NOSF forum

Zanimljivo pitanje, ali čisto sumnjam da bih se proveo kao Jenki na dvoru kralja Artura. Vjerojatnije je da bi se razbolio i umro od neke boleštine.

Što bih radio ovisi o tome da li bih imao vremena za pripremu, ili bi se u 1000. godini našao dok idem u dućan po kruh i mlijeko.

Da se samo nađem tamo, prvi prioritet bi bilo preživljavanje.
Bio sam izviđač, i znam hrpu trikova o preživljavanju u prirodi, ali opet nisam siguran kako bih se proveo bez nekih sitnica poput noža i upaljača ili šibica (pušači su u prednosti, bar za neko vrijeme).
Probao bih izmuljati da dolazim izdaleka, da sam član putujućeg cirkusa ili nešto slično. To bi objasnilo čudnu odjeću i jezik.
Morao bih naučiti lokalni jezik jer se dosta promijenio. Valjda bi se snašao s latinskim iz srednje škole. A zatim bi se zaputio u neki samostan i pokušao iskoristiti to što znam čitati i pisati. Kad se jednom tamno utaborim, mogao bih iskoristiti neka osnovna znanja koja imam i prodati se kao izumitelj.
Naravno, u obzir dolaze samo jednosatavne stvari, za koje mi ne bi bili potrebne materijali koje danas ni ne primjećujemo.
Sve to ako poživim dovoljno dugo.

Da se mogu spremiti, prvo bih naučio latinski, i proučio povijesne prilike.
A zatim se dobro pripremio i naučio hrpu stvari o ljekovitom bilju, kemiji, medicini, građevinarstvu, zemljoradnji...
Prodao bih se za putnika iz dalekih zemalja i probao dobro živjeti u zaštiti nekog vladara, kemijajući šarene boje kakve tada nisu imali, eksplozive, lijekove, jednostavne strojeve i sl.
Sve to ako poživim dovoljno dugo i ne spale me kao heretika.
Uspjelo je Leonardu

ja bi umro od concrete deficiency sindroma

Vidi rečenicu ispod ( najkrača priča koju sam ikada napisao )

onima koji ne znaju zapaliti vatru bez šibica i sličnih pomagala, nemaju pojma o travama i čajevima, kuhanje im je strani pojam, da ne spominjem traganje za jestivim materijalima, eventualno znaju napraviti zaklon i pisati krasopisom, uvijek preostaje ...

... najstarije zanimanje na svijetu :zubo:

Kovinotokar?

ne, peradar

Jel to netko čitao
Robert Lacey and Danny Danziger The Year 1000: What Life Was Like at the Turn of the First Millennium (1999)
pa mu/joj palo na pamet??

Ja?? pa, u slučaju da se nemrem vratiti natrag u 2008.-u, poludila bih vjerojatno...bez obzira koliko time travel fora zvučao.
Hm, voljela bih napisat kako bih radila sve i svašta, naučila ovo i ono, radila svašta nešto, al 100% bi me spalili nakon par tjedana (ako ne i dana)
kao vješticu...

Nikad nisam o povratku kroz vrijeme razmišljala na taj način, već ono, kao, snašla bih se ja, kako da ne, pa nije to teško...
Al sad kad malo pogledam i bolje razmislim...
Zapravo vjerujem da se ne bih snašla. Da bih, kako Xaotix reče, vrlo brzo krepucnula od gladi ili neke boleštine.
Žalosna mi je spoznaja da sve što znam raditi u ovom našem modernom svijetu ne bi vrijedilo ni koliko je crno pod noktom u toj prošlosti. Mislim da mi ni pripreme ne bi bogzna kako pomogle.

A ako bih se nekim nesretnim slučajem našla u doba inkvizicije, zbog poradi tetovaža, gomile madeža i pjegica, (umjetno) crvene kose i kojekakvih pogleda na svijet bi me spalili na lomači prije nego što bih stigla i ogladnjeti :zubo:

Na stranu sad to što bi se tamo našli bez čudesnih antibiotika, u uvjetima koji su za naše pojmove opća nehigijena i što bi samo naše crijevne bakterije, s kojima smo tokom stoljeća stvorili simbiozu, poubijale pola tadašnjeg stanovništva. Stavite se u situaciju da vas iskrcaju bez ičega na nekom drugom kontinentu i kulturi i da tamo nitko ne govori engleski. Bez obzira na globalno selo i to bi već bio izazov. U prošlosti, bez poznavanja jezika ili nekog korisnog zanimanja, ovako krupni i uhranjeni, mislim da bi jedini, možda privremeni spas, bio bijeg u neki samostan, ako do njega stignem. Ne znam latinski ali pjevam u zboru pa mogu otpjevati Ave Mariju, Jubilate Deo i još par takvih. Za početnu komunikaciju dosta. Doduše možda bi nas samo premjestilo u vremenu a ne u prostoru. Jezik bi i tada bio poprilićno različit ali lakši za prilagoditi se. Doduše kad pomislim na ove moje krajeve prije 1000 g., biram centralnu Europu, ako može.

Za sve koje zanimaju takve teme s nekog, ajmo to tako reć' ozbiljnog stajališta, preporučam Crichtonovu knjigu Niz vrijeme (Timeline). Glavni štos jest upravo kako se protagonisti spremaju za posjet prošlosti na način da budu što neupadljiviji tj. oblekom i drugime neprimjetni. Imaju nekoga tko zna francuski u ekipi pa se taj koliko-toliko može sporazumjeti sa Dordonjcima iz 14. stoljeća.

Da, samostani... lako vama muškima, mogli biste otići u samostan i tamo iskoristiti barem znanje čitanja i pisanja.
Mi žene bismo mogle u (koliko-toliko sigurni) samostan samo kao opatice... :x

Ne vjerujem baš da su samostani tada primali leva leva. Nije se tada obilovalo hranom, a svaki bi gladni putnik iskoristio tu mogućnost da je mogao. Vjerojatnije je da bi nas možda primili iz radoznalosti ( putnik iz daleke kršćanske zemlje ) ali mislim da bi brzo potrošili kredite.
Crihtonov roman ima dosta rupa. Počevši od pitanja tko sastavlja putnike kroz vrijeme i odgovora da to rade neki koji su na višem stupnju razvoja. Moglo bi i proći da nije implicirao mnogosvemire i s tim objašnjenjem i s zaobilaženjem mogućih paradoksa istim. A onda profesor lijepo ostavi naočale na nalazištu za koje zna da će na njemu raditi njegovi učenici. Da bi znali da je on u prošlosti. E ali jedno s drugim ne ide. Ili imaš mnogosvemire i izbjegavaš paradokse ili može i ovako sa paradoksom. Što radi i kasnije sa Marekom ( jel se tako zvao? ) koji ostaje u prošlosti i ostavlja tragove, dokaze postojanja, u istoj. Neke je stvari dobro odradio ali djelovi gdje se bavi kvantnom fizikom su mu jako površni. Iako roman preporučam.

niniane wrote:Da, samostani... lako vama muškima, mogli biste otići u samostan i tamo iskoristiti barem znanje čitanja i pisanja.
Mi žene bismo mogle u (koliko-toliko sigurni) samostan samo kao opatice... :x

U čemu je problem? Vi bar ne biste morale dežurati u buretu jednom tjedno...