Milena wrote:Must-read za svaku raspravu o istraživanju svemira. Počinje
ovdje...
Interesantan tekst, s kojim se uglavnom slažem, iako se autoru potkrala suštinska greška brkanja obične
funkcionalnosti s
luksuzom. Drugim riječima ter za primjer naslonjen na njegov tekst - da, današnji auti su nesumnjivo znatno složeniji od nekadašnjih, ali ta složenost proizlazi iz proširenja luksuza (u što spadaju i sigurnosne stavke), a ne proširenja funkcionalnosti koja je praktički ista već desetljećima - prijevoz od točke A do točke B na Dieselovom, Ottovom, Wankelovom ili kajaznam kojem principu. Da li je taj prijevoz klimatiziran i sa elektromotorno podesivim sicevima je u funkcionalnom smislu nebitno, a takve osobine tržište traži zbog toga što se naprosto mogu tražiti temeljem postojanja komercijalno iskoristivih i i$$$plativih tehnologija za njihovo praktično izvođenje.
Drugim riječima, civilizacija
može funkcionirati i u rangu Forda T kojega pak održava parsto ljudi. No, naprosto smo dovoljno ogrezli u luksuzu
da
ne moramo tako funkcionirati. U tom smislu je i minimalan broj ljudi potreban za funkcioniranje civilizacije pokoji red veličine manji od Strossovih 100 milijuna, no još uvijek je jako velik. Onako odokativno, oko jedan milijunček, a nikako ispod 100 tisuća. Naime, mislim da i informacijske tehnologije snižavaju tu brojku (ako uopće imaš šteker u kojeg možeš uključiti računalo :zubo: ), no to je već druga priča...
Inače, ta tematika - što sve treba za održavanje civilizacije i složenih proizvoda poput zvjezdanih brodova - je jedan od glavnih motiva i pokretača radnje Vingejevog romana
Jazbina na nebu (
Deepness in the Sky) kojeg nedavno
pročitah po drugi put. Vinge je od onih koji ispravno prokljuviše da za složene stvari treba i složeno društvo.
Druga zamjerka teksta jest što autor implicitno tvrdi (ili se barem meni tako čini prema politikantskim meljavama u četvrtom odlomku) da složeno društvo treba i "veliku" vladu koja vlada svime i svačime,
nanny government kako ju zovu
neki drugi pisci znanstvene fantastike, što je, naravno, notorna glupost. Da, za suvremenu auto industriju, medicinu i praktički svaku drugu djelatnost trebaju složeni mehanizmi (sjećaš li se moje priče o klopanju narandže
), no ne vidim zašto bi nad svakim detaljem tih mehanizama trebalo bdjeti mnoštvo vladinih birokrata.
Milena wrote:nastavlja se
ovdje...
Interesantno (i zastrašujuće!) literarno rješenje Fermijevog paradoksa je ponudio
Alastair Reynolds u onim svojim djelima smještenima u
Revelation Space univerzum. Kaj se mene tiče, odgovor je savršeno jasan - nekakva kakti inteligencija je iznimno rijedak draguljčić u Univerzumu i prva susjedna je mnogo milijuna svjetlosnih godina daleko. Na kraju krajeva, apstraktno mišljenje koje je u konačnici dovelo do naše današnje civilizacije i što će ju, nadam se, jednom odvesti među zvijezde, naprosto baš i nije prijeko potrebno. Što bi Arhur Clarke rekao,
majmuni uspijevaju preživjeti u džungli sa začudno malo matematike.
Kaj se pak tiče zadnjega Strossovog članka - slažem se s da je osvajanje svemira jako težak poduhvat, što je u ovoj raspravi opetovano ponovljeno, no razočaran sam manjkom imaginacije, onime što on posprdno opisuje s
fetishization of autonomy, self-reliance, and progress through mechanical engineering, a prema kojemu bi sadašnje teškoće na vijeke vijekova amen trebale ostati tako teškima. Nekome na Mayfloweru vjerojatno bješe nezamislivo da će jedva par stoljeća kasnije ljudi svakodnevno ponavljati njegov put za par sati. Kralj Tomislav bi se zacijelo začudio nad mojim
brzim povratkom s Jadrana skoro do mađarske granice.
Ofkors, to ne znači da će budućnost izgledati kao u Zvjezdanim stazama ili Star Warsu gdje junaci skaču s jedne na drugu zvijezdu taman na vrijeme za iduću epizodu jer - Einstein i dalje rulz.