Definicija SF-a

Kutak za opsesivno-kompulzivne

Moderators: Tomislav Sakic, davors

User avatar
Klara
Ancient
Posts: 748
Joined: 21 Aug 2003, 20:15
Location: Rijeka
Contact:

Definicija SF-a

Unread post by Klara »

U Parseku sam pročitala tekst Borisa Švela: Priručnik za pisanje SF-a
Ovo mi je bilo zanimljivo:

radi se o pomoćnom eliminatornom kriteriju pri žiriranju za godišnju nagradu "Sfera". Ukratko, ukoliko se priči oduzme SF element, hoće li ona funkcionirati i dalje? Ukoliko hoće, onda nije SF

Što mislite o tome? :?: Meni se taj kriterij baš ne sviđa - čitala sam dosta knjiga koje bi imale smisla i da im se oduzme SF element, samo što bi bile puno manje zanimljive. Ne pada mi na pamet neki primjer, osim podosta epizoda Zvjezdanih staza.

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

S obzirom da je ovo (ipak) književni forum, ovdjeje potrebna naknadna interventna administratorska napomena, za povijest, arhivsku točnost, pedagošku vrijednost itd. itd., jednostavno, ako netko naleti, da ga ne odbiju nejasnoće. Naime, iz ove rasprave se jako puno toga može naučiti.

U trenutku dok se vodila, ova rasprava se vrtjela oko pitanja je li dolje citirano pravilo valjano i slaže li se tko s njim ili ne.

Odmah u startu pojavio se problem koji je raspravu skrenuo na krivu stranu, a dobar dio nedoumica može se riješiti jednom malom korekcijom. Naime, pravilo je citirano kao: Ako se iz priče ukloni SF element, a priča i dalje funkcionira, onda ta priča nije SF.

Kvaka je u tome da je ovo pogrešno navođenje pravila. Treba ga korigirati tako da se jednostavno doda riječ "DOBAR". Dakle:

Ako se iz priče ukloni SF element, a priča i dalje funkcionira, onda ta priča nije DOBAR SF.

Na primjer, ako uzmete priču o kaubojima i Indijancima, pištolje pretvorite u blastere, Indijance u aliene, a konje u smeerpove, nekorigirano pravilo kaže da ta priča "nije SF". Ali naravno da jest. Ima aliene, ima blastere, ima smeerpove, naravno da je SF!

Kvaka je u tome da nije DOBAR SF.

Čak, štoviše, može biti i dobra priča s literarnog stanovišta. Likovi, psihologija, filozofija, sve to može biti na najvišem nivou. Ali ako ovo pravilo nije zadovoljeno, onda nije DOBAR SF. Naravno, može se raspravljati da, ukoliko ovo pravilo nije ispoštovano, to ne može biti ni dobra priča, ali to nije stvar za ovu naknadnu napomenu.

User avatar
Izitpajn
nobody
Posts: 4027
Joined: 10 Nov 2003, 17:42
Location: Sesvete Republjik
Contact:

Re: Definicija SF-a

Unread post by Izitpajn »

Klara wrote: (...)ukoliko se pri?i oduzme SF element, ho?e li ona funkcionirati i dalje? Ukoliko ho?e, onda nije SF

Što mislite o tome? :?: Meni se taj kriterij baš ne svi?a - ?itala sam dosta knjiga koje bi imale smisla i da im se oduzme SF element, samo što bi bile puno manje zanimljive. Ne pada mi na pamet neki primjer, osim podosta epizoda Zvjezdanih staza.
Ustvari, to je jedna od najstarijih i najprihva?enijih definicija. Nastala je otprilike kad su neki ljudi po?eli ozbiljnije shva?ati sam žanr i kad su po?eli razmišljati što ga zapravo razgrani?ava od drugih žanrova. Na primjer, je li dovoljno uzeti pri?u "OK korala" i prebaciti je u svemir? Nesumnjivo je rije? o dobroj pri?i, me?utim, bi li to bio i dobar SF? Za vrijeme "zlatnog doba" SF-a vladala je poplava svemirskih vesterna, ratnih pri?a, krimi?a, me?utim, sve to skupa nije previše pridonijelo žanru i samo ga je guralo na margine književnosti i ukapalo dublje u geto.

Što se ti?e Zvjezdanih staza, to je pri?a za sebe. Ne znam znaš li pri?u o prvoj epizodi: Roddenberry je napisao scenarij s namjerom da, za razliku od svega što se dotad snimalo, to ne bude još jedna svemirska puca?ina s ludim znanstvenicima, prsatim vrište?im djevama u nevolji, buljookim ?udovištima i arijevskim glavnim likom. Producentima se ideja nije svidjela, epizoda je završila u bunkeru i snimljeno je nešto za što je procijenjeno da ?e se više svidjeti "svekolikoj javnosti". Me?utim, je li to bio dobar SF? Po mom mišljenju - nije.
User avatar
Kris
Jedi Master
Posts: 228
Joined: 19 Aug 2003, 13:37

Unread post by Kris »

Haha, toga sam se naslušao u Pizzicatu kad se raspravljalo o mojoj priči koja (možda) funkcionira kao ne-SF, odnosno krimić ako izbaciš SF element.

I tvoje razmišljanje stoji, naravno, ali ja se sasvim ne slažem s njim.

Dakle, ako imaš neku SF priču koja može funkcionirati kad se izbaci SF element, zašto to ne bi bio SF? Odnosno, priča koja je pisana s SF elementom ukomponiranim u, recimo, krimić ili vestern (iako SF vesterne i slične stvari osobno ne trpim) je vjerojatno i pisana s razlogom da bude i SF i krimić/vestern. A ljepota je SF-a upravo u slobodi koju daje autorima na polju mašte. Je li Asimovljeva Robot serija SF po tom kriteriju?

Što se tiče guranja žanra u geto, nažalost to je pojava koja se, bojim se, neće ispraviti pisanjem "čistih" SF knjiga/priča, jer je riječ o nekakvom animozitetu prema SF-u od strane, nazovimo ih main-stream pisaca koji oblikuju javno mišljenje (i u književnim krugovima) i koji od pojave SF literature imaju averziju prema njoj. Istina je da se u zlatno doba SF-a možda i moglo preoblikovati to mišljenje, ali među stvarno dobrim uratcima bilo je (kao i uvijek) mnogo smeća, nažalost baš prema tom kriteriju (svemirske pucačine, soap opere itd.) koje je onemogućilo prodor SF-a na mjesta koje zasigurno zaslužuje.

Ovaj više-manje besmisleni post :) zaključit ću mišljenjem da SF ne bi trebao robovati nekim definicijama jer je upravo u tome njegova snaga. U postavljanju novih granica i u inovacijama. Iako, s obzirom na količinu ideja koje su se provrtile SF literaturom od njenih početaka, teško je očekivati nešto zaista inovativno i, što je još važnije, dobro napisano :wink: .
You think of me as rats. You think of a thing known as The Air Force Survival Handbook, where it explains that if you cut off one of my heads --which is where the poison is -- you must then slit open the ventral side and continue the cuts to extend the length of each leg. Subsequent to this, the skin can be peeled off, the belly opened and emptied, the backbone split and both halves roasted on sharpened sticks over a small fire.
User avatar
Izitpajn
nobody
Posts: 4027
Joined: 10 Nov 2003, 17:42
Location: Sesvete Republjik
Contact:

Unread post by Izitpajn »

Kris wrote:Dakle, ako imaš neku SF pri?u koja može funkcionirati kad se izbaci SF element, zašto to ne bi bio SF? Odnosno, pri?a koja je pisana s SF elementom ukomponiranim u, recimo, krimi? ili vestern (iako SF vesterne i sli?ne stvari osobno ne trpim) je vjerojatno i pisana s razlogom da bude i SF i krimi?/vestern. A ljepota je SF-a upravo u slobodi koju daje autorima na polju mašte.
Problem je sto je pravilo o kojemu raspravljamo direktno izvedeno iz osnovnog zakona beletristike: ako se u prvom ?inu na zidu iznad kamina nalazi puška, u tre?em ?inu ona mora opaliti. Ako ne poštuješ taj zakon, onda rušiš kompletnu koncepciju djela i to što pišeš više nije beletristika nego esej ili, eventualno, poezija.

Kako se pravilo SF-a izvodi iz ovoga? Pa, ako je neki lik robot, onda moraš imati razlog zašto je taj lik robot. Ako nemaš razlog, onda nema razoga da on bude robot. Ako puška ne?e opaliti u tre?em ?inu, nema razloga da je stavljaš na zid u prvom.

Je li Asimovljeva Robot serija SF po tom kriteriju?
I te kako! Što bi ostalo od svega toga ako iz pri?e izbaciš tri zakona robotike? Sve se vrti oko njih - zaplet, rasplet, ideja, likovi, apsolutno, apsolutno sve! A ako ti zakoni nisu SF element onda ne znam...
Ovaj više-manje besmisleni post :) zaklju?it ?u mišljenjem da SF ne bi trebao robovati nekim definicijama jer je upravo u tome njegova snaga. U postavljanju novih granica i u inovacijama. Iako, s obzirom na koli?inu ideja koje su se provrtile SF literaturom od njenih po?etaka, teško je o?ekivati nešto zaista inovativno i, što je još važnije, dobro napisano
Pa, snaga SF-a je u jnegovim idejama, ali ako pišeš književno djelo, moraš poštivati zakone forme. U tome se sastoji genijalnost umjetnika, da kroz zadanu i na prvi pogled ograni?avaju?u formu uspije progurati sadržaj, tj. ideju, koju ne bi uspio progurati nitko osim njega.

Iako, možda ja baš i nisam mjerodavan za ovakvu raspravu jer baš u mojim pri?ama je SF element uglavnom vrlo labav. Ja se više volim koncentrirati na likove i atmosferu, a sama SF ideja mi je više-manje sporedna. Ali trudim se bar zakrpati rupe i ostaviti dojam da sam se potrudio :)
User avatar
Klara
Ancient
Posts: 748
Joined: 21 Aug 2003, 20:15
Location: Rijeka
Contact:

Unread post by Klara »

Izitpajn wrote: Problem je sto je pravilo o kojemu raspravljamo direktno izvedeno iz osnovnog zakona beletristike: ako se u prvom ?inu na zidu iznad kamina nalazi pu[?]ka, u tre?em ?inu ona mora opaliti. Ako ne po[?]tuje[?] taj zakon, onda ru[?]i[?] kompletnu koncepciju djela i to [?]to pi[?]e[?] vi[?]e nije beletristika nego esej ili, eventualno, poezija.
Sada si me ba[?] zainteresirao za te definicije - [?]to je u stvari beletristika? MoĹže[?] li malo pojasniti pri?u sa pu[?]kom? Zna?i li to da logi?nost pri?e definira beletristiku? To mi ima smisla za detektivski roman ali ne i op?enito. Npr, pada mi na pamet Proust - u mojoj glavi se (po sje?anjima iz sednje [?]kole) on ne uklapa u tu definiciju. :?: :?: :?:
Ja se vi[?]e volim koncentrirati na likove i atmosferu, a sama SF ideja mi je vi[?]e-manje sporedna.
Tu se slaĹžemo - kada ?itam ne[?]to, najvaĹžniji mi je na?in na koji su opisani likovi. :) :) :)
User avatar
Izitpajn
nobody
Posts: 4027
Joined: 10 Nov 2003, 17:42
Location: Sesvete Republjik
Contact:

Unread post by Izitpajn »

Post koji ćete (možda :) ) sada pročitati je malo izmakao kontroli. Ono što je započelo kao odgovor na forumu pretvorilo se u filozofski traktat o teoriji književnosti dugačak 4 i pol kartice. Ovo vam unaprijed objašnjavam jer možda nekima ne leže takve stvari. You have been warned. Što mogu kad sam skriboman? :oops:
Sada si me baš zainteresirao za te definicije - što je u stvari beletristika? Možeš li malo pojasniti priču sa puškom?
To s puškom je, ako se ne varam, prvi put definirao Čehov. Moguće je da griješim, ali ne previše jer sam siguran da je riječ o dramama iz 19. stoljeća. Dakle, definitivno nije riječ o nekakvom "pulpovskom" pravilu koje su uveli autori i urednici jeftinih izdanja kojima je glavni cilj dobro se prodati.

To pravilo ne govori ništa drugo nego da književno djelo mora imati svoju unutrašnju logiku, a primjer s puškom je samo jedan aspekt toga. Da nastavim banalizirati, ta puška ne mora opaliti, ali ona mora imati razlog za svoje postojanje - recimo da se otkrije da se u njoj nalazi oporuka koju svi grozničavo traže cijelo vrijeme, ili da je to zapravo oružje kojim je prije pedeset godina ubijen stari Serjoža Vladimirovič, što je bio zločin koji je pokrenuo sve događaje koji... I tako dalje i tako dalje. Sad, nije riječ o tome da svaki komad namještaja koji se pojavi u prvih petnaest minuta filma/romana/drame mora na kraju imati svoju ulogu u raspletu. Riječ je o tome da sve što je neuobičajeno mora imati razlog zašto se pojavilo baš tada i baš tu. Zašto? Zato jer roman (film, drama, priča...) nije život. Roman opisuje neku idealiziranu situaciju s arhetipskim/idealiziranim likovima koji nikada, ali baš nikada nisu identični stvarnim osobama. Zašto? Zato jer bi to bilo nemoguće izvesti - kad kod se kaže kako je neki roman "pogodio žicu" ili "dobro skinuo nečije ponašanje" ili dobro opisao neku situaciju, onda se misli da je zapravo dobro opisao neki aspekt situacije, a nikako cijelu situaciju ili osobu. Pravi život je jednostavno prekomleksan da bi se mogao dobro opisati umjetničkim dijelom, zato danas i imaš cijelu poplavu reality-showova koji ne teže naglasiti jednu karakternu crtu ili jednu ideju i dobro je proanalizirati, nego sagledaju ljude i njihov život u njihovoj cjelokupnosti. Naravno, kao posljedicu onda imamo preveliku površnost, ali to je već druga priča.

Kakve to veze ima s puškom i unutrašnjom logikom djela? Pa, ako roman ne može skinuti cijelu situaciju, nego samo jedn njezin dio, onda je jasno da su svi pokušaji da se ide u širinu osuđeni na propast - jednostavno nikada ne možeš pokriti sve. Zbog toga je, što je pokazala i višestoljetna praksa, najbolje koncentrirati se na jednu glavnu stvar i onda je obraditi od početka do kraja, bilo da je riječ o liku, ideji ili zapletu. Ukoliko ima mjesta i vremena, dakle ukoliko je riječ o romanu, seriji ili vrlo dugom filmu, onda će tu biti mjesta i za sporedne likove i podzaplete. Međutim, svi oni moraju imati svoj razlog postojanja, a to je njihov utjecaj na glavni lik ili glavni zaplet. Ukoliko bi postojao neki odlomak koji je potpuno nebitan za roman, čitatelj bi se, vjerojatno s pravom, upitao "Zašto sam ja ovo morao čitati kad sam ga uredno mogao i preskočiti?" Da, postoje takva poglavlja koja su dobra iako nemaju veze s ukupnim djelom. Primjer koji mi sada pada na pamet je poglavlje o Tomu Bombandilu (ili kako se već piše) iz "Gospodara prstenova" za koji su svi koji su ga čitali rekli da im je najbolje poglavlje u knjizi. Međutim, to je izuzetak - nisu svi pisci Tolkieni niti su sve knjige "Gospodari prstenova": ako pisac u svoje djelo doda poglavlje koje nema veze ni s čim, nego mu se samo "jako sviđa", puno je veća vjerojatnost da će ono iritirati čitatelje, nego da će im se svidjeti. U "Priručniku za pisanje SF-a" u "Parseku" ima nekoliko stavki koje se odnose baš na to.
Znači li to da logičnost priče definira beletristiku? To mi ima smisla za detektivski roman ali ne i općenito. Npr, pada mi na pamet Proust - u mojoj glavi se (po sjećanjima iz sednje škole) on ne uklapa u tu definiciju.
Logičnost djela definira kompletnu umjetnost. Ovdje sada treba podignuti primjer s puškom na malo višu razinu. Imao sam razgovor s jednim prijateljem o filmu "Starship Troopers" - zašto, zaboga, oni vojnici nemaju gigaplazmablastere koji mogu jednim hicem raznijeti cijelo polje kukaca kad je očito da Federacija posjeduje tehnologiju za takvo oružje, nego se služe nekakvim prduckalicama koje možda izgledaju kul, ali su korisne kao... Pa, vidjeli smo koliko su korisne. Ako gledaš priču o pušci na zidu isključivo kao priču o oružju koje će netko na kraju drame uzeti i upucati nekoga, onda to nema nikakve logike. Međutim, "ST" nije samo SF pucačina, nego je riječ o antiratnoj alegoriji - gotovo beskorisno oružje tamo ima funkciju da (osim da malo začini radnju, ispuni kadrove letećim komadima ruku, nogu i krakova) pokaže koliko je čovjek zapravo ranjiv. Ako malo bolje pogledaš, vidjet ćeš da su svi glavni likovi prototipi angloarijevaca (uz, ako se ne varam, jednu crnkinju koja na pola filma odustaje jer "to nije za nju"). E, sad, publici treba pokazati da ne postoji natčovjek, da je svaki rat krvav, da nije sve samo slava, pobjeda i parade. A kako ćemo im to pokazati? Pa, jednostavno, uzmi prototip Leonarda di Caprija u kojeg su sve curice zaljubljene, pokaži njegovu pravovjernost, oslikaj ga kao još jednog krasnog dečka iz susjedstva, a onda ga raskomadaj tako da se vidi svaka košćica kako krcka, svaka tetiva kako se izvlači iz tkiva i svaka kap krvi kako šprica uokolo. Eto, to je unutrašnja logika "Starship Troopersa" - djeco, rat je sranje i neće vam pomoći to što ste u školi bili glavni štemeri ili što su vas voljele sve curice iz kvarta. Kad to tako pogledaš, stvar savršeno funkcionira.

Drugi primjer je knjiga koju sam upravo pročitao, "Gospodar muha" Williama Goldinga. Tu imaš scenu gdje klinac razgovara sa svinjskom glavom nabodenom na kolac (i glava mu objašnjava neke stvari). E, sad, u cijelom romanu nema apsolutno ničeg nadnaravnog i scena je tako napisana da ti je jasno da, ako gledaš čisto materijalno, klinac cijelo vrijeme halucinira. No, kad bi to bilo sve, i ta bi scena bila sasvim suvišna i mogla bi se komotno izbaciti van. Međutim, zapravo je riječ o simboličnoj sceni u kojoj je sadržana cjelokupna poanta romana - iako taj razgovor neće ama baš ništa promijeniti u odnosima među likovima, on je bitan da čitatelj sagleda smisao čitavog djela. S dramaturške strane, scena je nepotrebna, ali kao kockica u mozaiku poruke koju autor želi prenijeti, ta scena je ključna. Roman je napisan 50-ih godina i spada u klasike; vjerujem da si, čak i ako nisi znala da je to roman (ako si ga čitala, primi moje isprike :) ), čula za termin "gospodar muha". Iako je riječ o prijevodu imena Belzebub, vjerujem da taj pojam ne bi bio toliko široko poznat da nije tog romana. A isto tako vjerujem da, da nema te toliko "nelogične" i "nepotrebne" scene, taj roman ne bi bio toliko dobar i ne bi svi znali za njega.

Ono što sam htio ovdje objasniti da logika puške u prvom i trećem činu nije nužno vezana za radnju i likove. Nisam čitao Prousta, ali sam čitao mnoge stvari za koje bi se, površnim pregledom, moglo reći da je pola stvari unutra nepotrebno. Međutim, kad tu logiku malo podigneš na viši nivo, onda se ona može primijeniti i za psihologiju likova, i za dugačke lirske opise pejzaža, i za opise osjećaja koji navru kad se primiš za kvaku, a koji traju dvadeset stranica. Na primjer, kod konstrukcije mostova postoje neka pravila i ta pravila se uvijek primjenjuju bez obzira gradiš li nešto od lego-kockica u svojoj sobi ili od metala preko tjesnaca od pet kilometara. Naravno da oni koji malo slabije poznaju ta pravila neće razumjeti kako to da se dvjesto tona željeza ne sruši u more, nego još po sebi nose automobile i kamione. Naravno, da se vratimo na književnost, ako netko čitav naglasak baci na psihologiju i filozofiju, i to može biti lišeno unutrašnje logike, ali tada je riječ jednostavno o lošem pisanju. Veličina Prousta je (pretpostavljam, jer, kažem, nisam ga čitao) u tome što je on uspio održati tu unutrašnju logiku usprkos tome što se kod njega, na prvi pogled, ništa ne događa i iako nema nikakvih pušaka ni likova koji se napucavaju po prljavim uličicama ili marinaca koji ubijaju velike svemirske bube koje mrze sve što je ljudsko.

Da rezimiram, postoji visoka književnost i "niska" književnost. Kod pulpa je bitno upravo, doslovno, da oružje koje je u prvom činu okačeno na zid, u trećem činu opali. No, kako se ide ka kvalitetnijim djelima, tako ta logika prestaje biti banalna i polako se uvlači i u psihološke i filozofske sfere gdje se, na prvi pogled, može i izgubiti. Ali ona je uvijek tu, samo malo manje vidljiva, skrivenija ispod dubokih slojeva i upravo je zbog toga teže napisati dobru psihološku dramu nego dobru pucačinu. Isto tako, upravo zbog toga je lošu psihološku dramu neusporedivo teže progutati nego lošu pucačinu - stvar je u staroj mudrosti da tko visoko leti, nisko pada. Smetlišta su puna neuspješnih filozofskih uradaka pisaca koji su htjeli biti "novi Proust", a jednostavno nisu shvatili osnovno pravilo pisanja: da svaka riječ mora biti na svojem mjestu, svaka rečenica mora imati razlog zašto je napisana baš tako i baš tu, a nije dovoljno samo filozofirati i "istraživati dubine ljudske duše". Potrebno je, naime, nešto i pronaći, a to ne može svatko. Razlog tipa "meni se tako sviđa" jednostavno nije dovoljan, stvar mora funkcionirati po pravilima koja se vuku još od 19. stoljeća i za koja sigurno postoji razlog kako su tako dugo preživjela. Tim pravilima se podvrgava Čak i najtvrđi šund kao što je "Bojno polje Zemlja", a ako ih se ne poštuje, imat ćemo bisere poput Thomasa Knighta ili onog tipa koji je napisao "Vaniana".

Ako je netko preživio ovaj post, neka mi se javi. Ima kavu sljedeći put kad se vidimo :)
Last edited by Izitpajn on 23 Jan 2004, 20:09, edited 1 time in total.
User avatar
Klara
Ancient
Posts: 748
Joined: 21 Aug 2003, 20:15
Location: Rijeka
Contact:

Unread post by Klara »

Ho?u kavu sa [?]lagom! :wink:

Pa, recimo da mi je jasnije - ono s pu[?]kom i sli?no. Sve mora imati smisla, naravno. To je neko intuitivno pravilo koje sam u stvari primjenjivala u ?itanju oduvjek (nije mi se svi?alo kad ne[?]to nije imalo smisla) , ali nisam razmi[?]ljala o njemu.

Svaka ?ast na trudu i volji za "elaboriranjem" :)
User avatar
Nimrod
The Q
Posts: 1385
Joined: 18 Nov 2003, 20:30
Location: zabreg
Contact:

Unread post by Nimrod »

it_iz_ pajn za nas malo ćorave - možda malo češće stavljat razmake? :)
baš si se raspisao, jesi siguran ti da studiraš fiziku, a ne književnost?
što se mene tiče, ovakvih postova nikad na odmet!
i da, duguješ i meni kavu!
User avatar
Nimrod
The Q
Posts: 1385
Joined: 18 Nov 2003, 20:30
Location: zabreg
Contact:

Unread post by Nimrod »

a kad vec definiramo:
(i ovo je poduzi post)

Some particularly good definitions are:

"By 'scientifiction' I mean the Jules Verne, H.G. Wells and Edgar Allan Poe
type of story -- a charming romance intermingled with scientific
fact and prophetic vision."
-- Hugo Gernsback, in "Amazing Stories" (April 1926)

"Science Fiction is a branch of fantasy identifiable by the fact that
it eases the 'willing suspension of disbelief' on the part of its readers
by utilizing an atmosphere of scientific credibility for its imaginative
speculations in physical science, space, time, social science, and
philosophy."
-- Sam Moskowitz, in "Explorers of the Infinite" (1963)

"We might try to define science fiction in this broader sense as
fiction based upon scientific or pseudo-scientific assumptions
(space-travel, robots, telepathy, earthly immortality, and so forth) or
laid in any patently unreal though non-supernatural setting (the future,
or another world, and so forth)."
-- L. Sprague de Camp, in "Science Fiction Handbook" (1953)

"A science fiction story is a story built around human beings, with a
human problem, and a human solution, which would not have happened at all
without its speculative scientific content."
-- Theodore Sturgeon, as amended by Damon Knight, in "A Century of
Science Fiction" (1962)

"Science fiction is that branch of literature which is concerned with
the impact of scientific advance upon human beings."
-- Isaac Asimov, in "Modern Science Fiction", edited by
Reginald Bretnor (1953)

"Science fiction is that branch of literature wthat deals with human
responses to changes in the level of science and technology."
-- Isaac Asimov, in "Isaac Asimov's Science Fiction Magazine" (Mar-Apr 1978)

"Science fiction is that class of prose narrative wtreating of a
situation that could not arise in the world we know, but which is
hypothesized on the basis of some innovation in science or technology, or
pseudo-science or pseudo-technology, whether human or extraterrestrial in
origin."
-- Kingsley Amis, in "New Maps of Hell" (1961)

"Science fiction is the search for a definition of man and his status
in the universe which will stand in our advanced but confused state of
knowledge (science), and is cast in the Gothic or post-Gothic mould."
-- Brian W. Aldiss, in "Billion Year Spree" (1973)

"A literary genre developed principally in the 20th Century, dealing
with scientific discovery or development that, whether set in the future,
or the fictitious present, or in the putative past, is superior to or
simply other than that known to exist."
-- Fred Saberhagen, in "Encyclopedia Britannica" 15th edition (1979)

"The branch of fiction that deals with the possible effects of an
altered technology or social system on mankind in an imagined future, an
altered present, or an alternative past."
-- Barry M. Malzberg, in "Collier's Encyclopedia" (1981)

"Science fiction deals with improbable possibilities, fantasy with
plausible impossibilities."
-- Miriam Allen deFord, in "Elsewhere, Elsewhen, Elsehow" (1971)

"A piece of science fiction is a narrative of an imaginary invention or
discovery in the natural sciences and consequent adventures and
experience."
-- J. O. Bailey, in "The SF Book of Lists", p.256, ed. Malcolm Edwards &
Maxim Jakubowski, New York: Berkeley (1982)

"[Fiction] in which the author shows awareness of the nature and
importance of the human activity known as the scientific method, and shows
equal awareness of the great body of knowledge already collected through
that activity, and takes into account in his stories the effect and
possible future effects on human beings of scientific methods and
scientific fact."
-- Reginald Bretnor, in "The SF Book of Lists", p.257, ed. Malcolm Edwards &
Maxim Jakubowski, New York: Berkeley (1982)

"Science fiction is a label applied to a publishing category and its
application is subject to the whims of editors and publishers."
-- John Clute & Peter Nichols, in "The SF Book of Lists", p.257,
ed. Malcolm Edwards & Maxim Jakubowski, New York: Berkeley (1982)

"A handy short definition of almost all science fiction might read:
realistic speculation about possible future events, based solidly on
adequate knowledge of the real world, past and present, and on a thorough
understanding of the scientific method. To make the definition cover all
science fiction (instead of 'almost all') it is necessary only to strike
out the word 'future'."
-- Robert Heinlein, in "The SF Book of Lists", p.257,
ed. Malcolm Edwards & Maxim Jakubowski, New York: Berkeley (1982)

"Speculative fiction: stories whose objective is to explore, to
discover, to learn, by means of projection, extrapolation,
analogue, hypothesis-and-paper-experimentation, something about the
nature of the universe, of man, of 'reality'."
-- Judith Merrill, in "The SF Book of Lists", p.257,
ed. Malcolm Edwards & Maxim Jakubowski, New York: Berkeley (1982)

"It is that thing that people who understand science fiction point to,
when they point to something and say 'That's science fiction!"
-- Frederik Pohl, in "The SF Book of Lists", p.257,
ed. Malcolm Edwards & Maxim Jakubowski, New York: Berkeley (1982)

"Science fiction is hard to define because it is the literature of
change and it changes while you are trying to define it."
-- Tom Shippey, in "The SF Book of Lists", p.258,
ed. Malcolm Edwards & Maxim Jakubowski, New York: Berkeley (1982)

"There is only one definition of science fiction that seems to make
pragmatic sense: 'Science fiction is anything published as science fiction'."
-- Norman Spinrad, in "The SF Book of Lists", p.257,
ed. Malcolm Edwards & Maxim Jakubowski, New York: Berkeley (1982)

"A literary genre whose necessary and sufficient conditions are the
presence and interaction of estrangement and congnition, and whose main
formal device is an imaginative framework alternative to the author's
empirical environment."
-- Darko Suvin, in "The SF Book of Lists", p.258,
ed. Malcolm Edwards & Maxim Jakubowski, New York: Berkeley (1982);
this is a particularly often-cited definition in the academic study of
science fiction

"Science fiction is that branch of fantasy which, while not true of
present-day knowledge, is rendered plausible by the reader's recognition of
the scientific possibilities of it being possible at some future date or
at some uncertain period in the past."
-- Donald A. Wollheim, in "The SF Book of Lists", p.258,
ed. Malcolm Edwards & Maxim Jakubowski, New York: Berkeley (1982)

"Science fiction is a label applied to a publishing category and its
application is subject to the whims of editors and publishers."
-- John Clute & Peter Nichols, in "The SF Book of Lists", p.257,
ed. Malcolm Edwards & Maxim Jakubowski, New York: Berkeley (1982)

xxxx, in "yyyy" (19zz)
sa http://www.magicdragon.com/UltimateSF/thisthat.html
User avatar
Klara
Ancient
Posts: 748
Joined: 21 Aug 2003, 20:15
Location: Rijeka
Contact:

Unread post by Klara »

Uh, ovo je zanimljivo ali mi je trebalo vremena da pro?itam. Ve?ina definicija se poklapa s onom iz Parseka.

Ova mi se svi?a: :)
A science fiction story is a story built around human beings, with a
human problem, and a human solution, which would not have happened at all
without its speculative scientific content."
-- Theodore Sturgeon, as amended by Damon Knight, in "A Century of
Science Fiction" (1962)

Ali ova je najbolja: :wink:
"It is that thing that people who understand science fiction point to,
when they point to something and say 'That's science fiction!"
-- Frederik Pohl, in "The SF Book of Lists", p.257,
ed. Malcolm Edwards & Maxim Jakubowski, New York: Berkeley (1982
Zoran
The Q
Posts: 1913
Joined: 08 Aug 2003, 21:11

Re: Definicija SF-a

Unread post by Zoran »

Klara wrote::

radi se o pomo?nom eliminatornom kriteriju pri žiriranju za godišnju nagradu "Sfera". Ukratko, ukoliko se pri?i oduzme SF element, ho?e li ona funkcionirati i dalje? Ukoliko ho?e, onda nije SF

Što mislite o tome? :?:
Moje mišljenje: ako priča NE FUNKCIONIRA nakon što iz nje izvadite SF element onda je to sranje od priče.
Nemojte ovo niti pokušavati pobijati primjerima, jer ZNAM DA TO ŠTO SAM REKAO NE MOŽE VRIJEDITI APSOLUTNO pa to ni ne smatram pravilom nego više vlastitom emotivnom reakcijom na gore navedeno "pravilo".

Ja smatram da dobra sf priča mora prvenstveno biti dobra priča. Ako to ne držimo u vidu onda možemo izjednačiti sf sa lošim pričama, a to naravno ne želimo.
Uostalom, kako možemo izvaditi SF element iz priče kad se ne možemo složiti ni oko službene definicije SF-a? Kako odrediti što je a što nije SF element?
Mislim da je gore navedeno pravilo besmisleno i nadam se da se nigdje i nikad neće upotrijebiti.
User avatar
Jurica Palijan
Ewok
Posts: 22
Joined: 05 Aug 2003, 00:12

Unread post by Jurica Palijan »

Kako odrediti što je a što nije SF element?
Ja to odredjujem dosta seljackom formulom: ako je neki element price nevidjen ili nemoguc u sadasnjosti ili proslosti covjecanstva, onda je to esef element.
Moje mišljenje: ako priča NE FUNKCIONIRA nakon što iz nje izvadite SF element onda je to sranje od priče.
Mislim da ovo ne drzi vodu. Ako imas pricu o ratu Zemlje i kolonije na Marsu (taj rat je esef element), i onda izvadis esef element, vise nemas tu pricu. I zato ne valja, zato jer ne moze funkcionirati bez tog elementa? Ili, ako hoces malo vise psiholoski primjer, imas pricu o psioniku preplasenom svojim natprirodnim mocima koje ne moze uvijek kontrolirati, pa strepi da ce se grozne, neobjasnjive stvari njegovom krivicom i dalje dogadjati njemu i ljudima oko njega (recimo da moze paliti vatru umom, stvarati snazne telekineticke udarce u ljude i predmete, te da moze raditi jos nekoliko mocnih stvari koje su lako katastrofalne ako ih se nema pod kontrolom). Dakle, izbacimo njegov problem, kojeg mozemo smatrati ili esef ili fantasy elementom, pa vise nemamo pricu. I zato ni ova prica ne valja?
Ja smatram da dobra sf priča mora prvenstveno biti dobra priča.
U vezi toga se slazem.


Jurica Palijan
Zoran
The Q
Posts: 1913
Joined: 08 Aug 2003, 21:11

Unread post by Zoran »

Jurica Palijan wrote: Mislim da ovo ne drzi vodu. Ako imas pricu o ratu Zemlje i kolonije na Marsu (taj rat je esef element), i onda izvadis esef element, vise nemas tu pricu. I zato ne valja, zato jer ne moze funkcionirati bez tog elementa? Ili, ako hoces malo vise psiholoski primjer, imas pricu o psioniku preplasenom svojim natprirodnim mocima koje ne moze uvijek kontrolirati, pa strepi da ce se grozne, neobjasnjive stvari njegovom krivicom i dalje dogadjati njemu i ljudima oko njega (recimo da moze paliti vatru umom, stvarati snazne telekineticke udarce u ljude i predmete, te da moze raditi jos nekoliko mocnih stvari koje su lako katastrofalne ako ih se nema pod kontrolom). Dakle, izbacimo njegov problem, kojeg mozemo smatrati ili esef ili fantasy elementom, pa vise nemamo pricu. I zato ni ova prica ne valja?
U vezi toga se slazem.

Jurica Palijan
1) Kao što rekoh: Nemojte ovo niti pokušavati pobijati primjerima, jer ZNAM DA TO ŠTO SAM REKAO NE MOŽE VRIJEDITI APSOLUTNO pa to ni ne smatram pravilom nego više vlastitom emotivnom reakcijom na gore navedeno "pravilo".

2)E sad... zapravo imamo nesporazum oko toga što znači "ukloniti sf element" npr. spomenuta priča s ratom između Marsa i Zemlje. Po meni ukloniti sf element znači napisati priču o ratu između Britanije i neke njene prekomorske kolonije. Kolonija ostaje, rat ostaje ali više nema SF a. Što ne znači da priča neće funkcionirati.
Ista stvar je s psionikom - ključni problem nije u kontroli psioničkih moći nego u kontroli bilo kakve razorne moći koja prijeti da će se oteti kontroli. To bi moglo funkcionirati u npr. političkom okružju. Na taj način sam mislio ukloniti sf elemente.

3) Super ti je ideja s Mirkom, Slavkom i JBT -om. Daj dodaj tu radnje i napiši roman ili barem dužu priču. Baš mi je zakon.
User avatar
Wasabi
Ewok
Posts: 40
Joined: 31 May 2004, 15:09
Location: Carstvo sunca

Unread post by Wasabi »

Okrenite stvar, [?]to doista nije znanfan?
TisuĂŚe cvjetova nije ni[?]ta u usporedbi s jednim stablom

http://wasabi.blog.hr
Post Reply