Solarov "Književni leksikon"
Posted: 06 Mar 2008, 11:12
Kupio sam novi "Književni leksikon" Milivoja Solara u izdanju Matice Hrvatske. Nije baš ispunio moja očekivanja, no neću o tome nego o odrednici "Znanstvena fantastika". Evo je pa sami procijenite:
ZNANSTVENA FANTASTIKA
Skupina književnih i filmskih žanrova koju ujedinjuje nastojanje da se načelno fantastična obrada objasni sadašnjim ili budućim znanstvenim spoznajama i tehnološkim dostignućima. Rabi se i naziv "znanstveno-fantastična književnost«, kao i engleski termin science fiction, koji je postao međunarodnim terminom. Premda se podrijetlo znanstvene fantastike može povezati s antičkim i renesansnim utopijama, pa i kasnijim pustolovnim romanima, obično se utemeljiteljima takvih žanrova drže J. Verne i H. G. Wells, koji su otvorili i dvije najčešće teme znanstveno-fantastičnoga žanra koje se oslanjaju na tradiciju pustolovnih romana: putovanje u prostoru (Verne Put na Mjesec) i putovanje u vremenu (Wells Vremenski stroj). Znanstvena je fantastika u 20. st. stekla veliku popularnost i postupno se razgranala u nekoliko relativno prepoznatljivih, načelno trivijalnih žanrova, od kojih su uz svemirska putovanja (engl. space opera) najpoznatije utopije, osobito negativne, susreti s vanzemaljskim civilizacijama, razvitak i sudbina robota, te tzv. alternativne historije u kojima se opisuju zamišljena stanja i događaji koji bi nastupili da je u presudnim trenucima povijest krenula u drugom smjeru, primjerice, da je pobijedio nacizam. S vremenom je znanstvena fantastika stekla krug privrženih čitatelja, koji su je shvatili kao zaseban vid književnosti, s vlastitim klasicima - Isaac Asimov (1920-1992), Arthur Clarke (1917) - vlastitim institucijama, nagradama i časopisima. Nove znanstvene spoznaje, koje često otvaraju neslućene mogućnosti zamišljanja, međutim, u većini znanstveno-fantastičnih djela ipak su, čini se, samo svojevrsna pozadina na kojoj se najčešće razvijaju i obrađuju prastari motivi bajki i mitova, ili se nastoji shvatiti položaj čovjeka u budućoj civilizaciji zamišljenoj u smislu stalnoga tehnološkog napretka. Mora se pri tome napomenuti da i u okvirima tih žanrova, s manjim ili većim odstupatnjima od tipičnih konvencija, nastaju i vrlo vrijedna književna ostvarenja, kao što je antiutopija 1984. G. Orwella, Vrli novi svijet A. Huxleya, Solaris Stanislawa Lema (1921-2006).
ZNANSTVENA FANTASTIKA
Skupina književnih i filmskih žanrova koju ujedinjuje nastojanje da se načelno fantastična obrada objasni sadašnjim ili budućim znanstvenim spoznajama i tehnološkim dostignućima. Rabi se i naziv "znanstveno-fantastična književnost«, kao i engleski termin science fiction, koji je postao međunarodnim terminom. Premda se podrijetlo znanstvene fantastike može povezati s antičkim i renesansnim utopijama, pa i kasnijim pustolovnim romanima, obično se utemeljiteljima takvih žanrova drže J. Verne i H. G. Wells, koji su otvorili i dvije najčešće teme znanstveno-fantastičnoga žanra koje se oslanjaju na tradiciju pustolovnih romana: putovanje u prostoru (Verne Put na Mjesec) i putovanje u vremenu (Wells Vremenski stroj). Znanstvena je fantastika u 20. st. stekla veliku popularnost i postupno se razgranala u nekoliko relativno prepoznatljivih, načelno trivijalnih žanrova, od kojih su uz svemirska putovanja (engl. space opera) najpoznatije utopije, osobito negativne, susreti s vanzemaljskim civilizacijama, razvitak i sudbina robota, te tzv. alternativne historije u kojima se opisuju zamišljena stanja i događaji koji bi nastupili da je u presudnim trenucima povijest krenula u drugom smjeru, primjerice, da je pobijedio nacizam. S vremenom je znanstvena fantastika stekla krug privrženih čitatelja, koji su je shvatili kao zaseban vid književnosti, s vlastitim klasicima - Isaac Asimov (1920-1992), Arthur Clarke (1917) - vlastitim institucijama, nagradama i časopisima. Nove znanstvene spoznaje, koje često otvaraju neslućene mogućnosti zamišljanja, međutim, u većini znanstveno-fantastičnih djela ipak su, čini se, samo svojevrsna pozadina na kojoj se najčešće razvijaju i obrađuju prastari motivi bajki i mitova, ili se nastoji shvatiti položaj čovjeka u budućoj civilizaciji zamišljenoj u smislu stalnoga tehnološkog napretka. Mora se pri tome napomenuti da i u okvirima tih žanrova, s manjim ili većim odstupatnjima od tipičnih konvencija, nastaju i vrlo vrijedna književna ostvarenja, kao što je antiutopija 1984. G. Orwella, Vrli novi svijet A. Huxleya, Solaris Stanislawa Lema (1921-2006).