davors wrote:Izitpajn wrote:Okej, za minijaturu se slažem, ali u čemu je problem s ostalima? Zapravo, i meni je granica na 50 kartica bila nekako čudna, a da ni sam nisam znao zašto.
Pretpostavimo da ćemo se složiti da minijaturu zadržimo u okvirima do pet kartica
OK, evo, mogu se donekle složiti, pogotovo što je doista i strukturalno velika razlika između priče do 5-9 kartica i priče od 10-15 kartica. S time da bih ja i ovdje postavila unaprijed upisano pravilo da se za sve kategorije uvažava +/-10%, pod uvjetom da priča strukturalno ukazuje na to. Dakle, ako je nešto minijatura od 10 kartica, i dalje je minijatura, a ako se vidi da je priča, samo kratka, ulazi u sljedeću kategoriju.
Sljedeća kategorija, kako god da ju nazovemo, išla bi dakle od 5 kartica naviše. Ako spojimo sadašnju kratku priču i priču, dobili bismo kategoriju koja bi obuhvaćala dimenzije od 5 do 50 kartica. To mi malo ne drži vodu, dolazilo bi do prevelikih razlika u koncepciji priča. No ako spustimo gornju granicu, i stavimo okvire za priču od recimo 5-30 kartica, kako to izgleda?
Ja bih i tu malo pomakla granicu, i rekla da je (kratka) priča duljine od 10 do 40 kartica, +/- 10%. Da, znam da sam dosadna s tim postocima, i znam da to žiriju komplicira posao, no zbilja mislim da je to bitno: i da su postoci unaprijed upisani i zadani i dogovoreni, i da se zna da je legitimno reći "ovo je doduše dugačko 42 kartice, ali je vidljivo da je priča a ne peripovijetka (nije tipić :zubo:)", pa ako se neki član žirija s time ne slaže, neka svađe počnu već tu. Smijem, dobrovoljno sam se prijavila da u svemu tome sudjelujem.
I onda bi sljedeća kategorija bila "novela" (sviđa mi se da tu kategoriju preimenujemo u "pripovijetka"), duljine od 30-100 kartica (ako gornja granica ostane po starom). Tu ne vidim većih konceptualnih problema, no ne sviđa mi se razmišljanje o "kratkom romanu", jer je tu opet riječ o tradiciji koja nije naša, ili koja je u nas izumiruća.
I ja se slažem da se izbaci naziv "novela", samo se protivim ideji da je se prebaci na nešto što bi zbunjivalo ljude. I, u skladu sa svojim prethodnim prijedlozima, vidim je u dužini od 41 do 119 kartica, +/- 10%.
Kratki roman ili noveleta doista znade biti kraći od 100 kartica, ali mi se čini da se za takvu krstitku podrazumijeva da je djelo objavljeno u zasebnoj knjizi. To je nekoć bila česta praksa i u nas; a u novije vrijeme takvi izdavački pothvati, doduše prilično rijetki, izgledaju pomalo perverzno, tanke knjižice nazivati romanima. Romani su, po općem mnijenju, "romančine", kratki roman - to je kriterij našeg vremena - naprosto nije roman, već pripovijetka. Dakle, moj bi prijedlog bio ostaviti roman iznad 100 kartica, no da se mene pita, čak bih postavio kao uvjet da je objavljen u zasebnoj knjizi.
OK, tu si pobrkao "kratki roman", kao prijevod za "novella" i "novelette", što je kraće od anglofone novele. Enivej, ja bih rekla da roman počinje od 120 kartica, a moram pripomenuti isto tako i da je, bar vani, ponovno u usponu praksa da se kratki romani doista objavljuju kao zasebne knjige: evo, samo među ovogodišnjim kandidatima za Huga ima, mislim, dvije ili čak tri "novele" (kratka romana) koji su izašli kao zasebna izdanja. No, budući da se isto tako slažem da se uopće ne moramo držati anglofone kategorizacije, rekla bih da je granica od 120 kartica (+/- 10%) posve realna. Ne bih se upuštala u "objavljivanje u zasebnoj knjizi" jer smo baš na ovom domaćem području imali primjer da se kraći romani objavljuju u nekim kolektivnim izdanjima (Monolith, npr.), te bi bilo nezgodno inzistirati na ovome kao uvjetu, a ne bi bilo ni u skladu s postojećom tradicijom. (Jest, znam da je Monolith trenutno mrtav, ali je dokaz da takva praksa nije našem području strana.)
Tehnički problem koji se javljao kod nekih žiriranja su romani u nastavcima, najčešće "trilogije". Tu imamo dva problema: prvi je što ih autor ili izdavač proglasi trilogijama, iako su to djela koja slobodno mogu stajati kao svaka knjiga za sebe (slučaj Zmija Nikonimora, npr.), pa se takva knjiga ne žirira u godini u kojoj izađe nego se čeka da se objavi cijela trilogija odnosno serija; a drugi je problem što se izdavanje cijele trilogije (ili serije) otegne, s opasnošću da se možda nikad i ne dovrši (slučaj Božje jednadžbe), pa te knjige također ostanu nežirirane, ili dok izađe treći nastavak više se nitko i ne sjeća kakav je bio prvi. Da se mene pita, ja bih žirirao knjigu u onoj godini kad izađe, bez obzira je li ona samostalna i dovršena, ili je dio trilogije, pentalogije ili čega već.
E, tu se potpuno slažem: iznimke bi, po mome, trebale biti jedino one knjige koje doista vidljivo ne mogu stajati same za sebe, no to je zapravo poprilična rijetkost. Zapravo, još se od
Kaosa ne sjećam nečeg takvog... :zubo: