dakle sada tu dolaze one mikrometarske promjene radnje...
da li je ovakvo djelo SF, a ono gdje umjesto swoop bikeova imamo smeerpove nije SF...
my point is done.
Definicija SF-a
Moderators: Tomislav Sakic, davors
-
Hamenaglar
- Ancient
- Posts: 813
- Joined: 25 Apr 2005, 20:05
- Contact:
evo, imamo sf-vestern u kojem su umjesto pistolja blasteri, a umjesto konja, swoop bikeovi, i sad pogodi se swoop bike blasterom, on eksplodira i vozac/jahac zajedno s njim, u klasicnom vesternu bi konj pao i eventualno jahacu slomio nogu, eventualno...
dakle sada tu dolaze one mikrometarske promjene radnje...
da li je ovakvo djelo SF, a ono gdje umjesto swoop bikeova imamo smeerpove nije SF...
my point is done.
dakle sada tu dolaze one mikrometarske promjene radnje...
da li je ovakvo djelo SF, a ono gdje umjesto swoop bikeova imamo smeerpove nije SF...
my point is done.
nema me.
Uh, verojatno ovdje svi ve? ionako znaju za moju odbojnost prema strogim Ĺžanrovskim podjelama, ali ?ak i ako se ponavljam:
svaka definicija je manjkava jer ne moŞe obuhvatiti sve, ali samim prihva?anjem neke definiciji Şanra kao takvog, mi automatski prihva?amo ono [?]to je definirano kao normu, a sve ostalo kao devijaciji norme. Za[?]to se umjetno zatvarati u bilo koje granice? Zar ne bismo barem mi, SF fanovi, trebali biti tolerantniji i zagovarati [?]irenje obzora umjesto zarvaranja u kojekakve ghettoi?Živjela razli?itost bez etiketa!
svaka definicija je manjkava jer ne moŞe obuhvatiti sve, ali samim prihva?anjem neke definiciji Şanra kao takvog, mi automatski prihva?amo ono [?]to je definirano kao normu, a sve ostalo kao devijaciji norme. Za[?]to se umjetno zatvarati u bilo koje granice? Zar ne bismo barem mi, SF fanovi, trebali biti tolerantniji i zagovarati [?]irenje obzora umjesto zarvaranja u kojekakve ghettoi?Živjela razli?itost bez etiketa!
At last, the stars are finally right...
Sad si i mene malo zbunila. Ako izbaciš sf elemente nekom romanu (koji su vjerovatno ukorjenjeni u samu pri?u) ne?eš dobiti ništa.
Znaš li ti ijedan primjer gdje bi se to pravilo (kako ga ti kažeš) moglo primijeniti?
Btw. pham i ja stalno govorimo o izbacivanju sf elemenata sa malim izmjenama. Tako da je, ?ini se, u ?itavoj ovoj raspravi došlo do malih problema u komunikaciji
Znaš li ti ijedan primjer gdje bi se to pravilo (kako ga ti kažeš) moglo primijeniti?
Btw. pham i ja stalno govorimo o izbacivanju sf elemenata sa malim izmjenama. Tako da je, ?ini se, u ?itavoj ovoj raspravi došlo do malih problema u komunikaciji
upravo je to i point!! :uzdravlje: ukoliko se izbaci sf element a pri?a i dalje funkcionira, nije sf!! nemam sad primjera, pitaj izitpajna :scratch:Miles wrote:Sad si i mene malo zbunila. Ako izbaciš sf elemente nekom romanu (koji su vjerovatno ukorjenjeni u samu pri?u) ne?eš dobiti ništa.
Znaš li ti ijedan primjer gdje bi se to pravilo (kako ga ti kažeš) moglo primijeniti?
Btw. pham i ja stalno govorimo o izbacivanju sf elemenata sa malim izmjenama. Tako da je, ?ini se, u ?itavoj ovoj raspravi došlo do malih problema u komunikaciji
Instant Geek. Just Add Coffee.
-
Hamenaglar
- Ancient
- Posts: 813
- Joined: 25 Apr 2005, 20:05
- Contact:
-
Hamenaglar
- Ancient
- Posts: 813
- Joined: 25 Apr 2005, 20:05
- Contact:
-
Lakat Brade Pedalj Muza
Iskreno rečeno, neproduktivno je prežvakavati staru slamu o definicijama znanstvene fantastike, kad su već o tome napisana brda literature, i u inozemstvu i kod nas. Ali kako sam poznat kao dobra duša, a repetitio est mater omnium studiorum, te magistri est docere, discipuli discere, evo jednog sažetka:
Postoji literatura, beletristika, fiction... To je sve ono što pišemo. Dakako 90% svega napisanog je bulšit (sjetite se riječi legendarnog Sturgeona). Kako je čovjek sklon raznim definiranjima i sortiranjima, tako je počeo i literaturu stavljati u pregratke koje je nazvao psihološki roman, ili ljubavni roman ili generacijska saga ili satira, humoristični roman ili literatura strave i užasa, futurističko ostvarenje, krimi roman... pa i science fiction, znanstvena fantastika (loš prijevod nekoga tko nije znao engleski), znanstvena beletristika (što nikad nije zaživjelo)...
Da ne duljim, tako su nastali žanrovi. Problem se pojavio zbog izdavača koji su za nezahtjevnu publiku naručivali od pisaca slabije verzije žanrova, pa je nastala trivijalna, hm, literatura, a la herc-romani, westerni, krimići, grozljivke, SF... Tim su djelima odmah prikeljeni epiteti isključivih elemenata žanra, nazvani su šund i izopćeni iz glavnog toka literature. Dakako, pritom nikom nije padala ni na kraj pameti da je priča o Emmy Bovary čisti ljubić, da su neka djela Dostojevskog čisti krimići, nitko Harta nije svrstavao u pisce petparačkih kaubojaca, niti Orwela ili Zamjatina u SF. To je za službenu kritiku bila literatura, a ne žanr. U žanr je uvrštavano samo flešgordonovsko smeće. Valja reći da su tome podosta pridonijeli i nekritički fanovi, koji su kroz fandom u nebesa uzdizali djela i autore (vidi i neke naše natječaje) koji nikako nisu pisali literaturu, ali jesu na određeni način bili žanrovski pisci.
Dakle drevni zaključak 1: Postoji samo dobra i loša literatura. Ona se može podijeliti u žanrove i podžanrove, zapravo se sva literatura može podijeliti u žanrove i podžanrove, u okviru kojih također postoji samo dobro ili loše stvaralaštvo (recimo i osrednje).
Kako odrediti što je diferentia specifica nekog žanra, konkretno, što je to što nekom djelu daje elemente na temelju kojih ga možemo svrstati u znanstvenu fantastiku. Citirat ću neke temeljne odrednice kako ih je genijalno izrazio Darko Suvin: „Znanstvena fantastika je književna vrsta zasnovana na prožimanju začudnosti i spoznajnosti, čiji je glavni formalni zahvat eksplicitni imaginativni okvir (prisustvo u osnovi različitih likova i konteksta zbivanja) koji je alternativan autorovoj svakodnevici.“ Pojam začudno u SF-u se razlikuje i od čuda u bajci (i drugim fantastičnim naracijama) i od čudnovatog, začuđujućeg u realističkoj naraciji (čudnovata stvar, začuđujuća odluka) ne samo značenjem nego i time što to začudno u SF-u mora biti objašnjivo znanstvenim ili pseudoznanstvenim temeljima i ne sme iznevjeriti načela "nužnog" i "vjerojatnog" koja vrijede u našem iskustvenom svijetu. Zato Suvin u pojam diferentia specifica znanstvene fantasike uvodi pojam novuma, koji je nužni uvjet, odnosno dominantno određenje znanstvene fantastike.
Ovdje valja dodati da je SF, kao i sva druga pisanija (beletristika) na svijetu zapravo realistična literatura o današnjem čovjeku, bavi se suvremenim čovjekom i njegovim problemima, samo što pritom rabi rečeni novum i izmaštanu alternativu svojoj svakodnevici. Dakako, to znači da u određenim slučajevima možemo eliminirati esefične elemente iz proznog djela i još uvijek imati dobru prozu jer o aktualnim ljudskim problemima, pitanjima, dvojbama, promišljanjima možemo pisati na razne načine, smještajući junake u različite situacije i svjetove, no dobro djelo je dobro djelo neovisno o tome kojem žanru pripada, a kvalitetno djelo nastalo na premisama znanstvene fantastike izgubit će velik dio svoje originalnosti, spoznajnosti i umjetničkog stvaralaštva ako se ti elementi izbace.
Dakle drevni zaključak 2: Postoje precizno određeni elementi koji definiraju dio beletristike svrstan pod nazivom znanstvena fantastika, bez kojih to djelo ne bi davalo istu razinu umjetnikova izražaja i spoznajne vrijednosti.
I za kraj, par riječi o isprepletenosti žanrova. Apsolutni je stupidarij govoriti o žanrovima u beletristici kao isključivim domenama strogih granica. Literatura je zapravo golemi skup brojnih podskupova koji se u mnogim dijelovima preklapaju. Dakako da jedno te isto djelo može biti i psihološki roman i ljubić i krimić i znanstvena fantastika. Getoizacija i isključivost nigdje nisu dobri pa tako ni u žanrovskom određivanju. Jedini bitni element u procjenjivanju djela jest njegova literarno-spoznajna vrijednost. Sve ostalo su nijanse.
Dakle drevni zaključak 3: Zatvaranje granica žanra je kontraproduktivno, zapravo i nemoguće, žanrovi su nužno isprepleteni i to im i jest glavna kvaliteta, a ko nisu, kuku i lele, bježimo od te šundovske trivijalije.
Postoji literatura, beletristika, fiction... To je sve ono što pišemo. Dakako 90% svega napisanog je bulšit (sjetite se riječi legendarnog Sturgeona). Kako je čovjek sklon raznim definiranjima i sortiranjima, tako je počeo i literaturu stavljati u pregratke koje je nazvao psihološki roman, ili ljubavni roman ili generacijska saga ili satira, humoristični roman ili literatura strave i užasa, futurističko ostvarenje, krimi roman... pa i science fiction, znanstvena fantastika (loš prijevod nekoga tko nije znao engleski), znanstvena beletristika (što nikad nije zaživjelo)...
Da ne duljim, tako su nastali žanrovi. Problem se pojavio zbog izdavača koji su za nezahtjevnu publiku naručivali od pisaca slabije verzije žanrova, pa je nastala trivijalna, hm, literatura, a la herc-romani, westerni, krimići, grozljivke, SF... Tim su djelima odmah prikeljeni epiteti isključivih elemenata žanra, nazvani su šund i izopćeni iz glavnog toka literature. Dakako, pritom nikom nije padala ni na kraj pameti da je priča o Emmy Bovary čisti ljubić, da su neka djela Dostojevskog čisti krimići, nitko Harta nije svrstavao u pisce petparačkih kaubojaca, niti Orwela ili Zamjatina u SF. To je za službenu kritiku bila literatura, a ne žanr. U žanr je uvrštavano samo flešgordonovsko smeće. Valja reći da su tome podosta pridonijeli i nekritički fanovi, koji su kroz fandom u nebesa uzdizali djela i autore (vidi i neke naše natječaje) koji nikako nisu pisali literaturu, ali jesu na određeni način bili žanrovski pisci.
Dakle drevni zaključak 1: Postoji samo dobra i loša literatura. Ona se može podijeliti u žanrove i podžanrove, zapravo se sva literatura može podijeliti u žanrove i podžanrove, u okviru kojih također postoji samo dobro ili loše stvaralaštvo (recimo i osrednje).
Kako odrediti što je diferentia specifica nekog žanra, konkretno, što je to što nekom djelu daje elemente na temelju kojih ga možemo svrstati u znanstvenu fantastiku. Citirat ću neke temeljne odrednice kako ih je genijalno izrazio Darko Suvin: „Znanstvena fantastika je književna vrsta zasnovana na prožimanju začudnosti i spoznajnosti, čiji je glavni formalni zahvat eksplicitni imaginativni okvir (prisustvo u osnovi različitih likova i konteksta zbivanja) koji je alternativan autorovoj svakodnevici.“ Pojam začudno u SF-u se razlikuje i od čuda u bajci (i drugim fantastičnim naracijama) i od čudnovatog, začuđujućeg u realističkoj naraciji (čudnovata stvar, začuđujuća odluka) ne samo značenjem nego i time što to začudno u SF-u mora biti objašnjivo znanstvenim ili pseudoznanstvenim temeljima i ne sme iznevjeriti načela "nužnog" i "vjerojatnog" koja vrijede u našem iskustvenom svijetu. Zato Suvin u pojam diferentia specifica znanstvene fantasike uvodi pojam novuma, koji je nužni uvjet, odnosno dominantno određenje znanstvene fantastike.
Ovdje valja dodati da je SF, kao i sva druga pisanija (beletristika) na svijetu zapravo realistična literatura o današnjem čovjeku, bavi se suvremenim čovjekom i njegovim problemima, samo što pritom rabi rečeni novum i izmaštanu alternativu svojoj svakodnevici. Dakako, to znači da u određenim slučajevima možemo eliminirati esefične elemente iz proznog djela i još uvijek imati dobru prozu jer o aktualnim ljudskim problemima, pitanjima, dvojbama, promišljanjima možemo pisati na razne načine, smještajući junake u različite situacije i svjetove, no dobro djelo je dobro djelo neovisno o tome kojem žanru pripada, a kvalitetno djelo nastalo na premisama znanstvene fantastike izgubit će velik dio svoje originalnosti, spoznajnosti i umjetničkog stvaralaštva ako se ti elementi izbace.
Dakle drevni zaključak 2: Postoje precizno određeni elementi koji definiraju dio beletristike svrstan pod nazivom znanstvena fantastika, bez kojih to djelo ne bi davalo istu razinu umjetnikova izražaja i spoznajne vrijednosti.
I za kraj, par riječi o isprepletenosti žanrova. Apsolutni je stupidarij govoriti o žanrovima u beletristici kao isključivim domenama strogih granica. Literatura je zapravo golemi skup brojnih podskupova koji se u mnogim dijelovima preklapaju. Dakako da jedno te isto djelo može biti i psihološki roman i ljubić i krimić i znanstvena fantastika. Getoizacija i isključivost nigdje nisu dobri pa tako ni u žanrovskom određivanju. Jedini bitni element u procjenjivanju djela jest njegova literarno-spoznajna vrijednost. Sve ostalo su nijanse.
Dakle drevni zaključak 3: Zatvaranje granica žanra je kontraproduktivno, zapravo i nemoguće, žanrovi su nužno isprepleteni i to im i jest glavna kvaliteta, a ko nisu, kuku i lele, bježimo od te šundovske trivijalije.
-
Lakat Brade Pedalj Muza