Milena wrote:Prilično sam sigurna da, pogotovo u žanrovskoj publici, ima podosta ljudi koji ne čitaju -- ili vrlo malo čitaju -- na hrvatskom, iz nekoliko razloga:
Ne slažem se. mislim da upravo u žanrovskoj publici ljudi dosta čitaju domaće, sve domaće zbirke i romani autora koji su unutar fandoma stvorili ime su pročitani unutar žanrovske publike, ali izvan nje nimalo. No zato padobranci koji izvan fandoma napišu i objave nešto nisu pročitani unutar žanrovske publike, ali donekle jesu izvan nje. Valja naglasiti i da je žanrovska publika danas vrlo malena, a i nesklona kupovanju, pa često na forumima vidim kako netko unutar žanra veli kako čeka da dođe na red da pročita knjigu umjesto da je kupi. Što dakako dovodi do toga da
Milena wrote:1. Ljudi koji hoće pratiti recentnu svjetsku produkciju nemaju opcije nego čitati originale, jer se kod nas prevodi malo i sporo. To pak vodi do točke
Prvo, pod recentnom produkcijom danas se unutar žanra govori gotovo isključivo o anglosaksonskoj produkciji. Točno je da se prevodi malo i sporo, a razlozi su upravo u tome što se strogo žanrovska izdanja kupuje mali broj primjeraka, a produkcija nije jeftina pa izdavači posežu uglavnom za kraćim, starijim djelima za koja su prava jeftina, ne plaćaju prevoditelje, da o lektorima i ne govorimo, tiskaju nekvalitetno... pa se doista za nešto novo mora posegnuti za originalom a tek tu zjapi ponor opasnosti
Milena wrote:2. Stvara se navika čitanja na originalu. Koliko god prijevod bio dobar, original je uvijek original. No to često dovodi do točke
Ovdje valja dvostruko naglasiti da se ta navika čitanja u originalu odnosi gotovo isključivo na anglosaksonske autore, čija su djela sve lošija, pa se kvari ukus, gubi uvid u svjetsku produkciju, povratnom spregom se djeluje na domaću produkciju i tako to a posljedice su da
Milena wrote:3. Ljudima "sjedne" jezik, pa im bude čudno čitati na nekom drugom jeziku (jezici su i inače obrnuti od bicikla, jako ih se lako i brzo zaboravlja).
Tako se zaboravlja materinji jezik, pa su u domaćem izdavaštvu engleske jezične konstrukcije, poplave nepotrebnih anglizama i isforsirano omalovažavanje domaće produkcije u odnosu na anglosaksosnku. Reakcija je dakako negativna
Milena wrote:Sad, još, tu je i relativno neovisna točka
4. Naša je produkcija relativno mala. (U fantasyju još manja nego u ZF-u.) To pak dovodi do smanjenog izbora. Ako netko voli, na primjer, sword and sorcery, ali u debelim trotomnicama, nema što čitati iz domaće produkcije. Ali je zato dovoljno prošetati do Algoritma ili Profila i možeš se na engleskom stokirati za mjesec dana.
Ovo se posebno odnosi na fantasy, ali do određene mjere vrijedi i za ZF i za sve druge žanrove.
Hrvatska zapravo nema "standardne" komercijalne književnosti. Možda nešto malo chicklita u zadnje vrijeme, ali žanrovske književnosti tipa krimića, ljubića skoro da i nema. Što je produkt jako puno faktora i vjerojatno bi zahtijevalo cijelu, podrobnu i multidisciplinarnu studiju, ali sasvim sigurno utječe i na SF i njegovu publiku.
Autorima se baš ne isplati pisati obimnija žanrovska prozna djela jer ih izdavači neće prihvatiti, kritika će ih sasjeći, a publika ne želi kupiti knjige, čemu kao začin treba dodati i izostanak dobrih urednika pa nerijetko i ono što nađe izdavača ne valja. Zato cvjetaju nekomercijalne žanrovske zbirke kratkih priča koje se ipak nekako utope u fandomu. A kako promijeniti te trendove vjerojatno bi zahtijevalo cijelu, podrobnu i multidisciplinarnu studiju.
I time završavamo današnje predavanje...