NOSF forum

Upravo čitam knjigu Mate Hanžekovića Gospodin čovjek, roman istine iz 1932. godine.

Zanima me, tko je čitao štogod iz razdoblja do cca. 1970.-ih godine prošlog stoljeća. Mišljenja? Dojmovi? Bibliografski podatci?

Dagi wrote:Upravo čitam knjigu Mate Hanžekovića Gospodin čovjek, roman istine iz 1932. godine.

Zanima me, tko je čitao štogod iz razdoblja do cca. 1970.-ih godine prošlog stoljeća. Mišljenja? Dojmovi? Bibliografski podatci?

Ne znam da li si na to mislio, ali imaš pet romana Bjažića i Furtingera, svi valjda znaju, da ih sad ne nabrajam. To je prilično zabavno pisano, iako jeste pomalo zastarjelo s današnjeg stanovišta. Međutim, generalno su u redu.

Stilski je daleko jači Angelo Rittig. Njegovo Sasvim neobično buđenje je daleko bolje pisano od Bjažića i Furtača, s jakim naglaskom na likovima, ali da je propustio fabulativne mogućnosti koje mu je ideja nudila, jeste.

Tu je i Zovem Jupiter ... Beležite ... Milana Nikolića, koji je inače do smrti 1970. objavio 30-tak krimića. Ovo je istraga ubojstva na orbitalnoj stanici za preradu plinova na Jupiteru. Dosadno, nasilno ispsihologizirano, SF na nivou gimmicka i na momente neuvjerljiv. Ne znam kakvi su mu krimići, jedinog kojeg sam našao još nisam pročitao, ali u SF-u se ne snalazi.

Za godine vidi ili Å iškovu bibliografiju ili moj predgovor u Ad Astri.

Ja imam problema i s hrvatskim SF-om prije '90. - čast izuzecima - pa radije ne bih uranjao u to...

Izitpajn wrote:Ja imam problema i s hrvatskim SF-om prije '90. - čast izuzecima - pa radije ne bih uranjao u to...

Eh, ježi ga sad. Netko treba i to uraditi. Mislim, Ti ne moraš...

Ȓitao sam Hanžekovića, a nedavno i nabavio (vrlo rijetka knjiga). Zgodno i zanimljivo (teoretski) jer, kao i kod Å ufflaya, imade svakakvih ideja za paradigmatsko iščitavanje (npr. antifeminizam, antimodernističke ideje, antiprogresivizam, pa se to da čitati i u postokolonijalnom ključu, pa pacifizam, te jako naglašen ekologizam). Naravno, dosta toga je izneseno u tupećim predugačkim poglavljima koja kao da su zalutala iz lošeg esejizma. Å ufflay je i inače, koliko god sumanuto i hermetički pisao, puno bolji i važniji kao SF pisac, što nešto govori.

:uzdravlje:

Tomislav Sakic wrote:... imade ...

"...Sjećam se dobro, da je cijela javna atmosfera bila krcata neke daleke, nejasne no teške slutnje o katastrofi. Iako se je društveni život i nadalje razvijao starim pravcem, a moderno praznovjerje i vjera nisu pokazivali nikakove znakove naročita porasta, ono su pojedini krugovi tvrdili, da mora doći nešto, što će učiniti svemu kraj. Novine su na mahove donosile kratke izvatke iz djela učenih astronoma, gdje se znanstveno dokazivalo, da se približuje vrijeme kataklizma, jer da zemlja pokazuje sve znakove starosti i raspada. Učestali potresi diljem cijele zemaljske kugle kao da su bili kobni predznaci, da nešto puca i rastvara se, da popuštaju ustave u zemaljskoj utrobi. Neki učenjaci istupali su autoritativnim tvrdnjama, da su to potresi obične tektonske prirode, tek neki engleski astronom ustvrdio je, da nas ne smije iznenaditi nijedan događaj. Sekte adventista, nazarena, subotara, darvista i bezbrojna mala vjerska udruženja, koja su pobjegavši iz svijeta posvetili svoj život čitanju i proučavanju Sv. Pisma, kao da su sve to očekivala. Sekta adventista, zagrabivši duboko u džepove lakovjerna svijeta, imala je čitavu literaturu o blizoj propasti ljudskoga roda. Ona je marnošću pčela i skromnošću pustinjaka raščinjala proroštva Staroga i Novog Zavjeta i dosta prihvatljivim dokazima tvrdila, da živimo u posljednjem vremenu. Svoje vjerovanje u propast svijeta temeljila je na 24. glavi apostola Matije, gdje je Isus Krist učestanje ratova, gladi, bezvjerstva i lažnih nauka iznio kao predznake posljednjega vremena. Postojano naoružavanje i povodom toga nastala nova literatura o novom ratu, u kojem ne će odlučivati borbene mase nego spretnost i dovitljivost učenjaka u kemijskim laboratorijima, sve je to djelovalo na opće raspoloženje."

Prvi pasus Gospodina čovjeka.

Tomislav Sakic wrote:"...Sjećam se dobro, ... itd, itd. [/i].

Kad smo ono rekli da je to napisano? Zvuči kao vijesti od prije koji mjesec.

Oprostite što vraćam iz mrtvih ovaj topic, ali sam tek danas, posle 25-30-godina sakupljanja svega što ima veze sa SF-om na našim prostorima, na beogradskom buvljaku naleteo na prvi primerak ovog romana. I to vrlo dobro očuvan, sa sve naslovnom stranom i fotografijom pisca na unutrašnjoj strani korice.

Ne znam za Hrvatsku, ali kod nas u Srbiji je vrlo malo pisano o ovom romanu, a jedini, istina veoma detaljni, prikaz dao je dr ABN u Emitoru, 65 davne 1988. godine. Zanimljivo je da je taj prikaz štampan neposredno pre njegove "Istorije hrvatske naučno-fantastične književnosti" iz 1989. godine.

Tekst, od jedno 3-4 šlajfne, dr ABN započinje sledećim rečima:

"Ne, to nije SF roman, ali ima jake SF elemente, naročito u prvim poglavljima, i neki ljudi će mi sigurno zameriti kad u Istoriji hrvatske SF književnosti (koju ću, nadam se, dovršiti već ove godine) budem Hanžekovića izostavio."

Da skratim, dr ABN smatra da je ovo "roman koji propoveda povratak nekom hrišćanskom, ili prethrišćanskom, ili čak paleolitskom utopijskom arkadijskom komunizmu", odnosno da ima SF elemenata, "ali ne dovoljnih da bio ovo bio SF roman. Gospodin čovjek je utopijski roman. To preovlađuje, Zato, tačka."

Je li neko u Hrvatskoj u poslednje vreme pisao o ovom romanu?

Pored toga, zanimljivo je primetiti sličnost naslovnih strane dva SF romana - jednog zagrebačkog i drugog beogradskog:

Mato Hanžeković - Gospodin čovjek (1932)


Stanko Kukić - Svet pod maskom (1938)

Nitko nije pisao o romanu oširnije, osim ABN-a. Spominje ga Nemec u svojoj Povijesti hrvatskog romana.

Naravno da nije SF kao SF (zanr, uostalom, jos nije bio nastao), ali jest SF jer je utopijsko-futuroloski roman. Konfuzna mi je ta recenica od ABN-a. Valjda je pitanje sto je njemu SF, ili SF elementi. Roman koji govori o smaku svijeta u Velikom ratu, te izgradnji postapokaliptičnog novog, utopijskog svijeta, meni svakako jest dio SF zanra.

Naslovnicu vdim prvi put, nijedan primjerak koji sam vidio nema omota nego ili crvene ili zelene (platnene) tvrde korice.

mica milovanovic wrote: Ne znam za Hrvatsku, ali kod nas u Srbiji je vrlo malo pisano o ovom romanu, a jedini, istina veoma detaljni, prikaz dao je dr ABN u Emitoru, 65 davne 1988. godine. Zanimljivo je da je taj prikaz štampan neposredno pre njegove "Istorije hrvatske naučno-fantastične književnosti" iz 1989. godine.

Je li to isti tekst objavljen negdje u to vrijeme u ALEF-u? Tamo je dosta ispljuvao Hanžekovića po idejno-ideološkoj osnovi, da tako kažemo.

A što se tiče ABN-edeove "Istorije hrvatske...", to je prilično smiješan tekst. Kao prvo, nije istorija, jer je većina teksta njegovo mišljenje o hrvatskim SF romanima do tada, uglavnom negativno (dobro, na to ima pravo, to mu samo po sebi ne osporavam). A onda nabacuje nešto biografskih podataka, koji su netočni do apsurda. Tako na jednom mjestu spominje da je Bjažić mrtav (molim, 1989. ili tako nešto), a kao živahni čičica je primio SFERU za životno djelo prije dvije godine. Pa mu je Mihalj Santo muž Veronike Santo (inače je otac!), etc. Klonite se tog teksta k'o vrag tamjana, osim za dobru zabavu.

Tomislav Sakic wrote: Naslovnicu vdim prvi put, nijedan primjerak koji sam vidio nema omota nego ili crvene ili zelene (platnene) tvrde korice.

Omot obično propadne. Mislim da sam ja kupio primjerak s omotom koji je bio u takvom stanju da nije bio nego za baciti. Mislim, ne da se raspadao...

Moj primerak je u mekom povezu. A omot je u prilično dobrom stanju, kao što možete da vidite. Na unutrašnjoj strani je fotografija Mata Hanžekovića.

Da. To je taj tekst koji je objavljen u Alefu. Zaboravio sam da ga je Boban tamo pustio...

ABN se mora čitati u posebnom ključu. :-)

Tomislave, BTW, da li igde možeš naći bilo kakav podatak o dva srpska pisca koji su objavili SF romane 1938. godine.

Jedan je Stanko Kukić i za njega znam da je objavio još jedan roman, koji nije SF. Imam podatak da je bio književnik i novinar. Ali nemam nikakve biografske podatke. Ovaj roman "Svet pod maskom" je vrlo redak, ali se može naći.

Drugi je Manojlo Ratković, čiji roman "Život koji dolazi" imam samo ja (kupljen u nekoj antikvarnici) i ne znam ni za jedan drugi primerak. Nema ga u katalogu Narodne biblioteke Srbije, nema ga ni u Gradskoj biblioteci. Ništa. Kao da nikada nije objavljen. Očito je u pitanju nekakav samizdat. Imam samo podatak da je štampan u Štampariji "Grafika", Beograd, Kosmajska 51. Zanimljivo, tragajući za ovim piscem po internetu otkrio sam da je postojao četnički komandant po imenu Manojlo Ratković...