle artisitckog zanra pretvorila u proklamatorni alat za isticanje politickih stavova.
Zato cijenim S.K.Z. Brusta koji ne pokusava biti pretenciozan u svojim djelima, ali gradi, u vlastiti okvirima, vrlo uvjerljiv i samodovoljan svijet koji ne pokazuje nekakve boljke vidljive vcak i kod Tolkiena.
Danasnje brisanje granica SF-a i fantasy-a nije toliko novo, Marion Zimmer Bradley je svojom Darkover serijom (koja je do njezine smrti brojala 23 zavrsena romana i jos dva nedovrsena) postavila svijet u kojem su se mijesali SF elementi (sa jakim utjecajem space opere) i fantasy. Naravno da je tu i Anne McCafrey sa Pern serijom. Ima jos toga, a proliferacija ovakvog nacina pianja je dovela do stvaranja posebnog podzanra nazvanog science fantasy (znanstvena fantastika, ne volim kada netko za SF kaze da je znanstvena fantastika :x ). Mnogi SF autory su bolje ili losije pisali i fantasy (na brzinu mi na pamet padaju Larry Niven - "Magic Foes Away" i Greg Bear - "Songs of Earth and Power") sto samo pokazuje da je misaoni proces u oba zanra jednak i da je jedina granica imaginacija autora.
Prema meni je potrebno napraviti sistinkciju izmedju SF-a i fantasy-a, ali nikako ne glorificirati jedna zanr na ustrb drugog ukoliko se radi o kvalitetnim predstvnicima oba pravca. Kvalitetan fantsy je svakako bolji od nekakve SF konfekcije tipa Star Treka ili Star Warsa (iako i ta djela ponekad imaju odredjeni sarm koju posjeduje sva profana literatura) ili tek prosjecnih djela, ali svakako vrijedi i obrat (necu se spustati toliko nisko i spominjati misljenje o svim romanima pisanim na temelju razlicitih igara).
Kvalitetu treba cijeniti, bez obizra u koji zanr neko djelo ulazi, jer kvalitetan pisac je uvijek zanimljiv, pisao on o znanosti i njezinim implikacijama na zivot prosjecnog covjeka u svijetu kakav jos nije ili o cudesnim bicima i magiji.