obi?no se na bibliografijama hrv. SF-a navodi i roman Vjekoslava Majera U utrobi zagreba?ke gore, kao i Zagorkin Crveni ocean. Ja jo[?] nisam ?itao nijedno iako bih pod hitno morao, ali imaj to na umu da provjerimo... Ima[?] li Živkovi?evu Eniklopediju da pro?e[?] natuknicu o "srpskohrvatskom jezi?kom" podru?ju? Tamo su i Majer i Zagorka spomenuti.
Tomislav Slavica, ?etvrti konj - roman, Grafi?ki zavod Hrvatske, Zagreb, 1982.
Na ovo mi je pozornost skrenuo K. Nemec kad je pisao tre?i svezak svoje povijesti hrv. romana. Do?itao sam bio do pola, rije? je o negativnoj utopiji, totalitarna drĹžava i vje?ni rat (Orwell), uba?eni [?]pijun, dosta politi?kih asocijacija...
Sad sam provjerio [?]to je bilo s ?ovjekom kasnije (ovo mu je bio ?etvrti ili peti roman; bio je solidno zapaĹžen tada). Ovo mu je ipak bila zadnja knjiga, a umro je 2003. (ro?en 1937).
Malo sam pregledao dosada[?]nje postove - odli?na je ideja uspostaviti online bibliografiju i [?]teta [?]to je odziv relativno slab - i evo da razjasnim dvojbe oko Majerove "U utrobi Zagreba?ke gore"" i Dvadesetpetorice.
Znani hrvatski knjiĹževnik Vjekoslav Majer izdao je u vlastitoj nakladi "fantasti?no humoristi?ki roman" (tako stoji na naslovnici) "U utrobi Zagreba?ke gore". U knjizi se ne biljeĹži godina izdanja, ali NSK navodi da je to 1956. U samoj knjizi se navodi da je "Ulomak [?]tampan u 'Savremeniku' br. 1 za sije?anj 1941." Zapravo je to novela na 100 strana A5 formata, a ne bih je mogao svrstati u SF. To je fantasti?na glorifikacija, feljtonisti?ka fantazija o Zagrebu i njegovoj slavnoj pro[?]losti. Glavni junak upada kroz jama u utrobu Zagreba?ke gore i u tim pe?inama nailazai na duhove i prikaze iz povijesti, primjerice Crnu kraljicu, koje pri?aju pri?u o Zagrebu, a i [?]ire. Predgovor je pisao Vladimir Kova?i?, ilustracije Oton PostruĹžnik, tisak Prosvjeta Samobor.
Dvadesetpetorica su zapravo dvadesetpetoro (4 djevojke i 21 mladi? /me?u njima i Damir Mikuli?i?/) od 14 do 19 godina, amateri astronomi okupljeni u Narodnoj zvjezdarnici u Zagrebu. Knjigu "Drama u svemoru" pisali su godinu dana, pogovor je napisao dr. Ivan Supek, iza[?]la je u Zagrebu 1960. u izdanju HPD-a u ediciji Mala nau?na knjiĹžnica, opremio ju je sveu?. profesor Andre Mohorovi?i?, a posve?ena je uspomeni mladih stradalih u Hiro[?]imi i Nagasakiju. Rije? je zapravo o angaĹžiranom antiratnom i antinuklearnom djelu, a potka jest esefi?na: znanstvenici dalekog planeta uo?avaju svjetlosne signale sa Zemlje, dolaze i vide da je ona opusto[?]ena, signali su zapravo bili bljeskovi hidrogenskih bombi i oni sad otkrivaju povijesne ?injenice koje su dovele do toga uz te[?]ku osudu zemaljskih razdora i kori[?]tenja znanosti ne za mir i prosperitet nego za rat i razaranje. To je zacijelo najprevo?eniji hrvatski SF jer je, netko mi re?e, preveden i objavljen u dvadesetak zemalja, [?]to, dakako, treba to?no utvrditi.
Pozdrav
Jedini način da se otkriju granice mogućega jest zakoračiti preko njih u nemoguće!
Tamo su i Majer i Zagorka spomenuti.