Film se čini već odavno zakopan i skoro pa jednoglasno osuđen kao promašaj, ali pošto sam ga nedavno gledao...
Meni se čini da ovo zaista vrijedi gledati.
Činjenica je da je to napravljeno kao dječji film što za sobom povlači nekoliko logičkih rupa, ali sve u svemu mi se čini da je razvijanje fabule na ustvari sasvim zadovoljavajućoj razini. U smislu, pa i nema tu toliko suludih premisa. Jasno, ovo nije dokumentarac o atomskim skloništima, već jel - dječji film - pa u njemu nećemo baš vidjeti precizno analiziranje života pod zemljom do svojih krajnjih konzekvenci. Ali njemu to ni ne treba.
Ono što po meni film prekrasno uspijeva jest razvijanje cijelog tog podzemnog svijeta sa hipetrofiranim tradicijama ksenofobije isprva razvijanima kao sredstvo obrane protiv negostoljubive površine planeta. Osim toga, glavna je pokretačka snaga razvijanje fabule. To je izvedeno maksimalno napeto, ali ne da postane iritantno. Svijet Embera je toliko ustvari bogat da pri razvijanju radnje, osim razriješivanja zagonetke koju su stanovnici zaboravili riješiti (a to je da treba otići iz grada), mi usput istražujemo i grad. Stvar me toliko zainteresirala da sam se kroz čitav film nestrpljivo lomio, a što je sljedeće.
Malo mi je slabije razriješen kraj filma, pogotovo jer mi se ipak čini izlišnim ubacivanje onog vodenog roller coastera, ali sve u svemu jako simpatičan i nepretenciozan film!
Biranje poslova na tomboli se zaista čini kao u najmanju ruku kontraintuitivan postupak, a kada razmišljamo o dodjeli posla. Ali, živjeti u Emberu, ne bih rekao da je glavni problem grada nekakva meritokracija, tj. razvijati djecu koja bi htjela biti čim bolja u svojemu poslu. Grad ima funkciju držati svoje građane 200 godina pod zemljom. Sve što oni moraju činiti jest držati status quo. Promjena je štetna i nepotrebna. Oni svi rade na održavanju, ne na invenciji. I posebno se kod onih starijih vidi taj lijepo usvojeni fatalizam svojevrsni. Tipa, to nije moj posao, ja to ne moram znati. Oni znaju svoje poslove, a poslovi su im dodijeljeni na sreću (ili baš trampu ako si okorjeli nezadovoljnik), pa bih zato rekao da je ta tombola jedno od zanimljivih mjesta u fabuli, a glede promišljanja njezinih konzekvenci na cijeli mikrokozmos tržišta rada u Emberu.
jer je film rubno možda F, ali teško da je SF, jer niti je spekulativan niti je previše fikcija.
)
(ruševne stare građevine, samo fali kip slobode pod zemljom)
(Ember kao Zion 
)
