O istodobnom podnošenju

[Izitpajn]

Uh ja sam apriori skepričan prema literarnim pokušajima koji spadaju u kategoriju "prvo, pa fantasy trilogija od 1000 strana". Zanimalo bi me pročitati, recimo, prvu stranicu-dvije čisto da vidim jesu li moje predrasude utemeljene pa mi možeš poslati na PM ili staviti u Čičumiču, ali bilo bi jako dobro kad bi ljudi počinjali s nečim manje ambicioznim.

Mislim, okej, i ja sam počeo pisati roman negdje u osmom razredu i čak sam napisao dva poglavlja, ali kad sam malo narastao okanio sam se ćorava posla. Kod mene je to slučaj pa pretpostavljam da je to normalno da, kad god nešto napišeš, nekoliko mjeseci kasnije misliš da je to sranje, pa onda mogu završiti samo ono čije pisanje traje manje od pola godine.

[niniane]

Ja sam kroz srednju školu napisala valjda deset romana. Jadni prvi pokušaji...
A onda su mi se otvorile oči i shvatila sam dvije stvari: prvo, ako naučim pisati kratko, bolje ću pisati dugačko, i drugo, nitko neće objaviti roman nekome za koga nikad nije čuo.

Ja ću kao Ratchet - objavljivati priče dokle god me urednici zbirki i fanzina žele , skupiti par nagrada ako je ikako moguće, a onda time svime argumentirati potencijalnu zbirku ili roman.
Korak po korak...

[imagiteranka]

Ali, ja nemam toliko vremena! Moja djeca su odavno završila srednju školu, sad već i fakultet i tek sam sad odlučila naći vremena i za ono što ja želim. A nakon tih silnih odbijencija poslušala sam savjet djece i napisala nekoliko priča, čak su neke i objavljene, ali moram priznati da na njih gubim prilično vremena i odvlače me od onoga što želim napisati i što mi je u glavi...

[Kris]

Hehe,
pa nitko te ne može spriječiti da napišeš i objaviš roman o vlastitu trošku.

Mislim, bilo je sličnih primjera, a kritičkim čerečenjem nekih (fantasy) romana se pozabavio i Macan, među ostalima.

Postaj na NOSF poglavlje-dva uz dopuštenje za iskrenu kritiku (mislim da ćeš je doživjeti i bez dopuštenja ) pa onda na temelju tih informacija odluči što ćeš dalje.

[Dagi]

Tema izdvojena u zasebnu dretvu.

[ratchet]

Da, mislim da bi trebala negdje objaviti dio kao zasebnu priču, makar i na forumu. Eto kao primjer, mene je Martin sa pričom u prvom Monolithu navukao na svoj serijal, jedva sam dočekao da se počne objavljivati. A i priču će ti pročitati oni koji se u to i razumiju i od kojih neki fantasy i pišu. Ovisno o kritikama moći ćeš odlučiti što dalje. A kakva je stvar sa objavljivanjem dovoljno govori to što Milena objavljuje roman besplatno na svom blogu, ( na radost nas ljenčina i škrtaca ). Pisanje bi prvenstveno trebala shvatiti kao hobi, odnosno zabavu, nemoj se previše opterećivati objavljivanjem jer ni ovako ni onako od tog nema zarade. Godine tu ne smatram posebno važnima. A vremena nitko od nas koliko sam vidio nema dovoljno. Ja većinom pišem kad bih trebao spavati, sklopljenih očiju, glave oslonjene o jednu ruku dok mi druga švrlja po bilježnici, kroz tiho hrkanje i slinu što mi curi niz bradu. Jest malo karikirano ali s obzirom da radim dva posla ( stvarno ne znam zašto s obzirom na sjajne plaće u prosvijeti ) nije daleko od istine.

[imagiteranka]

Hvala na savjetima. Već sam razmišljala o tome da stavljam dio po dio na forum, ali, zaista je previše za buljiti u ekran... Ja osobno voljela bih dobiti konstruktivnu kritiku, čak (naravno ne rado) bih podnijela i pljuvanje, samo ne taj muk, jer iz toga ne mogu ništa saznati.
Pisanje me zaista obuzelo... A i muž je sretan; ne zvocam mu.

[SAMSUILUNOV OTAC]

Teoretski postoji mogućnost da ti se objavi toliki roman, ali tu ima nekoliko faza. Prvo bi trebala postati poglavlje-dva na forume ovakvoga tipa, čisto da vidiš kakve će biti reakcije na to što si napisala. Pod uvjetom da reakcije budu pozitivne, ljudi koji su to pročitali, htjeti će čitati i što se zbivalo dalje. Na taj način i do uredničkih ušiju će doći spominjanje nekog romana o kojemu se priča. Ne kažem da će to automatski zaintrigirati nekog urednika za objavljivanje, ali u svakom slučaju, svaki će urednik prije pročitati nešto o čemu je prethodno čuo par dobrih kritika (a hrpa ljudi koji vise po ovom i sličnim forumima poznaje osobno urednike ili su i sami urednici; dakle, šanse za objavljivanje se poduplavaju u odnosu na to da sama šalješ svima po redu bez da je itko čuo i riječi o tome ili autoru istoga, kako bi rekli glasnogovornici naših PU-ova).
E sad, ako se koji urednik i zainteresira, jako je mala mogućnost da će netko od njih i htjeti objaviti monstruma od 900 stranica kojemu na koricama piše domaće ime i prezime. Ne zbog kvalitete, već zbog toga što se croatian doesn't sell (ali, o ukusu hrvatskog čitateljstva je ovdje rečeno već dovoljno, pa neću o tome). Ako je tekst zaista kvalitetan i neki od urednika bi to možda i htio objaviti, ali ga sputava domaće autorstvo, rješenje je - pseudonim i to neki anglosaksonski. Šanse da će se roman bolje prodavati automatski rastu (na žalost), jedino je problem u zadovoljavanju ega autora jer se neće znati da je to baš on napisao. Ali, to ovisi o samom autoru i njegovim željama.

Dakle, ovo bijaše teorija. Praksa je vjerojatno potpuno drugačija, pa nek o njoj esejira netko tko se razumije u to, jerbo ja jok!

[Milena]

U teoriji, teorija i praksa su jednake, u praksi, međutim...

U praksi, i strani pseudonim teško da bi pomogao, iz jednostavnog razloga što fantasy u Hrvatskoj nema jako veliku prođu. Da, prodaju se Algoritmova izdanja, no ona su poduprta dvama bitnim elementima: 1) to su "belosvetski" provjereni naslovi, dakle znaju ih i tete po knjižnicama, koje još uvijek predstavljaju velik dio prodaje, i 2) na njih se još uz to troši puno para za reklamu. Kad se dovede netko tipa Tad Williams, to je medijski događaj za Hrvate, pa će stvar prenijeti i srednjostrujaški mediji, i knjiga će se prodati i onima koji je možda inače ne bi uzeli u ruke. Dakle, ni jedan od ta dva elementa ne može se u praksi pojaviti s naslovom domaćeg autora, pa makar i pod pseudonimom, osim ukoliko ne zamislimo veeliku šaradu u kojoj autor/ica izigrava da ne zna hrvatski ili tako nešto... a to je zbilja već (vjerojatno) previše.

Druga opcija je na neki drugi način zaintrigirati opću publiku. To se može postići umjetno proizvedenom medijskom halabukom (Tko je Norma Ray?), ili poštenim multimedijskim marketingom (tko je Zoran Krušvar i zašto žrtvuje djevice?). Kakvi su rezultati ovog prvog je dvojbeno -- koliko ja znam, Norma Ray nestala je u bespućima kolektivnog nepamćenja. Kakvi su rezultati ovog drugog bolje može reći Zoran. (BTW, i totalno OT, Zorane, stalno ti hoću reći da sam konačno uspjela pročitati Izvršitelje -- bila mi ih je frendica mrknula, pa dok je vratila je potrajalo -- i da mi se sviđaju, samo nikako da stignem napisati suvislu recenziju... ali budem, uskoro, obećajem. /OT)

Treća varijanta je -- smisliti nešto treće. Budući da se radi o jako puno teksta, opcije su ograničene. Već si udata, dakle ne možeš zavesti nekog nogometaša i tako postići slavu. Možda da se slikaš za Plejboj ili tako neku novinu? Ili da stavljaš nastavke jednom tjedno na blog?

[SAMSUILUNOV OTAC]

A kako si ti s tim započela prva u našim krugovima, mogla bi tražiti nekakvu proviziju ili naknadu za prodaju ideje.

[niniane]

(tko je Zoran Krušvar i zašto žrtvuje djevice?)

Nije žrtvovao DJEVICU!!!

OT: Meni se čini da bi najbolje bilo postati ovamo ili na neki blog ulomak romana, prvo jedno-dva poglavlja. Za početak. Pa nakon komentara vidjeti što dalje.

Ehem, ali samo hrabro, i ne iz potencijalnih loših komentara (ako ih bude) zaključiti da ništa uopće nimalo ne valja

[SAMSUILUNOV OTAC]

(tko je Zoran Krušvar i zašto žrtvuje djevice?)

Nije žrtvovao DJEVICU!!!

Kako se zove osoba suprotna djevici? (pri tome ne mislim na horoskop).

[Nebelwerfer]

promiskuitetna osoba?

[niniane]

Jao ljudi...
Nemojte da nahuškam Merlina na vas...